Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNA GORA I VIŠEDECENIJSKI PROBLEM BILEĆKOG JEZERA: Kad država niz vodu – baci i milijarde  

Objavljeno prije

na

Crna Gora se  upušta u projekte od kojih može imati više štete nego koristi, poput gradnje HE Komarnica, a ne pokušava da iskoristi svoj udio u Bilećkom jezeru, na koji ima pravo

 

Crna Gora je zbog toga što nije iskoristila svoj udio u Bilećkom jezeru, jednoj od najvećih vještačkih akumulacija na Balkanu, do danas izgubila najmanje milijardu eura vrijednosti u električnoj energiji. Iako, prema svim međunarodnim zakonima, naša država ima pravo na taj, već gotov resurs, Elektroprivreda Crne Gore radije pokreće kontroverzne projekte, koji idu na uštrb prirode – poput gradnje hidroelektrane (HE) Komarnica.

Prema nedavnom istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da bi jezero uopšte bilo napravljeno te 1968. godine, potopljeno je pet kvadratnih kilometara crnogorske teritorije. Udio crnogorskog vodotoka kojim se jezero napaja čak je  40 odsto.  Crna Gora nije dobila naknadu ni za jedan kilovatsat električne energije iz ovog sistema. Od 1992. godine, prestala je da dobija naknadu i za potopljeno zemljište, oko 200 hiljada eura godišnje, koja je do tada Opštini Nikšić uplaćivana. Samo po tom osnovu – Crna Gora je do sada izgubila oko šest miliona eura.

Različite su procjene udjela Crne Gore u sistemu Hidroelektrane na Trebišnjici (HET), preduzeću koje upravlja sistemom koji se napaja vodama Bilećkog jezera.

U Subsektorskoj studiji Energetika, u okviru Prostornog plana Crne Gore do 2020. godine, predviđa se da bi čak 488 gigavat sati godišnje trebalo da pripadne našoj državi. To je oko četvrtina godišnje ukupne proizvodnje crnogorskih hidropostrojenja. Planirana HE Komarnica proizvodila bi, po najboljim predikcijama, tek 217 gigavat sati godišnje.

Prema studiji firme Elektroprojekt iz Ljubljane, kao i studiji firme Energoprojekt Hidroinženjering, Crnoj Gori bi trebalo da pripadne nešto manje energije. Međutim, i te analize predviđaju da bismo trebali da dobijemo više količine energije od one koju bi davala Komarnica.

Bilećko jezero energijom opskrbljuje Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Iako njena teritorija nije potopljena, niti ima slivnog udjela u ovoj akumulaciji, Hrvatska je, do rata u Bosni, imala 22 odsto energije proizvedene u Hidroelektrani Dubrovnik 1, jer je učestvovala u izgradnji postrojenja. Nakon izbijanja ratnih dejstava, Hrvatska i Republika Srpska su se dogovorile da se energija iz HE Dubrovnik 1 dijeli na pola.

I pored toga što je više crnogorskih vlada pokretalo pitanje Bilećkog jezera nakon raspada SFRJ-a, nikada nije došlo do dogovora sa predstavnicima Bosne i Hercegovine, odnosno njenog entiteta – Republike Srpske, gdje se većinom nalazi Bilećko jezero.

Generalni direktor Elektroprivrede Republike Srpske (ERS) Luka Petrović nedavno je za Herceg RTV izjavio da se ni voda ni energija iz Bilećkog jezera ne treba dijeliti sa Crnom Gorom. ,,To je neka inicijativa Vlade Crne Gore u tehničkom mandatu koja nema osnova. Oni hoće da kažu da imaju pravo na Bilećko jezero, a kad se pravio sistem – nije ih bilo”.

Petrović je i ranije za regionalne medije izjavljivao da se svaka strana saglasila sa izgradnjom sistema hidroelektrana na Bilećkom jezeru, i da ne vidi razlog da se to pitanje ponovo problematizuje.

Njegove tvrdnje nijesu istinite. Po Osnovnom zakonu o vodama iz 1965, koji je donesen na saveznom nivou SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina morala je tražiti saglasnost Skupštine Crne Gore za puštanje HE Trebinje 1, jedne od nekoliko hidroelektrana na Bilećkom jezeru, u rad. To nikada nije uradila.

BiH nikada nije prihvatila ni više inicijativa vlada Crne Gore za Bilećko jezero, kao ni prijedlog crnogorske strane za izradu Sporazuma o vodama između dvije države.

,,U prethodnih petnaestak godina, Crna Gora je aktuelizovala pitanja zaključivanja sporazuma sa Republikom Srpskom i BiH, koji ima već sa Hrvatskom i Albanijom. Međutim indikativno je to što do sada nije zaključen taj sporazum sa BiH. Pretpostavka je da je problem upravo raspodjela hidropotencijala Bilećkog jezera”, kazao je za CIN-CG Željko Furtula, nekadašnji državni sekretar za vode u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi Zdravka Krivokapića.

Krivokapićeva Vlada je, u tehničkom mandatu, u martu 2022. godine usvojila informaciju o formiranju Komisije koja će se baviti pitanjem valorizacije crnogorskog udjela u Bilećkom jezeru. Predviđeno je da komisiju čine predstavnici Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) i Vlade. ,, Rješavanje pravične raspodjele hidroenergetskog potencijala Hidrosistema Trebišnjica je veoma važno za Crnu Goru, čiji hidroenergetski potencijal u HET-u u cjelosti koriste druge države, dok ona ostvaruje deficit električne energije”, navodi se u tom dokumentu.

Na inicijativu Vlade Mila Đukanovića 2008. godine, Energoprojekat Hidroinženjering sačinio je prijedlog kako bi Crna Gora mogla da povlači vodu iz Bilećkog jezera. U njemu su tri moguća tehnička rješenja. Jedno je rješenje izgradnja hidroelektrane Boka kod Risna, drugo hidroelektrana Obošnica kod Nikšića, a treće – prevođenje voda iz Bilećkog u Slano jezero kod Nikšića.

Još tada, crnogorske su vlasti preferirale izgradnju HE Boka – rješenje koje je, em ekološki, em tehnički – najproblematičnije. I aktuelni vrh EPCG to smatra, a HE Boka se, na listi potencijalne izgradnje velikih sistema, navodi i u Strategiji razvoja energetike Crne Gore do 2030.

Zbog čega se naši nadležni ne interesuju za treću opciju, prevođenje voda iz Bilećkog u Slano jezero, koja bi, prema mišljenjima stručnjaka, mogla da riješi problem Bilećkog jezera – nije poznato. To rješenje bilo bi od značaja i za HE Perućicu, i ne bi zahtijevalo velike troškove koje iziskuje gradnja hidroelektrane.

,,Problem EPCG je što u projekte ulazi ad hoc, bez prethodnih detaljnih analiza, i tako stavlja građane pred svršen čin. Kasnije se pravda da bismo raskidom nekog ugovora izgubili mnogo novca, ili da je kasno, jer je već urađen skup elaborat procjene, pa ne vrijedi odustajati. Država treba da gradi i da razvija energetiku  smišljeno, pametno, i uz detaljne analize”, kaže za Monitor inženjer mašinstva i građanski aktivista Denis Hot.

On već duže  ukazuje na nepotrebnost gradnje HE Komarnica, jer EPCG već ima projekte solarnih (Briska gora) i vjetroparkova (Gvozd). Ovi projekti su, prema njegovim riječima, mnogo jednostavniji za sprovođenje,  treba manje vremena za njihovu realizaciju, a imali bi i mnogo manji uticaj na životnu sredinu. ,,Cijeli postupak oko izgradnje HE Komarnica je od  početka netransparentan, a EPCG uopšte nije odgovorala na zahtjeve za slobodan pristup informacijama, iako su nekoliko puta obećali da hoće”.

Prema Direktivi o vodama EU, kao i drugim međunarodnim pravnim dokumentima, poput Helsinških pravila o korišćenju voda iz 1966. ili Konvencije o pravu neplovidbenih korišćenja međunarodnih vodotoka, koje su Ujedinjene nacije donijele 1997. Godine  – Crna Gora može da potražuje ono što joj pripada iz Bilećkog jezera.

U Trećem nacionalnom izvještaju Crne Gore o klimatskim promjenama, objavljenom 2020. godine, navodi se da je smanjen vodni bilans u svim riječnim slivovima u Crnoj Gori. Upozorava se i na to da je naša zemlja, kao i druge na mediteranu, izuzetno ranjiva usljed posljedica globalnog otopljavanja.

Uglavnom, zbog nedostatka znanja, volje, vizije, i odgovornosti naših čelnika, Crna Gora se upušta u projekte od kojih može imati više štete nego koristi, a ne pokušava da iskoristi resurs na koji ima pravo.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neformalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj nadležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunović će u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo