Jadransko brodogradilište Bijela počeće uskoro izvoz otpada nastalog nakon remonta brodova – upotrijebljenog grita. Splitska firma Lalizas marina bi po ugovoru sa Jadranskim brodogradilištem u Republiku Gvineju uskoro trebalo da izveze skoro 60 hiljada tona korištenog grita. Predsjednik Borda direktora Brodogradilišta Bijela Stanko Zloković saopštio je da je ta firma već potpisala ugovor sa jednom hrvatskom kompanijom, koja bi trebala da u narednim mjesecima obavi izvoz oko 27 hiljada kubika upotrijebljenog grita iz Bijele.
Ova vijest objavljena je prije osam godina, ali opasni grit i dalje se nalazi u Brodogradilištu, zbog kojeg je to jedna od četiri crne ekološke tačke u Crnoj Gori. Grit je mješavina pijeska i oštrih opiljaka metala koja se koristi za obradu metalne površine brodova i na taj način čiste od ostataka boje, rđe i naslaga. Ovih dana transportovanje tog otpada ponovo je aktuelno.
Prije dvije godine objavljeno je da će uklanjanje grita iz Brodogradilišta Bijela trajati godinu i po, a opasni dio otpada biće izvezen u inostranstvo. Prošle godine iz Agencije za zaštitu prirode najavljeno je da će početkom ove godine početi pripremni radovi za taj posao, da će grit biti izvezen, jer nije bilo nikoga u Crnoj Gori ko bi ga preuzeo niti je bilo ni interesovanja da se iskoristi kao podloga za autoput. U međuvremenu je raspisan drugi teneder za odvoz opasnog otpada i remedijaciju kontaminiranog tla ali iz Agencije još nije saopšteno da li je tender uspio i koja je od sedam ponuda najbolja. Prema podacima iz Agencije sada ima 109.000 tona grita i kontaminiranog zemljišta. Međutim, prema informacijama iz tenderske dokumentacije, 141. 648 tona grita nalazi se u vrećama na prvoj liniji mora u Brodogradilištu, a za sanaciju zagađenja u Brodogradilištu biće potrebno blizu 18 miliona eura. To je dio projekta Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje. Prema tom projektu dio otpada biće izvezen, a određene količine tretirane na lokaciji u Brodogradilištu.
Na drugi tender za transport grita pristiglo je sedam ponuda kompanija iz Grčke, Francuske, Turske i Italije, ali, prema našim izvorima, one su u ponudi navele da taj materijal neće skladištiti u svojim državama. Francuska kompanija Valgo, na primjer, navela je da će, ukoliko pobijedi na tenderu, grit transportovati u Španiju od koje je dobila dozvolu za to.
Iz Brodogradilišta Bijela na naše pitanje kada će i gdje biti transportovan grit odgovorili su: „Ništa, nažalost, ne znamo o njegovoj daljoj sudbini, jer nas o tome niko nije zvanično obavijestio”.
Prvim neuspjelim tenderom od februara prošle godine bilo je precizirano da se otpad može eksportovati samo pomorskim putem kao jeftinijim i manje opasnim po okolinu. Potom je, nakon javne rasprave, predloženo da se taj otpad može transportovati i željeznicom, ali i kamionima.
Stručnjaci za saobraćaj protive se eventualnom transportu grita kamionima, ne samo zbog opasnosti po okolinu nego i zbog toga što je za to potrebno 4.240 kamiona nosivosti po 25 tona. To bi, po njihovom mišljenju, opteretilo puteve u Crnoj Gori i ugrozilo saobraćaj.
Pojedini mediji objavili su da bi otpad iz Bijele mogao da završi u Srbiji, na jednom skladištu kod Leskovca. Međutim, prema našim izvorima, u Ministarstvu za zaštitu životne sredine Srbije nisu dali saglasnost za to, a u Srbiji je zabranjen uvoz tog otpada.
Dr Ljubomir Radojičić, viši naučni saradnik Instituta Dr Simo Milošević u Igalu, godinama ukazuje na štetnost prisustva grita na otvorenoj deponiji u Brodogradilištu Bijela.
„To me naročito interesovalo sa apekta zdravstvenog turizma, odnosno Instituta Dr Simo Milošević”, kaže, u razgovoru za Monitor, dr Radojičić.
„Dugogodišnje prisustvo ogromne otvorene deponije pogubno je uticalo na morsku sredinu. Lakše otrovne frakcije antifauling boja kao i ostalih boja raznosio je vjetar i ispirale kiše, tako da su one potpomognute vjetrom i procjednim vodama dospijevale u more. Dalje su ih raznosile morske struje koje imaju pravac kretanja od Bijele ka Igalu tako da su se vjerovatno mogle naći u akvatorijumu ispred Igala”, objašnjava dr Radojičić.
Grit, prema njegovim riječima, sam po sebi nije opasan, ali su najtoksičnije antifauling boje, koje se poslije izvjesnog vremena moraju obnoviti. „Grit se koristi za čišćenje naslaga i ostataka boje sa metalnih površina broda. Skidanje boje godinama je rađeno u Brodogradilištu pjeskarenjem gritom. Antifauling boje su vrlo toksične i sadrže organokalajna jedinjenja, kao arsen i živu koji doprinose velikoj efikasnosti ovog biocida. Zbog izuzetne toksičnosti ovaj biocid na bazi kalaja je zabranjen Rezolucijom iz 2003. godine, a ona se primjenjuje od 2008. godine”, podsjeća dr Radojičić.
Posao remedijacije deponije grita u Bijeloj biće, prema njegovom mišljenju, otežan pošto su godinama na deponiju bacana otpadna mineralna ulja kao i naftni ugljovodonici, što će zahtijevati odvajanje grita na samoj deponiji.
„Laboratorijskim analizama će se utvrditi da jedan dio grita neće biti opasan, pa će se on uz miješanje sa cementnim malterom moći koristiti za zatrpavanje zemljišnih iskopa od uklanjanja kontaminiranog zemljišta. Možda će uklanjanje kontaminiranog zemljišta biti teže od uklanjanja grita, jer se Brodogradilište godinama oslobađalo svog opasnog otpada tako što ga je decenijama zatrpavalo u jame dimenzije 40×40 metara u krugu Brodogradilišta”, kaže dr Radojičić.
Transport tog otpada biće finansiran kreditima Svjetske banke, a investitor tog projekta je Agencija za zaštitu prirode. U Brodogradilištu je inače uveden stečaj prije tri godine.
Veseljko KOPRIVICA
DUHANKESA4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
OKO NAS4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice