,,Ajde da se svi zajedno potrudimo da ovo urodi plodom. Da ovo ne zaboravimo zbog djevojčica koje su prošle slično ili gore”, poručila je Sara Vujisić, bivša učenica podgoričke Gimnazije koja je  prije tri godine prijavila profesora upravi škole zbog seksualnog uznemiravanja, a nakon ćutanja nadležnih o tome nedavno progovorila i javno. Nema se šta tome dodati

,Stvar koja me je natjerala da reagujem je to što su  ljudi počeli da pišu da možda sve to nije tačno”, izjavila je u svom javnom obraćanju Sara Vujisić. Studentkinja koja je prije tri godine nakon što je maturirala bila izložena seksualnom uznemiravanju od svog bivšeg profesora Gimnazije ,,Slobodan Škerović” u Podgorici  Radomana Čečovića. Kada je to tada prijavila direktorici Gimnazije Biljani Vučurović, profesor je kažnjen umanjenjem plate. Njegovo obrazloženje bilo je da se „preigrao riječima“. Na tome se sve završilo.

Kada je u javnost, tri godine kasnije, dospio dio prepiske sa eksplicitnim sadržajima seksualnog uznemiravanja, zaigrala se i javnost. Po društvenim mrežama  jedni su krenuli u linč profesora, a drugi se ostrvili na žrtvu.

U objavi Vujisić u kojoj se obratila javnosti nakon što je sve procurilo,  primjetno je razočarenje u profesora koji se od omiljenog predavača preobrazio u seksualnog predatora. Ali i totalno nepovjerenje u sistem, u to da bi prijavom policiji moglo bilo što da se promijeni i isticanje iskustva drugih žena koje u  institucijama nijesu dobile zaštitu. Tu je  i ogorčenje u postupak direktorice podgoričke Gimnazije.  Ipak, i dalje je uporna da se profesoru onemogući da se sa onim što je ona  prošla ne suoče neke druge djevojke.

Za otvaranje ove tabu teme, koja je protresla crnogorsku javnost, zaslužna je novinarka Đurđa Radulović. Ona je uporno istraživala slučajeve seksualnog uznemiravanja u školama u Crnoj Gori. U tekstu koji je objavio Centar za istraživačno novinarstvo (CIN-CG) se vidi da je nailazila na zataškavanje i zid ćutanja u upravama škola i institucijama. Pored slučaja u podgoričkoj Gimnaziji, objavljene su i brojne anonimne izjave od strane roditelja i prosvjetnih radnika koje svjedoče o sličnim dešavanjima i u drugim školama širom Crne Gore. Za sada se o tim slučajevima i dalje ćuti.

Institucije su se prilježnije uključile u ovaj slučaj kada je premijer Milojko Spajić pozvao Upravu policije da uz saradnju sa nadležnim tužilaštvom ,,dodatno ispitaju sve okolnosti slučaja“ koji se dogodio prije tri godine. Ekspresno je reagovalo i Ministarsvo prosvjete koje je od uprave Gimnazije tražilo svu dokumentaciju, koju su zatim uputili Osnovnom državnom tužilaštvu sa molbom za hitno postupanje.

,,Najvažnije je da kao društvo stvorimo mehanizme kojima će sistem moći da se na adekvatan i efikasan način suprotstavi sličnim devijacijama i obezbijedi načine kontrole ko i kako može da prenosi znanja u učionicama naših škola”, istakla je ministarka Anđela Jakšić-Stojanović.

O sadašnjim mehanizmima dovoljno govori da je ovaj slučaj procesuiran nakon tri godine. Iz Prosvjetne inspekcije su za ovaj slučaj saznali iz medija, a da li je bilo propusta u postupanju uprave škole znaće nakon što se završi nadzor. Na konferenciji za medije koju je upriličila uprava Gimnazije rečeno je da je u javnosti pokrenut linč na školu, upravu, direktoricu, te da se crtaju mete.

Kao i u mnogim drugim slučajevima, disciplinski postupak protiv profesora se vodio u okviru škole, a Ministarstvo ne vodi nikakvu vrstu evidencije o ovim postupcima.

Pročitano je i izjašnjenje profesora Čečovića od prije tri godine: ,,gore pomenutoj bivšoj učenici, sa čijom ste me pritužbom usmeno upoznali, dugujem prije svega ogromno izvinjenje”. On je priznao i da se ,,ogriješio o nastavničku etiku i da je toga svjestan…”. Nakon što mu je smanjena plata, bivša učenica nije ni obaviještena o blagoj kazni.

Advokatica Ivana Jončić pojasnila je da direktorica Vučurović nije mogla da izrekne više od novčane kazne: ,,Svrha kazne ne smije biti odmazda. Svrha su sankcije da se to djelo više ne ponovi”, kazala je ona, dodajući da se učenici nakon što je kažnjen profesor nijesu žalili na neprimjerena ponašanja.

Sara Vujisić tvrdi da zna za još par uznemiravanja bivših učenica od strane istog profesora. ,,Po svakoj ljudskoj logici mora da postoji bar još jedna djevojčica koja je tad bila u školi kojoj je on pisao iste stvari”, navela je ona i pojasnila da je slučaj Gimnaziji prijavila ne da bi zaštitila sebe već da bi zaštitila učenice te škole.

Advokat Veselin Radulović je izjavio da je Vučurović slučaj trebala da prijavi nadležnim organima: ,,Odgovoran direktor škole bi to prijavio i policiji i ministarstvu”.

I iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) saopšteno je da je direktorica nakon ,,priznanja predatora”, trebala da pokrene sve moguće postupke, od informisanja Ministarstva do dobijanja saglasnosti nastavničkog vijeća da profesora udalji iz škole. ,,Institucije moraju odlučno reagovati – sve drugo može osnažiti atmosferu u kojoj učenici/ce neće imati povjerenja da prijave problem”, navodi CGO.

Iz Udruženja Roditelji za Monitor kažu da su procedure u takvim slučajevima jasno propisane Etičkim kodeksom koji svaka obrazovna ustanova mora da usvoji i primjenjuje.

,,Taj dokument predviđa i jasnu proceduru- postupanje etičkog odbora u slučaju prijave nedoličnog ponašanja profesora.Sa druge strane, škole očigledno u dovoljnoj mjeri ne promovišu etičke norme ni među svojim kolegama, a kamoli u komunikaciji prema đacima i roditeljima. Kad god je prethodnih godina pominjan etički kodeks u školama sva priča se svodila samo na pravila oblačenja, uglavnom djece i poštovanje reda i mira ustanove”, objašnjava Jelena Božović iz Udruženja Roditelji.

Nakon skandala, Čečović koji je pored podgoričke  predavao i u privatnoj gimnaziji, uzeo je bolovanje ,,zbog teškog fizičkog i psihičkog stanja u kom se nalazi”. Nakon toga je protiv njega ponovo pokrenut disciplinski postupak i suspendovan je do njegovog okončanja.

Izjasnio se i Savjet roditelja Gimnazije koji je osudio ponašanje profesora i ocijenio da on ne treba da bude član nastavnog aktiva ove škole.

Slučaj je izazvao nove. Ove sedmice je iz Ministarstva stiglo obavještenje o slučaju potencijalnog uznemiravanja učenice od strane još jednog profesora Gimnazije. ,,Kako tema koja je uznemirila javnost prethodnih dana očigledno nije izolovan slučaj, pozivamo sve koji imaju saznanja o ovom ili sličnim događajima u crnogorskim školama da iste prijave Ministarstvu kako bismo preduzeli dalje radnje i zajedno stali na kraj pojavama kojima u našem obrazovnom sistemu ne smije biti mjesta”, navodi se u njihovom saopštenju, uz objavu da je sporna prepiska upućena Gimnaziji na hitno postupanje, kao i Osnovnom državnom tužilaštvu.

Pokrenut je disciplinski postupak i ovaj profesor je suspendovan do okončanja procesa.

Poruke iz grupne vajber-prepiske učenika i profesora podgoričke gimnazije prijavilo je treće lice, dok učenica kojoj se nastavnik obraćao sa šećeru, krofnice i udeljivao joj komplimente na račun izgleda, u tome ne vidi ništa sporno, već takav vid obraćanja tumači kao šalu.

,,Zaštitnik je iznenađen stepenom tolerancije djece na različite oblike seksualnog uznemiravanja putem interneta, posredstvom društvenih mreža. Između ostalog, djeca nisu iznenađena ukoliko im neko (poznat ili nepoznat) pošalje eksplicitnu fotografiju, osjećaju gađenje ali nisu iznenađena, te se dolazi do zaključka da se djeca olako upuštaju u ovakve vrste komunikacija i nije im strano ili neobično da prime ili pošalju sadržaj seksualne konotacije na poznate ili nepoznate adrese”, navodi se u odgovorima  Monitoru  Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Ombudsman obavlja intezivne posjete obrazovnim ustanovama i sprovodi edukativne radionice sa djecom uzrasta od 11 do 13 godina na temu seksualnog zlostavljanja i zloupotrebe djece. ,,Problem  je utoliko teži što djeca nisu svjesna rizika u koji dovode sebe niti posljedica koje takve aktivnosti mogu prouzrokovati”, ističu  iz kancelarije Ombudmana.

Crna Gora je još 2011. ratifikovala  Lanzarot konvenciju Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja. U njoj se  ističe neophodnost kontinuiranog i usklađenog djelovanja svih relevantnih činilaca u državi sa zajedničkim ciljem, da se djeci omogući da odrastaju u zaštićenom sigurnom okruženju.

Zaštitnik je na potrebe usklađivanja zakonske regulative i sistema podrške, koji su preporučeni samom Konvencijom, ukazivao još 2012. godine predstavljajući rezultate istraživanja Seksualno iskorištavanje djece u Crnoj Gori.

,,Svjedočimo činjenici da većina preporuka Zaštitnika, ni  poslije više od 10 godina, nijesu ispunjene. Podatak da su službenici Direkcije za kaznenu i prekršajnu evidenciju ove godine uspješno završili unos podataka u posebnu evidenciju, odnosno Registar za lica osuđena za krivična djela protiv polne slobode učinjena na štetu maloljetnika, ohrabrujući je, ali u isto vrijeme i poražavajući,s obzirom na protok vremena od preporuke Zaštitnika kao i od obaveze koju smo prihvatili ratifikacijom Konvencije Savjeta Evrope”, ukazuju iz kancelarije Obudsmana.

Iz Udruženja Roditelji podsjećaju da su prošle skoro tri godine od kako su usvojene izmjene Krivičnog zakonika, kojima su propisane strože kazne za počinioce krivičnih djela protiv polne slobode djece. ,,Tako smo, uprkos svim tim izmjenama Krivičnog zakonika, dvije i po godine čekali da se oformi registar, a zbog nepostojanja određenih podzakonskih propisa i dalje se ne primjenjuju mjere nadzora nad počiniocima ovih krivičnih djela”, kaže Božović.

Iz Ministarstva prosvjete su uputili inicijativu skupštinskom Odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport za zakazivanjem hitnog sastanka na kojem bi zajednički utvrdili redosljed koraka izmjena i dopuna Opšteg zakona o obrazovanju, u cilju kreiranja adekvatnih preventivnih i represivnih mehanizama, saopštila je ministarka Jakšić-Stojanović.

,,Niz radnji i mjera se mora preduzeti na svim nivoima, kako u pogledu prevencije i edukacije djece i profesionalaca, od uspostavljanja sistema podrške i pomoći djeci u dijelu prijavljivanja i ohrabrivanja da uđu u proces, obezbjeđivanja terapijske pomoći djeci i njihovim porodicama, do uspostavljanja programa rehabilitacije i resocijalizacije žrtvi”, kažu iz kancelarije Zaštitnika. Ističu i da je neophodno raditi na unaprjeđenju uslova za adekvatno, brzo i efikasno sprovođenje istrage i procesnih radnji u skladu sa preporučenim standardima, a sve u cilju zaštite djeteta, njegove privatnosti, ličnosti i dostojanstva.

Kako to sada izgleda u praksi objašnjava Božović: ,,Činjenica je da se žrtve u Crnoj Gori rijetko odlučuju da prijave seksualno zlostavljanje. Jedan od razloga je strah od stigme, a drugi je nepovjerenje u rad nadležnih institucija.Veliki problem je i dalje ono što žrtve prolaze od trenutka prijave, pa do okončanja sudskih postupaka, koji i dalje često traju nedopustivo dugo. Sve to vrijeme počinioci su na slobodi, a nerijetko se radi o osobama iz bliskog okruženja djece koja su žrtve”.

Ona upozorava na situacije da se maloljetnici, koji su žrtve,saslušavaju više puta, bez prisustva stručnih radnika, pozivaju se kao svjedoci… Tu je i problem postupanja tužilaca koji nakon prijave i dalje pojedina djela protiv polne slobode kvalifikuju kao prekršaji, odnosno kršenje javnog reda i mira.

,,Nekim počiniocima koji su mamili djecu, pokazivali im pornografski sadržaj, pokušavali da ih dodiruju suđeno je za drsko, nedolično ponašanje. Osim spornih poruka koje na taj način dobijaju žrtve, ovakva postupanja dodatno ohrabruju počinioce jer znaju da će proći nekažnjeno ili sa minimalnim kaznama”, ističe Božović.

Iz ovog Udruženja svjedoče da su porodice djece koja su žrtve često prepuštene same sebi, bez prava na besplatnu pravnu pomoć, bez psihološke podrške u institucijama sistema koja im je prijeko potrebna i bez informacija koje su nadležni u obavezi da im obezbijede.

,,Ajde da se svi zajedno potrudimo da ovo urodi plodom. Da ovo ne zaboravimo zbog djevojčica koje su prošle slično ili gore”, poručila je Sara Vujisić, bivša učenica podgoričke Gimnazije koja je  prije tri godine prijavila profesora upravi škole zbog seksualnog uznemiravanja, a nakon ćutanja nadležnih i  o tome progovorila i javno. Nema se šta tome dodati.

Povodom ovog i ostalih slučajeva seksualnog uznemiravanja ispred podgoričke Gimnazije u petak je, kad ovaj broj Monitora bude na trafikama,  najavljen protest.

Predrag NIKOLIĆ

Svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih, isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti jedva sastavljaju kraj s krajem

Ovih dana bili smo, ne bez razloga, zatrpani zanimljivim statističkim podacima serviranim iz državnih službi koji se tiču najvećih, najmanjih, prosječnih zarada u Crnoj Gori.

Od Poreske uprave saznali smo da je najveća obračunata i isplaćena zarada u ovoj godini iznosila 187.308,22 eura bruto (oko 140.000 eura neto). Srećni dobitnik bio je državljanin Crne Gore zaposlen u sektoru koji se vodi pod šifrom djelatnosti “nespecijalizovana trgovina na veliko“. Koji dan ranije, iz Ministarstva finansija stigao nam je, nakon višemjesečnog zatišja, popis 2.000 najvećih zarada isplaćenih iz državnog budžeta za mjesec oktobar. Prethodno se oglasio i Monstat, saopštavajući da je prosječna oktobarska neto zarada iznosila 944 eura neto (1.137 eura bruto).

“Prosječna zarada u statističkom istraživanju za mjesec oktobar ne odnosi se na sve oktobarske zarade koje veliki broj izvještajnih jedinica isplaćuje u novembru, već će one biti sastavni dio istraživanja za novembar koje će biti objavljeno 30. decembra”, napominje se u saopštenju kojim se objašnjava da su u njihovu računicu ušle samo isplaćene oktobarske zarade. Zato, zaključili su u Monstatu, “efekti Vladinog programa Evropa sad 2 nisu u potpunosti sastavni dio ovog saopštenja, već će biti potpuno obuhvaćeni narednim”.

Ovaj dodatak saopštenju kupuje vrijeme premijeru Milojku Spajiću koji je, ne jednom, obećao kako će podnijeti ostavku ukoliko, sa isplaćenom oktobarskom zaradom, prosječna (neto) plata u državi ne bude 1.000 a minimalna 700 eura. U skladu sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad iz proljeća prošle godine. Ne bi trebalo da začudi ukoliko Monstat objavi kako je novembarska, a možda i korigovana oktobarska prosječna zarada, bliža zacrtanom cilju od sada nedostajućih 56 eura. Ako, i ne dosegne obećanu hiljadarku. U prosjeku.

To će pokazati da je premijer bio u pravu, uz malo finansijske gimnastike kojom smo dobili dva minimalca (u zavisnosti od školske spreme ali i od sistematizacije radnih mjesta). Ali neće utješiti mnogobrojne na ovdašnjem tržištu rada koji  su se nadali da će, dolaskom na vlast Milojka Spajića i njegovog PES-a, minimalac koji primaju porasti na 700 eura. A on je  600, ili 16 posto manji. Tako će, za 12 mjeseci, zapošljeni koji primaju minimalnu zagarantovanu zaradu  biti uskraćeni tačno za dvije plate.

Drugi problem uočljiv iz prilično šture statistike pokazuje da su minimalna i prosječna zarada sve bliže jedna drugoj. Što znači da je sve više zapošljenih u Crnoj Gori čija se zarada kreće u rasponu od stvarne minimalne (600 eura) do iznosa koji je od minimalca veći do 50 odsto. Ili tek nešto preko toga (prosječna zarada je oko 57 odsto veća od minimalne). Zvanično nemamo te podatke, ali je osnovano predpostaviti da je riječ o ubjedljivoj većini onih koji imaju zvaničan posao i primaju legalno obračunatu zaradu.

Za primjer: onaj Crnogorac što je jednog mjeseca u ovoj godini primio 140.000 eura (država se tu ovajdila za skoro 50 hiljada eura) tada je, statistički, 407 isplaćenih minimalnih zarada pogurao do državnog prosjeka. Iako su ti ljudi kući ipak donijeli samo 600 eura. Jasno nam je da to nije redovna plata, jer da jeste primao bi istu ili sličnu svakog mjeseca, ali sistem je tako prepoznaje.

Može i ovako: svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti sastavljaju kraj s krajem. Ni onima koji stvarno primaju zarade u visini državnog prosjeka nije mnogo lakše.

Da se razumijemo, nije problem što jedan mali dio zapošljenih ima plate koje liče na evropske, ili su u rangu sa njima. Problem je što velika većina preostalih nije u sličnom položaju, uprkos svom znanju i trudu.

Kada bi se Monstat, Poreska uprava, Fond PIO, ili svi skupa, potrudili da izračunaju medijalnu zaradu – to je iznos u odnosu na koji tačno polovina zapošljenih prima veću, a druga polovina manju platu – dobili bi mnogo realniju sliku o stvarnom standardu zapošljenih, ali i o tome šta i u kojoj mjeri utiče na raspon zarada u Crnoj Gori (obrazovanje, zvanje, politička podobnost,  državi/privatni poslodavac, sektor u kome se zarađuje…).

Možda je to i razlog što ne znamo medijalu. Bez nje, možemo pratiti samo podatke po sektorima, onako kako ih selektuje i prezentuje Monstat. Ti podaci kažu da zapošljeni u državnoj upravi i odbrani (23 hiljade zapošljenih, 996 eura prosječna oktobarska plata) zarađuju, u prosjeku, 13 eura više od 15 hiljada zapošljenih u zdravstvu i 41 euro više od prosječne zarade u obrazovanju (18 hiljada zapošljenih). Istovremeno, u prerađivačkoj industriji prosječna plata je skoro 250 eura (ili 25 odsto) manja nego u državnoj upravi. Za sada.

Vlada je pripremila Nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaradama u javnom sektoru, javna rasprava je završena 8. decembra i sada čekamo da prema Skupštini krene prijedlog novog Zakona. Jedna od novina koja je izazvala najveću pozornost javnosti jeste naum da se plate javnim funkcionerima, izmjenom koeficijenata, povećaju za 30 odsto.

Vlastima nije pomoglo ni objašnjenje da javni funkcioneri nijesu samo političari (poslanici, ministri, predsjednici Skupštine, Vlade i države) već i rukovodeći ljudi sudske vlasti, VDT, glavni i ostali tužioci Specijalnog državnog tužilaštva, lokalni funkcioneri, članovi Senata Državne revizorske institucije, ombudsman, predsjednik Državne izborne komisije…

Sada  pojedini službenici u sistemu imaju veću platu od nadređenih rukovodilaca, pokušao je opravdati taj naum ministar finansija Novica Vuković. Ni to se  objašnjenje u javnosti nije primilo kako treba. Jedni su insistirali da je političarima i sadašnja plata prevelika u odnosu na učinak, drugi nabrajali privilegije: od službenih automobila i telefona, preko zapošljavanja savjetnika, službenih putovanja i dnevnica, naknada za članstvo u raznoraznim komisijama i plaćanje “dodatnih” angažmana koji, često, podrazumijevaju isti posao za koji su i redovno plaćeni.

Zato su u Ministarstvu finansija odlučili da obnove praksu objavljivanja 2.000 najvećih plata isplaćenih iz budžeta. Ne bi li javnost uvjerili kako, za razliku od ljekara-specijalista, univerzitetskih profesora, sudija i tužilaca sa vrha hijerarhije pravosudog i tužilačkog sistema, po kojeg policajca… političari ne stoje baš najbolje sa zaradama.

Tu je praksu ministar Vuković uveo na početku svog mandata, ali su brojne falinke u evidenciji dobar naum učinili krajnje upitnim. Pokazalo se da Ministarstvo finansija ne razlikuje zaradu i naknade, redovne ili vanredne, koje se periodično isplaćuju (godišnje, polugodišnje…). Pa sabira babe i žabe. Istovremeno, Vlada nije  javnostii ponudila podatke o zaradama političara koji platu zarađuju upravljajući državnim, lokalnim i javnim preduzećima. Po dubini. Iako dobar dio njih nije plaćen ništa manje od onih koje su se našli na vrhu objavljenih lista. Dok je dio njih od javnosti skrivao svoju zaradu. Tako podaci NVO Institut alternativa pokazuju da trećina izvršnih direktora i više od polovine članova odbora direktora crnogorskih državnih preduzeća nije prijavilo zaradu.

Uglavnom, na listi 2.000 najvećih  ni jednom nijesmo imali dva puta istu osobu na njenom vrhu. Tako je ovomjesečni pobjednik – direktor Instituta za biologiju mora (oktobarska zarada 5,56 hiljada eura) na prethodno objavljenoj listi imao zaradu nešto veću od dvije hiljade eura, što ga je pozicioniralo na 1.177 mjesto. Valjda jedina korist od ovih nepotpunih i ponekad netačnih podataka bilo je što je direktor RTCG Boris Raonić odlučio da sebi smanji platu nakon što je u februaru zasjeo na čelo liste. Sada je 39. sa platom od skoro  3,4 hiljade eura.

Da država, i kada su plate u pitanju, može biti i majka i maćeha pokazuje i podatak o prosječnoj zaradi u zdravstvu. Koja je jedva desetak eura iznad državnog prosjeka, i ako vidimo da na listi 2.000 ljekara ne fali. Ali ih zato nema dovoljno u državnim bolnicama. Pošto su negdje drugo spremni da ih plate više, uz manje rada.  Kao što ni mladih sudija i tužilaca nema u sudnicama, uprkos stalno otvorenim konkursima. Dok Vlada istrajava na stavu da se trogodišnji pripravnički staž u pravosuđu odrađuje za minimalac od 600 eura. Baš toliko će, otprilike, porasti plata ovdašnjim političarima kada izglasaju već pripremljeni zakon.

Zoran RADULOVIĆ    

Mnogo toga  može poremetiti evropske nade Vlade (makar njen proevropski dio) i ogromne većina stanovništva. U početku su hrvatska upozorenja u Vladi olako shvatili, u uvjerenju da će Berlin i Pariz ispeglati stvari sa Hrvatima i da se „Hrvati tu ne pitaju“, kako je Monitoru tada neformalno rečeno. Dosadašnji pristupni procesi drugih zemalja pokazuju suprotno

Po najavama, Crna Gora bi trebala, do kraja ove godine, zatvoriti četiri pregovaračka poglavlja. Radi se o poglavljima 7 (Pravo intelektualne svojine), 10 (Informatičko društvo i mediji), 20 (Preduzetništvo i industrijska politika) i 31 (Spoljna, bezbjednosna i politika odbrane). Vlada je ranije imala ambiciju zatvoriti čak 10 poglavlja 2024., ali  iz Evropske komisije (EK) nisu tako mislili. Sada Vlada predviđa da će do kraja 2026.godine . zatvoriti sva poglavlja kako bi onda države članice krenule u proces ratifikacije. U tom slučaju Crna Gora bi mogla dobiti prijem 2028.

Mnogo je toga što može poremetiti nade Vlade (makar njen proevropski dio) i ogromne većina stanovništva. Hrvatska je nedavno poslala Podgorici takozvani non-pejper, koji je forma diplomatske komunikacije koja nije formalnog i obavezujućeg karaktera, ali sadržinski je veoma ozbiljna poruka i opomena. U njemu je, po pisanju zagrebačkog Jutarnjeg lista, pobrojano 10 problema za  koje očekuju rješenja zvanične Podgorica ako želi pristupni proces bez turbulencija. Među njima su „pravedna i dostojna naknadu svima koji su bili zatočeni u logorima u Crnoj Gori“ tokom rata, vraćanje broda Jadran, prava hrvatske manjine i restitucija, određivanje granice na moru kod Prevlake, procesuiranje ratnih zločina na teritoriji Hrvatske i pitanje nestalih osoba (njih 14). Očekuje se  i preimenovanje bazena u Kotoru koji nosi ime jednog od zloglasnih stražara u logoru Morinj.

Do sada Crna Gora nije procesuirala nikoga za zločine tokom agresije 1991. godine, osim što je objavljeno da je osumnjičen bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić za zločine protiv civila u okupiranom Cavtatu.

Crnogorski novinar Vladimir Jovanović je u svojoj knjizi Srce tame integralno objavio dokumenta Vlade Mila Đukanovića koja pokazuju da su najviši crnogorski rukovodioci bili potpuno upućeni u planove JNA i da su zajedno pripremali agresija na Hrvatsku. Dokumenta Vlade otkrivaju i kasniju sistematsku pljačku i raspodjelu plijena sa tzv. „oslobođenih područja“ u Konavlima i drugdje.

U Hagu su za napad na Dubrovnik osuđena samo dva visoka oficira JNA iz Crne Gore. Djukanović je 2000. godine izrazio žaljenje za ono što su crnogorski građani učinili tokom rata, ali se nikada nije izvinuo hrvatskom narodu za svoje učešće i ratno huškačku retoriku. Zvanična Hrvatska olako je prešla preko dobro dokumentiranih nepočinstava tadašnjih  crnogorskih vlasti, odanih Miloševiću.. Čak je skrajnuta inkriminirajuća dokumentaciju za Katnića koji će postati bič Đukanovićevog režima. Andrej Plenković je septembra 2016. godine, prije nego će položiti premijersku zakletvu, u izjavi Pobjedi rekao da se raduje crnogorskim uspjesima.  „Đukanović i njegov savjetnik Roćen su moji veliki prijatelji i naša saradnja će biti odlična“, napomenuo je. Niko od hrvatske opozicije nije pitao Plenkovića otkud to „veliko prijateljstvo“ sa mrziteljem šahovnice i crtačem novih granica koje je Đukanović najavljivao 1991. Vidno je da su za vrijeme njegove vlasti napravljeni neki dogovori i neprijatna pitanja su  skrajnuta pod tepih zbog raznih strateških, i možda i privatnih, razloga.

Vjerovatno je da je na ovo „veliko prijateljstvo“ aludirao i Andrija Mandić u reakciji na hrvatski non pejper. Mandić tvrdi da zbog „dobrih odnosa hrvatskih političara i pripadnika bivšeg režima….sve što Hrvatska šalje Crnoj Gori o budućim odnosima je rukopis iz Podgorice“. Mandić je nebulozno ocijenio da će  „po svim parametrima koje život znače Crna Gora preteći Hrvatsku“. Ranije je , opet proizvoljno,  predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdio  kako Srbija samo što nije pretekla Hrvatsku. Mandić je na kraju zaključio da neko ne želi da  Crna Gora ide „ovako brzim tempom naprijed“. Po dosadašnjem ponašanju, Mandić i njegov beogradski šef bi se u tome najviše mogli prepoznati. Mandić već duže  forsira identitetske teme koje dijele crnogorsko drušvo i zaustavljaju evropski konsenzus.

Glavni okidač pogoršanih hrvatsko-crnogorskih odnosa je bilo ljetošnje politikantsko izglasavanje skupštinske rezolucije o genocidu u Jasenovcu sa jedva sklepanom većinom od jednog poslanika. U zadnjem momentu Jasenovcu su dodati i logori Dahau i Mathauzen u nadi da se otupi tekst i nekako amortizira reakcija Zagreba. Rezolucija je uslijedila nakon što je Vlada CG podržala UN-ovu rezoluciju o genocidu u Srebrenici koji zvanična Srbija i njeni sateliti u Crnoj Gori (NSD-DNP-SNP) i Bosni negiraju. Vučić i njegovi mediji su zbog glasanja u UN-u posebno zamjerili Crnoj Gori.

Na usvajanju te rezolucije, kakvu je  ranije Vučić povukao iz svog parlamenta kako ne bi „naneo štetu evropskom putu Srbije“,  insistirao je blok partija pod kontrolom predsjednika Srbije. NSD i DNP su izglasavanje Jasenovca postavili kao uslov  podrške Spajićevoj vladi.

Predsjednik parlamenta  Mandić redovno ponavlja da je ponosan što je bio inicijator te rezolucije – premda u to niko ne vjeruje ni u njegovoj partiji a kamoli u Hrvatskoj. Njen predsjednik Zoran Milanović je konstatovao da je rezoluciju izglasala „tanka većina za koju se zna kako je nastala“. Nakon izglasavanja jasenovačke rezolucije,  Andrija Mandić, Milan Knežević i Aleksa Bečić su proglašeni za nepoželjne osobe u Hrvatskoj. Mandić je tada poručio da „nijedan dobronamjeran čovjek nije mogao da pomisli da će se moderna Hrvatska poistovjetiti sa Nezavisnom državom Hrvatskom“. Kako se to Zagreb postovjetio sa NDH  nije objasnio. Isto je ponovio skoro na TV Happy gostujući kod Vučićevog propagandiste.

Koliko je (ne)bitan Jasenovac za Crnu Goru govori i zvanični podatak Javne ustanove spomen obilježje (JUSP) Jasenovac da su u logoru tokom Drugog svjetskog rata stradala 44 Crnogorca. Hrvatska je, za razliku od Srbije, uvijek osuđivala zločine svojih fašističkih kvislinga tako da nije postojalo ništa sporno što bi natjeralo crnogorski parlament da se petlja u srpsko-hrvatske odnose.

Sa druge strane,  u utorak je Skupština odbila staviti na dnevni red rezoluciju o genocidu u Šahovićima 1924.  Te godine je crnogorska rulja organizovana i podstrekavana od Beograda u jednom danu masakrirala stotine  bošnjačkih civila na teritoriji opštine Bijelo Polje. Prije pokolja srpska žandarmerija je oduzela svo naoružanje po selima da bi rulja imala lakši posao. Preživjelo muslimansko stanovništvo je opljačkano i protjerano. Beograd nikada nije sproveo istragu ovog najvećeg mirnodopskog zločina u Jugoslaviji pa se ni ne zna tačan broj ubijenih.

Mandić se, navodni promoter pomirenja, takođe usprotivio rezoluciji o genocidu u Šahovićima jer u parlamentu već postoji veliki broj rezolucija, uključujući one o osudi zločina totalitarnih režima i genocida. „Ove rezolucije čekaju godinama da budu stavljene na dnevni red“, rekao je, napominjujući da su neke pokrenute još 2007.  Mandiću to nije smetalo da ljetos Jasenovac ekpresno stavi na dnevni red čim je dobijen IBAR – tj. završna mjerila za zatvaranje poglavlja. Ranije je premijer Milojko Spajić je, po pisanju Jutarnjeg lista i nekim diplomatskim izvorima, nekoliko puta obećao u Briselu da njegov Pokret Evropa sad (PES) neće podržati Vučićevu rezoluciju o Jasenovcu.

U početku su hrvatska upozorenja u Vladi olako shvatili, u uvjerenju da će Berlin i Pariz ispeglati stvari sa Hrvatima i da se „Hrvati tu ne pitaju“ kako je Monitoru tada neformalno rečeno. Dosadašnji pristupni procesi drugih zemalja pokazuju suprotno. Makedonci su godinama bili blokirani od Grčke zbog imena zemlje, a sada je blokada Bugarske zbog različitog gledanja na identitetska pitanja. Albanija ima slične probleme sa Grčkom, dok je Slovenija blokirala Hrvatsku gotovo godinu zbog problema oko morskog ragraničenja u Piranskom zalivu. I slučaj Srbije je simptomatičan. Iako je Evropska komisija jesenas, po četvrti put, preporučila otvaranje Klastera 3 za Srbiju, to se još nije desilo. U kratkom periodu, po treći put, je Srbija odbijena jer je 8 od 27 EU članica bilo protiv, uključujući i Hrvatsku. Njemačka, Francuska i Italija su glasale za.

Bivši ministar vanjskih poslova  i predstavnik Crne Gore u Venecijanskoj komisiji Srđan Darmanović je u intervjuu za Antenu M rekao da su HDZ i premijer  Plenković „jako dobro pozicionirani unutar Evropske narodne partije, do te mjere da je Plenković bio kandidat za predsjednika Evropske komisije“. On misli da će Hrvatska sa svojim saveznicima naći mjeru koliko trenutno može pogurati Crnu Goru. „To mogu da budu otprilike, dva poglavlja, a ova druga dva ne – prosto da nam stave do znanja da se sa njma ne može tako igrati“ zaključuje Darmanović.

Prije neki dan je slovenačka ministarka vanjskih i evropskih poslova Slovenije Tanja Fajon izjavila da su Slovenija i Njemačka pripremile non- pejper kojim se predviđa da u pretpristupnom procesu nema mogućnosti veta i blokade zbog bilateralnih pitanja sa susjednim državama. Umjesto toga bi se koristilo tzv. kvalificirano većinsko glasanje (QMV). Da bi takav prijedlog prošao, prvo se mora  predložiti u formatu koji nije non-pejper i za njega moraju glasati svih 27 članica. Teško je vjerovati da će se Hrvatska, Bugarska, Grčka itd. olako odreći prava veta.

Da su upozorenja konačno ozbiljno shvaćena vidjelo se u srijedu kada je Vlada objavila Odluku o uređenju imovinsko pravnih odnosa sa Opštinom Tivat za Dom kulture Josip Marković u Donjoj Lastvi. Ovaj objekat će se ustupiti Hrvatskoj „u cilju afirmacije i promocije vrijednosti i nasljeđa hrvatske zajednice u CG“ ali i radi „ojačavanja bilateralnih odnosa sa Republikom Hrvatskom“. Samo sedmicu ranije se lider Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović javno požalio „na antihrvatsku histeriju u CG“ i pokušaj vlasti u Tivtu da istjera hrvatsku zajednicu iz pomenutog objekta. “Koji su naši preci podigli, i koji jedini nije bio obnovljen nakon potresa 1979. godine i mi ga obnovili 2011.“, podsejtio je  Vuksanović  Da li će ovaj gest dobre volje biti dovoljan vidjećemo brzo.

Da sve nije u redu vidi se i iz jučerašnjeg otkazivanja susreta između Mandića i predsjednice Evropskog parlamenta Roberte Metsoli. Formalno – zbog privatnih razloga.

Jovo MARTINOVIĆ