Od kada je Radovan Karadžić uhapšen u autobusu u Beogradu u julu 2008, traju i nagađanja kako su se vlasti u Srbiji dokopale jednog od najpoznatijih optuženika za ratne zločine. Crnogorski ministar unutrašnjih poslova i javne uprave Ivan Brajović nedavno je indirektno potvrdio da je Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) odigrala krupnu ulogu u hapšenju Karadžića. ,,Zar mislite da se takvo stvar mogla desiti bez ANB”, kazao je Brajović za TV IN i dodao da su detalji „državna tajna”. Ostao je utisak da se ministar Brajović, sve kao da neće, kitio tuđim perjem, jer ANB nije u njegovom resoru.
Ipak, vijest je lansirana sa autoritetom člana Vlade Crne Gore. Zatim je nove detalje, koji čekaju potvrdu, objavio Radovanov brat, Luka Karadžić. ,,Tri su osobe učestvovale u izdaji”, rekao je za beogradsku štampu i dodao da je jedan od njih bio na vezi sa ANB i otkrio podatke koji su omogućili Radovanovo hapšenje.
Luka Karadžić, koji je i sam pred sudom u Srbiji već više godina optužen da je izazvao u Šumadiji saobraćajnu nesreću u kojoj je poginula jedna đevojka, ali proces nikako da bude priveden kraju, kazao je da porodica zna imena onih koji su „prodali” njegovog brata.
,,To je sitna duša koja je za izdaju dobila novac od crnogorske vlasti. Koliki je to tačno novca, ne znam, samo znam da je riječ o mnogo manjem novcu od onog koji su dobili oni iz vlasti koji su uhapsili Radovana”, objasnio je Luka.
Američka administracija je za informacije koje bi dovele do hapšenja Radovana Karadžića i Ratka Mladića ponudila pet miliona dolara. Vlada Srbije takođe je svojevremeno raspisala nagrade za hapšenje haških bjegunaca, a najbolje su se kotirali Karadžić i Mladić, čije su glave procijenjene na po milion eura.
,,VELIKA TAJNA”: Informacija koja je dojavljena ANB-u navodno je bila da je Karadžić promijenio identitet i postao bioenergetičar i iscjelitelj dr Dragan David Dabić. Kako je dr Dabić djelovao kao uvaženi član srpske abrakadabra zajednice – sa sve javnim predavanjima – nije ga, sa informacijom iz ANB, bilo teško locirati i u pogodnom trenutku uhapsiti.
Zasad postoji jedno priznanje o tome ko je u ilegali održavao tijesne veze sa dr Dabićem. Karadžićev sinovac, sin Luke, Dragan Karadžić, neposredno po hapšenju 2008. izjavio je da je jedino on održavao ilegalnu vezu. Tražio je striku stanove, donosio hranu, novine, knjige, sa njim obilazio skupove za alternativnu medicinu. U jednom od mnogobrojnih intervjua, Dragan je priznao da je, osim Luke, ovu ,,veliku tajnu” povjerio još samo Radovanovoj majci kad je već bila na samrti. Šapnuo joj je: ,,On je živ”!
Sada se ispostavlja da su ,,veliku tajnu” znali još neki. ,,Imamo precizne podatke ko je izdao Radovana. Radi se o jednom crnogorskom državljaninu, kao i još dvojici drugih lica. Glavni je bio Crnogorac. Kao član Karadžićevog pravnog tima, predložiću njemu i njegovoj porodici, da objavimo ta imena. To ne možemo da uradimo bez njihove saglasnosti”, rekao je u telefonskom razgovoru za Monitor beogradski advokat Svetozar Vujačić. Dodao je da je ,,prvi i glavni u izdaji kršten u manastiru Ostrog”, ali je odbio da dodatno pojasni značaj te informacije.
U srpskoj Bezbjednosno-informativnoj agenciji (BIA) tvrde da im Crnogorci nijesu prijavili Karadžića: ,,Informaciju o tome gdje se skriva haški optuženik nijesmo dobili od ANB Crne Gore”, rečeno je dnevnoj novini Alo! u kabinetu direktora BIA. Do hapšenja Karadžića jula 2008. je došlo neposredno nakon što je sadašnji šef BIA, Saša Vukadinović, preuzeo tu dužnost, naslijedivši dotadašnjeg šefa, kontroverznog Rada Bulatovića, bliskog partiji Vojislava Koštunice.
Godinama vodeće globalne tajne službe, uključujući i američku Centralnu obavještajnu agenciju, održavaju najtješnje veze sa ANB i njenim direktorom Duškom Markovićem. ANB ima najmanje tridesetak sklopljenih ugovora o diskretnoj saradnji sa najpoznatijim svjetskim tajnim službama.
CRNOGORSKA VEZA: Malo je vjerovatno da ANB nije bila aktivno uključena u hapšenje Karadžića, jer je Crna Gora njegova matična domovina. Iako se Karadžić iz naselja Rastoci kod Nikšića kao 14-godišnjak uputio na školovanje (srednja medicinska) u Sarajevo još 1960, tamo se oženio i zaposlio, on nikada nije prekidao kontakte sa Crnom Gorom. U Nikšiću su živjeli njegovi roditelji. Otac Vuko Karadžić umro je 1987. a majka Jovanka 2005. godine. U Crnoj Gori su živjeli njegova braća, Luka, poštar u Nikšiću, a u Podgorici Radisav Karadžić, posljednjih godina vlasnik kafane Kula Karadžića.
,,Radovan je, iako decenijama u Sarajevu, uvijek održavao kontakte s Crnogorcima”, kazala je Ljiljana Zelen-Karadžić 2004. izještaču Monitora. Veze nijesu bile samo zavičajne, već i pjesničke. Bio je prijatelj sa Markom Vešovićem. ,,Radovanov prijatelj bio je i Jevrem Brković” rekla je Zelen-Karadžić i dodala da su ,,uvijek naširoko i nadugačko pričali o svemu i svačemu, onako kao što to Crnogorci znaju i umiju”. U pismu od 2. januara 1973. Jevremu Brkoviću, koji ga je kasnije objavio integralno, osvrće se na Brkovićeve, kao, uostalom, i njegove, fizičke proporcije – visinu. I piše: ,,Ne znam da li, kao ljekar marksista, smijem da mislim tako, ali mi se čini da su pravi ljudi visoki, gledni, bez ijedne fizičke mane”.
Konekcije sa zavičajem nijesu prekinute ni nakon što je Karadžić 1996. deminisionirao sa državnih i partijskih funkcija u Republici Srpskoj. Naprotiv, poznate su činjenice da je iz duboke ilegale održavao tijesne veze, kako sa rodbinom u Crnoj Gori, tako posredno i sa Amfilohijem (Radovićem), mitropolitom crnogorsko-primorskim SPC. U pismu supruzi, koje je datirano na 21. jun 2002, razmišljao je o prodaji Radija Sveti Jovan na Palama, koji je osnovan uz pomoć i blagoslov SPC. Procijenio je da se samo od kuće u kojoj je radio bio smješten ,,moglo uzeti nekih stotinak hiljada”. Poručio je supruzi u pismu da povjerljivo lice ,,obiđe vladike, da oni to preuzmu, ali to ne može bez Amfilohija, kome bih pisao” (preko izvjesne kurirske veze). Amfilohije je, par godina kasnije, javno pozvao Karadžića da se preda.
U pismu supruzi od 6. septembra 2002. (prepiska je zaplijenjena u akciji SFOR-a početkom 2004) Karadžić pominje Šavnik, svoju rodnu opštinu i Brkića (Luku Karadžića). ,,Ovo sa dokumentima i državljanstvom ćemo rješavati kasnije. Mislim da postojanje pasoša rješava dilemu, a i u Šavniku postoji odjavnica. Brkić je provjeravao, jer mu je nešto trebalo”.
U ,,LUDOJ KUĆI”: Ovakvi kontakti vjerovatno nijesu prošli neopaženo od ANB, dok je policijski nadzor porodice Karadžić u Crnoj Gori bio transparentan. ,,Odem, ponekad, do Nikšića gdje živi Radovanova stara majka. I dok tamo putujem, sforovci me prate, čak i helikoptere angažuju. A kada uđem u Crnu Goru, tu ‘pratnju’ preuzme crnogorska policija. Ali, ja Crnogorcima ne zamjeram na tome, znam da moraju to da rade”, izjavila je 2004. Ljiljana Zelen-Karadžić.
ANB i Uprava policije su 2005. demantovali izvještaj britanskog Radija BBC da se Karadžić krije blizu Nikšića, ili u manastiru Ostrog. ,,Apsolutno su netačne i proizvoljne tvrdnje BBC-a”, objavila je ANB i dodala da ne raspolaže bilo kakvim podacima da Karadžić boravi kod Nikšića, niti da se nalazi u Crnoj Gori. Uprava policije je saopštila kako je upravo pretresala kuće Karadžićevog brata i njegove sinovice u Nikšiću. Karadžićevi rođaci u više navrata su bili privođeni na višesatne razgovore u nikšićku stanicu policije.
Dok je, pod pseudonimom i izmjenjenim fizičkim izgledom, živio kao diskretni dr Dabić u iznajmljenom stanu na Novom Beogradu, Karadžić je posjećivao lokalni kiosk-kafanu Luda kuća. U veselom društvu pauperizovanih srpskih nacionalista – gdje se guslalo i o njemu – bile su i osobe iz Crne Gore.
,,Ko izdao Radovana,/ ne doček‘o Đurđevdana”, arlaukalo se u Ludoj kući, posljednjem utočištu Radovana Karadžića na slobodi.
Vladimir JOVANOVIĆ
DEKLARACIJA O SREBRENICI
Koincidencija?
Početkom marta, tokom dva dana, Radovan Karadžić je imao uvodno izlaganje pred Haškim sudom koji ga tereti za ratne zločine, uključujući i masovno ubistvo civila u Srebrenici. Karadžić je masakr oko 8.000 Bošnjaka, odraslih i dječaka u julu 1995. nazvao ,,mitom” sračunatim ,,da izazove simpatije za muslimane u BiH”. Da li je čista koincidencija što su ,,otkrića o izdaji” Karadžića došla u danu kada je Skupština Srbije usvojila Deklaraciju kojom osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde (ICJ), izražavajući saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spriječi ova tragedija.
U presudi ICJ je oslobodio državu Srbiju od direktne umiješanosti u ubistva, ali je napisano da je zvanični Beograd odgovoran zato što ništa nije učinio da spriječi masakr.
Rasprava u Domu Skupštine Srbije koju je tokom 13 sati prenosila RTS, pokazala je da je srpsko društvo 15 godina poslije rata u BiH duboko podijeljeno.
Iako nije pomenuta riječ genocid, za Deklaraciju je u parlamentu sa 250 mjesta glasalo 127 poslanika vladajuće koalicije, protiv je bio 21, a jedan poslanik nije glasao. Ostali nijesu glasali.
Poslije usvajanja Deklaracije o Srebrenici, pojedini stručnjaci za međunarodno pravo iznijeli su mišljenje da ona daje mogućnost porodicama žrtava da od Srbije zatraže odštetu. Profesor međunarodnog krivičnog prava na Univerzitetu u Utrehtu (Holandija) dr Hert van Knops je rekao da bi porodice žrtava mogle da podnesu zahtjeve za odštetu u Srbiji, zato što se u usvojenoj Deklaraciji izražava saučešće i izvinjenje što država Srbija nije učinila više kako bi spriječila tragediju u Srebrenici. To je, smatra prof. Knops, dovoljan osnov za tužbu.
M. BOŠKOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice