Povežite se sa nama

OKO NAS

CIN-CG: ZAGAĐENJE VAZDUHA ZNATNO MANJE ZBOG PANDEMIJE I OGRANIČENOG KRETANJA: COVID čisti što ljudi zagade

Objavljeno prije

na

Pored Termoelektrane i Kombinata aluminijuma, mimo grejne sezone, najveći zagađivači su više od 240 hiljada vozila od kojih je većina starija od 10 godina, a najveći procenat čine „dizelaši“

 

Ironija koju je donio COVID-19 je da je vazduh u Crnoj Gori znatno – čistiji.

To je rezultat ograničenog saobraćaja, prinudnog parkiranja većine od oko 240 hiljada registrovanih vozila, od kojih više od dvije trećine troši dizel. Više od polovine svih vozila staro je od deset do 20 godina, a petina čak i do tri decenije.

Ostali zagađivači, Kombinat aluminijuma, Termoelektrana i neokončana grejna sezona još emituju zagađanje i svoje crne bilanse – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Preventiva od širenja pandemije uticala je i na globalne trendove, što pokazuju satelitski snimci znatno manjeg zagađenja iznad industrijskih zona u Evropi i svijetu.

Da to ima veze sa COVID-19 pokazuju i rezultati Internacionalne kompanije za informacije o kvalitetu vazduha, (IKAir) koja je proučavajući deset svjetskih metropola najviše pogođenih epidemijom, zaključila da su preventivne mjere, uticale da se zagađenje vazduha smanji od 30 do 60 odsto.

U Podgorici je u posljednjih mjesec dana broj štetnih čestica koje utiču na plućna, srčana i maligna oboljenja, prešao graničnu vrijednost od 50 mikrograma po metru kubnom (μg/m3) samo osam dana, potvrđeno je na sajtu Agencije za zaštitu prirode i životne sredine, gdje se dnevno ažuriraju podaci o kvalitetu vazduha. Najveći nivo zagađenja lebdećim PM 10 (čestice manje od 10 mikrograma koje predstavljaju smješu dima, čađi, kiseline, teških metala) zabilježen je 21. marta i iznosio je 144,8, dok je nivo PM 2.5 čestica (prečnika 2.5 mikrometra, ili tri odsto prečnika ljudske dlake) bio 123,1 μg/m3.

Za razliku od ovih rezultata mjerenja, sredinom januara u Podgorici je zabilježen nivo PM 2.5 preko 350 μg/m3, što je ekvivalentno pušenju 16 cigareta dnevno, po metodi koju je razvio profesor fizike sa Univerziteta Kalifornija Ričard Mjuler.

Koncentracija štetnih PM10 čestica na mjernim stanicama u Podgorici, početkom januara prelazile su 510 mikrograma po metru kubnom, a prema zvaničnim podacima Agencije za decembar, vazduh u Podgorici, Bijelom Polju i Pljevljima bio je zagađen gotovo svaki dan.

Prekoračenje srednje vrijednosti zagađenosti ne bi smjelo godišnje da premaši 35 dana. Pljevlja su tokom prošle godine imala takvih 136 dana, a pretprošle 129, Nikšić 2019 – 61, a 2018. čak 79 dana, Podgorica 2018. imala je 75, a prošle godine 57 dana zagađenih iznad dozvoljenih srednjih vrijednosti. U Bijelom Polju je mjerenje počelo tek prošle godine i uporedni podaci iz sezone 2019/20. ukazuju da je tokom grejne sezone od 1. oktobra do 1. aprila zagađenije i od Pljevalja.

Iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine (EPA) za CIN-CG objašnjavaju da je postalo uobičajeno da je tokom zimskih mjeseci, u centralnom i sjevernom regionu, lošiji kvalitet vazduha, a kao glavne razloge navode industrijsku aktivnost, saobraćaj i sezonu grijanja.

„Epizode visokog zagađenja vazduha, u prvom redu suspendovanim česticama (PM10 i PM2.5) su karakteristične za zimske mjesece u periodima kada vremenski uslovi, uz pojavu visokog atmosferskog  pritiska, usporavaju  cirkulaciju  vazduha  donoseći  suve,  hladne i  maglovite noći. Prisustvo faktora  koji utiču na pogoršanje kvaliteta vazduha traje od četiri mjeseca u Podgorici do pola godine u Nikšiću i Pljevljima. U tim  vremenskim periodima je skoncentrisan cjelokupni godišnji broj prekoračenja srednjih dnevnih vrijednosti suspendovanih čestica, osim u slučajevima akcidentnih situacija“, navode iz EPA.

Kada su u januaru mediji, NVO i političari iz opozicije problematizovali stalno zagađenje i inertan odnos institucija, Agencija je saopštila da je „zakonom zabranjeno da se vrši neovlašćeno tumačenje rezultata koje može da bude pogrešno i da dovede do dezinformisanja građana”. Problem je što nije bilo „ovlašćenog tumačenja rezultata“.

„Kako je zagađenje vazduha u Crnoj Gori sezonskog karaktera i najčešće je vezano za period kada je neophodno zagrijavanje prostorija, tako i rješenja moraju ići u pravcu uspostavljanja sistema daljinskog grijanja u urbanim sredinama, sprovođenja mjera za energetsku efikasnost u objektima za individualno i kolektivno stanovanje, strogo sprovođenje ekoloških standarda u industriji, modernizaciju voznog parka, unapređenje gradskog prevoza i niz drugih aktivnosti”, ocjenjuju iz Agencije za CIN-CG.

I pored boljeg stanja posljednjih mjesec dana, podaci Agencije pokazuju porast prekoračenja srednjih dnevnih vrijednosti PM10 do 1. aprila u odnosu na proteklu sezonu u Podgorici i Nikšiću. Najveće zagađenje u Podgorici se očitava na kružnom toku na Zabjelu, gdje je jedna od najvećih koncentracija automobila u glavnom gradu.

Biolog Vuk Iković kaže da Termoelektrana uzrokuje ispuštanje 41 odsto ukupnih azotnih oksida, a Kombinat aluminijuma 41 odsto svih zagađujućih PM10 čestica.

„Zvanični podaci kažu da su Pljevlja najveća ekološka crna tačka. Podaci jasno ukazuju da je evidentno direktno zagađenje vode, zemljišta i vazduha. Uzrok tome je Termoelektrana, Rudnik uglja, Vektra Jakić, odlagalište šljake i pepela na Maljevcu i odlagalište otpada i jalovine na Jagnjilu”, rekao je Iković za CIN-CG.

Iković  ističe i ozbiljne posljedice zbog ogromnog broja automobila, najčešće starih i na dizel gorivo. Više od 70 hiljada automobila registrovano je samo u Podgorici.

,,Zeleno svjetlo za pješaka traje kraće nego za vozila. Najveća koncentracija otrovnih čestica je na raskrsnicama na visini od metra. Zato najviše trpe djeca i osobe u kolicima. Javni prevoz još nije organizovan. Sistem tjera građane da kupe auto, umjesto da ih podstakne da koriste druge vidove prevoza”, kaže Iković.

U Crnoj Gori je, tokom prošle godine, registrovano 246.423 vozila: motocikla 6.193, automobila 215.496, kombija 462, autobusa 1.461, teretnih 17.282, specijalnih i radnih 576, vučnih 1.662, priključnih 3.090 i traktora 201.

Prema podacima koje je MUP dostavio CIN-CG, naftu, odnosno dizel troši 180.153, vozila, 54.678 koriste benzin super 98, a  515 benzin 86, mješavinu 14, kombinaciju benzin – plin 7.854, a na električni pogon je svega 144 automobila.

Registrovanih ,,oltajmera” proizvedenih do 1979. godine je 459. Čak 10.428 vozila je iz vremena SFRJ (1980-89). Iz posljednje decenije prošlog milenijuma je ukupno 43.186 registrovanih vozila.

Sa godinom proizvodnje od 2000. do 2010. godine ima 134.653, najviše ih je iz 2004. godine – 15.573 i 2007 – 15.937 vozila .

Od 2010. godine do kraja 2019. godine uvoženo je godišnje između 4.200 i 7.867 ili ukupno 57,607 novih automobila.

Tokom protekle godine u Crnu Goru je uvezeno najviše polovnih dizel automobila – 14.088, a na benzin samo 1.020, podaci su Uprave carina. Novih automobila na benzinski pogon uvezeno je 2.225, dizelaša 1.363, a električnih samo 25 – saopštili su za CIN-CG.

Iz Uprave carina kažu da, u skladu sa Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima i važećim pravilnikom o tehničkim zahtjevima nije dozvoljen uvoz polovnih vozila koja ne ispunjavaju standard EURO 4. Nova bi trebalo da budu opremljena motorom minimalnog standarda EURO 6 i da ispunjavaju zahtjeve u odnosu na granične vrijednosti izduvnih emisija i nivoa buke.

U Njemačkoj je od aprila prošle godine uvedena djelimična zabrana kretanja u pojedinim gradovima za dizelaše EURO 4. Zbog toga je bilo i protesta, a gradovi Hamburg, Berlin, Štutgart i Darmštat prijavili su više od 16.000 osoba koje su prekršile zabranu upotrebe starijih, „neekoloških” dizel automobila.

Na pitanja o podacima kako zagađenje vazduha utiče na zdravlje iz Instituta za javno zdravlje nijesu odgovorili. Nezvanično, novijih istraživanja nema, pa je i dalje aktuelno ono koje je Institut u saradnji sa ekspertima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) uradio krajem 2015. i početkom 2016. godine. Studija procjene uticaja zagađenja vazduha koja je obuhvatila Pljevlja, Podgoricu i Nikšić, ukazala je na to da su više od 250 prijevremenih smrtnih slučajeva i 140 prijema u bolnicu na godišnjem nivou u ova tri grada, kao i niz drugih zdravstvenih posljedica direktno povezani sa izlaganjem povećanoj koncentraciji PM česticama.

Proračuni SZO pokazuju da šest odsto svih smrti u Podgorici, 12 odsto u Nikšiću i 22 odsto u Pljevljima mogu da se pripišu posljedicama zagađenja vazduha iznad vrijednosti koje propisuje ova institucija. Iz Instituta su ranije za CIN-CG kazali da je godišnja stopa prijevremene smrtnosti povezana sa izlaganjem zagađujućim česticama u Crnoj Gori i do 60 puta veća od tragičnih posljedica saobraćajnih nezgoda. Veća je i do 20 puta od smrtnosti usljed bolesti digestivnog sistema.

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore da je zagađenje vazduha globalni javno-zdravstveni izazov koji godišnje ubije sedam miliona ljudi!

Iković smatra da je neophodno uvesti taksu za zagađenje. Pod ovim se podrazumijeva plaćanje za ispuštanje zagađujućih supstanci u vazduh, prije svega za ugljenik, azotni i sumporni oksid, čađi…

,,Moguće je da sa ovakvim kvalitetom vazduha postanemo članica EU, ali onda ćemo plaćati troškove zagađenja. Na primjer, za svaku ispuštenu tonu CO2 danas bi platili 25 eura. Ukoliko Crna Gora reguliše ključne zagađivače i sačuva i oporavi šume imaće šansu da prihoduje milione, jer će svojom prirodom uspjeti da smanji stepen zagađenja izvan granica. To bi trebalo da bude naša ponuda Evropi, da na račun ekološkog potencijala podstakne energetsku nezavisnost. To je jedan od razloga zašto Podgorica treba da bude grad drveća i zato smo pokrenuli inicijativu 100.000 stabala”, kaže Iković.

Aleksandar Perović iz NVO Ozon ističe da je kvalitet vazduha važan segment Poglavlja 27 u procesu pregovaranja sa EU.

„Do sada ni ta međunarodna organizacija nije pokazala veliko interesovanje za problem aerozagađenja, što je za nas veoma začuđujuće, imajući u vidu da je pravo na čist vazduh jedno od osnovnih ljudskih prava. Ukoliko takav pristup i dalje bude prisutan, teško je očekivati da domaći donosioci odluka urade nešto konkretno’, rekao je Perović za CIN-CG.

Na pitanje CIN-CG o tome da li je zbog zagađenja vazduha ugrožena realizacija obaveza iz Poglavlja 27, iz Agencije su odgovorili da su „Strategijom aproksimacije i donošenjem početnih mjerila za pregovore definisani i predloženi rokovi za sprovođenje aktivnosti u cilju smanjenja zagađenja vazduha“.

„Zagađenje vazduha ne ugrožava realizaciju obaveza iz Poglavlja 27, već inicira pronalažanje najboljih mogućih rešenja za ovaj problem”, tvrde iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo