Povežite se sa nama

Izdvojeno

ČIČA DRAŽA, SPC I POLITIKA: Upotreba parastosa, opet

Objavljeno prije

na

U Eparhiji budimljansko – nikšićkoj parastos je služen u sabornoj crkvi Sv. Vasilija u Nikšiću , opet od strane episkopa Metodija.Službi je prisustvovao i ruski ambasador Vladislav Maslenikov, gradonačelnik Marko Kovačević i Nemanja Vuković (čelnik nikšićkog parlamenta i funkcioner Demokrata CG). Na prozivke Demokratske partije socijalista (DPS) na pristustvo Demokrata parastosu lokalni odborte partije je  odgovorio da se neće „pravdati političkim predstavnicima mafije“  Nije se prvadao ni građanima

 

 Pomeni đeneralu Draži Mihailoviću svakog 16. jula, kada je, po nekim informacijama, strijeljan, je nešto što se uveliko odomaćilo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), Republici Srbiji i Republici Srpskoj. U Srbiji je vođa četničkog pokreta (ili Jugoslovenske vojske u otadžbini – JVuO) i sudski rehabilitiran maja 2015. godine, uz vraćanje građanskih prava i izjednačavanje njegove baštine sa antifašističkom borbom Titovih partizana. Nakon rehabilitacije je tadašnji patrijarh SPC Irinej Gavrilović rekao da restauracija četništva znači i „pomirenje srpskog naroda“ kao i da crkva podržava rehabilitaciju jer „SPC podržava samo istinu“. Ove godine je Apelacioni sud u Beogradu rehabilitirao i Nikolu Kalabića, vođu Dražine garde, javno deklarisanog koljača i osobu koja je otkucala Čiča Dražu komunističkim vlastima poslije Drugog svjetskog rata. Mnoge hramove SPC krase freske sa Čiča Dražom na obje strane Drine. Centralni trg u Bijeljini nosi njegovo ime uz spomenik podignut na istom trgu. Draža ima i ulicu u Istočnom Sarajevu, kao i spomenik u Bileći i murale u drugim gradovima. Istovremeno u djelovima BiH sa hrvatskom većinom postoje ulice i biste ustaških ratnih zločinaca. Centralne vlasti u Sarajevu su nemoćne da stanu na put istorijskoj reviziji i veličanju apostola mržnje zbog slabih institucija sistema i nemogućnosti postizanja konsenzusa između predstavnika tri naroda.

U Crnoj Gori nema ikonografije i rehabilitacije kao u Srbiji – osim ranijeg pokušaja dizanja spomenika jednom od Dražinih komandanata, Pavlu Đurišiću, u selu Gornje Zaostro na privatnom imanju. Međutim, vidljiva su nastojanja mitropolita crnogorsko – primorskog Joanikija Mićovića i episkopa nikšičko – budimljanskog Metodija Ostojića da se Čiča Draža i njegovi komandanti popularizuju u Crnoj Gori, prevashodno kroz parastose (crkvene službe u kojima se mole za pokoj duša usnulih četnika kako bi dobili mjesto u raju) uz propratne besjede u kojima se veličaju četničke glavešine i njihova ideologija krvi i tla. Interesantno je,  i paradoksalno, crnogorski episkopi uporedo sa veličanjem antikomunističkog Draže veličaju i sadašnji ruski totalirarni neokomunistički sistem i Putina kao svijetli primjer utapanja pravoslavlja u FSB/KGB mafiokratiju. U tome imaju i podršku dijela prosrpskih stranaka, najviše oličenih u ostrašćenom gradonačelniku Nikšića Marku Kovačeviću. Kovačevićev prezir, i dijela njegovih partijskih kolega, prema nezavisnoj crnogorskoj državi (čiji i kum i sponzor je bio Vladimir Putin) i državnim obilježjima je odavno poznat.

Crnogorsku himnu je navodno pisao, po riječima Kovačevića, „ratni zločinac, fašista i podržavaoc NDH Sekula Drljevića“ što je dovoljno Kovačeviću i sličnima da je odbace. Vrlo je upitno da li je Drljevic uopšte i jednu riječ himne napisao. Moguće je da je sakupio odavno postojeće stihove i strofe i kao takve objavio. Drljeviću nikada nije suđeno za ratne zločine (ubijen je u Judenburgu, Austrija, vjerovatno od strane četnika, nakon završetka rata). Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača je 14. marta 1946. godine navela njegovo ime u kontekstu optužbi za ratne zločine ali bez detalja. Ne postoje podaci da je Drljevic ikada procesuiran.

Suđenje generalu Draži Mihailoviću i još 23-torici njegovih saradnika je bilo javno u tzv. Beogradskom procesu pred jugoslovenskim Vrhovnim sudom od 10. juna do 15. jula u prisustvu preko 50 stranih novinara. Beogradski proces je organizovan po ugledu na Nirnberški proces u Njemačkoj 1945-46 uz ogromni publicitet u zemlji i vani. Glavni dokazni materijali protiv Mihailovića bili su originalni dokumenti iz zaplijenjene četničke arhive, kao i dokumenta iz njemačkih, italijanskih, ustaških, bugarskih i drugih arhiva. Dokumentacija sadrži originalne depeše i pismene izvještaje četničkih komandanata koji su izvršavali Mihailovićeva naređenja za ubijanje zarobljenih partizana, paljenje, pljačku, uništavanje civilnog stanovništva koje pomaže partizane, a posebno naređenja i planovi za istrebljenje muslimanskog i hrvatskog stanovništva bez obzira na pol i uzrast na teritorijama pod kontrolom četnika u cilju stvaranja etnički čiste Velike Srbije. Tokom suđenja Mihailović većinom nije negirao počinjene zločine već je izjavljivao da su njegovi komandanti radili na svoju ruku ili da on „nije očekivao da će se Pavle Đurišić (sa njegovim jedinicama) baš tako osvetiti muslimanima“. Mihailovića se još 1944. godine odrekao i kralj Petar II Karađorđević i jugoslovenska vlada u izbjeglištvu koja je smijenila Mihailovića sa mjesta ministra odbrane i pozvala četnike da se zajedno sa partizanima bore protiv okupatora a ne sa njim.

Sa obimnom dokumentacijom i izjavama svjedoka se do sada vrh Srpske crkve nikada nije želio baviti iako „podržava samo istinu“ kako reče pokojni patrijarh. Na parastosu u selu Gornje Zaostro kod Berana (nekada štab koljača i sadiste Pavla Đurišića) prošlog ljeta episkop Metodije je u besjedi pohvalio četničke komandante da su „služili Bogu znajući da će dobiti nagradu“ i na kraju liturgije je pričestio 50-tak prisutnih od kojih su mnogi nosili majice sa Putinovim likom i četničku kostimografiju sa mrtvačkim glavama i ukrštenim kostima.

Ove godine u susret komemoraciji Čiča Draži je dio državnog rukovodstva, kako Monitor nezvanično saznaje, molio crkvene poglavare u zemlji „da spuste loptu“ i „ne talasaju sa Dražom“. Ipak, u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj parastos je služen u selu Žlijebima kod Herceg Novog, istina bez prisustva mitropolita Joanikija. Svetogora, sajt Mitropolije, je objavio da je parastos služio protojerej Nikola Todorović koji je poručio da je „Dragoljub svoj krst ponio, na krstu razapet, i čekamo vaskrsenje”.

U Eparhiji budimljansko – nikšićkoj parastos je služen u sabornoj crkvi Sv. Vasilija u Nikšiću 17. jula, opet od strane episkopa Metodija, s tim što je kao povod uzet praznik Svetih carskih novomučenika Romanovih. „Nakon liturgije odslužen je parastos ktitorima, sveštenoslužiteljima i dobrotvorima Sabornog hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću, kao i generalu Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljubu Mihailoviću koji je postradao na današnji dan 1946. godine” – stoji na eparhijskom sajtu. Službi je pristustvovao i ruski ambasador Vladislav Maslenikov, gradonačelnik Marko Kovačević i Nemanja Vuković (čelnik nikšićkog parlamenta i funkcioner Demokrata CG). Na prozivke Demokratske partije socijalista (DPS) na pristustvo Demokrata parastosu lokalni odbor stranke Alekse Bečića je odgovorio da se neće „pravdati političkim predstavnicima mafije“ a da je Nemanja Vuković pozvan od crkve na „ktitorsku slavu Saborne Crkve Svetog Vasilija Ostroškog i u svojstvu vjernika prisustvovao arhijerejskoj liturgiji“ kao i da „u pozivu, koji je dostupan javnosti, nije bilo pominjanja pomena nikome osim ktitorima i sveštenoslužiteljima Saborne Crkve“.

Njegovo preosveštenstvo Metodije, ove godine  nije veličao četnički pokret ali jeste Putinovu  totalitarnu Rusija. Kako je ktitor nikšićkog hrama bio car Romanov, episkop Metodije je citirao Svetog Petra Cetinjskog da je „proklet svaki Crnogorac koji se odrekao majke Rusije“. Metodije Ostojić se zapitao da li imamo „ikoga drugog ko nas je više osvijetlio i prosvijetlio, ko nas je toliko volio“ i da nemamo „većeg, i boljeg, svetog da nas uči i usmjerava i onda i sada“.  Za Metodija je „kako danas, tako i u vječnosti Rusija nada za čitav slobodoljubivi svijet, u Rusiji je nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta“. Privatna Putinova mafijaška država je „Sveta Rusija – jedino uporište pravoslavlja“. Ruski patrijarh i basnoslovno bogati agent KGB-a Kiril Gunđajev je javno raskinuo jedinstvo sa Majkom Crkvom pravoslavnih hrišćana –Vaseljenskom patrijaršijom u Carigradu i nekoliko drugih pravoslavnih crkava, i krenuo u osnivanje paralelne raskolničke pravoslavne zajednice pod pokroviteljstvom ruske državne bezbijednosti. Do sada je vrh SPC-a, uključujući i crnogorske episkope nekoliko puta javno, i donekle indirektno, podržao agresiju Rusije na Ukrajinu. Mitropolit Joanikije je čak išao u Moskvu prošlog oktobra i sasluživao na liturgiji sa sveštenstvom koje je formalno zadržalo ime Ruske pravoslavne crkve (RPC) pod upravom FSB-a (raniji KGB). Joanikije je tada izrazio simpatije za „iskušenja kojima je danas zahvaćena RPC i ruski narod i ruska država“. Mitropolit nikada nije izrazio isto saosjećanje za ukrajinski narod i državu koji proživljava Golgotu ruske invazije.

Prije dva dana se glasnuo i Marko Kovačević, koji je na Facebook profilu napisao da to što je u medijima navedeno da je u Nikšiću održan parastos ratnom zločincu, predstavlja „napad na vjerska prava i slobode građana Crne Gore“, među kojima je i on. Kovačević je rekao da je njegovo pravo da se „moli za duše onih za koje misli da treba“. Ako su Kovačević i neki crkveni poglavari stvarno vjernici, kako tvrde, trebali bi znati da, po hrišćanskoj i pravoslavnoj teologiji, molitve za one koje su počinili masovne zločine i otišli sa ovog svijeta bez javnog priznanja i pokajanja, nema oprosta ni na ovom ni u budućem svijetu u kome čekaju „vaskrsenje Draže“ i ostalih njemu sličnih „služitelja Bogu“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo