Povežite se sa nama

OKO NAS

ČETRNAEST GODINA NAKON UBISTVA SRĐANA VOJIČIĆA POČELO SUĐENJE JEDNOM OD NAPADAČA: Čekanje na istinu

Objavljeno prije

na

Puniša Puco Vojičić, stric ubijenog Srđana, tvrdi kako je prikrivanje zločinaca jedina radnja koju svih 14 godina preduzimaju crnogorski nadležni organi

 

Prošlo je više od 14 godina od kada je Srđana Vojičić ubijen dok je pokušavao da od napadača zaštiti književnika Jevrema Brkovića.

Do danas nije poznato ko je te noći komandovao napadačima i ispalio smrtonosne hice u Vojičića. Nakon više od decenije podignuta je optužnica protiv Podgoričanina Željka Vukovića, na osnovu nalaza DNK vještačenja. Njegovi otisci se podudaraju sa onima koji su izuzeti sa šipke kojom je, tvrdi se u optužnici, pretučen Brković.

Vuković, kojem se sudi za učešće u ubistvu Vojičića, hapšen je ranije zbog krađa, razbojništava, nasilja, prevara i narkotika. On je nakon hapšenja saopštio tužiocu da se njegov trag na šipci kojom je pretučen Brković mogao naći slučajno – dok je sakupljao željezo za prodaju, jer živi teško.

To piše u optužnici koju je protiv njega podigla viša državna tužiteljka Suzana Milić, stavljajući mu na teret da je sa još dvije osobe učestvovao u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaju ubistva književnika Brkovića.

U obrazloženju tužilačkog akta se navodi da je Vuković naveo da nema nikakve veze sa tim događajem, da u njemu nije učestvovao i da nema što o tome da govori. Vuković  je naveo i da su on i njegova porodica u opasnosti, da mu prijete i da hoće da ga ućutkaju „jer je ovo mnogo veliko, krupno”.

Iako je policija ubrzo nakon ubistva tvrdila da su tokom istrage o ubistvu Vojičića i napada na Brkovića saslušali oko 800 osoba, da postoje dva osumnjičena i DNK nalazi koji će dovesti do napadača, do podizanja optužnice je došlo tek nakon skoro 14 godina.

Iz izvještaja o DNK vještačenju Forenzičkog centra u Danilovgradu iz 2013. godine, utvrđeno je da se na metalnoj šipci nalazi biološki materijal od najvjerovatnije dvije osobe.

U optužnici se navodi nalaz vještačenju u Danilovgradu iz 25. novembra 2019. godine kojim je „utvrđeno da rezultat DNK analize daje esktremno jaku podršku hipotezi da je Vuković Željko donor biološkog materijala na… kraju šipke”.

Suđenju osumnjičenom Vukoviću , kao opunomoćenik porodice, prisustvuje stric ubijenog mladića Puniša Puco Vojičić, koji je 14 godina predan da se otkrija istina o ovom zločinu.

On za Monitor tvrdi da je ta istina  mogla biti davno razotkrivena, ali da za to ni danas nema volje nadležnih organa. „Prikrivanje zločinaca jedina je radnja koju, od trenutka kada je ubijen moj sinovac do danas, preduzimaju crnogorski nadležni organi“, kaže Vojičić za Monitor.

On smatra da se dokazi za njegove tvrdnje nalaze u spisima predmeta u koje mu je, kaže, zabranjen uvid (riječ je o podacima koji su prikupljeni tokom istrage). Odbijanje suda da mu se omogući kopiranje traženenih spisa, uz obrazloženje da oni „ne mogu poslužiti za utvrđivanje činjenica u postupku“, razlog je što Vojičić neumorno piše žalbe sudskim instancama i Tužilaštvu.

„Sve se nalazi u tim spisima pa i imena onih koji su ubili mog Srđana“, govori  za Monitor Puniša Puco Vojičić dok ispred zgrade Višeg suda čeka još jedno ročište na suđenju Vukoviću (odloženo za 30. novembar).

Iz podeblje fascikle vadi kopije zahtjeva kojima se nadležnima obraćao uz molbu da mu se omogući kopiranje spisa. Na većinu se nikada niko nije udostojio da mu odgovori.

„Ni u snu nijesam mogao pomisliti da će mi se toliko vremena uskraćivati pravo da izvršim uvid u postojeće spise u krivičnom predmetu, koji služe da se otkriju pravi nalogodavci, pomoćnici, pomagači kao i izvršioci, saučesnici, zataškivači i ostali učesnici teškog krivičnog djela učinjenog prema Srđanu Vojičiću i produženog krivičnog djela koje se i dalje čini prema cjelokupnoj porodici Vojičić, o čemu ću dostaviti saznanja do kojih sam došao u paralelnoj istrazi u ovih 14 godina“. To je dio zahtjeva kojim se Vojičić obratio ministru pravde Zoranu Pažinu, predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, predsjedniku Višeg suda u Podgorici Borisu Saviću i Vesni Kovačević, sudiji pred čijim vijećem se sudi jedinom optuženom.

„Odavno su meni poznata imena zločinaca. Poznata su i istražiteljima, ali ih štite iz njima poznatih razloga. Ne samo da ih štite već su svi oni koji su učestvovali u zataškavanju napredovali kako sa funkcijama tako i u ekonomskom smislu, bogateći se na nepoznate načine. To su opasne stvari, mnogi su umiješani“, tvrdi on.

Srđan Vojičić je ubijen u centru Podgorice 24. oktobra 2006. godine, oko 22 časa, ispred zgrade u kojoj živi književnik Jevrem Brković. On je bio Brkovićev pratilac. Policija vjeruje da je kobne noći pisac bio meta napadača. U okviru istrage o tom ubistvu policija je saslušala i uzela uzorke DNK-a od više desetina osoba.

Brković je tvrdio da je tokom napada vidio samo siluete, najvjerovatnije trojice napadača, koji su na njega nasrnuli metalnim šipkama. Vojičić je krenuo da zaštiti Brkovića i u tom momentu jedan od napadača je ispalio više hitaca u njegovom pravcu. Vojičić je podlegao povredama.

Jevrem Brković je više puta izjavio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama vladajuće političke i biznis elite sa organizovanim kriminalom.


„Dirnuo si u nešto što nisi smio”

Jevrem Brković je pred istražnim sudijom 2008. godine rekao da je u septembru 2006. iz štampe izašao njegov roman „Ljubavnik Duklje”, u kojem je, navodi se, kao književnik opisao niz ličnosti koje je, koristeći slobodu pisca, opisao onakvim kakvim je mislio da jesu…

Ispričao da je bio stalan gost u restoranu hotela Crna Gora, gdje se sretao s mnogo ljudi poznatih u javnom životu i da je osjetio izvjesno zahlađenje kod nekih, a pretpostavio je da je to zbog pojavljivanja romana…

Rekao je da se jedne prilike susreo sa Mikanom Zecom sa kojim je bio u „krajnje korektnim odnosima i da je namjeravao da mu pokloni primjerak svog romana, ali da mu je on tada rekao da je roman pročitao i da je dirnuo u nešto što nije smio i rekao mu da će biti čuda”.

Nakon hapšenja Željka Vukovića, Brković je medijima kazao da je „možda uhapšen jedan od učesnika Srđinog ubistva”, ali da „ubistvo nije rasvijetljeno”.

„I neće biti dok god ne budemo znali ime ubice i što je mnogo važnije, ime ili imena nalogodavaca, odnosno onih koji su ubicu platili i poslali…”.

 Svetlana ĐOKIĆ

Šta je sa prethodnim DNK nalazima

Policija nikada nije uhapsila osobu koja se takođe vezuje za DNK nalaz koji je poslat na vještačenje u Beograd, odmah nakon ubistva.

Monitor je ranije pisao da posjeduje dokument Instituta za sudsku medicinu u Beogradu, gdje su dan nakon ubistva Vojičića poslati predmeti nađeni na mjestu zločina, radi vještačenja, navodi da je „DNK analizom uzorka 2006452_9_1 utvrđen referentni profil Ivanović Branislava.  Nije poznato da je Ivanović zbog ovog slučaja saslušavan u okviru ovih 800 o kojima je govorio vrh policije.

M.PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo