Povežite se sa nama

Izdvojeno

ČIČA DRAŽA, SPC I POLITIKA: Upotreba parastosa, opet

Objavljeno prije

na

U Eparhiji budimljansko – nikšićkoj parastos je služen u sabornoj crkvi Sv. Vasilija u Nikšiću , opet od strane episkopa Metodija.Službi je prisustvovao i ruski ambasador Vladislav Maslenikov, gradonačelnik Marko Kovačević i Nemanja Vuković (čelnik nikšićkog parlamenta i funkcioner Demokrata CG). Na prozivke Demokratske partije socijalista (DPS) na pristustvo Demokrata parastosu lokalni odborte partije je  odgovorio da se neće „pravdati političkim predstavnicima mafije“  Nije se prvadao ni građanima

 

 Pomeni đeneralu Draži Mihailoviću svakog 16. jula, kada je, po nekim informacijama, strijeljan, je nešto što se uveliko odomaćilo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), Republici Srbiji i Republici Srpskoj. U Srbiji je vođa četničkog pokreta (ili Jugoslovenske vojske u otadžbini – JVuO) i sudski rehabilitiran maja 2015. godine, uz vraćanje građanskih prava i izjednačavanje njegove baštine sa antifašističkom borbom Titovih partizana. Nakon rehabilitacije je tadašnji patrijarh SPC Irinej Gavrilović rekao da restauracija četništva znači i „pomirenje srpskog naroda“ kao i da crkva podržava rehabilitaciju jer „SPC podržava samo istinu“. Ove godine je Apelacioni sud u Beogradu rehabilitirao i Nikolu Kalabića, vođu Dražine garde, javno deklarisanog koljača i osobu koja je otkucala Čiča Dražu komunističkim vlastima poslije Drugog svjetskog rata. Mnoge hramove SPC krase freske sa Čiča Dražom na obje strane Drine. Centralni trg u Bijeljini nosi njegovo ime uz spomenik podignut na istom trgu. Draža ima i ulicu u Istočnom Sarajevu, kao i spomenik u Bileći i murale u drugim gradovima. Istovremeno u djelovima BiH sa hrvatskom većinom postoje ulice i biste ustaških ratnih zločinaca. Centralne vlasti u Sarajevu su nemoćne da stanu na put istorijskoj reviziji i veličanju apostola mržnje zbog slabih institucija sistema i nemogućnosti postizanja konsenzusa između predstavnika tri naroda.

U Crnoj Gori nema ikonografije i rehabilitacije kao u Srbiji – osim ranijeg pokušaja dizanja spomenika jednom od Dražinih komandanata, Pavlu Đurišiću, u selu Gornje Zaostro na privatnom imanju. Međutim, vidljiva su nastojanja mitropolita crnogorsko – primorskog Joanikija Mićovića i episkopa nikšičko – budimljanskog Metodija Ostojića da se Čiča Draža i njegovi komandanti popularizuju u Crnoj Gori, prevashodno kroz parastose (crkvene službe u kojima se mole za pokoj duša usnulih četnika kako bi dobili mjesto u raju) uz propratne besjede u kojima se veličaju četničke glavešine i njihova ideologija krvi i tla. Interesantno je,  i paradoksalno, crnogorski episkopi uporedo sa veličanjem antikomunističkog Draže veličaju i sadašnji ruski totalirarni neokomunistički sistem i Putina kao svijetli primjer utapanja pravoslavlja u FSB/KGB mafiokratiju. U tome imaju i podršku dijela prosrpskih stranaka, najviše oličenih u ostrašćenom gradonačelniku Nikšića Marku Kovačeviću. Kovačevićev prezir, i dijela njegovih partijskih kolega, prema nezavisnoj crnogorskoj državi (čiji i kum i sponzor je bio Vladimir Putin) i državnim obilježjima je odavno poznat.

Crnogorsku himnu je navodno pisao, po riječima Kovačevića, „ratni zločinac, fašista i podržavaoc NDH Sekula Drljevića“ što je dovoljno Kovačeviću i sličnima da je odbace. Vrlo je upitno da li je Drljevic uopšte i jednu riječ himne napisao. Moguće je da je sakupio odavno postojeće stihove i strofe i kao takve objavio. Drljeviću nikada nije suđeno za ratne zločine (ubijen je u Judenburgu, Austrija, vjerovatno od strane četnika, nakon završetka rata). Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača je 14. marta 1946. godine navela njegovo ime u kontekstu optužbi za ratne zločine ali bez detalja. Ne postoje podaci da je Drljevic ikada procesuiran.

Suđenje generalu Draži Mihailoviću i još 23-torici njegovih saradnika je bilo javno u tzv. Beogradskom procesu pred jugoslovenskim Vrhovnim sudom od 10. juna do 15. jula u prisustvu preko 50 stranih novinara. Beogradski proces je organizovan po ugledu na Nirnberški proces u Njemačkoj 1945-46 uz ogromni publicitet u zemlji i vani. Glavni dokazni materijali protiv Mihailovića bili su originalni dokumenti iz zaplijenjene četničke arhive, kao i dokumenta iz njemačkih, italijanskih, ustaških, bugarskih i drugih arhiva. Dokumentacija sadrži originalne depeše i pismene izvještaje četničkih komandanata koji su izvršavali Mihailovićeva naređenja za ubijanje zarobljenih partizana, paljenje, pljačku, uništavanje civilnog stanovništva koje pomaže partizane, a posebno naređenja i planovi za istrebljenje muslimanskog i hrvatskog stanovništva bez obzira na pol i uzrast na teritorijama pod kontrolom četnika u cilju stvaranja etnički čiste Velike Srbije. Tokom suđenja Mihailović većinom nije negirao počinjene zločine već je izjavljivao da su njegovi komandanti radili na svoju ruku ili da on „nije očekivao da će se Pavle Đurišić (sa njegovim jedinicama) baš tako osvetiti muslimanima“. Mihailovića se još 1944. godine odrekao i kralj Petar II Karađorđević i jugoslovenska vlada u izbjeglištvu koja je smijenila Mihailovića sa mjesta ministra odbrane i pozvala četnike da se zajedno sa partizanima bore protiv okupatora a ne sa njim.

Sa obimnom dokumentacijom i izjavama svjedoka se do sada vrh Srpske crkve nikada nije želio baviti iako „podržava samo istinu“ kako reče pokojni patrijarh. Na parastosu u selu Gornje Zaostro kod Berana (nekada štab koljača i sadiste Pavla Đurišića) prošlog ljeta episkop Metodije je u besjedi pohvalio četničke komandante da su „služili Bogu znajući da će dobiti nagradu“ i na kraju liturgije je pričestio 50-tak prisutnih od kojih su mnogi nosili majice sa Putinovim likom i četničku kostimografiju sa mrtvačkim glavama i ukrštenim kostima.

Ove godine u susret komemoraciji Čiča Draži je dio državnog rukovodstva, kako Monitor nezvanično saznaje, molio crkvene poglavare u zemlji „da spuste loptu“ i „ne talasaju sa Dražom“. Ipak, u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj parastos je služen u selu Žlijebima kod Herceg Novog, istina bez prisustva mitropolita Joanikija. Svetogora, sajt Mitropolije, je objavio da je parastos služio protojerej Nikola Todorović koji je poručio da je „Dragoljub svoj krst ponio, na krstu razapet, i čekamo vaskrsenje”.

U Eparhiji budimljansko – nikšićkoj parastos je služen u sabornoj crkvi Sv. Vasilija u Nikšiću 17. jula, opet od strane episkopa Metodija, s tim što je kao povod uzet praznik Svetih carskih novomučenika Romanovih. „Nakon liturgije odslužen je parastos ktitorima, sveštenoslužiteljima i dobrotvorima Sabornog hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću, kao i generalu Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljubu Mihailoviću koji je postradao na današnji dan 1946. godine” – stoji na eparhijskom sajtu. Službi je pristustvovao i ruski ambasador Vladislav Maslenikov, gradonačelnik Marko Kovačević i Nemanja Vuković (čelnik nikšićkog parlamenta i funkcioner Demokrata CG). Na prozivke Demokratske partije socijalista (DPS) na pristustvo Demokrata parastosu lokalni odbor stranke Alekse Bečića je odgovorio da se neće „pravdati političkim predstavnicima mafije“ a da je Nemanja Vuković pozvan od crkve na „ktitorsku slavu Saborne Crkve Svetog Vasilija Ostroškog i u svojstvu vjernika prisustvovao arhijerejskoj liturgiji“ kao i da „u pozivu, koji je dostupan javnosti, nije bilo pominjanja pomena nikome osim ktitorima i sveštenoslužiteljima Saborne Crkve“.

Njegovo preosveštenstvo Metodije, ove godine  nije veličao četnički pokret ali jeste Putinovu  totalitarnu Rusija. Kako je ktitor nikšićkog hrama bio car Romanov, episkop Metodije je citirao Svetog Petra Cetinjskog da je „proklet svaki Crnogorac koji se odrekao majke Rusije“. Metodije Ostojić se zapitao da li imamo „ikoga drugog ko nas je više osvijetlio i prosvijetlio, ko nas je toliko volio“ i da nemamo „većeg, i boljeg, svetog da nas uči i usmjerava i onda i sada“.  Za Metodija je „kako danas, tako i u vječnosti Rusija nada za čitav slobodoljubivi svijet, u Rusiji je nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta“. Privatna Putinova mafijaška država je „Sveta Rusija – jedino uporište pravoslavlja“. Ruski patrijarh i basnoslovno bogati agent KGB-a Kiril Gunđajev je javno raskinuo jedinstvo sa Majkom Crkvom pravoslavnih hrišćana –Vaseljenskom patrijaršijom u Carigradu i nekoliko drugih pravoslavnih crkava, i krenuo u osnivanje paralelne raskolničke pravoslavne zajednice pod pokroviteljstvom ruske državne bezbijednosti. Do sada je vrh SPC-a, uključujući i crnogorske episkope nekoliko puta javno, i donekle indirektno, podržao agresiju Rusije na Ukrajinu. Mitropolit Joanikije je čak išao u Moskvu prošlog oktobra i sasluživao na liturgiji sa sveštenstvom koje je formalno zadržalo ime Ruske pravoslavne crkve (RPC) pod upravom FSB-a (raniji KGB). Joanikije je tada izrazio simpatije za „iskušenja kojima je danas zahvaćena RPC i ruski narod i ruska država“. Mitropolit nikada nije izrazio isto saosjećanje za ukrajinski narod i državu koji proživljava Golgotu ruske invazije.

Prije dva dana se glasnuo i Marko Kovačević, koji je na Facebook profilu napisao da to što je u medijima navedeno da je u Nikšiću održan parastos ratnom zločincu, predstavlja „napad na vjerska prava i slobode građana Crne Gore“, među kojima je i on. Kovačević je rekao da je njegovo pravo da se „moli za duše onih za koje misli da treba“. Ako su Kovačević i neki crkveni poglavari stvarno vjernici, kako tvrde, trebali bi znati da, po hrišćanskoj i pravoslavnoj teologiji, molitve za one koje su počinili masovne zločine i otišli sa ovog svijeta bez javnog priznanja i pokajanja, nema oprosta ni na ovom ni u budućem svijetu u kome čekaju „vaskrsenje Draže“ i ostalih njemu sličnih „služitelja Bogu“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.  Penzionisanjem Dragane Đuranović došlo je do promjene odnosa snaga : DPS-2,  URA-1, DF-1,  Demokrate – 1. Matematika kaže:  opozicija – 3, vlast –  2.  No,  izgleda da sudija  Faruk Resulbegović,  koji slovi za kandidata URA, iako je ta partija sada u opoziciji, za DPS  predstavlja veliki rizik

 

 

Demokratska partija socijalista uz dio opozicije blokirala je opet početkom sedmice sjednicu parlamenta, na kojoj je trebalo glasati o budžetu.  Insistiraju da „parlamentarna većina ruši državu“, te da je razlog njihove blokade Skupštine – odbrana Ustava.

„Dok god se ne poništi odluka Ustavnog odbora, neće biti sjednica. To je jedinstven zahtjev opozicije“, poručio je lider DPS Danijel Živković.

Dodatno je proširio spisak zahtjeva: „Za povratak redovnog rada Skupštine Crne Gore neophodno je poništenje neustavne odluke o penzionisanju sutkinje Dragane Ðuranović, kao i potpisivanje sporazuma između opozicije i vlasti u kojem će se jasno precizirati da nema izmjena Ustava u dijelu identitetskih pitanja, kao ni izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu. Finalno, premijera Spajića sam upozorio da ukoliko parlamentarna većina sa državnog nivoa spriječi formiranje vlasti u Budvi i time još jednom sruši ustavni poredak, da će odgovor opozicije biti blokada svih lokalnih skupština i potpuna paraliza društveno-političkog života”.

DPS-a i stranke opozicije tvrde da  je penzionisanjem sutkinje Đuranović  izvršen “ustavni puč”, te da je  parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom kako bi “srušila državu” i  između ostalog progurala zakon o dvojnom državljanstvu. Problem sa tim DPS- ovim narativom ima više nivoa. Za početak, neobično je da se protiv političke kontrole Ustavnog suda bori partija koja ga je pretvorila u partijski i uništila njegov integritet. Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Planirano je pet novih crkava, četiri parohijska doma, manastir, katolička i evangelistička crkva. Ukupno 12 objekata za pripadnike hrišćanske konfesije i dva za pripadnike islamske religije. Četiri vjerska objekta nijesu definisana PUP-om. Jedan od njih će biti i u planiranom novom gradu koji je ucrtan na Veljem brdu

 

 

Spornim izmjenama i dopunama prostornog urbanističkog plana (PUP) Podgorice na teritoriji glavnog grada planirano je 18 novih vjerskih objekata.

Iako se u samom Planu navodi da se preko pola, od 104 kulturna dobra, na teritoriji glavnog grada odnosi na crkve, planirano je pet novih crkava, četiri parohijska doma, manastir, katolička i evangelistička crkva. Ukupno 12 objekata za pripadnike hrišćanske konfesije i dva za pripadnike islamske religije. Četiri vjerska objekta nijesu definisana PUP-om. Jedan od njih će biti i u planiranom novom gradu koji je ucrtan na Veljem brdu.

Uoči lokalnih izbora 2022. godine Jelena Borovinić-Bojović, kao nosilac liste Demokratskog fronta je u jednom od predizbornih spotova najavila izgradnju manastira u centru Podgorice, na ušću Morače i Ribnice.

Mitropolija crnogorsko primorska (MCP) Sprske pravoslavne crkve je u aprilu prošle godine dostavila svoje primjedbe na Nacrt PUP-a Podgorice i u njima navela 10 lokacija koje su im interesantne.

U primjedbama MCP navodi da na Koniku planira i izgradnju vjerskog objekta – crkve Svetog Vasilija Ostroškog.

Planirana je i gradnja u Donjoj Gorici parohijskog doma, spratnog objekta od 200 kvadrata u osnovi.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo