DPS-ova većina je stabilna, izborima po opštinskim odborima i pripremama za Kongres već su blago ušli u izbornu kampanju, pokazaće i dobru volju da formiraju Odbor za sveobuhvatno polijetanje na Mars ako treba. I raditi svoje poslove kako su naučili

Dogodine u ovo doba biće raspisani parlamentarni izbori 2020. Kako trenutno stvari stoje, imaju dobre šanse da budu jednako slobodni i demokratski kao i svi prethodni. Nikoliko. Zato što vrijeme neumitno teče i zato što opozicija, iako to nije neumitno, nije u stanju ni oko čega da se dogovori. I, naravno, zato što će vlast i dalje raditi sve ono što oko izbora redovno radi. Jer je tako u mogućnosti.

Gotovo je nestvarno sa kolikom dozom kratkog pamćenja i isto takve pameti većina na političkoj sceni ovih dana razmatra predloge i priloge o načinu na koji će naredni izbori biti održani. Kao da je kolektivna demencija razorila i sjećanja i mentalne sposobnosti ljudi da, dok planiraju naredni, imaju u vidu prethodni korak. Da, recimo, ožive slike sa izbora 16. oktobra 2016. kako bi znali odakle kreću.

Višemjesečno otezanje DPS-a oko formiranja vlade izbornog povjerenja, uobičajeni mehanizmi sabiranja ‘sigurnih glasova’, kupovina, obećanja, zastrašivanja, i oni ljudi koji čuče oko biračkih mjesta i bilježe ko je došao, a ko nije…U vlasti je tada ispravno  procijenjeno – malo je. Na dan izbora desio se “državni udar”. Do dana današnjeg niko, pa ni Specijalni Milivoje Katnić nije objasnio: zašto informacija da je Crna Gora spašena od pokolja, kad je već ,fala taliku, spašena, nije mogla da bude objavljena – sjutra. Specijalni je ranije uz Pajinu pomoć sve raskrinkao, na vrijeme pohapsio koga je htio, osujetio je svaki mračni plan, mogli su crnogorski birači do sljedećeg jutra bez informacija o udaru. Da nije trebalo posijati strah.

Na dan izbora Agencija za elektronske komunikacije je zahtjevala od operatera da isključe komunikaciju putem aplikacija Viber i WhatsApp. Dvije godine i sedam mjeseci kasnije, Ustavni sud je ocijenio da nije po Ustavu da Agencija ima takva ovlaštenja.

Evoropski posmatrači rekli su da je sve bilo fer i demokratski. Državni udar i blokada inretnet aplikacija pomenuti su negdje pod tačkom ‘razno’. Nemaju oni istu vlast tri decenije pa dijelom ne razumiju, a dijelom ih je baš briga ako je glas Marice Perove zavisio od toga hoće li ili neće dobiti tuđu njegu i pomoć. I imaju pravo. To nije njihov, nego posao stanovnika Crne Gore i njihovih političkih predstavnika. Oni ovih dana, malo je reći, blistaju.

Prije nekoliko mjeseci predstavnici Demokratskog fronta i pokreta  “Odupri se – 97.000” za Monitor su kazali da dogovori oko uslova za naredne izbore imaju smisla samo ako budu postignuti godinu prije izbora. To se, očigledno, neće desiti.

Uoči ponoći 31. jula Skupština Crne Gore je glasovima 42 poslanika vladajuće koalicije usvojila izmjene odluke o Odboru za sveobuhvatnu reformu izbornih i drugih zakona, prema kojima će izborne reforme morati da budu predložene do 15. novembra.

Deset mjeseci i koji dan prije izbora, dakle izborne reforme treba da budu predložene. A onda treba da budu sprovedene. Uzmimo, na primjer, odluku o imenovanju novog Savjeta RTCG. Medijske zakone i zakon o javnom servisu, mora da usvoji parlament. Pa dok to stigne na dnevni red, pa dok se objavi u Službenom listu, pa dok se, ukoliko takva procedura bude propisana, a moraće, raspiše konkurs, pa dok se Savjet konstituiše, pa, eventualno uvidi da nešto nije u redu sa uređivačkom politikom, dok odluči o direktorima, urednicima… eto, prođe zima, a i proljeće može biti na izmaku.

Doduše, šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav je optimista. Na pitanje Vijesti da li ima vremena da se spreme fer izbori, kazao je kako je “dobra praksa da zakonska rješenja budu spremna šest mjeseci prije izbora”. U tom smislu, kaže, ima dovoljno vremena: “U avgustu su odmori, u septembru će trebati malo vremena da se počne sa svim. Sve partije u Odboru moraju puno da rade, nije sve u jakim izjavama, već treba naći kompromise. Kako se kretati naprijed, kako garantovati da izbore svi poštuju. Vremena ima ako ima političke volje kod svih činilaca”.

Sve ispravno – osiim što političke volje nema.

DPS glumata da hoće da mijenja uslove za izbore, zato što zna da svi i spolja i izvana znaju da nema uslova za slobodno izražavanje volje građana. Savršeno su izvježbani da se prave kao dobri, posebno u situaciji kad nijesu ni pod kakvim direktnim pritiskom. Njihova većina je stabilna, izborima po opštinskim odborima i pripremama za Kongres već su blago ušli u izbornu kampanju, pokazaće i dobru volju da formiraju Odbor za sveobuhvatno polijetanje na Mars ako treba. I raditi svoje poslove kako su naučili.

Na drugoj strani su je politička volja predstavnika opoziciono orjenitisanog naroda. Nestvarna je. Nikad oko saradnje u opoziciji nijesu cvjetale ni bijele rade, a kamoli ruže, ali sad gdje prođu ni trava ne niče. Da su saopštenja meci, niko ne bi pretekao, posebno u Demokratskom frontu i kod Demokrata.

Tekuća bitka počela je kad se u Skupštini, ono što su Demokrate usaglasile sa DPS-om, pojavilo u formi amandmana koje je predložio poslanik vladajuće partije. Front je optužio Demokrate da su se iza leđa ostalih dogovarali sa vladajućom partijom. Demokrate su odgovorile da su zapravo uspjeli da osujete plan DF-a da sa DPS-om u Odboru usvoji gora rješenja od njihovih.

“Dogovor DPS-a i Demokrata izazvao je prezir i ogorčenje u crnogorskoj javnosti, posebno opozicionoj koja je ocijenila da je potez Alekse Bečića veća prodaja opozicije nego ona u režiji Darka Pajovića“, objašnjava Demokratski front.

Demokrate tvrde da je DF prihvatio i bezuslovno ušao u odbor sa DPS-om i da nije bilo njihove doslednosti i upornosti i insistiranja na primjeni Briselskog plana, DPS i DF bi zadržali suštinski iste izborne uslove, uz sitne kozmetičke prepravke. “To je očito bilo rezultat tajnog dogovora kako bi se osigurao status vječite opozicije i vječite vlasti.“

Optužbe da su oni drugi izdajnici nižu se i dalje.

Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav pohvalio je odluke donesene posljednjeg dana skupštinskog zasjedanja, uz očekivanje da će se Demokratska Crna Gora i Građanski pokret URA pridružiti u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornih i drugih zakona, nakon što je prihvaćeno da se u potpunosti implementira njihov plan reformi. Kazao je da je Odlukama u parlamentu otvoren put za sve strane da učestvuju u radu Odbora za izbornu reformu i drugu legislativu tako da izbori 2020. budu pripremljeni što je moguće bolje. “Za Evopsku uniju posebno je važno da rezultate tih izbora niko ne ospori”, ocijenio je.

Desilo se čak i to čudo da će se uvaženi predstavnici naroda, mimo svakog običaja i pravila o avgustovskom kolektivnom odmaranju od teškog državničkog rada, sastati već 23. avgusta. Treba da za članove Odbora za reformu izbornog zakonodavstva imenuju kandidate Demokrata Moma Koprivicu i Danila Šaranovića koji 31. jula nijesu izabrani u to tijelo, jer Adminitrativni odbor nije uspio da završi raspravu do ponoći, kada je moralo da se završi proljećnje zasijedanje.

Avaj. Demokratska Crna Gora, kaže, neće učestvovati u radu Odbora za reformu izbornih zakona bez opozicije. Demokratski front neće učestvovati u radu Odbora. Trenutno se, dakle, ne zna ko pije ni ko plaća.

Poslanik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović u međuvremenu je primijetio da bez tri predstavnika DF i jednog SDP u Odboru nema većine za odlučivanje. “Ako su Demokrate uradile sve da se implementira njihov plan, valjda i DF, SDP i naš posebni klub poslanika, što je 26 opozicionih predstavnika u Skupštini mora uraditi nešto da se prihvati još samo jedan uslov – tehnička vlada odmah nakon što bi Odbor završio svoj rad. To smo dužni građanima kada već od nas zavisi uspješan rad Odbora, odnosno, kada ga bez nas ne može biti”, saopštio je Danilović.

Predsjednik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović je ocijenio da ni najidealnije rješenje ne znači ništa, ako se ne obezbijedi puno učešće i konsenzus oko njegove implementacije. “Stoga ili smo u odboru svi ili tražimo bolje rješenje.”

Stvari se mijenjaju iz sata u sat, šta će na kraju od Odbora ispasti niko ne zna.

Uzgred, zanimljivo je da se SDP pravi mrtav. Na raspravu o Odboru u parlamentu nijesu došli, hoće li ili neće učestvovati u njegovom radu nijesu javili. Stvar je u tome što brojke pokazuju da od te partije razne stvari zavise. Osim odlučivanja u Odboru o kojem govori Danilović, bez glasova SDP-a nije moguće mijenjati izborne zakone. Ukoliko bi, recimo, Demokrate izmjene izbornih zakona usaglasile sa DPS-om, za knap dvotrećinsku većinu falio bi im SDP.

Računica je ovakva: za izmjenu izbornih zakona potrebna je dvotrećinska većina. To su 54 glasa. Na izborima 2016. DPS je osvojio 36 mandata, Albanska koalicija i HGI po jedan, Bošnjačka stranka i Socijaldemokrate po dva. Ukupno – 42. Demokrate imaju osam mandata, sa liste “koalicije “Ključ” izabrano je devet poslanika, Demokratski front je dobio 18 mjesta, SDP – četiri.

Pokret “97.000 Odupri se” organizovao je sastanak sa opozicijom koji je završen bez zaključaka jer nijesu prisustvovali svi potpisnici Sporazuma za budućnost. Na sastanku nije bilo partijskih lidera, a iz DF-a i SDP-a niko nije došao.

Lider pokreta “Odupri se 97.000” Džemal Perović najavio je nove proteste. “Na jesen, garantujem da će biti mnogo masovniji nego što su bili na proljeće jer je čitav ovaj period pokazao da vlast priznaje samo građane na ulici inače ih vidi kao robove”, kazao je Perović i naglasio da  ova vlast neće popustiti i neće ispuniti ni jednu tačku iz sporazuma ako ne budu ispunjena dva elementa – jedinstvo opozicije i građani na ulici. On, kako kaže, vjeruje u proteste koji će prisiliti opoziciju da bude jedinstvena.

Slika je, dakle, sumorna. Ljudi u ovoj zemlji sa ulice moraju da proizvedu pritisak na vlast. Sa istog mjesta, dodatno, treba i da tjeraju opoziciju da se uljudi. Težak je to posao.

Miloš BAKIĆ