Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNA GORA I POČASNO DRŽAVLJANSTVO: Utočište za bogate, i kad su bjegunci od zakona  

Objavljeno prije

na

,,Bez potrebe za preseljenjem ili znanjem jezika, bez intervjua za državljanstvo i bez potrebe da se odreknu postojećeg državljanstva”, reklamira se ekonomsko državljanstvo Crne Gore. Dovoljno je samo da imate para, a kršenje zakona u sopstvenoj zemlji do skoro nije bio problem. Nakon upozoranje iz EU, nova Vlada je najavila da se nakon 15 godina ova priča završava

 

Ruski oligarh Telman Ismailov, uhapšen 1. oktobra u Podgorici po potjernici koju je za njim raspisala Rusija. Ovaj Azerbejdžanac optužen je za krađu desetina milijardi rubalja, posjedovanje oružja i eksploziva, otmicu i prebijanje, te organizovanje dva ubistva. On tvrdi da nema nikakve veze sa ubistvom dvojice privrednika u Moskvi i da je ruska potjernica raspisana za njim proizvod političkog i ekonomskog progona vlasti Ruske Federacije. Ismailov je krajem protekle sedmice pušten iz istražnog zatvora nakon što je dobio azil.

Istog dana kada i Ismailov u Tivtu je uhapšen ruski milijarder i nekadašnji Putinov saradnik Igor Čujan, koga ruske vlasti terete za mito. Hapšenje ova dva ruska državljanina koji su nakon što su za njima raspisane potjernice u matičnoj zemlji utočište našli u Crnoj Gori, ponovo je u međunarodnim medijima otvorilo priču o maloj državi na Mediteranu sigurnoj luci za međunarodne kriminalce. Oba tajkuna su uprkos Interpolovim potjernicama za kratko vrijeme skrivanja u Crnoj Gori uspjeli  da ulože svoj novac i zarade, otvarajući restorane, kockarnice, butike… Bivša vlast u ovome nije nalazila ništa sporno, a posebno ako su bogati bjegunci od zakona imali veze sa šefom partije i države Milom Đukanovićem.

Utočište u Crnoj Gori našao je i bivši premijer Tajlanda Taksin Šinavatra, nakon što je 2006. zbačen s mjesta premijera i bjekstvom izbjegao odlazak u zatvor. On je  posljednjeg dana 2008. dobio crnogorski pasoš po skraćenom postupku, na predlog Đukanovića, iako je u tom momentu bio krivično gonjen u rodnoj zemlji zbog korupcije. U avgustu je Šinavatrina kompanija Global TS Montenegro zatražila od Opštine Budva legalizaciju  divlje izgrađene prizemne zgrade na ostrvu Sveti Nikola.

Kontraverzni Mohamed Dahlan je državljanin Crne Gore od kraja 2010. Za bivšeg palestinskog ministra bezbjednosti, koji se sumnjiči za stomilionske prevare i kršenje ljudskih prava, Đukanović u predlogu za VIP državljanstvo MUP-u kaže da je ,,najvažniji promoter naših interesa na Bliskom istoku”.

Crnogorski državljanin od 2013. je i Malezijac Vejn Seng Pu, koji je u ljeto 2014. godine  uhapšen u Las Vegasu zbog organizovanja ilegalnog klađenja, kojim je nelegalno stekao oko 300 miliona dolara.

Uz obrazloženje da se radi o ekonomskom osnovu crnogorsko državljanstvo su stekli nasljednik bankarske dinastije Nataniel Rotšild, koji ima udjela u Porto MontenegruPetros Statis, vlasnik nekoliko firmi u Crnoj Gori koje imaju svoje razvijene poslove u oblasti turizma, medija, kao i vlasnik Oraskoma koji gradi turistički kompleks na Luštici i ostrvu Mamuli Samih Saviris.

Iako preciznih podataka nema smatra se da je od obnove nezavisnosti vlast izdala preko 450 počasnih državljanstava. Samo u izbornoj 2020. godini dodijeljen je 131 ,,zlatni pasoš” prema podacima Centar za građanske slobode (CEGAS).

Nakon brojnih domaćih negodovanja zbog netransparentnosti i dodjele počasnog državljanstva licima sa potjernica, a više zbog otvorenih kritika iz Brisela, bivša Vlada je 2019. utvrdila kriterijume za dodjelu ekonomskog državljanstva. Uslovi za dobijanje crnogorskog pasoša su ulaganje najmanje 450.000 eura u jedan od razvojnih projekata u Podgorici i primorju, ili 250.000 eura u sjevernom ili središnjem regionu. Uslov je i donacija glavnog aplikanta od 100.000 eura manje razvijenim opštinama.

Plan je bio da investitori, u zamjenu za crnogorsko državljanstvo, ulažu u razvojne projekte u turizmu, poljoprivredi i prerađivačkoj industriji. Međutim, za poljoprivredne projekte je interesovanje slabo, a za prerađivačku industriju nije ni raspisan javni poziv. Projekti se uglavnom odnose na izgradnju hotela po kondo ili mješovitom modelu, što podrazumijeva da sadrže stanove za prodaju.

Projekat je doživio fijasko. Iako je bilo planirano da će do kraja ove godine 2.000 stranaca dobiti ekonomsko državljanstvo, do sada ga je na osnovu gore navedenih kriterijuma steklo svega 290,91 investitor i 199 članova njihovih porodica.

Iz Evropske komisije su godinama pozivali Vladu da preispita ovaj program. Upozoravali su da takva šema sticanja državljanstva ulaganjem ima rizike kao što su pranje novca, utaja poreza, korupcija…

Nova Vlada je nastavila sa dodjelom ekonomskog državljanstva tokom ove godine, ali uz obećanje da će on biti završen na kraju godine.

,,Imajući u vidu nedostupnost podataka, a što budi sumnju, kao i ranija upozorenja EU, dobro je što se program okončava. Takvo sprovođenje nosi opasnost da trajno naruši ugled države, jer primanjem u državljanstvo bez adekvatne procjene, odnosno zbog finansijskih ulaganja, dovodi i problematične pojedince, koji su procesuirani ili optuženi u svojim državama, a to nije nešto što EU želi da vidi u državi koja teži njenom članstvu.  Ipak, ostaje da vidimo kako će se dalje odvijati stvari u praksi i da li će se u potpunosti odustati od ovog programa ili će doći do promjene oblika realizacije, a što bi moglo dovesti do potrebnog balansa u nekim aspektima vladavine prava i ekonomske dimenzije’’, kaže za Monitor Vasilije Radulović, saradnik na programima Centra za građansko obrazovanje.

U nedavnom saopštenju Porto Montenegra obavještavaju se bogati da uskoro ističe mogućnost dobijanja državljanstva putem ulaganja: ,,Program takođe odobrava crnogorski pasoš koji omogućava slobodu kretanja glavnom podnosiocu zahtjeva i njegovoj porodici u 124 zemlje, uključujući Šengenski prostor, Rusiju i Tursku”, dodaje se i da ,,investitori mogu da steknu uporište u jednom od najveličanstvenijih djelova Evrope, bez potrebe za preseljenjem ili znanjem jezika, bez intervjua za državljanstvo i bez potrebe da se odreknu postojećeg državljanstva, čime je sve lakše”. Samo da imaju pare.

 

Dvojno državljanstvo

Još od početka ove godine traje afera po kojoj ministar finansija Milojko Spajić, kao i smijenjeni ministar pravde Vladimir Leposavić imaju dvojno državljanstvo. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova odavno su obećali da će sve provjeriti i ukoliko ,,dođu do dokaza da pojedini ministri u Vladi imaju dvojno državljanstvo’“, pokrenuće postupak za gubitak crnogorskog po sili zakona.

U međuvremenu mediji su objavili da dvojno državljanstvo imaju i brojni funkcioneri partija vlasti. Iz Demokratskog fronta Simonida Kordić, Milun Zogović, Milo Božović, Rade Ranitović i Vladimir Dobričanin iz Ujedinjene CG.  Iz Demokrata predsjednik Opštinskog odbora te partije u Budvi Mijomir Pejović, koji kako piše Pobjeda nije upisan u birački spisak Srbije. A pravo glasa u Hrvatskoj nema ni njegova sugrađanka iz URA-e Božena Jelušić, koja pored crnogorskog ima i državljanstvo susjedne države. Još 2017. tužioci u više crnogorskih gradova ispitivali su navode Demokrata da sedam visokih funkcionera Demokratske partije socijalista ima strano državljanstvo.

,,Prema Zakonu o državljanstvu, dvojno državljanstvo se može ustanoviti međunarodnim ugovorima i sporazumima koje je potpisala Crna Gora, a na osnovu principa uzajamnosti. Dakle, sa pravnog aspekta dvojno državljanstvo javnih funkcionera nije upitno, dok je sa etičkog aspekta najblaže rečeno vrlo diskutabilno. Opravdano je zapitati se – da li građani  mogu vjerovati funkcionerima koji svakodnevno donose važne odluke koje se tiču budućnosti države, a da pri tom ti funkcioneri u cjelosti nisu vezani za našu državu tj. da imaju potrebu za ‘rezervnom’ državom”, kaže Vasilije Radulović.

On napominje da se o kršenju propisa radi u slučaju kada je riječ o glasanju u dvije države. Ističe da ,,zabrinjava pasivnost MUP-a u čijoj nadležnosti su ova pitanja. Iako je najavljeno iz samog Ministarstva da će provjeriti sve navode u vezi sa dvojnim prebivalištima javnih funkcionera, mi do danas nismo dobili nikakve konkretne informacije o tome”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo