Povežite se sa nama

MONITORING

Cetinje – oligarhija 2:0

Objavljeno prije

na

Protest cetinjskih gimnazijalaca prelio se, iz prijestonice, i u glavni grad. Pod sloganom mladi za mlade na podgoričkom Trgu Republike susreli su se studenti i srednjoškolci iz gimnazija u Cetinju, Podgorici i Danilovgradu. Da se upoznaju, ohrabre i svi skupa Cetinjanima požele da se izbore za svoja prava. A oni traže čudo – da u njihovoj školi na mjestu direktora ostane čovjek koga podržavaju i nastavnici i đaci i njihovi roditelji. Zato što je Miomir Đurišić svoj posao uspješno radio u prethodne četiri godine. MLADOST – LUDOST: Danilovgradski gimnazijalci su svoju ozbiljnost dokazali tako što su od svoje škole do centra Podgorice prepješačili 20 kilometara. Sa njima je bio i profesor matematike Jugoslav Blagojević. ,,Razmišljao sam i shvatio da mi je danas mjesto uz njih”, rekao je Blagojević poručujući da “zbog svega što su uradili, a što je bilo skoro nezamislivo da se može desiti u Crnoj Gori, cetinjski gimnazijalci zaslužuju maksimalnu podršku”.

Drugovi iz podgoričke Gimnazije dočekali su Danilovgrađane pod transparentom Sistem instrukcija, dogma, korupcija. ,,Cilj nam je da kažemo našim drugovima da istraju do kraja”, kažu. Novinari primjećuju da je i među podgoričkim gimnazijalcima jedan profesor. Jedan od organizatora protesta, Pavle Perović, student Mašinskog fakulteta naglašava da je isključivi motiv okupljanja da se pruži podrška drugovima sa Cetinja, i žaleći što skup nije podržao niko iz zvaničnih studentskih organizacija. Oni šute dok cetinjski gimnazijalci duže od mjesec dana, iz školskog dvorišta, Crnoj Gori drže časove čojstva i junaštva.

,,Ovo što ste već postigli, bez obzira na konačni rezultat, najbolja je stvar koja se Crnoj Gori dogodila u posljednjih 20 godina”, poručio je gimnazijalcima sa Cetinja univerzitetski profesor Milan Popović. ,,Trenutni rezultat je 1:0, zato što je Cetinje 1991. pjevalo oprosti nam Dubrovniče, a znamo šta je tada radila vlast na čelu sa Milom Đukanovićem. Siguran sam da će poslije ovoga biti 2:0 za Cetinje. Naš je problem je što imamo sporu i glupu Vladu. Njima treba najmanje sedam godina da shvati ono što Vi danas znate. Sjećate se da se premijer izvinio u Cavtatu, ali tek 1998. Sedam godina mu je trebalo da shvati ono što ste vi na Cetinju znali 1991.” kazao je Popović.

ZATVARANJE KRUGA: Većina cetinjskih djevojaka i momaka koji od Vlade i Ministarstva obrazovanja traže pravo i pravdu nije ni bila rođena kada su čelnici i danas vladajuće DPS gurnuli Crnu Goru u dubrovačku avanturu. Gospodin slučaj je udesio da se protest u Podgorici poklopi sa 21. godišnjicom početka tzv. antibirokratske revolucije na čijim su krilima današnji gospodari Crne Gore došli na vlast.

,,Tada sam izašao na ulicu da rušim Vladu, danas na ulici tražim samo da mi se plati ono što sam zaradio”, prisjetio se juče jedan od od razočaranih učesnika revolucije iz oktobra 1987. godine. Televizijske kamere nijesu ga zatekle među đacima i studentima, već na sindikalnom protestu zbog neisplaćenih zarada. Radnici fabrike Prerade Kombinata aluminijuma i Radoja Dakića šetali su u protestnoj šetnji odvojeno – svaki za svoj račun. Još jedna lekcija okupljenoj mladosti Crne Gore.

,,Postoje ljudi u Crnoj Gori koji shvataju suštinu vladajuće strukture koja je istrošena, monopolistička, i sve manje i manje haje za demokratske norme i principe ponašanja. Vjerujem da će pobune dovesti do mijenjanja ovog režima, jer vidim razvoj fronta koji se bori za demokratizaciju i koji će stati iza svakog protesta”, smatra univerzitetski profesor Filip Kovačević. On vjeruje da je skup podrške cetinjskim gimnazijalcima znak nade za sve.

A cetinjski gimnazijalci i dalje plaćaju ceh želje da izbore pravdu. Njihovi roditelji i profesori iz dana u dan pokušavaju da nađu izlaz iz ove, naoko jednostavne, situacije. Oni traže da se novi vd direktor škole izabere u “skladu sa interesima djece i roditelja”. Nakon toga djeca bi se vratila u školske klupe.

Ministar Sreten Škuletić je tu ponudu odbio. Pregovori su, kaže, propali zato što Ministarstvo ne može da prihvati zaključke u u kojima stoji ,,sporna formulacija” da su nadležni dužni da prilikom izbora zvaničnika cetinjske gimnazije poštuju „interes đaka”. Potom je ministar sazvao konferenciju za štampu sa koje je, umjesto kompromisa ili ostavke poručio da dok je on na dužnosti neće dozvoliti – ultimatume. Sablja čovjek.

CRTA: Ministar je demonstrirao spremnost da podvuče crtu. Može on kad se baš mora, da istrpi lažne univerzitete i nastavnike sa falsifikovanim diplomama. Može da ne zna kako njegovi pomoćnici naređuju da se u školama glasa po direktivama vladajuće koaliciji, dok školski direktori agituju za DPS-SDP i prave spiskove učitelja i profesora – naših i njihovih glasača. Ne smeta ministru Škuletiću direktor škole koji novinarima za svoju koleginicu kaže da je “kretenuša, bolesna osoba”… Nije problem ni kad Vlada njegovim kolegama sa državnog Univerziteta, iz osnovnih i srednjih škola uskrati dio prihoda garantovanih kolektivnim ugovorom. Ono što Sreten Škuletić neće i ne može da trpi jeste ,,ultimatum” koji bi njega i njegove saradnike natjerao da poštuju ,,interes đaka”.

Normalno, tako principijelnog ministra podržava jednako principijelna vlada i njen premijer. Strašan bi udarac za mladu crnogorsku državu i njenu demokratiju predstavljalo saznanje da nastavnici, roditelji i đaci imaju pravo da odlučuju o tome ko će biti direktor škole.

Kako se brine o interesima opštine i države cetinjskoj mladosti su pokazali odbornici Skupštine opštine Cetinje. Poslije više od mjesec dana protesta, oni su se okupili i vijećali šta je kome činjeti. Pa su na kraju preporučili roditeljima i profesorima da zajedno sa Ministarstvom pronađu rješenje koje će biti prihvatljivo za sve. Odbornici očekuju ,,i da se sagledaju propusti i odgovornost svih koji su doveli do postojećeg stanja u cetinjskoj Gimnaziji”. U suprotnom će, valjda, sazvati novu sjednicu. Pred novu godinu.

A nije da se nije imalo šta čuti. Tako je predsjednik Opštinskog odbora DPS Dragan Vušurović lijepo podučio učenike: „Za vas je važno da učite, a manje je važno ko će biti direktor, pomoćnik ili sekretar”.

I profesor Sreten Zeković, koji je generacije Cetinjana učio filozofiji i sociologiji, tumači da je loše to što su učenici svojevoljno napustili nastavu i da zbog toga moraju snositi zakonske sankcije. „Škole su pune negativnih pojava, pa niko organizovano nije istupio, osim u ovom slučaju”,zamjerio je Zeković đacima što su digli glas.

Šteta što učenicima i roditeljima nije dozvoljeno da prisustvuju sjednici lokalne skupštine. Ali, kako je objasnila predsjednica Njegosava Vujanović, to bi bilo mimo poslovnika.

KO ĆE DA PRESIJEČE: Ako propadnu svi pregovori, a sva je prilika da su propali, problem cetinjske gimnazije rješavaće se ili u školskom dvorištu i na crnogorskim trgovima, ili u kabinetu premijera Đukanovića. On ne žuri. Iako je prošle nedjelje najavio da će se uključiti u rješavanje problema, vruć krompir je vraćen ministru Škuletiću. ,,Vlada se protestom cetinjskih gimnazijalaca bavi u redovnoj proceduri kroz aktivnosti resornog ministra”, saopšteno je iz Vlade.

Samo, iako se čini da je odavno stalo, vrijeme ne radi za ovdašnje vlastodršce već za cetinjsku i crnogorsku mladost. I više od svega vlast se boji – solidarnosti te mladosti.

Zašto je Đurišić nepodoban

Čime se to profesor istorije Miomir Đurišić zamjerio zvaničnicima Ministarstva obrazovanja? Sreten Škuletić i njegovi saradnici ni poslije četrdeset dana protesta koji su uzburkali Crnu Goru nijesu ovdašnju javnost udostojili odgovora na ovo pitanje. Ili je, ipak, suština probleme u tome što je mjesto direktora cetinjske Gimnazije obećano nekom drugom, sa boljim vezama ili odgovarajućom partijskom spremom. Uglavnom, hronologija Đurišićevog (ne)izbora pokazuje da je on i prilikom prvog imenovanja za rukovodioca Gimnazije na Cetinju na jedvite jade dobio glas “državnih” predstavnika u školskom odboru, iako je i tada imao nepodijeljenu podršku kolektiva, učenika i njihovih roditelja. Sljedeći grijeh direktora mogla bi biti inicijativa upućena Ministarstvu obrazovanja 2006. godine kojom predlaže da prijestonička Gimnazija konačno dobije naziv. Đurišić je predložio da se škola na 125. godišnjicu njenog postojanja prozove prva crnogorska gimnazija, kao prva srednjoškolska ustanova osnovana na teritoriji nekadašnje Knjaževine Crne Gore.
,,Da ne bi bilo neke zabune ili sporenja, moram naglasiti da je Gimnazija u Kotoru osnovana prije ove u prijestonici. Činjenica je ,međutim, da Kotor u to vrijeme nije bio u sastavu Crne Gore, već Austrougarske, što je prema mom mišljenju sasvim dovoljan argument da Gimnaziji u prijestonici pripada pravo da se nazove prvom crnogorskom gimnazijom – objasnio je Đurišić, naglašavajući da je riječ samo o inicijativi koja je proslijeđena Ministarstvu prosvjete. Tri godine kasnije, cetinjska Gimnazije je i dalje jedina škola u Crnoj Gori koja nema – ime. Iz današnje perspektive je nepoznanica da li se u grijehe direktora Đurišića može ubrojati to što je za njegovog mandata, 2007. godine, Ministarstvo prosvjete kojim je rukovodio Slobodan Backović u rekonstrukciju Gimnazije uložilo milion eura. Obnovljene su učionice, kancelarije i hodnici, rekonstruisana fasada, ograda, dio krova, zamijenjena stolarija, instalacije. A direktor je zaboravio da se zahvali Vladi. Umjesto toga je poručio: ,,Ovaj trenutak obavezuje, jer nam nameće izazov da našu školu uzdignemo na pijedestal koji je godinama imala i koji zaslužuje. Poznavajući znanje i volju mojih kolega i intelektualni potencijal naših učenika siguran sam da će tako biti”. Septembar 2009. pokazao je koliko je bio u pravu.

Vesna RAJKOVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo