Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNA GORA ZEMLJA ČUDA: Od zvijezda do stida

Objavljeno prije

na

Odavno Crnu Goru bije glas da je zemlja čuda. Na malenom prostoru svakojakih prirodnih ljepota ima ništa manje i čuda koja stvaraju njeni ljudi. Evo samo nekih ovonedjeljnih.

Nije bila šala. Prvog aprila više stotina ljudi iz cijele Crne Gore došlo je u rano jutro da zakažu pregled u Centru za kardiologiju Kliničkog centra Crne Gore. Nastala je nezapamćena gužva. Red ogorčenih pacijenata, uglavnom u poodmaklim godinama, protezao se do ulaznih vrata. Nekima je i pozlilo. Tehničkom greškom, kako su iz Kliničkog centra pokušali da opravdaju ovaj incident, svi su pozvani da dođu 1. aprila da zakažu pregled. Bilo ih je oko hiljadu.

Direktor Kliničkog centra dr Milan Mijović izvinio se pacijentima zbog “ovog detalja”.

Idemo na sjever – do Šavnika. Radmila Bojović je u januaru odbijena na konkursu za higijeničarku u vatrogasnoj službi, uz obrazloženje da druga kandidatkinja ima više radnog iskustva, iako to nije traženo konkursom. Nakon usvajanja žalbe dobila je novu šansu za isto radno mjesto. Ponovljenim oglasom propisani su sofisticiraniji uslovi. Radmila je trebalo da položi test od 25 pitanja, a zatim da i usmenim odgovorima na članove Komisije za provjeru sposobnosti ostavi bolji utisak od druge kandidatkinje.

„Pitanja su bila šta čini opštinu, ko čini zakonodavnu vlast, ko usvaja budžet opštine, kako se čiste tepih i kupatilo, kako se čisti paučina, džogerom ili metlom”, ispričala je Radmila novinaru Vijesti.

Nakon pisanog dijela testiranja, uslijedio je razgovor koji je Radmila doživjela kao “ponižavanje i nastavak dugogodišnje političke diskriminacije lokalne uprave”.

„Pitaju me, na primjer, kako bih očistila prašinu sa stola. Najgore mi je bilo kad su me pitali da li higijeničarka mijenja bravu ili staklo”.

Pitali su je i šta je motiviše da radi. Odgovorila je: ,,Mi živimo od socijale godinama, imamo troje djece i uzaludno pokušavamo da ođe dobijemo posao”.

U nadležnoj opštinskoj komisiji objasnili su da su uradili ono što im je sugerisano iz Ministarstva unutrašnjih poslova, kao nadležnog organa. I u skladu sa, maštovitog li naziva – Uredbom o načinu obavezne provjere sposobnosti, bližim kriterijumima i načinu ocjenjivanja kandidata za vršenje poslova radnog mjesta u državnom organu.

Član ispitne komisije Dušan Radanović priznao je da su on i ostali članovi morali sami da smisle test koji je Radmila, na kraju, lošije uradila od protivkandidatkinje. Koja je, izgleda, politički podobnija.

Afera snimak na šavnički način.

Ostanimo još na sjeveru države. Mještani potkomovskih sela Cecuni, Zabrđe i Kralje oglasili su da besplatno nude svoja imanja Vladimiru Putinu i Rusima da na njima izgradi, ni manje ni više, nego – vojnu bazu.

David Lakić, kako piše Blic, iz sela Cecuni, spreman je da ,,dio svoje imovine da Vladimiru Putinu i ruskoj braći kako bi izgradili vojne baze” da bi ga Rusija zaštitila od NATO-a. Ruse bi drage volje dočekao i Bogdan Bakić iz sela Zabrđe kod Andrijevice. Radovan Savović takođe je raspoložen da dočeka Putina.

Ponuda je otišla u svijet i vidjećemo da li će drug Putin doći u Cecune da provjeri da li je teren pogodan za namijenjenu svrhu.

Ova vijest vjerovatno je mnoge podsjetila na sličan biznis 25 mještana Seoca kod Andrijevice, koji su nakon referenduma o nezavisnoj Crnoj Gori ponudili cijelo selo na prodaju. Revoltirani ishodom referenduma prodaju su objavili preko lokalnih radio stanica i lista Dan.

Prvi oglas u Danu objavio je Podgoričanin Dragan Popović: „Prodajem kuću na placu 1.200 kvadrata za 150.000 eura, Albanci imaju prednost – 10 odsto popust. Doljani bb”.

Vesko Mitrović, član rukovodstva Mjesne zajednice, požalio se da on i njegovi suseljani ne mogu da podnesu raskidanje bratske veze sa Srbijom. Stanoje Stijović najavio je da će mještani možda kupiti čitavo selo negdje u Srbiji i nazvati ga Seoce.

Seočani su bili galantni. Selo će prodati uz 15 procenata popusta, a prednost imaju Albanci, i to s puno djece. Selo je tada imalo oko 120 domaćinstava, moderne kuće, školu,seoski dom, gradski vodovod, telefone, TV repetitor, dobru putnu infrastrukturu… Ali, šta je to pri ljubavi prema drugom oku u glavi?

Sve se srećno završilo. Selo nije prodato, a mještani Seoca uostalom kao i žitelji opštine Andrijevica,sada uredno većinski glasaju za – DPS. Čudo su – ljudi.

Preselimo se malo na sjeverozapad. Tokom novogodišnjih praznika u Goliji kod Nikšića ubijeno je devet srna. Još se ne zna ko je počinio zločin nad zaštićenom divljači, iako je Ministarstvo poljoprivrede ubrzo podnijelo krivičnu prijavu i zatražilo da se slučaj rasvijetli. Ovih dana opet je aktuelizovana ta priča kao potvrda da je kriminal osvojio i lovstvo. Monitor je o tom kriminalu pisao prije desetak godina. Sada ekolozi traže povlačenje Nacrta metodologije za monitoring i vođenje evidencije o divljači. Tvrde da je Nacrt urađen nestručno i da ne može biti osnova za inventarisanje divljači u lovištima i za njihovu zaštitu. Zbog toga pljevaljska NVO Breznica predlaže da se na teritoriji cijele Crne Gore lov zabrani za dvije godine. Sa te adrese upozoravaju da zbog kriminala u lovstvu hitno treba smijeniti čelnike Lovačkog saveza i sve ostale nadležne za lovstvo. Teško da će taj zahtjev pogoditi metu. Kao ni molba Darka Saveljića, predsjednika Centra za zaštitu i izučavanje ptica, koji već dvije godine traži prijem kod ministra poljoprivrede.

Ni primorje nije imuno od neshvatljivih dogodovština. U Herceg Novom u toku je potpisivanje peticije (do sada je potpisalo oko 500 građana) kojom građani traže da se zbog turističke sezone odgodi rekonstrukcija poznatog šetališta Pet Danica. Prošlog utorka protestovalo je pedeset hercegnovskih ugostitelja i zakupaca plaža koji takođe traže odgađanje radova na tom šetalištu. Da ne ugroze predstojeću turističku sezonu.

U Crnoj Gori, zemlji svakojakih čuda, običajno je pravo da se usred turističke sezone rekonstruišu saobraćajnice, a da snijeg usred zime iznenadi službe za elementarne nepogode.

Kao šlag na tortu o čudesnoj Crnoj Gori stigla je vijest da je Bostonski institut za tehnologiju sačinio listu najpoznatijih ličnosti po državama. Kao kriterijumi korišćeni su teritorija na kojoj su „vanvremenski selebritiji” rođeni, da se u Vikipediji te osobe pojavljuju na najmanje 25 svjetskih jezika i vremenski okvir od 4.000 godine prije nove ere do 2010. godine.

Prema toj listi najpoznatiji Crnogorac u svijetu je Stefan Nemanja, srpski veliki župan, rođen 1117. godine. Slijede kralj Aleksandar I Karađorđević, kralj Nikola I Petrović, Radovan Karadžić, Milovan Đilas, Dejan Savićević, Predrag Mijatović, Milo Đukanović, Mirko Vučinić i Stevan Jovetić.

Primijetili ste: svega tu ima. Od zvijezda do stida.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo