Povežite se sa nama

Izdvojeno

ČEKAJUĆI SNP I PROLJEĆNO ZASIJEDANJE PARLAMENTA: Iz krize u krizu 

Objavljeno prije

na

Hoće li zaživjeti manjinska vlada, još nije izvjesno, ali je sigurno: i ako SNP da podršku toj ideji, ona će od početka biti opstruirana. Osim što to već čine Demokrate i Front, teško je zamisliti i da će ta vlada uspjeti da pripremi fer izbore i odblokira evropski proces, jer će njene odluke zavisiti od Đukanovićevog DPS-a.  Sa kojim je Crna Gora decenijama uzaludno putovala u Evropu

 

Crnogorska politička scena danas: čekaju se SNP i Strahinja Bulajić. SNP bi, kako je saopšteno iz vrha te partije, trebalo do kraja ove sedmice da donese odluku da li podržava koncept manjinske vlade, koji je predložio GP URA. Bulajić (DF), koji je privremeno, do izbora novog predsjednika parlamenta, zamijenio lidera Demokrata Aleksu Bečića, trebalo bi da zakaže sjednicu parlamenta 1. marta, na kojoj bi bio izabran novi predsjednik Skupštine. Za sada, međutim, nije izvjesno ni da će manjinska vlada dobiti zeleno svjetlo od strane SNP-a, ali ni da će 1. marta biti izabran novi šef parlamenta. Dok se te odluke čekaju, protesti Demokrata se nastavljaju, a Demokratski front prijeti blokadama saobraćajnica.

SNP još nije ni utvrdila termin održavanja sjednice Glavnog odbora stranke, na kojoj bi se ta partija izjasnila o manjinskoj vladi, kako je to ranije najavio predsjednik SNP-a Vladimir Joković. Mediji, pozivajući se na nezvanične izvore,  pišu da će se sjednica ipak održati do kraja ove sedmice. Neke od odluka koje je ta partija u međuvremenu donijela, od dijela avgustovske većine tumače se kao znak da će SNP ipak dati pristanak za formiranje manjinske vlade. TV Vijesti su objavile ove sedmice da je na sjednici Predsjedništva SNP-a, održanoj ove sedmice, donijeta odluka da će potpredsjednik SNP-a Dragoslav Šćekić biti šef pregovaračkog tima te partije u pregovorima o manjinskoj vladi.

Lider Demokratskog fronta Andrija Mandić tu odluku SNP-a označio je kao razlog najave blokade 17 saobraćajnica.

„Naši aktivisti će blokirati saobraćajnice i poslati poruku građanima da ne pristajemo na izdaju, prevaru i prekrajanje većinske volje Crne Gore i tražimo rješenja koja će omogućiti da parlamentarna većina pronađe formulu koja će obezbijediti poštovanje volje građana od 30. avgusta 2020. godine“, saopštio je lider DF-a. On je kazao da će blokada saobraćajnica trajati sat i po vremena i da je „10.565 ljudi dalo brojeve telefona i čekaju poziv da izađu na 17 punktova“.

Istovremeno, lider DF-a je saopštio da v.d. predsjednika Skupštine Strahinja Bulajić neće raditi mimo onoga što su odluke i pravac DF, najavljujući tako da Bulajić neće sazvati sjednicu Skupštine 1. marta, na kojoj bi se birao novi šef parlamenta. Na taj način bi, čak i ako bude dogovora o manjinskoj vladi, taj model i prije nego što bi krenuo bio opstruiran. „Moram da priznam da je gospodin Bulajić, za razliku od nekih drugih, čestit, častan i hrabar čovjek. Sve što odluči DF, znam da će on ispoštovati”, kazao je Mandić. I poručio: „Imamo veoma ozbiljan plan kojim nećemo dozvoliti ni da vlada Zdravka Krivokapića priprema izbore, a ni da manjinska vlada Dritana Abazovića priprema te izbore. Mi ulažemo napore da u okviru parlamentarne većine, plus manjine, formiramo vlast, a ako to ne bude funkcionisalo, mi imamo plan“.

Osim što u slučaju da se ne zakaže sjednica 1. marta, ne bi bio izabran predsjednik parlamenta, Bulajić može usporiti i izbor nove vlade u Skupštini.

„Ukoliko dođe do prolongiranja održavanja sjednice parlamenta, to bi značilo produbljivanje krize, da se kriza iz parlamenta seli negdje drugo, a to naravno nikad nije dobro”, ocijenila je Milka Tadić Mijović, direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore.

Pošto Crna Gora nema zakone o Skupštini i Vladi, Poslovnikom parlamenta rokovi za odlučivanje se prilagođavaju parlamentarnoj većini i predsjedniku. Pravnici sa kojima je Monitor razgovarao, ukazuju da postoje deblokirajući mehanizmi i da to ne može trajati unedogled.

Bulajića je na opstrukciju izbora nove vlasti pozvao i lider Demokrata Aleksa Bečić, porukom da je sad „sva moć” u njegovim  rukama. I lider Prave Marko Milačić pozvao je Bulajića da „sve dok ne postoji saglasnost aktuelne parlamentarne većine, ne zakazuje sjednicu proljećnjeg zasijedanja i tako spriječi izdaju i omogući održavanje vanrednih parlamentarnih izbora”.

Poslanik GP URA Miloš Konatar kazao je ranije da je stav kluba Crno na bijelo da se sjednica parlamenta održi što prije (1. mart), te da ne očekuje da Bulajić pravi opstrukciju.

Konatar je, govoreći o manjinskoj vladi, kazao da se razgovori svakodnevno odvijaju i da idu u dobrom pravcu: „Sada smo u fazi usaglašavanja. Mislim da je oko toga postignuta saglasnost, a to su programski ciljevi buduće evropske vlade. Sada smo u fazi kada se razgovara o strukturi i sastavu”.

Lider GP URA Dritan Abazović kazao je hrvatskom javnom servisu (HRT) da  vjeruje „da ćemo, ukoliko bude bilo mudrosti, brzo sastaviti vladu“. Zvučalo je manje optimistički nego ranije.

Upitan zbog čega je došlo do zastoja, iako je bilo najavljeno da će ga predsjednik Crne Gore Milo Đukanović imenovati za mandatara, odgovorio je: „Mandat se daje onima koji sigurno mogu sastaviti vladu, iako u teoriji postoje i suprotne stvarnosti, u smislu da se to nekada ne dogodi. Ne vidimo zašto bismo žurili oko toga. Prvo, nisam ja neko ko ima ekskluzivno pravo da dobije mandat da sastavi vladu“.

I  Đukanović, koji ima još desetak dana da predloži mandatara, saopštio je da mu najrealnije djeluje da će se postići konsenzus o izboru manjinske vlasti. On je naveo da očekuje „finalne informacije” o ishodu međustranačkih pregovora u vezi formiranja tog modela „da bih onda mogao stupiti na scenu i organizovati pregovore sa svim parlamentarnim strankama… Da li će to biti manjinska vlada s mandatom od godinu ili druga koja bi mogla potrajati duže, pa i do kraja mandata ovog saziva parlamenta – vidjećemo iz sadržaja razgovora koji se vode”, rekao je Đukanović, dodajući da postoje i druge opcije, poput vanrednih parlamentranih izbora, ako ne bude konsenzusa.

Hoće li se krenuti u model manjinske vlade još nije izvjesno, ali je sigurno: i ako SNP da podršku toj ideji, ona će od početka biti opstruirana. Osim što će se najveće partije avgustovske većine (Demokrate i Front) svim silama truditi da joj onemoguće i formiranje i rad, teško je zamisliti da će ta vlada uspjeti da stvori uslove za fer izbore i odblokira evropski proces, što taj ključni argument GP URA za taj model, imajući u vidu  da će odluke te vlade zavisiti od Đukanovićevog DPS. Sa kojim je Crna Gora decenijama uzaludno putovala u Evropu. Otuda se čini da se iz političke krize u kojoj se Crna Gora nalazi mjesecima, ulazi u novu nestabilnost i novu krizu.

Kada se stidljivo počelo govoriti o ideji manjinske vlade, kao njen preduslov se pominjao Đukanovićev odlazak, i reformisanje te partije. Od toga nema ništa.

„Formiranje manjinske vlade i svaka njena odluka zavisiće isključivo od kluba poslanika Demokratske partije socijalista (DPS) i Liberalne partije (LP) bez čijih 30 glasova nema i neće biti stabilne i evropske parlamentarne većine. Dakle, buduća vlada i sve njene odluke zavise u potpunosti od nas – baš ovakvih kakvi jesmo”. Tako je osiljeno reagovao portparol DPS-a Miloš Nikolić, na izjave potpredsjednice URA-e Jovane Marović da „naš stav da je neprihvatljivo njihovo učešće (DPS) u izvršnoj vlasti dovoljno govori o tome šta mislimo o njihovom „reformisanju“.

Dio partija koje su protiv manjinskog aranžmana, Demokratski front poziva na formiranje tehničke vlade, koja bi stvorila uslove za održavanje vanrednih izbora. Oni nude dva tipa tog modela vlasti – tehničku vladu od nestranačkih ličnosti (podržanu od aktuelne parlamentarne većine i manjinsklih partija) ili tehničku vladu od političara (takođe uz podršku skupštinske većine). Za sada, nema naznaka da ima većine koja bi podržala taj model.

O koncentracionoj vladi sastavljenoj od široke lepeze društvenih aktera, čiji bi cilj bio da smiri tenzije i u razumnom roku obezbijedi fer izbore, koju podržava više intelektualaca, a koju je i Monitor već okarakterisao kao najbolje rješenje, nema ni riječi.

Tenzije se uvećavaju. Strah gomila. Idealan ambijent da se odustane od svih obećanja o reformama i boljem životu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo