Abazović bi sa svima, sem sa DPS-om. SNP neće SD-om i SDP-om. Oni neće sa onima koji se dvoume između Moskve i Brisela/Vašingtona. DPS bi najrađe vladao sam. DF traži od SNP-a da mu vrati mandate, a Branka Bošnjak apeluje na Bulajića da sazove sjednicu parlamenta kad mandatar predloži program i sastav vlade. Problemi se gomilaju
Završen je prvi krug zvaničnih razgovora parlamanetarnih partija, mogućih članica buduće vlade Dritana Abazovića. Predstavnici potpisnica Memoranduma o saradnji (SNP, GP URA, Bošnjačka stranka, Albanska alternative, FORCA, Demokratska partija i Građanski savez CIVIS) dogovorili su – nove sastanke. I ponovili sve ono što smo, manje – više, već čuli.
,,Struktura i programski principi buduće vlade privode se kraju. Najvjerovatnije će vlada imati 18 resora i tri potpredsjednička mjesta koja se vezuju za resore”, prenjeli su elektronski mediji riječi nezvaničnih izvora nakon sastanka održanog u srijedu, uz optimističku najavu sagovornika da ,,sve ide u dobrom pravcu”.
Ovih dana mnogo se nagađa baš o pravcu u kom bi nova vlada mogla povesti zemlju.
Krajem prošle nedjelje, uoči ozvaničenja odluke predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da Abazoviću povjeri mandat za sastav vlade, mnogi su smatrali da je učešće SNP-a u budućoj vladi ,,propala priča”. Pa je, navodno, i predsjednik URA-e intenzivirao pregovore sa SD-om i SDP-om o njihovom ulasku u vladu.
Javno, Abazović je proučio da odluku Glavnog odbora SNP-a, zbog koje se priča o rušenju prethodne i formiranju nove vlade poprilično prolongirala, čeka ,,do kraja nedjelje”. Onda je došao ponedjeljak. GO SNP-a je potrebnom (dvotrećinskom) većinom ovlastio Predsjedništvo partije da ,,razgovara sa mandatarom u vezi sa učešćem u novoj vladi”. Nejasno je da li to znači da GO SNP-a, i nakon pregovora, treba da verifikuje eventualni dogovor.
Predsjednik te partije, Vladimir Joković, prognozerima nije olakšao posao izjavom da za SNP nije ključna podjela resora u vladi, već njeni programski ciljevi. Među njih je svrstao popis, potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om, projekat Otvoreni Balkan, prečišćavanje biračkog spiska, zakone o porijeklu imovine i lustraciji… Da bi sve začinio konstatcijom da SNP sebe ne vidi u vladi u kojoj će biti mjesta za SD i SDP.
„Ići ćemo u razgovore oko formiranja nove vlade i vjerujemo da ta vlada može uraditi mnogo više nego Vlada premijera Zdravka Krivokapića“, najavio je Joković. Sjutradan je, gostujući na RTV Nikšić, precizirao: ,,Ako je SNP u prilici da svoje ideološke i programske vrijednosti može sprovesti sa pozicije vlasti, pa zašto da ne učestvuje u njoj? Učestvujemo li u izborima da budemo vječna opozicija? Ja zato ne učestvujem.”
Mandatar je pozdravio istorijsku odluku SNP-a. ,,Važno mi je da SNP bude dio vlade”, rekao je Abazović cijeneći da ona vodi ka pomirenju u Crnoj Gori. ,,Odluka GO SNP je zaista istorijska jer do sada nijesmo imali situaciju da neka politička partija iz tog spektra sarađuje sa partijama iz drugog spektra”. Potom je ipak, našao za potrebno da pomene kako ne želi da prihvati pokušaje ucjene i trgovine. ,,Sve što želim je da imamo inkluzivnu vladu, koja je privremenog karaktera. Nakon toga idemo na izbore i ko pobijedi srećno mu bilo”.
Ovo, pak nije prvi put, ako do toga zaista dođe, da u izvršnoj vlasti sarađuju partije jednog i drugog spektra. Prije 25 godina to su uradili Narodna stranka Novaka Kilibarde i SDP Žarka Rakčevića, formirajući sa DPS-om (koji je tada još birao svoju stranu) vladu koja se suprotstavila režimu Slobodana Miloševića. Još ranije, 1996. godine, Libaralni savez Slavka Perovića i Narodna stranka izašli su na izbore u koaliciji Narodna sloga, postavljajući temelje onoga što se i danas nameće kao neophodno – politička saradnja ideološki i nacionalno raznorodnih partija u Crnoj Gori.
Da se vratimo aktuelnim problemima. Izjave Jokovića i Abazovića mogu se tumačiti na različite načine. Oni su svjesni računice da vlada na čijem formiranju rade mora imati podršku makar 41 poslanika. A da za najavljenu i neophodnu deblokadu institucija, treba i svih 49. Iako potpisnice Memoranduma, same nemaju ni trećinu potrebnih glasova do njih, možda, i mogu doći isključujući partije najavljene većine (DPS, SD i SDP) iz učešća u izvršnoj vlasti. Ali to postaje mnogo teže, odnosno, nemoguće, ako se kao programski ciljevi te vlade nameće nešto što je tzv. procrnogorskom bloku neprihvatljivo.
SNP pred buduću vladu stavlja uslov koji je, u sepetembru 2020, pred tadašnje partnere iznijela URA – usvajanje zakona o porijeklu imovine i lustraciji. Prvi je pripremljen, uz nekoliko ozbiljnih spornih mjesta (finansijski ekvivalent imovine koja bi bila predmet preispitivanja, postupanje sa tom imovinom do pravosnažne sudske odluke…). URA je, sva je prilika, odustala od ideje o lustraciji perjanica trodecenijskog DPS režima. Abazović je nedavno saopštio kako zapadni partneri imaju ,,ozbiljne rezerve” prema tom propisu zbog mogućih zloupotreba.
Još je problematičnija ideja o prečišćavanju biračkog spiska tokom vremenski ograničenog mandata manjinske vlade. Ideja nije nova i tiče se, u osnovi, brisanja iz biračkog spiska glasača koji, privremeno ili trajno, borave u inostranstvu a svojim glasovima, procjenjuje se, značajno pomažu izborne rezultate DPS-a i nacionalnih partija Bošnjaka i Albanaca. U nesređenim uslovima to bi se moglo pretvoriti u neku vrstu odmazde. Dodatni problem može biti to što se zagovornici te ideje protive mogućnosti provjere i oduzimanja biračkog prava stanovnicima Crne Gore koji su nakon osamostaljenja države stekli dvojno državljanstvo suprotno zakonskoj proceduri (uglavnom Srbije i RS, pretpostavlja se u odsustvu zvaničnih podataka) pa trenutno imaju pravo glasa u dvije ili tri države u regionu.
Potpisivanje Temeljnog ugovora je, politički, mnogo komplikovanija priča. SPC je u Crnoj Gori mnogo više politička nego vjerska organizacija. Do obostrano prihvatljivog sporazuma sa njom nije uspjela doći ni odlazeća vlada i pored javno demonstriranog partnerstva sa sveštenstvom Mitroploije crnogorsko-primorske, od litija do sastanaka pod Ostrogom i u beogradskoj Patrijaršiji. Teško da bi iskorak u tom pravcu mogla napraviti vlast u kojoj većinu čine partije čiji su se čelnici javno protivili cetinjskom ustoličenju mitropolita MCP-a Joanikija Mićovića, dok im je članstvo dizalo barikade na prilazima Prijestonici i gutalo suzavac na ulicama Cetinja.
Pitanje je da li insisitiranjem na tim programskim ciljevima Joković podilazi svom članstvu u pokušaju da ga pacifikuje ili traži povod za neuspjeh pregovora o ulasku u vladu. Ili, eventualno, njeno brzo rušenje. Uglavnom, on kaže da SNP za donijetu odluku ima podršku jednog regionalnog lidera, u čemu su mnogi prepoznali Aleksanda Vučića. Jednima je to poslužilo za utjehu, a drugima za strah da smo umjesto potencijalnog premošćavanja političkih barijara dobili još jednu partiju koja će po mišljenje ići u Beograd.
SD i SDP su na zahtjeve SNP-a odgovorili dosta suzdržano, ostavljajući sebi širok manevarski prostor. Iz SD-a je ponovljena poruka da oni mogu učestvovati samo u vladi ,,koja ima nespornu evropsku, evroatlantsku, građansku i sekularnu orijentaciju”. Ono što bi, po stavovima SD-a, za Jokovića i SNP trebao biti izazovan test jeste zahtjev da svi konstituenti 43. vlade, bez kompromisa sa bilo kim, moraju imati ,,potpunu i nedvosmislenu usaglašenost vanjske i bezbjednosne politike sa EU i NATO”.
Slično, iz SDP-a su poručili kako ,,ne možete ubrzati evropske integracije, a u ključnim politikama biti protiv, nikada jedinstvenije EU”. Potpredsjednik SD-a Bojan Joković je pred Abazovića i Jokovića iznio set pitanja: ,,Da li će budućoj Vladi prioritet biti pregovori sa EU ili sa SPC-om? Da li ćemo vanjsku i bezbjednosnu politiku usklađivati sa EU i NATO ili sa Rusijom i Bjelorusijom? Nakon Putinovog napada na Ukrajinu, to su pitanja koja stvaraju još jednu liniju podjele u Crnoj Gori”.
Joković je početkom nedjelje odbio da se izjasni o prirodi sukoba u Ukrajini: ,,Ne možemo konkretno odgovoriti da li Rusija vrši invaziju”, kazao je uz obećanje da će SNP odgovoriti na svako pitanje u parlamentu ,,kada bude vrijeme za to”. Prethodna parlamentarna većina pukla je na pitanju genocida u Srebrenici, nepunih pola godine po izboru vlade. Nova, pretpostavljena, mogla bi po sličnom modelu prestati da postoji i prije formalnog ozvaničenja.
Stavovi socijaldemokrata Damira Šehovića i Raška Konjevića nijesu daleko od onoga što o novonastalom problemu misle i lideri Bošnjačke i albanskih nacionalnih partija. Iz DPS-a ćute, Đukanovićeva se tamo još uvijek ne poriče, ali kuloarske priče kazuju da u partiji, ozbiljno poljuljanoj frakcijskim borbama za novog predsjednika nakon očekivanog formalnog povlačenja šefa, postoji i ,,tvrda” struja koja baš ne gleda blagonaklono na saradnju sa partijama iz, do juče, suprotnog tabora (URA i SNP). I željno traže povod da je dovedu u pitanju.
Ni na drugoj strani nije sve potaman. Andrija Mandić i Milan Knežević zatražili su od SNP-a, nakon njihove odluke da uđu u pregovore o formiranju vlade, da koaliciji Zajedno za Crnu Goru vrate poslaničke mandate. Istovremeno, članica iste koalicije (PzP ima poseban poslanički klub) i potpredsjednica Skupštine Branka Bošnjak poziva kolegu iz DF-a da zakaže sjednicu na kojoj bi se birala nova vlada.
,,Očekujem od v.d. predsjednika Skupštine Strahinje Bulajića da kada dobije od mandatara sastav i program vlade sjednicu, ipak, zakaže, jer istrajavanje na ovome nije dobro. Moramo poštovati Ustav i zakon, nije intencija blokada. U protivnom to bi bila zloupotreba od pojedinca”, poručila je Bošnjak ocjenjujući da u zemlji ,,imamo haotično stanje, sve ove blokade ne daju rezultat i samo će pojačati tenzije, a uz globalno zategnuto stanje i ratno okruženje, to nam ne idu u prilog, već može dovesti i do eskalacije sukoba i prerasti u nešto što niko ne želi”.
Abazović ni do sada nije tajio da su njegovi potezi sinhronizovani sa zapadnim partnerima. Nedavno je natuknuo kako je i njegova odluka da sruši Krivokapićevu Vladu posljedica međunarodnih konsultacija i nadolazeće krize na istoku Evrope. Abazovićevi dojučerašnji partneri iz vladajuće koalicije, jednako, ne taje da su njihovi pogledi i želje uprti u Rusiju. Zato je logično pitanje: je li SNP zadobio povjerenje mandatarovih partnera sa Zapada.
Monitorovi sagovornici iz nekih procrnogorskih partija smatraju da u ovom trenutku nije održiva ranije dogovarana podjela ministarskih mjesta prema kojoj bi Jokovićevoj partiji pripao neki od resora bezbjednosti (MUP, odbrana, mjesto potpredsjednika za resor bezbjednosti). Upitno je i Ministarstvo finansija. Pošto bi to moglo dovesti u pitanje partnerske odnose Crne Gore sa EU i NATO. Dodatno, oni smatraju da bi u aktuelnoj krizi bilo rizično SNP-u povjeriti i mjesto predsjednika Skupštine, jer su nedavni događaji pokazali kako to može dovesti do blokade Savjeta za odbranu. Ne bude li mandatar imao sluha za njihove argumente – sve je moguće, kažu. Pa i to da 43. vlada bude oborena ubrzo nakon formiranja.
Dodatnu težinu čitavom ambijentu daju informacije koje svjedoče da je bezbjednosni sektor na koljenima, izbušen djelovanjem inostranih službi i domaćih kriminalnih grupa. Učestale krađe cigareta iz skladišta u Luci Bar, hapšenje policijskog funkcionera osumnjičenog za saradnju sa kriminalnim klanovima, kontakti potpredsjednika Skupštine sa ruskim obavještajcima, polemika potpredsjednika Vlade i premijerovog savjetnika o sličnim kontaktima i drugih državnih funkcionera, nesporazumi čelnika VCG sa NATO partnerima samo su dio problema koji je isplivao na površinu. Ispod je mnogo gore, tvrde upućeni.
Dok se političari muče da sastave novu većinu, ili produže vijek postojeće, građani sve teže sastavljaju kraj s krajem. Cijene skaču, prave se zalihe hrane i energenata, a sve se glasnije govori o neodrživosti projekcija o planiranim prihodima tokom godine. Sistem ostaje u blokadi. Preostaju obećanja. I nade u nove sastanke.
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice