Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNOGORSKI SPORT, OGLEDALO DRUŠTVA: U ofsajdu

Objavljeno prije

na

Bivši trener Sutjeske Nenad Brnović tvrdi da je pištoljem ispraćen iz kluba, dok iz Uprave to demantuju. Policija u Nikšiću saslušava učesnike sastanka rukovodstva FK Sutjeska i smijenjenog stručnog štaba kojim je rukovodio Brnović. Za sada su u toku istražne radnje policijskih službenika

 

Trener Nenad Brnović, inače bivši fudbaler Partizana, na klupu Sutjeske došao je 12. avgusta prošle godine. Trenerski posao naslijedio je od Milije Savovića, kojeg je uprava smijenila zbog loših rezultata na početku sezone. Brnović je sa Sutjeskom potpisao dvogodišnji ugovor.

Za godinu dana je sa Sutjeskom osvojio Kup Crne Gore, a prvenstvo su završili sa istim brojem bodova kao prvoplasirana Budućnost, koja je osvojila šampionski titulu zbog boljeg učinka u međusobnim duelima. Međutim, nakon što su eliminisani od Santa Kolome iz Andore u drugom kolu kvalifikacija za Ligu konferencije i nakon remija sa Arsenalom u domaćoj ligi, a šta su trebale biti „lake utakmice“ za Nikšićane, uprava kluba okrivila je Brnovića, stručni štab i igrače.

Predsjednik kluba Marko Mitrović i sportski direktor Igor Ćulafić, kako navodi Brnović, tražili su od njega da podnese ostavku što je on u početku  odbio.

„Povod mog obraćanja je, isključivo, nemio događaj koji se desio na sastanku uprave kluba i stručnog staba, na koji smo, uzgred rečeno, pozvani putem medija. Tom prilikom smo moji saradnici iz stručnog staba i ja verbalno, a zatim i fizički, napadnuti, sa ciljem da se na takav način prisilimo da podnesemo ostavke. Nakon našeg insistiranja da, na sportski i kulturan način, riješimo sve probleme i njihove zahtjeve, uslijedio je žestok atak, koji je rezultirao povlačenjem pištolja i njegovim repetiranjem od strane pripadnika obezbeđenja stadiona“, napisao je Brnović u saopštenju za medije.

Brnović tvrdi da su uspjeli da se bez težih posledica povuku sa sastanka, gdje su im na izlazu iz zgrade Opštine Nikšić zaprijetili „linčom od strane navijača“ i da im više „ne garantuju bezbjednost“. Brnović je zajedno sa kolegama iz stručnog štaba slučaj predao policiji i Disciplinskoj komisiji Fudbalskog saveza Crne Gore na dalji postupak, u nadi da će ih oni zaštititi.

„Moram da naglasim da je ovo događaj kakav nikad nisam doživio u fudbalskoj karijeri i nadam se da nijedan moj kolega ovako nešto u budućnosti neće doživjeti“, kazao je Brnović.

Uprava fudbalskog kluba Sutjeska, u nepotpisanom saopštenju, demantovala je cijelu izjavu bivšeg trenera Brnovića. Tvrde da je cijeli sastanak tekao u mirnom tonu i da nije bilo pištolja. Sumnjaju da je motiv obraćanja bivšeg fudbalera Partizana samo finansijske prirode.

„FK Sutjeska se neće mnogo baviti saopštenjem gospodina Nenada Brnovića već će, kao uzoran kolektiv, sve radnje prepustiti nadležnim organima Crne Gore. Obavještavamo javnost da su članovi Uprave našeg kluba već ranije dali izjave ovim povodom, i potpuno mirne savjesti čekamo epilog slučaja. Jer, ne postoje dvije istine. Istina je samo jedna, gospodine Brnoviću. Na kraju, možda vi, gospodine, budete još bolji fudbalski trener, pokazaće vrijeme i rezultati“, navodi se u demantu kluba.

Policija u Nikšiću saslušava učesnike sastanka rukovodstva FK Sutjeska i smijenjenog stručnog štaba kojim je rukovodio Nenad Brnović. Za sada su u toku samo istražne radnje policijskih službenika.

Oružje, sport i novac sumnjivog porijekla u Crnoj Gori često idu zajedno. Iako su sportski klubovi najčešće u državnom vlasništvu, oko jačih klubova uvijek se vrti ozbiljan kapital kontroverznih biznismena, ili ljudi povezanih sa vlastima. Sutjeskom su u odvojenim periodima upravljali Branislav Brano Mićunović i Miodrag Daka Davidović. Obojica su klub ostavili zbog „neisplativosti“. Drugi nikšićki klub „Čelik“ bio je u rukama Ranka Radulovića, čijoj grupi se trenutno sudi za više krivičnih djela, među kojima se tereti i za ubistva.

Nije to jedini primjer. Fudbalski klub Zeta dugo je vodio  Radojica Rajo Božović, poznatiji po tome što je u ratu komandovao paravojskama Željka Ražnatovića Arkana i Milorada Ulemeka Legije. On je dugo imao rivalitet sa podgoričkom Budućnošću, kojom je tada rukovodio gradonačelnik Miomir Mugoša, kojem se sada sudi za zloupotrebu službenog položaja. Budvanskim Mogrenom rukovodio je bivši budvanski gradonačelnik Rajko Kuljača, osuđen za kourpciju. Pljevaljski fudbalski klub Rudar dugo je bio pod kontrolom narko bosa Darka Šarića. Lista je poduža.

Korupcija, mafija i političke partije duboko su se uvukle u naš sport. Prema Zakonu o sportu svako može da osnuje sportski klub, ali zakon je prilično nejasan oko vlasničke strukture i transparentnosti organizacija. Većina stvari je prepuštena samoregulaciji kroz sportske saveze, dok se inspekcijiski nadzori sportskih klubova obavljaju na nivou statističke greške. Takvu pravnu regulativu dobro koriste političari i „prljav novac“  za svoje ciljeve. Mediji, kada je riječ o sportu, uglavnom pišu o rezultatima, a mnogo manje o onom iza kulisa i tokovima novca.

Bivši rukovodioc Uprave za sport Marko Begović uskoro izdaje knjigu koja će se baviti upravo ovom temom –  kako su države u postsocijalističkom regionu Zapadnog Balkana koristile sport kao sredstvo politike, i kako su sport u regionu oblikovali politika, istorija i kultura. On tvrdi da su u Crnoj Gori korupcija i nestručnost ključni razlozi za uništenje sporta. Za vrijeme svog mandata podnio je više krivičnih prijava zbog stvari koje je zatekao u klubovima, dok je pet sportskih saveza državi vratilo sva sredstva koja su im prethodno data za funkcionisanje. Njegove prijave se i dalje nalaze u fiokama.

„Sve kreće od zakona i pravne regulative. Naravno da i te zakone neko stručan mora da primjenjuje. Mi u državnim institucijama nemamo stručne ljude iz sporta koji bi znali da uvide gdje je problem, a mislim da političkim elitama to i ne odgovara“, rekao je Begović za Monitor.

On tvrdi da je i velika nepravda kako država dijeli novac sportskim savezima i klubovima.

„Recimo ja i vi sad otvorimo piljaru i država nam da novac da pokrije sve troškove otvaranja firme i nabavke robe. Mi tu robu prodamo i svu zaradu zadržimo za sebe. Tako bi svi mogli pokrenuti biznis. E tako funkcionišu trenutno naši klubovi“, pojasnio je Begović.

Čekajući bolju pravnu regulativu i stručne ljude, čekamo odluku nadležnih po prijavi Brnovića. Ako i ona ne završi u fioci.

 

Privatizacija ili deprofesionalizacija

Bivši rukovodioc Uprave za sport Marko Begović tvrdi da Crna Gora ima dva puta – deprofesionalizacija sportova ili potpuna profesionalizacija. Crna Gora se, smatra on, trenutno kreće nekim srednjim putem što neće moći zadugo.

Potpuna profesionalizacija bi značila da se klubovi privatizuju i funkcionišu kao kompanije – oslanjaju se na sebe, ostvaruju profit i dijele zaradu. Smatra da bi u tom slučaju bio potreban investitor, ali ne vidi da bi iko u ovakvoj klimi investirao u bilo koji naš klub. Drugi put je, smatra, mnogo bolji za crnogorski sport i mlade.

„Ovdje bi se sve svelo na promociju sporta i takmičarskog duha, dok bi svi klubovi bili svedeni na amaterske. Naravno došlo bi vrijeme da se profesionalizuju. Ovo je dugoročno, po mom mišljenju, mnogo bolje rješenje“, kaže Begović

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo