Povežite se sa nama

FOKUS

Cetinjske iskre

Objavljeno prije

na

Uzduž i poprijeko – od Cetinja do Nikšića, od Glavnoga grada i Tuzi do pljevaljskih sela, od vrtića do fakulteta, vlast betonira političku podobnost kao jedini kriterijum za izbor ljudi koji će biti na čelu obrazovnih institucija. Sredstva se ne biraju, o posljedicama se ne misli. Ili ne haje. IZDRŽLJIVOST: U vrhu je, sedmicama već, priča o cetinjskoj Gimnaziji. Nadležnima se mora priznati izdržljivost – zasad su pregrmjeli 23 dana protesta gimnazijalaca, pokušali sa zastrašivanjem i podmetanjem, stoički podnijeli svjedočenje sopstvenog kadra, gradonačelnika Prijestonice Mila Jankovića, o fašizmu u njihovim redovima… Dok ovaj broj Monitora ide u štampu taktika vlasti je – pristajanje na kompromis, onako kako tu stvar oni vide. Ministar Sreten Škuletić je najavio da će ispuniti zahtjev cetinjskih gimnazijalaca i da bi novi Školski odbor mogao biti formiran ,,uskoro”.

Gimnazijalci sa Cetinja i njihovi roditelji znaju gdje žive. ,,Formirali smo predsjedništvo Savjeta roditelja, a predstavnika u Školskom odboru izabraćemo tek po prispijeću pismenih garancija iz ministarstva da će prihvatiti ono što je obećao direktor Zavoda za školstvo Dragan Bogojević”, kaže za Monitor Dražen Vujović, jedan od roditelja.

Bogojević je svojom riječju garantovao da će dva predstavnika Zavoda u novom školskom odboru izabrati ,,onog direktora gimnazije kojeg budu željeli ova gimnazija i ovaj grad”. Gimnazijalci su prihvatili takvo rješenje, ali se, u međuvremenu pojavila i sumnja – ko kaže da će Bogojević ostati gdje je i da školski odbor kakav je on predložio neće trajati samo dok oni ne uđu u učionice. U pismu gradonačelniku Jankoviću zahtijevali su da novi školski odbor u istom sastavu odlučuje, ne samo o imenovanju vršioca dužnosti ,već i po novom konkursu za izbor direktora. Opreza nikad dosta.

PODRŠKA: Đacima sa Cetinja podrška je tokom protesta stizala sa raznih strana. Oglasili su se mnogi, šetnjom su se sa njima solidarisali učenici podgoričke Gimnazije. Zaštitnik ljudskih prava Šefko Crnovršanin primijetio je da su ,,prava djece već povrijeđena i sve se više ugrožavaju”. Dakako, nije precizirao ko im ugrožava prava. Premijer Milo Đukanović odvajkada zna gdje je snaga države: ,,Ako je država odgovorna za organizaciju procesa obrazovanja i ako obezbjeđuje kompletan fond sredstava za finansiranje obrazovanja, onda smatram da se moraju nedvosmisleno odrediti mehanizmi, a ministar prosvjete i nauke ima posljednju riječ oko izbora kandidata zaduženih za realizaciju politike koju osmišljava Vlada, preko resornog ministarstva”.
Ko jednom utuvi da budžet zavisi od uspješnosti šverca duvana, očito teško dovodi u vezu državne pare sa poreskim obveznicima, građanima i njihovim pravima. Ko vlada dvije decenije, valjda logično, računa da Vlada ima da ,,osmisli” sve – od direktora škole do portira.

Unija slobodnih sindikata ocijenila je „da se zbog ovakvog ponašanja institucija u Crnoj Gori u slučaju cetinske Gimnazije, stiče utisak, da narod postoji zbog države, a ne država zbog naroda”. Sindikat prosvjete pozvao je ministarstvo da depolitizuje obrazovni sistem i prestane da dijeli zaposlene na ,,vaše” i ,,one druge”.

ISTI PRINCIP: Za razliku od Cetinja izbor direktora Gimnazije 25. maj u Tuzima prošao je mirno. Samo je predstavnik roditelja u Školskom odboru Džemalj Nikaj podnio ostavku. Objasnio je da je način izbora direktora ,,krajnje nedemokratski”.

,,U odboru sjede dva predstavnika Ministarstva prosvjete i dva predstavnika Zavoda za školstvo tako da je izbor bio čista farsa. Riječ je samo o tome da se izabare kandidat koji je podoban Zavodu za školstvo i resornom ministarstvu”, rekao je Nikaj. On smatra da bi čovjeka za tu funkciju trebalo da biraju oni koji su najviše zainteresovani za školu, odnosno predstavnici roditelja, nastavničkog vijeća i lokalne samouprave. Moglo bi, da decentralizacija ovdje nije tako šuplja riječ. Skoro kao depolitizacija.

Da punu pažnju ministarstvo posvećuje svakom nivou obrazovanja, svjedoče događaji oko izbora direktora nikšićkih vrtića. Kad je Upravni odbor Javne predškolske ustanove Dragan Kovačević raspisao konkurs na koji su se javila četiri kandidata, Mrka Mrkić i Đorđe Milić, predstavnici ministarstva u odboru, smatrali su normalnim da se sa kućom koju predstavljaju konsultuju oko izbora. ,,Ministar Škuletić rekao mi je da on u Nikšiću ne poznaje ljude i da mi to bolje znamo”, objašnjava za Monitor Mrka Mrkić. Kaže da su još jednom bezuspješno pokušali da se konsultuju sa ministrom, ali da se, dva sata uoči sjednice UO na kojoj je trebalo glasati, telefonom javila zamjenica ministra Vesna Vučurović sa nalogom kako treba glasati. Nijesu poslušali. Na tajnom glasanju, od sedam članova odbora, četiri su glasala za Velinku Čvorović – kandidatkinja sa preporukom ministarstva nije dobila ni jedan glas. U zakonskom roku nije bilo prigovora.

,,Prigovor” je stigao kasnije. Zamjenica ministra zvala je Mrkića i Milića na sastanak u Opštini. Nakon što su odbili, najavila je i ostvarila ,,radikalne mjere”. Kroz dva dana iz ministarstva je, sa njenim potpisom, stiglo rješenje o smjenjivanju Mrkića i Milića. Nijesu, oko izbora direktora konsultovali ministarstvo, obrazloženo je. Kandidatkinja sa podrškom vlasti sad je, kaže Mrkić, v. d.

,,Smatram da nije referenca Ministarstvu prosvjete da svako malo neko brani zakon od ministarstva. To su u ovoj situaciji hrabro učinili cetinjski gimnazijalci koji su podržani od Cetinjana na čelu sa gradonačelnikom Milom Jankovićem”, ocjenjuje Mrkić.

U Kosanici kod Pljevalja, Školski odbor OŠ Dušan Ivović imenovao je Nebojšu Rubežića za vršioca dužnosti direktora. Ništa nije smetalo to što na posljednjem konkursu, zaključenom nekoliko dana ranije, njegova prijava nije razmatrana, jer nije dostavio sva potrebna dokumenta. Dobio je tri od sedam glasova članova odbora, ali su riješili da se odsutni ne broje. Rubežić nije zaposlen u školi u Kosanici, već radi kao učitelj u OŠ Salko Aljković u Pljevljima. Sve se može.

FINE GLAVE: Adnan Čirgić, saradnik u nastavi na Filozofskom fakultetu u Nikšiću podnio je ostavku na to mjesto i optužio šeficu na Studijskom programu za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti Rajku Glušicu za samovolju.

,,Glušici je dozvoljeno da, umjesto zakona, sama sprovodi kadrovsku politiku prema ličnim simpatijama i ideološkoj koncepciji kojoj pripada” , rekao je Čirgić. Glušica je odgovorila da nije bilo apsolutno nikakve diskriminacije prema Čirgiću i da mu je ,,lično pomogla da ostvari svoje ambicije više nego i jednom saradniku do sada”. Čirgić je objasnio da je imao punu saradničku platu i samo jedan čas ,,zbog toga što su ih Glušica i njoj podobni podijelili međusobno kao honorar”. Ako ništa – kako je Glušica mogla da ,,daje” punu platu nekome ko drži samo jedan čas?

Ima i finih prvih glava obrazovnih institucija. Ističe se direktor OŠ Dragiša Ivanović Niko Raičević: Protiv nastavnice Aile Šoškić koja ga je optužila da agituje za DPS podnio je, dosad, četiri tužbe. Najavio je i petu. Melitu Strugar, koja je došla da na jednom od suđenja podrži koleginicu Šoškić, Raičević je ,,oslobodio časova i dnevnika”. Upućeni tvrde da direktor Niko umije, pred izbore, da organizuje ,,druženje” zaposlenih u nekoj od lokalnih kafana. Pojede se, popije, utvrdi ko će za koga glasati… Kreativan je to put ka društvu znanja.

Zamjenica ministra prosvjete i nauke Vesna Vučurović ovih je dana rastumačila da bi cetinjski gimnazijalci najmanje trebalo da razmišljaju o proceduri izbora direktora njihove škole, jer je njihova osnovna obaveza da uče. Ima ko da misli.

Cetinjski protest mogao bi da podstakne društvo da vidi da je školski sistem pod opsadom DPS povjerenika. I da, na taj način, nasilje ulazi u srž društva.

DRAŽEN VUJOVIĆ, roditelj đaka Cetinjske gimnazije
Prepoznata prevara

– Zašto je Cetinju stalo da Miomir Đurišić bude direktor Gimnazije?
Djeca su prepoznala dobrog čovjeka i roditelji su bili zadovoljni njegovim radom. Pare dobijene od ministarstva kvalitetno je uložio i održao ono što je urađeno, kompletno uredio dvorište Gimnazije. Riječ je o jednostavnom čovjeku, pristupačnom djeci, roditeljima, profesorima. Profesori ističu da su četiri godine radili u harmoničnoj atmosferi. Uporno ponavljamo da želimo čistu situaciju, bez obzira je li neko Srbin, Crnogorac ili Egipćanin.

– Kako je došlo do toga da roditelji poslušaju djecu?
Zato što nije jedno dijete, nego čitava škola. Djeca su prepoznala prevaru. Prvog septembra škola nije imala direktora – tek 9, nakon učeničkih protesta, izabrali su vršioca dužnosti. Nastupi sa pozicija sile iritirali su i djecu i roditelje. Mislili su da sve mogu silom da riješe. Roditelje je posebno provociralo to što nijesu htjeli da nas saslušaju.

– Je li bilo pritisaka na učesnike protesta?
Prvi pritisak je ignorisanje, drugi – slanje inspekcija. Kad smo pozvani u ministarstvo, djeca koja su bila u delegaciji ostavljena su na stepenicama. Tamo im je prijetio čovjek koga su prepoznali kao glavnog pravnika u ministarstvu. Lucija Adžić, prosvjetna inspektorka rekla im je da su ugušili i veće štrajkove pa će i ovaj. Kroz razne kuhinje, djecu i roditelje nazivaju narkomanima, šire priče da protestvuju djeca iz ,,oloških” porodica.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo