Čini se da miljeniku Zapada nije krenulo u 2014. Više je znakova da Đukanović polako gubi povlašćeni status, kažu analitičari i opozicionari. Neki čak vjeruju da postoji plan slabljenja višestrukog crnogorskog premijera.
Godina je počela kritikom sekretara NATO Anders Fog Rasmusena koji je saopštio da ,,izazovi Crne Gore ostaju bezbjednosne agencije koje moraju dostići NATO standarde i borba protiv korupcije”.
Da je i Đukanović tu ocjenu shvatio ozbiljno, bez obzira na njegove optimistične najave da će Crna Gora u maju biti spremna za ulazak u NATO, može se suditi i po tome što je uslijedilo snažno upiranje režimske propagande da pokaže da NATO vođu vidi kao strateškog partnera, i da Crnu Goru na putu evroatlanskih integracija koče građani koji nijesu dovoljno obaviješteni o blagodetima ulaska u NATO, a ne Đukanović i nereformisane službe.
Na Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti, 31. januara, gdje se Đukanović i susreo sa Rasmusenom, prema Pobjedi sve je proteklo sjajno. Državni mediji su međutim propustili da objave izjavu američkog državnog sekretara Džona Kerija da na Balkanu vladaju despoti. Da li zato što su prepoznali svog vođu?
,,Ne sjećam se da je neko tako visoko u američkoj administraciji imao oštriju kritiku od Kerija u Minhenu. Amerikanci su balansirani i škrti na riječima kada su u pitanju te stvari”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene i član skupštinskog Odbora za bezbjednost.
Konačno, Đukanović je naprasno otkazao odlazak na Molitveni doručak u Vašington – navodno zbog nagomilanih obaveza. Da li zbog toga, ili nije uspio da u isto vrijeme ugovori i sastanak sa potpredsjednikom SAD Džonom Bajdenom. Da će tog susreta ,,svakako biti” pohvalio se ranije medijima ambasador Crne Gore u SAD Srđan Darmanović.
Opozicioni lideri smatraju da sve to sluti da Crna Gora neće biti pozvana u članstvo na samitu NATO u septembru. Slična su tumačenja i u civilnom sektoru, a da je situacija ozbiljna smatraju i u SDP-u. Ranko Krivokapić je ranije saopštio da strani partneri sumnjaju u posvećenost DPS NATO integracijama i tražio od Filipa Vujanovića da zakaže sjednicu Savjeta za odbranu i bezbjednost, kako bi se raspravljalo šta treba uraditi da bi Crna Gora dobila poziv za članstvo.
,,Crna Gora neće dobiti pozivnicu za Samit zbog stanja u bezbjednosnim službama”, kaže Medojević u razgovoru za Monitor. ,,Smiješno je to što Đukanović najavljuje završetak reformi bezbjednosnih službi za maj. Stanje je toliko ozbiljno da je nemoguće tako brzo reformisati službe”. On napominje da je preduslov reforme da se smijeni Đukanović i režim.
,,Mi smo rijetka komunistička država koja nikada nije smijenila komunističku vlast. Zato i dalje imamo službe ustrojene kao ozloglašena UDBA čije su mete djelovanja prije svega tzv. unutrašnji neprijatelji, a cilj zaštita režima, a ne države. Službe su dodatno opterećene korupcijom i saradnjom sa kriminalnim strukturama. Pitanje reformi u ovom sektoru postalo je zaista pitanje broj jedan”, kaže Medojević.
Da službe trebaju reformu odavno ukazuju i međunarodna dokumenta. Još je u Izvještaju o stanju ljudskih prava State Department-a iz 2009. ukazano da u Crnoj Gori postoji korupcija u službama bezbjednosti i da crnogorska ANB često bez odobrenja prisluškuje opozicionare u Crnoj Gori.
Direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Boro Vučinić i ministrica odbrane Milica Pejanović-Đurišić nijesu odgovorili na pitanja Monitora o reformama bezbjednosnih službi i njihovom viđenju kritika NATO zvaničnika.
Po Medojeviću, dva važna problema zabrinjavaju Zapad – nivo bezbjednosti podataka i saradnja sa pripadnicima organizovanog kriminala, domaćom i ruskom mafijom i njihovim službama.
,,Osim što se podaci prikupljaju nelegalno, informacije cure na sve strane, što kriminalcima, što stranim službama. Čak su prisluškivane strane ambasade”, tvrdi on.
NATO i Crna Gora potpisali su sporazum o bezbjednosti podataka još 2008. godine. Međutim, Monitor je u maju 2012. pisao da je zbog brige Amerikanaca zbog ilegalnog curenja NATO podataka imenovano posebno „odgovorno lice” za obavljanje unutrašnje kontrole nad sprovođenjem mjera zaštite tajnih podataka.
Iz Akcije Balkanski ratnik, hapšenja narko bosa Darka Šarića, koju je započela urugvajska policija i srpska BIA, a u koju je bila uključena američka Agencija za suzbijanje narkotika (DEA), isključene su bile navodno crnogorske bezbjednosne službe, što su crnogorski zvaničnici demantovali.
Monitor je već pisao da je tokom posjete sjedištu ANB-a članova Odbora za bezbjednost Medojević pitao nadležne da li su inostrani partneri, između ostalih i američka DEA, tražili provjere da li je Ivan Mašulović „odavao informacije” i Draganu Fricu Dudiću, Šarićevom saradniku. Mašulović je saopštio da će tužiti Medojevića, ali to nije učinio. Nekadašnji službenik ANB, Mašulović je sada pomoćnik Milice Pejanović-Đurišić. U doba Roćena rukovodio je službom za Informativno-tehničku i bezbjednosnu podršku Ministarstva inostranih poslova.
Darko Šarić je, osim što je glatko prošao bezbjednosnu provjeru ANB, pobjegao iz Crne Gore brzo pošto je akcija Balkanski ratnik počela, u jesen 2009. On je, navodno, za Švajcarsku odletio sa podgoričkog aerodroma gdje ga je na vladinom terminalu čekao avion privatne avio-kompanije. U avionu sa Šarićem bio je, prema izvoru Monitora i jedan aktuelni ministar, a njime je upravljao pilot ranije angažovan od strane crnogorske Vlade.
Tik pred hapšenje iz Crne Gore je pobjegao i Safet Kalić, narkobos sa dokumentovanim kontaktima sa pripadnicima ANB. Na njegovoj svadbi bili su službenici Agencije Zoran Lazović i Duško Golubović, navodno bliski tzv. klanu kafa, na čijem su čelu bivši i aktuelni ministar vanjiskih poslova – Milan Roćen i Igor Lukšić. U vrijeme kada su Golubović i Lazović prisustvovali Kalićevoj svadbi, na čelu ANB bio je Duško Marković, aktuelni ministar pravde, koji navodno predvodi drugi klan, tzv. klan duvan. Podsjetimo, Roćen i Lukšić bili su žrtve afere Listing, koja je pokazala kako cure informacije iz službi. Mnogi su za to curenje sumnjičili upravo drugi klan.
Lazović i Golubović su pominjani i u skandalu koji je izbio kada je Medojević optužio Roćena i Đukanovića da vode paralelnu obavještajnu službu koja koristi staru vojnu opremu radi prisluškivanja kritičara, opozicije, stranih diplomata, nevladinog sektora, medija ali i članove najviših organa DPS-a. Uslijedili su brojni demantiji, a tadašnji ministar vojske Boro Vučinić je negirao da postoji takva vojna oprema. Vučinić je potom imenovan za direktora ANB.
Medojević je tada upozorio da u paralelnoj službi rade visoki oficiri VCG , kadrovi povezani sa starim Miloševićevim strukturama. ,,Pješadija je dobijala otkaz radi srbovanja, a visoki obavještajci bliski ruskim bezbjednosnim službama adržavani u službi”, kaže on za Monitor. Ruski kadrovi u obavještajnim službama, djelovanje i biznis ruskih obavještajaca na teritoriji naše države, još je jedan problem koji navodno posebno smeta Zapadu.
Monitor je davno objavio da je jedan od dominantnih vlasnika hotela Splendid u Budvi šef KGB u vrijeme raspada SSSR-a, general Viktor Ivanjenko. Ivanjenko nije jedini visoki ruski zvaničnik, koji ima poslove u Crnoj Gori. ,,Mi smo Kazablanka. Raj za specijalne zadatke stranih službi. Oni ovdje peru pare, skrivaju se, dobijaju pasoše”, kaže naš sagovornik.
O kontaktima crnogorske službe sa organizovanim kriminalom govorili su i zvaničnici iz regiona. Direktor Federalne policije BiH Dragan Lukač je nakon hapšenja Nasera Keljmendija saopštio da je taj narkobos ,,imao veze s ljudima iz crnogorske obavještajne službe”. To nikog nije iznenadilo nakon snimka na Ju tjubu u kojem se Keljmendi dovodi u vezu sa Vlatkom Rakočevićem, penzionisanim šefom službe u Mojkovcu, ali i sa Duškom Markovićem. Sam Keljmendi se hvalio vezama sa crnogorskim vrhom, gradskim vlastima u Ulcinju i time kako je finansijski pomogao referendum.
To što nije učinjeno mnogo na reformama službi i suzbijanju organizovanog kriminala, mogla bi biti ne samo glavna kočnica integracijskih procesa, već i početak slabljenja podrške Zapada crnogorskom premijeru. Stvari su sve vidljivije kako integracije odmiču, pa i ona ključna – ovdje se često ne može napraviti granica između vlasti, bezbjednosnih službi i kriminalnih struktura.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ