U Crnoj Gori žene su vlasnice tek svakog desetog preduzeća, iako one čine većinu populacije. Po ovome Crna Gora zaostaje za zemljama EU, ali i zemljama regiona.
Prema Monstatovim podacima od preko 21.000 aktivnih poslovnih subjekata, žene su vlasnice tek 9.6 odsto preduzeća. Istovremeno, oko 30 odsto biznisa na evropskom nivou nalazi se u vlasništvu žena (Evropska komisija, 2014). Slično je i na globalnom nivou – u odnosu na ukupan broj malih preduzeća koja su registrovana širom svijeta, učešće žena vlasnica biznisa iznosi oko 38% (OECD, 2011).
Gori smo i od zemalja u regionu: Albanija ima oko 26 odsto žena vlasnica malog i srednjeg biznisa, kao i Srbija, dok Bosna i Hercegovina ima 21 odsto žena u biznisu. Najbolje je stanje u Hrvatskoj, u kojoj je oko 32 odsto preduzetnica u ukupnoj privredi.
Poražavajući podatak o samo 9,6 vlasnica preduzeća treba uzeti s rezervom, upozorili su iz privatnog sektora. Oni smatraju da to nije odraz pravog stanja već da je tu procenat onih žena koje su samo formalne vlasnice biznisa, dok upravljačke funkcije i preduzetničke aktivnosti obavljaju njihovi muški srodnici (suprug, brat, sin).
Žene u Crnoj Gori po pravilu upravljaju mikro i malim preduzećima. Najviše preduzeća u kojima su žene na čelu posluje u Kolašinu – 22,2 odsto, a najmanje u Šavniku – nijedno.
Ljubica Kostić-Bukarica, predsjednica Asocijacije poslovnih žena Crne Gore koja broji 120 članica, za Monitor kaže da žene u Crnoj Gori nemaju ravnopravan tretman u tržišnoj utakmici.
Ona navodi neke od razloga malog broja žena u biznisu: ,,Prvenstveno stereotipi koji još vladaju, a prema kojima je ženi mjesto u kući. Vlasništvo nad imovinom, koje se u više od 90 odsto slučajeva vodi na muške srodnike pa žene ne mogu da obezbijede hipoteku i podignu kredit za započinjanje biznisa, a kasnije i za njegov razvoj”.
Prema podacima Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG) na žene je registrovano svega oko šest odsto nekretnina (četiri odsto kuća, osam odsto zemljišta i 14 odsto vikendica). Istraživanja UPCG pokazuju da je čak 56 odsto preduzetnica upravo pristup kreditima prepoznalo kao barijeru za pokretanje biznisa.
,,Komercijalne banke u Crnoj Gori ne prepoznaju preduzetnice kao posebnu ciljnu grupu – potencijalne klijente kojima bi ponudile posebne kreditne linije za žensko preduzetništvo, kreirane upravo u skladu sa njihovim potrebama, što je nevjerovatno”, kaže za Monitor Zvezdana Oluić, savjetnica za žensko preduzetništvo u Uniji poslodavaca Crne Gore (UPCG).
Kostić-Bukarica smatra da je neophodno obezbijediti više kreditnih linija za žene, sniziti kamatne stope, olakšati administrativne procedure prilikom apliciranja za sredstva, djelimično rasteretiti žene različitih vrsta dažbina, makar u prvim mjesecima poslovanja.
Prosječna vrijednost biznis planova preduzetnica od 500 do 5000 eura, što pokazuje da su ženama za početak potrebna mala sredstva. To je uočeno i u UPCG pa je u njihovoj publikaciji Procjena okruženja za žensko preduzetništvo ocijenjeno da se većina preduzetnica odlučuje za skromne biznis planove i generalno su manje sklone riziku u odnosu na muškarce. Smatra se da je to posljedica stava okoline koja je mnogo kritičnija prema potencijalnom neuspjehu žena nego muškaraca. S druge strane, žene su mnogo upornije i strpljivije kada je u pitanju posao koji vode.
U UPCG ističu da skoro sve preduzetnice u Crnoj Gori mogu biti primjer uspješnog poslovanja u uslovima krize. ,,To potvrđuje da preduzetnice predstavljaju onaj poseban segment privrede čiji je potencijal za razvoj Crne Gore ogroman. Ne bi bilo dobro da to na vrijeme ne shvatimo i pružimo im očekivanu podršku. Konačno – to je u i našem interesu”, kaže Oluić.
Dosadašnji pokušaji da se prevlada ovaj problem bili su periodični. Jedan od pozitivnih primjera je Investiciono-razvojni fond koji, u cilju pružanja podsticaja razvoju ženskog preduzetništva, već nekoliko godina obezbjeđuje posebnu kreditnu liniju za žene u biznisu.
Usvajane su brojne strategije i akcioni planovi ali konkretne biznis barijere se sporo uklanjaju. Prije svega prepreke na koje nailazi većina preduzetnika bez obzira na pol: komplikovane administrativne procedure (naročito prilikom pokretanja biznisa), pristup finansijama (za potrebe pokretanja biznisa i kasnije – u cilju razvoja poslovanja), nestabilan i složen regulatorni okvir, previsoki nameti, takse i druga davanja (na nacionalnom i lokalnom nivou), problemi međusobne naplate potraživanja, postojanje sive ekonomije i nelojalne konkurencije…
Zanimljivo je da je, u istraživanju UPCG, čak 62,1 odsto žena iz južnog regiona Crne Gore ocijenilo da postoje značajne pogodnosti od poslovanja u sivoj zoni, te da je ono za njih isplativije.
,,Navedene biznis barijere jednako prepoznaju i žene i muškarci preduzetnici. Međutim, ono što poziciju žena dodatno usložnjava u ovom, kako ga mnogi zovu, „muškom svijetu biznisa”, jesu one specifične prepreke koje se upravo vezuju za karakteristike ženskog preduzetništva. To su prije svega još uvijek prisutni patrijarhalni, tradicionalni stavovi o ulozi i mjestu žene u društvu, problemi usklađivanja porodičnog i profesionalnog života, otežan pristup znanjima i vještinama, feminizacija određenih profesija, rodna segregacija obrazovnih profila (školovanje za tzv. ‘ženska’ zanimanja) i dr.”, kaže Oluić.
Preduzetnice mnogo očekuju od Strategije ženskog preduzetništva koja je u izradi, a čiji je nosilac Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća. Jedinstven stav je da je za razvoj ženskog preduzetništva potrebna prije svega bolja institucionalna podrška.
Kao veliki problem preduzetnice su izdvojile nedovoljan broj javnih predškolskih ustanova, njihovo neadekvatno radno vrijeme i nepostojanje produženih boravaka u osnovnim školama.
,,Potrebno im je pružiti pomoć prilikom usklađivanja porodičnog i poslovnog života i tom dijelu najvažnija je podrška porodice, ali ne smijemo zanemariti ni ulogu države u domenu otvaranja boravaka za djecu u osnovnim školama, različitih servisnih centara za domaćinstva, jaslica i vrtića sa kliznim radnim vremenom i sl.”, navodi Kostić-Bukarica.
,,Muškarcima preduzetnicima je lakše samo zato što kod kuće nemaju nekih obaveza. Oni mogu da se bave samo poslom, a žena mora da se bavi i poslom i djetetom i porodicom i kuvanjem i spremanjem. I za sve što tu, na privatnom planu, nije u redu, žena je kriva. Nikad muškarac”, jedna je od uobičajenih opaski preduzetnica.
Ekonomski položaj žena u Crnoj Gori generalno nije zavidan. Tu su – visoka stopa nezaposlenosti žena, njihova nedovoljna zastupljenost na visokim pozicijama u javnom i privatnom sektoru, a istovremeno velika koncentracija na loše plaćenim poslovima, učestalost rada na određeno vrijeme uz mogućnost
gubitka posla nakon ostvarivanja prava na plaćeno porodiljsko odsustvo.
Godinama unazad, zvanični podatak je da žene u prosjeku primaju platu za 100 eura manju od muškaraca.
U Crnoj Gori još ne postoji objedinjena baza podataka o ženskom preduzetništvu.
U istraživanju UPCG, konstatuje se da se žensko preduzetništvo u Crnoj Gori danas nalazi u ranoj fazi razvoja koja se slikovito može nazvati preduzetništvo iz nužde, a koje naročito karakteriše potreba za pronalaženjem alternative zapošljavanju kod poslodavca.
Navodi se da za većinu žena preduzetništvo ne predstavlja primarni životni cilj, već u njega uglavnom ulaze iz nužde, prepoznajući ga kao način za obezbjeđenje egzistencije porodice.
Predrag NIKOLIĆ
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice