Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNA GORA POD SAJBER NAPADIMA: Bezbjednost bez kadrova, novca i infrastrukture

Objavljeno prije

na

Ni deset dana od početka sajber napada na najmlađu članicu NATO-a i predvodnika Zapadnog Balkana u EU integracijama, javnost nije blizu saznanja o detaljima i posljedicama. Znamo ono što smo znali i prije: nemamo dovoljno sredstava, kapaciteta niti znanja za preveniranje ili saniranje ovakvih situacija. A ako smo znali, zašto nemamo

 

Evidencija sajber napada na vladine agencije, odbrambene, visokotehnološke kompanije i ekonomski kriminal ogromnih brojki je prilično debela knjiga. Baza Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS)  u julski bilans bilježi akcije kakva je ona u kojoj je haker tvrdio da je „skupio” podatke o milijardu Kineza iz baze šangajske ili optužba belgijskog ministarstva spoljnih poslova da se Kina bavila sajber špijunažom protiv tamošnjih ministarstava unutrašnjih poslova i odbrane; Kina je objavila da su SAD ukrale 97 milijardi globalnih internet podataka…

Kada CSIS ažurira avgustovske podatke, na listi će se naći i Crna Gora. Dobar dio zemlje je proveo protekle dane u offline režimu nakon što su 20. avgusta krenuli napadi na servere Vlade i državnih institucija i sistema. Vladine adrese su još nedostupne, a vrlo je moguće da napadi još traju.

Ni deset dana od početka ovih napada na najmlađu članicu NATO-a i predvodnika Zapadnog Balkana u EU integracijama, javnost nije blizu saznanja o detaljima. Ni njihovim posljedicama. Znamo ono što smo znali i prije: nemamo dovoljno sredstava, kapaciteta niti znanja za preveniranje ili saniranje ovakvih situacija. A ako smo znali, zašto još uvijek nemamo?

U petak je održan sastanak Vijeća za nacionalnu bezbjednost poslije kojeg je premijer Dritan Abazović objašnjavao da od strane relevantnih ljudi koji se bave ovim napadima nijesu mogli da potvrde da iza ovog napada stoji pojedinac, grupa, država, niti su to mogli da demantuju.

Nakon početnih nagađanja i prepucavanja dobili smo kakav-takav saldo. Ministar Javne uprave Maraš Dukaj i v.d. direktor Direktorata za elektronsku upravu i informatičku bezbjednost Dušan Polović saopštili su da vrijednost „oružja” kojim je izvršen napad, na crnom tržištu dark veba iznosi od 10.000 do 2,5 miliona dolara, te da je, po informacijama kojima raspolaže ANB, adresa napadača – Rusija.

Oni tvrde da se radi o Zero Days napadu, odnosno napadu koji nikada ranije nije izvođen. Polović je pojasnio da se radi o DDoS napadima, zatim dvije varijante ransomvera i bot neta, kao i dvije sajber tehnike koje „namjerno neće objavljivati“. Razlozi neobjavljivanja su, pretpostavljamo, vezani za istragu.

Prema pisanju portala Itpro, ransomware grupa Cuba istakla je da je u posjedu velikog broja fajlova preuzetih sa sajta Skupštine Crne Gore među kojima su finansijski dokumenti, bilansi stanja, aktivnosti računa, podaci o naknadama, poreska dokumenta, izvorni kod… Ministar Dukaj je potvrdio da su akcije vezane za ovu skupinu, te da je cijena korišćenog softvera mnogostruko veća od one koju su ranije istakli. Čak 10 miliona dolara. Što se skupštinskih fajlova tiče, iz njihovih službi su rekli da su svi ti dokumenti ionako javni na njihovom portalu.

Da je Rusija glavni osumnjičeni prenijeli su svi svjetski mediji, pozivajući se na crnogorske izvore. Neki od njih povezali su naš slučaj sa nedavnim udarima na Sloveniju i Moldaviju. Sedmicu prije napada na Crnu Goru dogodio se jedan od najvećih  sajber napada u istoriji Slovenije. Riječ je o napadu na servere i informacioni sistem Uprave za zaštitu i spašavanje, jedan od tri temelja sistema nacionalne bezbjednosti.

Prošlog četvrtka sajber kriminalci ciljali su oko 80 informacionih sistema, platformi i javnih portala u Moldaviji. „Svrha ovih sajber napada bila je izazivanje nedostupnosti državnih informacionih resursa“, saopštile su tamošnje službe.

Moskva optužbe Podgorice smatra neodgovornima, izjavila je predstavnica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zakharova i napomenula da je ovo nastavak kursa Podgorice da uništi odnose s Rusijom.

Priči o nesigurnom sajber društvu su doprinijele sve političke strukture naše zemlje. Makar dvije posljednje Strategije o sajber bezbjednosti konkretno navode gdje su rupe u sistemu. Mnogo ih je i prenijeto iz prethodnih perioda.

„Zaštita kritične informatičke infrastrukture i centralizacija sajber ekspertize i resursa notirane su kao oblasti u kojima nije ostvaren zadovoljavajući napredak u poređenju sa početnim vrijednostima iz 2018. godine“, navodi se u Strategiji ministarstva za period od 2022–2026.

Kao glavni uzrok neispunjenja strateških ciljeva prepoznat je finansijski faktor, kao i nedovoljno razvijena svijest o značaju ulaganja u sajber bezbjednost na najvišim upravljačkim nivoima. Samo ovaj pasus nekome bi bio dovoljan alarm.

I onda nakon dvije strategije prepune opomena, stiže nas realnost. „Crna Gora nekoliko posljednjih godina nije dovoljno ni pričala ni investirala u IT bezbjednost“, kazao je ministar Dukaj ovog ponedjeljka.

Lekcije nijesmo naučili iz napada koji su se dešavali 2016. i 2017. godine. Od 2017. do juna 2021. godine zabilježeno je 2.609 sajber napada na crnogorske veb adrese. I to sa osjetnim porastom iz godine u godinu.

Valja se prisjetiti dijela SWOT analize Ministarstva javne uprave vezanog za sajber bezbjednost crnogorskog informativnog sistema. Među slabostima su istakli da ne postoji posebna budžetska stavka za sprovođenje Strategije; nedostatak ljudskih, finansijskih, tehničkih resursa; nedovoljna prepoznatljivost i razumijevanje značaja sajber bezbjednosti; učestale strukturne i kadrovske promjene na ekspertskom nivou, te neusklađenost tržišta rada i tržišta obrazovanja. Među prijetnjama kakve su nedovoljan priliv budžetskih sredstava i neharmonizovan pravni okvir, bodu oči limitirana sredstva za ulaganje u infrastrukturu i tehnologiju, nedovoljna ulaganja u edukaciju i trening zaposlenih, slabi administrativni kapaciteti i odliv visokokvalifikovanih ljudskih resursa.

Autori dokumenta su savjetovali da se broj zaposlenih u ministarstvima i institucijama koje se bave pitanjima sajber bezbjednosti poveća sa početnih 30 na 52 do 2026. godine. Drugo je pitanje ko će popuniti ta mjesta, ako se uopšte otvore.

Mladi programeri radije biraju privatne firme gdje su uslovi, plate i prostor za napredovanje znatno veći nego u državnoj službi.  I to je prepoznato i u pomenutoj Strategiji. U njoj još stoji da Crna Gora ne posjeduje adekvatne mehanizme za detektovanje sajber prijetnji, kao ni mehanizme za dovoljno brz odgovor, odnosno oporavak od sajber napada.

Poznato je da se osnovnom sajber bezbjednosnom higijenom i dobrom praksom sprečava  85 odsto sajber napada. Osnovne preporuke koje je izdalo Ministarstvo javne uprave o neotvaranju sumnjivih mejlova, kreiranju kompleksnih lozinki, apdejtovanju softvera i sličnim preventivnim mjerama trebalo bi da su osnovna informatička pismenost. Makar za one koji rade na odgovornim položajima. Procenat zaposlenih javnih službenika koji su prošli obuku na temu sajber bezbjednosti ima početnu vrijednost od jedan odsto. Cilj je da je do 2026. godine obuke prođe 15 odsto zaposlenih javnih službenika. Na kraju 2020. godine u javnoj upravi radilo je 55.428 građana. Političke promjene nijesu donijele smanjenje glomaznog aparata.

Gostujući na Javnom servisu Marko Lakić, sudski vještak za sajber kriminal, govorio je i o korišćenju službenih mejl adresa koje nijesu na gov.me domenu. Korištenjem t-com, yahoo ili neke druge mejl adrese ulazi se u prostor nezaštićen od strane institucije u kojoj radite. Tu su i posjete raznim novinskim portalima i drugim internet adresama. Sve to je strogo zabranjeno donesenim strategijama.

Pomoć Crnoj Gori je ponuđena od strane SAD-a, Francuske, Britanije… Mnogi smatraju da pomoć stranih eksperata nije dugotrajno rješenje. Ozbiljna zemlja mora imati ozbiljne domaće stručnjake iz ove oblasti.

Politički teoretičar Feđa Pavlović je ovu situaciju uporedio sa nedavnim nemilim scenama požara iz Crne Gore. „Kad su nam predstavnici nadležnih institucija poručili: Ne znamo ko nas je napao, prijavili smo slučaj NATO-u, nadamo se da će opasnost brzo proći – sumnjam da će te njihove riječi ikoga u narednom periodu ponukati da se zapita šta li je uopšte svrha crnogorske državnosti. Naprosto, slegnućemo ramenima, baš kao što smo uradili kada se ispostavilo da ni ovoga ljeta (šesnaestog od obnove hiljadugodišnje državnosti) nemamo kapaciteta da pogasimo požare na primorju bez pomoći NATO snaga i hrvatskih kanadera“, napisao je on.

I ovaj slučaj ojačava percepciju da je Crna Gora kao i ostale države Zapadnog Balkana – slaba i nezaštićena. Vijeće za nacionalnu bezbjednost opet je pokrenulo pitanje Agencije za sajber bezbjednost. Smijenjeni premijer je nakon sjednice nagovijestio da sve ide u pravcu formiranja ovakve institucije. Kakvi će biti potezi onoga ko naslijedi premijersku fotelju, ostaje da se vidi.

U planu je da Crna Gora bude sjedište regionalnog centra za borbu protiv sajber kriminala i za sajber bezbjednost. Krajem juna to je potvrdio ambasador Francuske u Crnoj Gori Kristijan Timonije. Sa aktivnostima bi navodno trebalo da se krene od proljeća naredne godine.

Sajber prostor odavno je četvrti domen operacija u kojem se države moraju braniti na efikasan način. Jednako kako to čine u vazduhu, na zemlji ili moru. Ostaje nam nada da je najnoviji događaj učvrstio namjere za otvaranjem ovog centra kod nas. Možda bi nas to poguralo naprijed ka preporukama za izgradnju sigurnijeg sajber prostora.

Dragan LUČIĆ

Komentari

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neformalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj nadležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunović će u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo