U današnjem svijetu u kojem je vrijeme dobilo veliko ubrzanje važi pravilo – ako ne napredujete, onda nazadujete. To bi se moglo zaključiti i kada je u pitanju proces pridruživanja Crne Gore, ali i svih država regiona EU u ovoj godini. I krivicom EU izgubljen je važan korak u ovom procesu
Kao što je i red, krenulo je optimistički. Crna Gora će u 2019. otvoriti još jedno poglavlje, 8 – konkurencija, u pregovorima sa EU, i početi sa privremenim zatvaranjem ostalih poglavlja. Ostaće lider u pridruživanju Uniji, saopštavali su početkom godine čelnici u Podgorici.
No, na kraju ove godine svjedočimo činjenici da to poglavlje, ipak, nije otvoreno. U poređenju sa drugim zemljama Crna Gora zaista jeste najdalje odmakla u tom procesu, ali on poprima zabrinjavajuće razmjere.
Trend podrške građana je u konstantnom padu, pa pridruživanje EU, po posljednjim anketama, podržava oko 55 odsto građana, što je istorijski minimum. „Očekivanja građana od benefita u evropskim integracijama su redovno bila velika, ali je realnost drugačija. To je razumljivo, jer oni ne osjećaju dobrobit od čitavog ovog procesa“, kaže izvršna direktorka Centra za monitoring (CEMI) Ana Nenezić.
Ona ističe da je Crna Gora postala i lider po trajanju procesa pridruživanja, koji je duboko ušao u osmu godinu. Podsjetimo se da je Hrvatskoj trebalo nešto manje od šest godina da okonča čitav taj zahtjevni proces.
Nakon tzv. non-papera Evropske komisije iz novembra ove godine i otvorenih kritika na stanje u Crnoj Gori u oblasti vladavine prava, u Socijaldemokratskoj partiji su ocijenili da je naša država praktično blokirana u integraciji EU. “To je isključivo zahvaljujući nepostojanju unutrašnje političke volje, a ne iz bilo kojih drugih razloga. I zato djeluju više nego blijedo vapaji iz vrha vlasti kojim se za sopstveni deficit rezultata optužuje neko drugi, odnosno EU“, tvrdi generalni sekretar te stranke Ivan Vujović.
Konstatujući da crnogorska vlast svoje domaće zadatke sporo i nevoljno ispunjava, a neke i ignoriše, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević ocjenjuje da posljednjih godina u oblastima 23 i 24 Crna Gora bilježi ozbiljnu regresiju. “To nije pitanje učinka onih u Vladi koji vode ovaj proces tehnički i na stručnom nivou, već se radi o odgovornosti onih koji donose političke odluke na najvišem nivou”‚ smatra ona i dodaje da su domaći “veto igrači” iz struktura vlasti i njima bliskih krugova za sada jedini krivci što Crna Gora ide “puževom brzinom” ka EU.
Činjenica je takođe da je u ovoj godini, po gotovo svim šavovima, propala politika EU prema regionu i državama Zapadnog Balkana. Prije svega zbog kratkovide politike Francuske, odnosno njezinog predsjednika Emanuela Makrona, koji je zbog predstojećih lokalnih izbora u toj zemlji, blokirao otvaranje pristupnih pregovora Sjeverne Makedonije i Albanije sa EU. Na taj način region je praktično vraćen dvije godine unazad, otvoren je prostor snažnijem uticaju Rusije, Kine i Turske, pa će biti teško da se ponovo uhvati korak u evropskim integracijama. EU je opasno izgubila na svojoj kredibilnosti ostavivši na cjedilu reformatore poput premijera S.Makedonije Zorana Zaeva koji je sav ulog stavio na jednu, evropsku kartu – i izgubio. To znači da su zemlje Zapadnog Balkana postale kolateralna šteta unutrašnjih i evropskih problema koji prevazilaze njihove okvire.
Velike nade polažu se u samit EU koji će se u maju naredne godine održati u Zagrebu. Od 1. januara Hrvatska preuzima šestomjesečno predsjedavanje Unijom, a nakon nje Njemačka.
Zato bi, kako vjeruje poznati njemački novinar Norbert Mapes-Nidik, 2020. mogla biti godina u kojoj će se balkanske ruševine donekle raščistiti. “I već na proljeće moglo bi da se vidi koliko je leševa pod tim ruševinama. Zbog toga što su svuda u regionu oslabile nade u bolju budućnost, sve je jači talas iseljavanja. Sa njemačkim Zakonom o useljavanju stručne radne snage, koji bi u martu trebalo da stupi na snagu, Berlin tome daje dodatni podsticaj”, navodi on.
Ohrabrujuće je što je prve radne dane nove Evropske komisije obilježio Zapadni Balkan. „Strateški je apsolutno važno da što jasnije pokažemo državama tog regiona da ih želimo na našoj strani i da imamo veliki interes u njihovom približavanju EU“, poručila je predsjednica Komisije, njemačka političarka Ursula fon der Lajen, dok novi komesar za proširenje, Mađar Oliver Varhelji „rješenje“ za Zapadni Balkan vidi u većoj kredibilnosti i bržem dinamizmu procesa. „Na kraju mog petogodišnjeg mandata, trebalo bi da imamo bar jednu zemlju spremnu da uđe u EU“, kaže on najavljujući da će EK početkom januara izaći s konkretnim prijedlogom o promjeni metodologije pristupanja na osnovu čega će se dalje voditi debata među zemljama-članicama. „Govorimo o promjeni metodologije i niko ne dovodi u pitanje evropsku perspektivu zemalja Zapadnog Balkana. Ona je nedodirljiva i o tome se neće razgovarati“, ističe Varhelji.
U svakom slučaju, samit EU-Zapadni Balkan u Zagrebu mogao bi da bude prekretnica za politiku proširenja. Do tada bi trebalo da se definišu i usklade pozicije zemalja-članica i EU-institucija kada je riječ o budućnosti proširenja, ali i budućnosti država Zapadnog Balkana. Tim prije što čak 65 odsto građana Hrvatske smatra da je borba protiv korupcije jedan od prioriteta kojem bi se njihova zemlja tokom predsjedavanja Unijom trebala najviše posvetiti.
To treba da rade i sve vlade u regionu kako bi konačno došlo do razvedravanja. I u Gori Crnoj, naravno. “ Dešavanja unutar EU ne mogu biti razlog što nema institucionalnog razrješenja ključnih afera koje potresaju crnogorsko društvo, a reformski procesi treba da daju rezultate koje će osjetiti građani, kako bi podrška toj evropskoj zajednici bila veća. Nakon ohrabrujućih poruka nove EK ostaje samo pitanje da li će naše političke elite prepoznati ovaj trenutak, koliko će se odgovorno odnijeti ili ćemo nastaviti da propuštamo šanse koje nam se ukazuju,“, zaključuje Nenezić.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice