Fiktivni izvoz goriva iz Crne Gore na Kosovo cvjetao je još 2003. godine, i policija u Beranama je o tome imala konkretna saznanja nakon akcije izvedene na carinskom punktu Kula kod Rožaja. „U oktobru te godine zaplijenili smo sedam cisterni jedne kompanije iz Podgorice, za koje je utvrđeno da imaju falsifikovanu dokumentaciju o količini robe koju voze”, prisjeća se za Monitor jedan od policijskih službenika koji je učestovao u toj akciji.

On je rekao da je već prvim mjerenjem, odmah nakon zapljene, utvrđeno da je količina goriva umanjena u prosjeku od jedan i po do tri hiljade litara po cisterni.

„U jednoj od sedam cisterni bilo je čak osam i po hiljada litara manje u odnosu na originalnu dokumentaciju”, rekao je taj policijski službenik.

Vozači cisterni su pritvoreni, vozila parkirana u Beranama, gdje je tada bilo regionalno sjedište Uprave carina, ali ne za dugo. Prilike nijesu bile zrele i stvar je poslije dva-tri mjeseca jednostavno „legla”.

Iz carine su u vezi sa ovim slučajem objasnili kako nije bilo carinskog prekršaja i da je došlo do greške u premjeravanjima, kao i da oni nijesu zadržali vozila nego policija. Onda se ogradio i istražni sudija u tom predmetu koji je kazao da je naredio samo zadržavanje vozača cisterni zbog posjedovanja falsifikovane dokumentacije o količini robe koju voze, a ne i vozila.

Beranski policajci koji su se smrzavali na Kuli prateći mjesecima ovaj šverc, na kraju su ispali krivci što je čitava stvar izašla u javnost i došla do novinara. Cisterne su poslije izvjesnog vremena produžile put ka Kosovu sa drugim vozačima.

„Koliko se sjećam taj postupak je sudski nastavljen u Podgorici, i nemam saznanja kako je, i da li je uopšte završen”, rekao je sagovornik Monitora iz policije.

Ovaj slučaj s kraja 2003. godine je već zaboravljen, a dnevnik Vijesti ovih dana u seriji tekstova o fiktivnom izvozu goriva na Kosovo je došao do pouzdanih podataka da je fiktivnim izvozom nafte crnogorski budžet samo tokom tri godine, 2006, 2007. i 2008, oštećen za najmanje dvadeset miliona eura. Novinari Vijesti su uporedili podatke crnogorskih carinika na Kuli, o nafti koja je izašla iz zemlje, sa podacima kosovskih carinika, o nafti koja je ušla u njihovu državu. Rezultat proste računice je bio da postoji razlika koja se mjeri desetinama miliona litara nafte, ili iskazano finansijskim pokazateljima, desetinama miliona eura u tri posmatrane godine.

Mehanizam pljačke je jednostavan. Kada se nafta zaista izvozi, preduzeće nije dužno da plaća carinu, akcize i porez na dodatu vrijednost. Ako se, međutim, nafta prodaje u Crnoj Gori – to se mora uraditi. Tako su fiktivnim izvozom švercerska preduzeća izbjegla plaćanje dažbina državi, iako je, kako se sumnja, ta količina nafte najvjerovatnije prodata u Crnoj Gori.

Šverc su direktno omogućavali carinici i policajci na graničnom prelazu na Kuli, uzimajući po petsto eura po vozilu, čime su bili zadovoljni i oni i izvoznici, koji su izbjegavali plaćanje neuporedivo skupljih dažbina. Nakon što su o organizovanom švercu preko Kule najavili da će progovoriti i neki otpušteni pripadnici pogranične policije iz Rožaja, među kojima i Enver Dacić, lider PZP i član skupštinskog Odbora za bezbjednost Nebojša Medojević rekao je da će tim povodom zatražiti sjednicu tog tijela.

„Očigledno je da se radi o uhodanom mehanizmu iza kojeg stoje vjerovatno rukovodeće strukture u policiji a moguće da postoji i neka politička podrška”, izjavio je Medojević. On je ovih dana javno zatražio odgovornost direktora policije Veselina Veljovića.

Uprava policije je odbacila optužbe. Sada je na potezu tužilaštvo, dok među carinskim i policijskim službenicima na Kuli vlada uznemirenost.

Uznemirenost je porasla i sa druge strane granice, među kosovskim policajcima i carinicima, od kojih je jedan, tridesetčetvorogodišnji Ljuan Ademaj, izvršio samoubistvo. On je bio komandir kosovske policije na punktu Kula prema Crnoj Gori, a u oproštajnom pismu, sa čijim sadržajem je, navodno, upoznata Koha ditore, naveo je da je trpio pritisak funkcionera uključenih u šverc.

Da je granica od Crne Gore prema Kosovu i za druge švercerske robe veoma porozna odavno je poznato. Još 2004. godine mađarski mediji su, recimo, pisali da sa Kosova samo u toku jednog dana izađe oko stotinu kilograma heroina. Pa ipak, na prelazu iz ove države prema Crnoj Gori, na Kuli, ni pogranična policija, ni carina ne posjeduju skener, rendgen, niti bilo kakvu drugu opremu za praćenje, otkrivanje i pronalaženje narkotika.

Pri tim činjenicama ne zvuči nevjerovatno konstatacija jednog analitičara da narko dileri na ovim prostorima idu ne jedan, kao obično, nego mnogo više koraka ispred onih koji treba da im budu prepreka na putu. Prevedeno na praktičniji jezik, to bi faktički moglo da znači da ako nijeste, policijskim rječnikom, predmet operativnog rada, praćenja i nadgledanja, sa Kosova u Crnu Goru heroin možete nositi u džepovima.

Svjetske agencije koje se bore protiv organizovanog kriminala i droge odavno su, označile Kosovo kao distributivni centar na takozvanoj „avganistanskoj transverzali”. Zapadni diplomata na službi na Balkanu iznio je procjene obavještajnih izvora da se na području Kosova, Albanije i zapadne Makedonije u svakom trenutku nalazi „bar sedam tona heroina” spremnog za put na Zapad.

U analizi koju je Centar za mir na Balkanu uradio prije deset godina, podsjeća se na podatak njemačke policije koja tvrdi da kosovski Albanci uvoze 80 odsto evropskog heroina. Vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište još tada je procijenjena na oko 400 milijardi američkih dolara godišnje.

U medijima koji se pozivaju na policijske izvore mogu se naći i informacije o tome koje albanske kriminalne grupe kontrolišu granicu prema Crnoj Gori, prvenstveno putni pravac preko Kule.

Govoreći za Monitor o prirodi organizovanog kriminala i djelovanju crnogorskih kriminalnih grupa uključenih u prekogranični šverc, penzionisani načelnik policije iz Rožaja Šemso Dedeić je još prije pola godine upozorio da ni organizovani šverc duvana nikada nije prestao. On je uputio poziv nadležnima da „preduzmu mjere i provjere otkuda toliko robe na tržištu bez akciznih markica, gdje su centri, odakle dolazi roba, kao i ko to omoguća va”.

„Mnogo je važno i teško odgovoriti na pitanje šta se dešava dalje sa novcem koji se od toga stiče. Da li se on upumpava u legalne tokove. Novac iz ruke u ruku, bez računa i firmi, preko pojedinaca, teško se kontroliše i to ne mogu biti legalni tokovi”, rekao je Dedeić.

Priče o švercu raznih vrsta roba na Kosovo i sa Kosova mimo carinskih punktova, odnosno šumskim putevima, djeluju fantastično. Samo u jednom slučaju govori se o preko stotinu zaplijenjenih konja natovarenih cigaretama. Konje i terenska vozila, motore četvorotočkaše, kojima su šverceri opremljeni, zimi mijenjaju motorne sanke. Navodno se za šverc droge koriste čak i dresirani lovački psi koje albanski kriminalci dočekuju na Kosovu, obljepljuju selotejpom oko njih po kilogram-dva heroina, i upućuju nazad u Crnu Goru svojim vlasnicima, „regularnim lovcima”.

Sagovornik Monitora iz policije, osim o onom iz 2003. godine, govori i o velikom broju drugih slučajeva prekograničnog šverca koji su razotkriveni, ali su na čudne načine završavali u fiokama. Sada se priča čak i o pokvarenim carinskim vagama za mjerenje teretnih vozila „što je tokom zime na sjeveru uobičajeno”. U susret proljeću na sjeveru šverc – cvjeta.

Tufik SOFTIĆ