Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNA GORA I U NAREDNU GODINU ULAZI BEZ PROSTORNOG PLANA: Štetne prakse opstaju 

Objavljeno prije

na

Nacrtom Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine (NPPCG) predviđaju se neki projekti na čije se štetne posljedice upozorava u Strateškoj procjeni uticaja (SPU), jer se nije u dovoljnoj mjeri brinulo o zaštićenim predjelima i potrebama društva

 

Novi Prostorni plan, poslije Ustava  najvažniji državni dokument, još nije usvojen, niti je poznato kada će se to desiti. Monitor do objavljivanja ovog teksta nije dobio odgovor na to pitanje od Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. To ostavlja prostor novim vlastima da razmotre neke od predloga u aktuelnom Nacrtu Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine (NPPCG).

,,Od 2020. obećavaju da će plan biti završen do kraja tekuće godine i tako je prošlo već četiri godine. Građani nijesu tražili obećanja, već da im se isporuče konkretni rezultati. Biće pravo iznenađenje ako plan bude završen do kraja sledeće godine”, kaže za Monitor Vuk Iković ispred pokreta Preokret.

On ocjenjuje da je najspornije što se NPPCG-om planiraju legalizovati već izgrađeni štetni projekti. ,,Prije svega mislim na projekte u zoni morskog dobra, zaštitnog putnog pojasa, u nacionalnim parkovima i slično. Tek nakon toga možemo govoriti o planiranim projektima poput brojnih hidroelektrana i autoputeva za koje nemamo računicu o njihovoj opravdanosti”, navodi Iković.

Na neke od ovih štetnih projekata upozorava se u Strateškoj procjeni uticaja (SPU), jer se nije u dovoljnoj mjeri brinulo o potrebama društva i zaštićenim predjelima, iako se Crna Gora samoprozvala ekološkom državom davne 1991. godine. Među tim predlozima su aerodrom u blizini Ulcinjske solane, brane na Komarnici, hidrocentrale Boka i Kruševo, izgradnja vjetroelektrane Brajići i gasnih elektrana u Baru, Podgorici i Pljevljima, otvaranje plovnog puta rijekom Bojanom, gradnja “brze saobraćajnice” na Primorju… Neka od ovih područja su kandidati za Emerald i Natura 2000, važne međunarodne ekološke mreže staništa koja se smatraju ključnim za očuvanje biodiverziteta u Evropi, potencijalna UNESCO područja i zone regionalnih parkova.

U SPU piše da su planirane hidrocentrale u suprotnosti sa ciljevima zaštite prirode. Izgradnja HE Komarnica je i dalje otvoreno pitanje, jer u Nacrtu nema jasnog opredjeljenja države. Prostor na kojem bi se gradila HE Kruševo dio je Parka prirode Dragišnica i Komarnica, što je u konfliktu sa očuvanjem vrijednosti zaštićenog područja i Zakonom o zaštiti prirode. U SPU se ističe i da je HE Boka “u potpunosti neprihvatljiva”, jer bi njena izgradnja podrazumijevala ispuštanje ogromnih količina slatke vode u Risanski zaliv, u čijoj su blizini i zaštićena područja Sopot i Dražin vrt. ,,Ovako velika količina slatke vode prevedene iz Bilećkog jezera doprinijela bi ozbiljnom narušavanju prirodne ravnoteže morskog ekosistema ovog dijela zaliva”.

U ovom dokumentu još piše i da se područja koja su kandidat za Emerald Prostorni plan Crne Gore moraju adekvatno tretirati. Zaključuje se da se nije odustalo od stare prakse – kasno se prepoznaje štetnost projekata koji su u konfliktu sa zaštitom prirode.

Upozorava se da je nejasno zašto je ekološki scenario razvoja države neprihvatljiv. ,,Argumentacija da Crna Gora još nije pripremljena za takav scenario bez jasno postavljenih i ocijenjenih kriterijuma, upućuje na nedostatak volje, znanja i ambicije ka direktnom prelazu na održiv tip razvoja, što nas dovodi u suprotnost sa obavezama iz aktuelnih međunarodnih dokumenata i deklarativnim ciljevima”, navodi se u SPU.

Osim toga, napominje se da bi nepostavljanje zaštite prirodnih vrijednosti i ogromnog potencijala kao jednog od primarnih kriterijuma razvoja dovelo Crnu Goru do toga da izgubi vrijednosti u prostoru.

Problematično je i što se u NPPCG-u navodi da treba obezbijediti uslove za nesmetani rad termoelektrane (TE) Pljevlja i da energetska kriza utiče da se i neke zemlje EU okreću proizvodnji električne energije na bazi uglja i pored negativnih klimatskih efekata. Iz Evropske komisije (EK) godinama već upozoravaju da Crna Gora treba da donese stratešku odluku o tome kako da zamijeni TE Pljevlja, koja trenutno proizvodi oko 50 odsto crnogorske električne energije, ali je i jedan od najvećih zagađivača.

Nastavak rada TE Pljevlja, upozorava se još u SPU, podrazumijeva i proširenje postojećih kopova uglja, što će imati negativan uticaj na vode, posebno u dijelu koji se odnosi na otvaranje kopa Maoče. ,,U tom slučaju došlo bi do izmiještanja korita rijeke Maočnice, a novoformirani kop bi mogao da ugrozi i akumulaciju Otilovići koja se koristi za vodosnabdijevanje Pljevalja, a čije zone sanitarne zaštite nijesu određene. Pored toga, prepoznat je i konflikt sa planiranom zaštitom gornjeg toka rijeke Ćehotine”, piše u SPU.

NPPCG-om se planira i dalji razvoj rudarstva, što predstavlja veliki izazov za zaštitu i očuvanje kvaliteta površinskih i podzemnih voda. ,,Neka pitanja, kao što je otvaranje rudnika Brskovo još uvijek stoje otvorena”.

U NPPCG-u ne postoje ni smjernice za dekarbonizaciju sektora grijanja, iako je vazduh u pojedinim gradovima kao što su Pljevlja, Nikšić i Podgorica nezadovoljavajućeg kvaliteta.

Valja ukazati na to da se Prostorni plan do 2040. godine sastavlja bez ažuriranih podataka iz Popisa stanovništva, koji je sproveden u decembru ove godine, a na čije ćemo rezultate još pričekati. To znači da vlasti donose odluke bez realnih parametara – izvještaj MONSTAT-a o broju popisanih stanovnika do 26. decembra (popisano je 618.351 osoba) pokazao je da je u 13 crnogorskih opština, uglavnom na sjeveru države, broj stanovnika smanjen u odnosu na 2011. godinu. Pojedini gradovi, poput Podgorice i Budve, sada imaju više stanovnika i guše se u saobraćaju i enormnoj gradnji stambenih zgrada. Takvi podaci moraju biti od velikog značaja za planiranje prostora.

Pored ovoga, tu je i važna činjenica da još nema nacrta novih zakona o planiranju prostora koji su trebali da budu gotovi do kraja 2022. godine, pa se PPCG sastavlja bez znanja o tome kako će izgledati sistem planiranja i na osnovu planova od kojih su neki stari i preko 10 godina i štetni.

,,Tokom poslednjih 30 godina nakon svake promjene zakona iz oblasti prostornog planiranja i urbanizma dobijali smo goru verziju zakona. Plan se donosi prema zakonu, a ne obratno, zato ako je zakon loš, onda će i plan i planirani projekti biti loši… Ni bez slike kretanja stanovništva  nije moguće planirati sistem zdrastva, obrazovanja, stanovanja, upravljanja otpadom…”, smatra Iković.

,,U toku je proces izmjena i dopuna Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata i očekuju se potpuno drugačija rješenja vezana za prostorno planiranje… Ukoliko dođe do usvajanja PPCG-a prije usvajanja novog zakona, možemo doći u situaciju da dobijemo dokument koji ima neusklađene smjernice za dalju razradu i njegovu primjenu”, piše još u SPU.

U Izvještaju o Crnoj Gori za 2023. godinu koji radi EK upozorava se da je napredak u oblasti zaštite životne sredine i klimatskih promjena bio ograničen i da nema napretka u pronalaženju alternativnog rješenja za energiju. U tom dokumentu navodi se niz aktivnosti na koje bi Crna Gora sada trebalo da se fokusira, a među njima se ističu strategija zelene tranzicije u energetskom sektoru (kao što je plan pravedne tranzicije za gašenje elektrane u Pljevljima), revizija Strategije razvoja saobraćaja, značajno pojačanje napora u oblasti upravljanja otpadom, kvaliteta vode i vazduha i usvajanje Nacionalnog energetskog i klimatskog plana bez daljeg odlaganja…

Da bi Crna Gora, kao država koja je u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU) zatvorila Poglavlje 27 koje se tiče zaštite životne sredine, ima mnoštvo obaveza – da uspostavi međunarodnu Natura 2000 mrežu zaštićenih područja, napusti korištenje uglja najkasnije do 2035. i fosilnih goriva do 2050. godine… Kako rješavanje ovih pitanja izostaje u najvažnijim državnim dokumentima, čini se da donosioci odluka u svojim vizijama nemaju i onu da bismo mogli postati članica EU.

Andrea PERIŠIĆ

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo