Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNA GORA NEMA USTANOVU ZA MALOLJETNE TEŽE PRESTUPNIKE: Zatvor otvorenih vrata

Objavljeno prije

na

Crna Gora je protekle sedmice svjedočila potrazi za šesnaestogodišnjim L.H., osumnjičenom za ubistvo i poznatom po bježanju policiji i zaštitarima, a nakon što je ponovo „odšetao“ iz Centra Ljubović

 

Sistem je još jednom zakazao.

Malodobni L. H. uhapšen je 6. juna, zbog sumnje da je ubio sedamdesetdvogodišnju staricu, čije beživotno tijelo je pronađeno prekriveno drvenim otpadom .Iz Uprave policije tvrde da im je odranije poznat i hapšen je zbog nekoliko desetina krađa.

On je više puta bježao iz Centra Ljubović, ali i iz policijskih prostorija. Javna ustanova Ljubović otvorenog je tipa i nema policijsko obezbjeđenje. Crna Gora nema ustanovu za smještaj maloljetnika – počinioca teških krivičnih djela,  iako je to zakonski definisano.

Ubistvo za koje se sumnjiči maloljetni I. H. Navodno je počinio nekoliko dana nakon što je pobjegao iz policijske stanice u Podgorici, gdje je priveden zbog sumnje za krađu. Zbog „teže povrede radne dužnosti“ će, kako tvrde u policiji, odgovarati službenik Uprave policije.

Šesnaestogodišnjaku je nakon hapšenja određe pritvor od 60 dana u istražnom zatvoru. Potom, ponovo biva premješten u Ljubović po nalogu podgoričkog Višeg suda. Viši sud je i pri izricanju privremene mjere smještanja u Centar Ljubović imao podatke e L. H. prije ubistva starice, bio lišen slobode i da je pobjegao iz pritvorskih prostorija u Podgorici. Ali, kažu upućeni pravnici, sudija je bio primoran da ga uputi u Ljubović jer Crna Gora nema takozvani „zatvor za maloljentike“.

Iz Centra  Ljubović takođe kažu da je maloljetni prestupnik i ranije bio njihov korisnik, da se samovoljno udaljavao iz ustanove, da njegovo smještanje nakon sumnji da je počinio krivično djelo teško ubistvo nije najbolje rješenje, “ali da je jedino raspoloživo u ovom momentu”. Nina Delević, direktorica Centra Ljubović smatra da je neophodno mijenjati Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku.

“Naročito u dijelu ‘vakuuma’ koji imamo u praksi, a koji se odnosi na period od isteka 60 dana pritvora, do pravosnažnog okončanja postupka, gdje se, uglavnom, počinioci najtežih krivičnih djela upućuju u Centar Ljubović koji je institucija nezavodskog tipa”, rekla je ona.

Mjeru upućivanja u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa, prema zakonu, sud može da odredi maloljetniku kojeg treba izdvojiti iz sredine u kojoj živi i za to vrijeme mu obezbijediti pomoć i konstantni nadzor stručnih osoba. Ta mjera može se izreći u trajanju od šest mjeseci do dvije godinu. Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku kaže i da se maloljetniku prema kojem, pored izdvajanja iz sredine u kojoj živi, treba primijeniti pojačane mjere nadzora i posebne stručne programe vaspitavanja, sud može izreći mjeru upućivanja u ustanovu zavodskog tipa. Ta se mjera izriče u trajanju od šest mjeseci do tri godine. U oba slučaja, sud svaka tri mjeseca razmatra postoje li uslovi za prestanak izvršenja mjere ili za njenu zamjenu drugom vaspitnom mjerom.

Međutim, šesnaestogodišnji L.H. prošle sedmice ponovo je pobjegao iz Centra Ljubović. Delevićeva je saopštila da je prethodno pokušao bjekstvo, ali da su uspjeli da ga zaustave, dok je drugi put „imao više sreće“. Nakon što je L. H. smješten u Ljubović, ona je rekla i da su svjesni težine krivičnog djela koje mu se stavlja na teret i istorije njegovog boravka u toj ustanovi, tog maloljetnika stavili pod pojačan nadzor stručnih radnika i službe zaštitara, “u cilju zaštite njega samog, ali drugih korisnika”. Kazala je i da to nije prvi put da se u Ljubović smješta osumnjičeni počinilac krivičnog djela teško ubistvo, ali da je prvi put u pitanju stariji maloljetnik.

Ona tvrdi da od policije nijesu dobili traženu pomoć za dodatne mjere nadzora nad povratnikom L.H. Iz policije su saopštili da tragaju za L. H. ali i da policija nema obavezu da čuva Ljubović, ukoliko ne traže asistenciju. Takođe tvrde da su nedavno, po pozivu iz ustanove, otišli tamo jer im je prijavljeno da L. H. prijeti zaposlenima. Utvrđeno je, kažu, da nije prijetio da će ih ugroziti, već da će pobjeći, što tada nije učinio. Istakli su i da je maloljetnik smješten u Centar Ljubović odlukom Suda, a ne njihovom.

U međuvremenu, maloljetnik je priveden i određen mu je pritvor do 30 dana. Sve je izvjesnije da će ponovo, po isteku pritvora, do pravosnažnog okončanja sudskog postupka biti upućen u  Centar Ljubović. Resor Filipa Adžića se sjetio svojih obaveza sjeti tek kada je vidi natpise u medijima. Tako je Unutrašnja kontrola u Ministarstvu unutrašnjih poslova pokrenula istragu povodom policijskog postupanja u slučaju malodobnog L.H. nakon što su priču pročitali u dnevniku Vijesti.

Pravnik Vasilije Radulović, saradnik na programima Centra za građansko obrazovanje (CGO), ranije je rekao da Centar Ljubović nema kapaciteta za rad s teškim prestupnicima, ali da Crna Gora još nema vaspitno-popravni dom za maloljetnike, pa se u praksi zato dešava da se maloljetni učinioci najtežih krivičnih djela smještaju u tu ustanovu otvorenog tipa. Kazao je i da slučaj L. H. prikazuje manjkavosti krivičnog postupka prema maloljetnicima. “Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku u velikoj mjeri usaglašen je s međunarodnim aktima, a takođe nudi i dobra zakonska rješenja. Međutim, kao takav, nažalost, neskladan je s crnogorskom realnošću, jer njegovu punu primjenu onemogućavaju, prije svega, infrastrukturni nedostaci, a zatim i kadrovski”, kazao je on.

Direktorica Nina Delević smatra da je zbog slučaja L. H. i eventualnih budućih situacija, neophodno raditi na izmjenama Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, naročito u dijelu “vakuuma” koji se odnosi na perid od isteka 60 dana pritvora.

“Na primjer, u Hrvatskoj postoji više ustanova za maloljetnike sa određenim nivoom bezbjednosti, te u odnosu na težinu krivičnog djela sud određuje u koju će ga ustanovu i smjestiti”, rekla je ona.

Da su neophodne izmjene Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, ali u dijelu koji se tiče dobne granice za krivičnu odgovornost maloljetnika, poručeno je u maju sa Odbora za zdravstvo, socijalno staranje i rad. Prema važećim propisima, starosna granica kada maloljetnik može biti krivično odgovoran je 14 godina. Od dijela učesnika, ocijenjeno je da je krivično pravo, u odnosu na maloljetnike, izgubilo svoju preventivnu funkciju. Iz resora pravde ranije su rekli Vijestima da su u tom smislu dobijali određene inicijative, ali da još nije utvrđen i tekst izmjena zakona koji tretira tu oblast.

 

Ukor nije dobro rješenje

Maloljetni L. H. je  prije smještanja zbog sumnje za ubistvo, u   Centar Ljubović smještan rješenjem Centra za socijalni rad Podgorica, potom rješenjem Višeg suda, do pravosnažnog okončanja postupka zbog krivičnog djela teška krađa u pokušaju, za koje djelo je donijeta pravosnažna sudska odluka i izrečena je vaspitna mjera upozorenja i usmjeravanja “sudski ukor”.

Advokat Veselin Radulović kaže da izrečena mjera nije dala nikakvog efekta i da je to novi problem što se tiče kaznene politike sudova i tretiranja maloljetnih počinilaca krivičnih djela.

“Tim problemom, pravosuđe, konkretno i sud, moraju se pozabaviti i ovaj slučaj je to pokazao. Svi su znali šta će da se desi, da je L. H. i ranije vršio krivična djela, da je bio smještan u ustanovu, da se udaljavao samovoljno, tada se desilo najgore što je moglo, izvršio je najteže od krivičnih djela, i opet napustio ustanovu. Pitanje je šta može da uradi ako bude duže boravio na slobodi. Imamo puno problema što se tiče te ličnosti, radi se o maloljetniku koji je zapušten u svakom smislu, socijalnom, obrazovnom i vaspitnom… O tim pitanjima država mora ozbiljno da brine i da obezbijedi, prije svega, bezbjednost ljudi koji brinu ili mogu stupiti u kontakt sa tom osobom”, poručio je on.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo