Odbor stalnih predstavnika EU (COREPER) u Briselu proširio je, 30. aprila, listu ruskih zvaničnika kojima će, ,,zbog odgovornosti za akcije kojima se ugrožava teritorijalni integritet, suverenitet i nezavisnost Ukrajine”, biti zabranjena putovanja i zamrznuta imovina na teritoriji Evropske unije. Sada je na potezu zvanična Moskva.
Podgorica je postala jedna od ,,evropskih adresa” na kojoj se taj odgovor očekuje sa najvećim nestrpljenjem. I popriličnom zebnjom.
Prošlonedjeljne najave medija iz ruske prijestonice, prema kojima ,,Moskva sprema odgovor” na odluku Crne Gore da podrži sankcije EU prema Rusiji, dolile su ulje na postojeću vatru. Požar je buknuo nakon posjete crnogorskog premijera Vašingtonu i saopštenja Ministarstva spoljnih poslova Rusije u kome stoji da je ,,u svojim nastupima Milo Đukanović dopustio i neprijateljske izjave na račun Rusije, koje u kombinaciji sa pridruživanjem Crne Gore sankcijama EU izazivaju duboko razočarenje”.
,,Spektar mjera o kojima se razmišlja je širok”, izvijestila je, kažu provladina, Rosiskaja gazeta. Ruski novac od turizma i investicija u lokalne biznise čini glavninu crnogorskog BDP-a, navodi autor teksta precizirajući i moguću kaznu za politiku okretanja leđa: ,,Od promjene uslova uvoza vina iz Crne Gore (90 odsto crnogorskog izvoza), do uvođenja viznog režima koji može uticati na priliv turista (koji čine otprilike trećinu svih inostranih turista)”.
Navedene prijetnje se, konkretno, odnose na ukidanje trgovinskih olakšica koje su rezultat bilateralnog sporazuma o slobodnoj trgovini iz 2000. godine, potpisanog između Ruske Federacije i tadašnje SRJ. U opasnosti je, navodno, i odluka o uspostavljanju bezviznog režima koja je na snazi od ljeta 2008. godine.
Ruski ambasador u Podgorici Andrej Nestarenko spušta loptu, navodeći da oni nijesu dobili zvanične najave bilo kakvih sankcija prema Crnoj Gori. Mnogi su, ipak, prošlonedjeljne prijetnje doživjeli kao prirodan nastavak politike zvanične Moskve prema Crnoj Gori oličene, pored ostalog, i u prošlogodišnjoj izjavi ruskog ambasadora u Srbiji Aleksandra Čepurina, koji je nastojanje zvanične Podgorice da pristupi NATO-u nazvao majmunskom politikom.
Andrej Šari, urednik Radija Slobodna Evropa za Rusiju, kaže da prijetnje iznijete u Rosiskajoj gazeti ne treba shvatiti olako. ,,To nije provladin nego vladin list, i to uopšte nije novinarski članak već papir koji je bio poslan u redakciju iz Vlade, tačnije ministarstva vanjskih poslova, i zbog toga je to čista prijetnja”.
Šari dodaje da je doba crnogorsko-ruskog bratstva i jedinstva iza nas. ,,Vrijeme kada je sivi novac iz Rusije mogao da procuri u Crnu Goru bez granica i da tamo bude opran i vraćen u Rusiju – je okončano. Od toga više ništa nema.”
Dok naše Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija šuti, za širenje optimizma bez pokrića zadužen je Miloš Jo¬va¬no¬vić, direktor crnogorske Agencije za promociju stranih investicija (MIPA). ,,Crna Gora nije uvela nikakave sankcije Rusiji i Rusi su toga svjesni. Isto kao što su svjesni činjenice da crnogorsko tržište predstavlja sigurnu bazu za plasman njihovih investicija”.
Makar za polovinu ove izjave nema dokaza. Zapravo, mnoštvo indicija ukazuje da su ekonomski odnosi Rusije i Crne Gore u ozbiljnoj krizi. Manjak para doveo je do manjka povjerenja. A onda su na površinu izbili svi, godinama prikrivani, problemi.
Pažljivim posmatračima nije promaklo kako se, paralelno sa pisanjem ruske Gazete, u ovdašnjim medijima pojavila informacija o poslovnim problemima koje, navodno, u Moskvi imaju Atlas grupa i njen vlasnik Duško Knežević. Tako su nesporazumi na relaciji Podgorica – Moskva poprimili i obrise ličnog. Nije tajna da Knežević, godinama pripada prijateljsko-poslovnom krugu okupljenom oko premijera Đukanovića. Koji je, uostalom, ličnim prisustvom uveličao otvaranje Atlas banke u Moskvi (u vrijeme kada su Rusi – po Interpolovoj potjernici raspisanoj u Beogradu – prvo uhapsili, a potom i pustili Stanka Subotića Caneta, još jednog visokopozicioniranog člana tog društva).
,,Potpuno su neistinite tvrdnje da je Atlas banka u Moskvi pred zatvaranjem i da je bilo koji od klijenata povukao sredstva, pa ni Montenegro Airlines” – saopštili su potom iz Atlas grupe, demantujući ,,zlonamjernu medijsku kampanju koja je svoju kulminaciju doživjela tekstom u listu Informer CG”.
Suština njihovog reagovanja sadržana je u rečenici: ,,Sve ove neistine smatramo opasnim ne samo po ugled banke u Moskvi, već direktno i za državne interese Crne Gore”. Istim rječnikom su, otprilike, i advokati i PR stručnjaci sa platnog spiska ruskog tajkuna Olega Deripaske pokušavali infiltrirati zvaničnu Moskvu u sve probleme koji su se pojavili u poslu sa Kombinatom aluminijuma i Rudnicima boksita. Samo što su oni iza sebe, zaista, imali podršku najuticajnijih ljudi iz okruženja Vladimira Putina.
Sjetimo se samo strahopoštovanja sa kojim je u Podgorici, u nekoliko navrata, dočekivan Sergej Šojgu, general sa četiri zvjezdice, Putinov stručnjak za ,,saniranje posljedica katastrofa” i dugogodišnji kopredsjednik Komiteta za ekonomsku i trgovinsku saradnju vlada iz Podgorice i Moskve. U tom tijelu mu je društvo pravio Milan Roćen. Nekadašnji diplomata, ministar a danas savjetnik premijera Đukanovića, jedan je od nezaobilaznih aktera svih rusko-crnogorskih biznis priča, praktično od raspada SSSR-a i SFRJ do danas. ,,Ja nijesam stručnjak ni za aluminijsku, ni naftnu industriju, ni za turizam…”, skromno je svoju ulogu pokušavao umanjiti Roćen, „trudio sam se da pomognem u uspostavljanju kontakata sa ruskim partnerima…”.
Taj mu je trud, kažu verzirani, u vrijeme kada su cvjetali javni i tajni poslovi između Crne Gore i Rusije, donio odlikovanje Ministarstva za vanredne situacije Rusije. A sada, kada su rusko-crnogorski poslovi u krizi, pojačano službeno obezbjeđenje.
Zvanično, Miloševićev i Đukanovićev ambasador u Moskvi odlikovan je „za doprinos humanitarnim aktivnostima organizovanim u saradnji sa Ujedinjenim nacijama”. Orden je dobio od čovjeka (Šojgua) koji je, ljut zbog dovođenja u isti kontekst ruskih investicija u CG i pranja para, u jednoj rečenici opisao početak tranzicionog prijateljstva Moskve i Podgorice: „Kada se, tokom sankcija većina vaših para premjestila kod nas u Rusiju, mi nikad nijesmo govorili da je to prljavi ili crni novac dobijen tokom rata”.
Analitičari sumnjaju da baš iz tih vremena (i poslova) korijene vuče i aktuelni strah crnogorskih zvaničnika od ljutnje moskovskih moćnika. Političkih i ekonomskih. Mada se ogroman novac, kasnije, valjao u oba pravca.
Mnoge je, 2001. godine, iznenadila vijest da je Ruska Federacija stavila Crnu Goru na spisak zemalja osumnjičenih za pranje novca. A tek zvaničan podatak da su ruske banke, u tom momentu, na računima svojih of-šor podružnica u Crnoj Gori držale između 2,5 i četiri milijarde dolara!? Posao of šor bankarstva pod okriljem države toliko se razgranao da je zasmetao i zapadnim saveznicima Đukanovićeve vlade. Oni su zatražili da se stavi tačka na taj biznis.
Zato je Miroslav Ivanišević, tadašnji ministar finansija, u ime Vlade od Ustavnog suda zatražio da vladin zakon proglasi – neustavnim. „Crnoj Gori su trebale pare, pa smo donijeli propise koji će ih privući”, stoji u dopisu Ministarstva Ustavnom sudu. ,,Danas je, međutim, situacija sasvim drugačija, pa smo mišljenja da je član 4 Zakona protivan Ustavu i da ga treba ukinuti”. Još jedan DPS klasik.
Uglavnom, što je otišlo 2001. počelo se vraćati 2005. godine, nakon što su na podgorički aerodrom iz Moskve skupa prispjeli ambasador Milan Roćen, oligarh Oleg Deripaska i Zoran Ćoćo Bećirović, kontroverzni biznismen i zajednički prijatelj moćnika iz obje zemlje.
,,Crnogorski političari imaju kratko pamćenje”, požalio se koju godinu kasnije ambasador Nesterenko. ,,Visoki crnogorski zvaničnici su nas 2005. bukvalno preklinjali da podržimo slabu crnogorsku ekonomiju investicijama, a sada nas istjeruju”.
Zaista, stečaj u KAP-u najavio je kraj ljubavi političkih i ekonomskih moćnika dvije zemlje. Tako Oleg Deripaska pred međunarodnim arbitražama pokušava od Crne Gore naplatiti 700 miliona eura, navodnih potraživanja i gubitaka iz partnerstva sa Đukanovićem. Istovremeno, njegovi zemljaci Viktor Golikov i Mihail Peskov mjesecima, bez ikakvog objašnjenja nadležnih, čekaju na boravišne i radne dozvole kako bi nastavili svoj posao u hotelu Avala, kao administrativni i finansijski direktori kompanije Bepller& Jacobson Montenegro. Državna administracija im, očigledno, ne želi oprostiti sukob sa Zoranom Bećirovićem. Možda i zato što je sudski osporeni suvlasnik Avale svom prijatelju Đukanoviću omogućio besplatna ljetovanja.
„Rusija je dužna da zaštiti interese i imovinu svojih građana na Balkanu”, ističe Maksim Kiseljov sa Univerziteta Lomonosov, jedan od koautora referata Crna Gora – cijena evropskih integracija. Otprilike, to je kontra–projekat onome koji je 2007. godine pod nazivom Ruski ekonomski prodor u Crnu Goru, naručila EU. Zajedničko im je to da oba analiziraju lakomost i lakomislenost ovdašnjih političko-ekonomskih vrhova. Koje su za Crnu Goru opasnija od bilo kakve međunarodne krize.
KGB privatizacija
Prema podacima Privrednog suda, vlasnik preko 85 odsto budvanskog Splendida je kompanija šefa ruskog KGB u vrijeme raspada SSSR-a, Viktora Ivanjenka – Lewitt finance Montenegro, osnovana u Budvi u jesen 2011. godine.
Ivanjenko je jedan od najbogatijih Rusa. Postao je milijarder osnivajući Menatep štedionicu iz koje je kasnije izrasla čuvena naftna kompanija Jukos. Kada se Vladimir Putin obračunao sa vlasnicima Jukosa, prije svega Hodorkovskim, jedini je Ivanjenko ostao netaknut. ,,Njega i danas zovu general Viktor i on je bio ključna veza crnogorskog političkog vrha i podzemlja sa ruskom mafijom i obavještajnim službama”, pisao je Monitor 2005. godine.
Gradonačelnik Moskve Juri Luškov, čija je žena najbogatija Ruskinja, trgovao je vilu u Žanjicama, ali je nije održavao i na kraju je prodao ruskom dnevnom listu Nova Gazeta, koji je naveo ,,da je oko 40 odsto nekretnina u Crnoj Gori u vlasništvu državljana Rusije i to uglavnom političara i državnih službenika”.
Prema nepotpunim podacima, Rusi u Crnoj Gori posjeduju oko 150 hiljada kvadrata stambeno poslovnog prostora i preko 300 hektara zemljišta. Među Rusima – vlasnicima nekretnina u Crnoj Gori – mediji su, godinama sa manje ili više dokaza, prepoznali i nekadašnjeg gradonačelnika Moskve, ambasadora Rusije u Londonu, više članova Dume, regionalnih moćnika, funkcionera državnih banaka i energetskih preduzeća, oligarha čije se bogatstvo mjeri milijardama…
Zoran RADULOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice