Povežite se sa nama

MONITORING

Canetovi medijski krojači

Objavljeno prije

na

Nastavlja se hajka na sve koji pokušaju ukazati na činjenicu da se u Podgorici mjesecima gradi paradržavni biro za (dez)informisanje. U službi Mila Đukanovića, finansiran novcem Stanka Caneta Subotića a pod komandom Vladimira Bebe Popovića. Ta hidra nastaje po uzoru na dvije, po zlu upamćene, beogradske institucije.

Jedna od njih je nekadašnje Ministarstvo za informisanje Aleksandra Vučića, tadašnjeg mezimca Vojislava Šešelja, danas potpredsjednika Vlade Srbije. Posljednje godine režima Slobodana Miloševića obilježili su, uz NATO intervenciju, upravo Vučić i njegov Zakon o informisanju. Tim propisom su novinarima i medijima uvedene astronomske kazne za čitav niz prestupa – od ,,protivdržavnog i podrivajućeg djelovanja”, do fotografisanja javnih događaja bez odobrenja svih učesnika (publike ili demonstranata, na primjer). Vučićevim Zakonom je i Monitor kažnjen sa nekih 400.000 nečega, zbog objavljivanja stisnute pesnice, znaka antirežimske organizacije Otpor. Nasilje je kulminiralo ubistvom Slavka Ćuruvije.

Drugi uzor medijskim manipulatorima angažovanim za odbranu lika i djela Mila Đukanovića je Biro za informisanje Vlade Srbije kojim je, nakon ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića, brutalno komandovao upravo Beba Popović. Tako se, prema pisanju beogradskih medija, osoba koju je ,,pokojni Đinđić, šest meseci pre streljanja, nogom u dupe izbacio iz Vlade” preobratila u ,,svemoćnog šefa srpskog agitpropa” i ,,velikog cenzora”.

Nedeljnik Vreme, još 2001. godine (prije ubistva Đinđića) profiliše ,,moćnog čoveka iz senke koji manipuliše srpskim medijima”. Tamo piše: ,,Nema jasnih podataka o tome kako je Vladimir Popović ušao u marketinški biznis pravo sa splava Sava gde je radio kao šef sale. Bio je jedan od radnika Milana Beka i nije sa njim delio svojinski kapital. Onda se u jednom trenutku pojavio kao suvlasnik Spektre, a od juna 1997. godine, Popović se vodi kao direktor preduzeća Ogilvy&Mather, Spectra, sa sedištem u Beču…”. Popovićeve kolege iz svijeta marketinga svjedoče za beogradski nedjeljnik: ,,Beko je otvarao vrata koja su za mnoge od nas bila zatvorena. Oni su prvi postavili sajt Vlade Srbije i krenuli sa internet biznisom u državnim organima… Setite se samo one potpuno besmislene kampanje za Zastavu u Kragujevcu. Možete tri puta da pogađate kome su pomogli da opere novac…”.

Da ne pogađamo. Dovoljno je sjetiti se kako su se Subotić i Beko prvo uortačili a potom i posvađali zbog privatizacije Večernjih novosti.

Hajde da pogledamo kako radi Popovićev biro u Podgorici (zvanično, Popović je u Crnoj Gori direktor NVO Institut za javnu politiku). Povod može biti prošlonedjeljni slučajan susret u jednom podgoričkom restoranu koji je fotografijama ovjekovječila Vanja Ćalović. Za jednim stolom Cane, Beba i Duško Ban, vlasnik Pomorskog saobraćaja, Đukanovićev kum a Subotićev službenik u firmi Mia koja je 90-ih prošlog vijeka kontrolisala ovdašnje duvanske poslove. U društvu je i Zoran Jovanović, policijski službenik i dugogodišnji pripadnik obezbjeđenja premijera Đukanovića.

Zanimljivo, kad god Stanko Subotić boravi u Crnoj Gori, Jovanović ima slobodan dan koji provede u njegovom društvu. Izgleda kako za to znaju svi izuzev resornog ministra Raška Konjevića. Da zna za to, reformista i legalista kakav je ministar policije ne bi tek tako trpio da mu se policajci druže, da ne kažemo rade, sa osobama kojima se u susjedstvu sudi zbog šverca cigareta. Ili se ministar pomirio sa činjenicom da premijer može, po svom nahođenju a o državnom trošku, svojim prijateljima i poslovnim partnerima obezbjeđivati vozače i pratnju.

A prema optužnici iz Beograda, Subotić je bio na čelu grupe koja je, tokom 1995. i 1996. godine, na štetu budžeta Srbije stekla korist od 28 miliona eura i šest miliona dolara. Prvostepeno je bio osuđen na šest godina zatvora, ali je Apelacioni sud zimus ukinuo tu presudu.

Novo suđenje počelo je prošle nedjelje. A onda je počela i zabava zbog koje nastaje ovaj tekst. Prisustvo Zorana Jovanovića daje za pravo i medijima i njihovim čitaocima da obrate pažnju na taj susret. Javni interes nalaže da dobijemo odgovor na pitanja šta za istim stolom rade kontroverzni biznismeni, medijski specijalci i policajci. I taj odgovor će, prije ili kasnije, stići.

,,Po odlasku iz Beograda gde je danima bio na meti čelnika Demokratske stranke, Stanko Subotić obreo se u Podgorici, uveren da će ručak sa prijateljima u restoranu Leonardo biti predah od medijske hajke kojoj je izložen više od decenije”. Ovako svoju priču o prošlonedjeljnim događajima na relaciji Beograd-Podgorica–Beograd počinje Petar Luković, nekadašnji novinar (i Feral Tribjuna, između ostalog) a danas suvlasnik i glavni urednik portala pod nazivom E-novine.

Ako vam nije jasno zbog čega Luković insistira da je Subotić bio na meti DS, a ne srpskog pravosuđa, pogledajte njegov sajt. E-novine sa neskrivenim divljenjem prate svoje glavne oglašivače – Stanka Subotića i Aleksandra Vučića. Jednako se beskrupulozno obračunavaju sa njihovim kritičarima. I kritičarima Mila Đukanovića. Od Nebojše Medojevića i Andrije Mandića, preko vlasnika i novinara Vijesti, Dana i Monitora, do nepodobnih predstavnika NVO sektora. Sigurno ne za džabe.

U E-novinama je tako tekst o kafanskim patnjama Subotića i društva, koji je u stvari Subotićevo saopštenje, praćen fotografijama direktorice MANS-a sa nudističke plaže na Adi Bojani. Radi se o fotografijama već korišćenim kada je gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša sa sinovima, nakon fizičkog napada na urednika i fotoreportera Vijesti, poveo bjesomučnu kampanju protiv tog medija.

Koliko se zna, autori tih fotografija nijesu službenici tajne, partijske ili javne policije. Riječ je o djeci etabliranih predstavnika ovdašnje tajkunsko-poltičke elite. Pošto su im očevi obezbijedili novac, sinovi su odlučili da se sami pobrinu za ugled u društvu. I zaključili da će im željeni prestiž donijeti potvrda o, makar honorarnoj, saradnji sa ANB-om.

Luković se zgražava nad činjenicom da se fotografija društva iz Leonarda ,,odmah obreli na stranicama četničkih Vijesti i četničkih Dana”. Vlasnik E-novina lako prepozna četnika. Nije, valjda, uzalud reklamirao nekadašnjeg Šešeljevog zamjenika Tomislava Nikolića u posljednjoj predsjedničkoj kampanji.

Na istom zadatku našla se i Pobjeda. Tamo je Subotićevo saopštenje dočekano kao događaj dana kome je dat noseći dio naslovne i kompletna treća strana nedjeljnog izdanja. Novinarska preigravanja ,,Istog dana kada su se u Podgorici susreli premijeri Crne Gore i Srbije, Milo Đukanović i Ivica Dačić” i Subotićeve žalopojke začinjene su stavom prorežimskog analitičara Srđana Vukadinovića. ,,Očigledno da je vlast u Srbiji našla dobrog sagovornika u crnogorskoj vlasti i obratno, a to po svoj prilici tabloidnim medijima koji žive od manipulacija i provokacija ne odgovara. Zbog toga su i pokušali da skrenu pažnju sa ovog događaja objavljivanjem fotografije sa privatnog sastanka”, prosuđuje Vukadinović. ,,Ovo je novi pokušaj manipulacija i spekulacija, s obzirom da prethodni, sa navodnim napadom na novinare Vijesti ispred zgrade Europointa, nije uspio”. Da li Vukadinović ne zna da su Popović i saradnici falsifikovali video zapis? Ili se samo pravi?

Da se, vratimo Lukoviću i njegovim četnicima. Zanimljiva je to priča.

,,Od gradonačelnika grada Sarajeva izričito zahtjevam da se inokosnom Luković Petru oduzme titula Počasnog građanina Grada Sarajevo, jer otvoreno i bez ustezanja podržava i reklamira četnike i njihove pristaše, koji su rušili Sarajevo tokom godina opsade”, pisao je Nermin Čengić na svom blogu Protest.ba, u vrijeme kada su E-novine podržavale predsjedničku kampanju Tomislava Nikolića (čuje se da je i nju finansirao Stanko Subotić).

U odbranu Lukovićevog prava da objavljuje reklame svih koji su to spremni da plate stao je Teofil Pančić. Ali on nije propustio priliku da primijeti kako su se ,,E-novine poodavno degradirale u neku vrstu lansirne rampe za sajber-linčovanje. I da su najblaže rečeno širom otvorene za apsolutno svaki zamisliv napad, klevetu i uvredu upućenu bilo kome ko u nekom trenutku bude markiran kao pogodna žrtva.” Pančić opisuje i detalje. ,,Tehnika odstrela je sledeća: najpre te dohvati neko od redakcijskog personala, uvalja te u govna kao prezlu u cvrčeće ulje, a onda te prepusti anonimnoj sajber-linčerskoj gomili, koja te potom razvlači danima kao pacovi crkotinu. Znam o čemu govorim: lično sam poslednjih meseci prošao kroz tu sociopatsku flajšmašinu najmanje dva puta, a neki su prošli i pre, i više, i grđe od mene.”

Mirjana Miočinović, kritikujući bezrezervnu podršku koju od E-novina ima Aleksandar Vučić, napisala je ljetos: ,,Vi ste, poštovani Petre Lukoviću, preuzeli na sebe izgradnju carskog puta za političara o kome bi vam, ako ne razum, a ono intuicija mogla govoriti stvari koje bi trebalo da vas navedu na oprez”.

A Luković uzvraća: ,,Nisu E-novine društveno-javno glasilo da zadovolje polne potrebe svake ideološke grupe; ovo je strogo privatan portal na koji – i da hoćete – ne možete da utičete, bar dok sam ja tu, a ja ću tu biti Forever. Moje je e-pravo da kažem ono što mislim; ako vam se ne sviđa – doviđenja”.

Ako ničim drugim, Luković je demonstriranim bezobrazlukom zaslužio da uđe u konkurenciju za ulogu glavnog urednika Pobjede. Prema vijestima koje upravo stižu iz Vlade to mjesto je upražnjeno, pošto je doskorašnji urednik Srđan Kusovac prekomandovan na mjesto šefa Vladinog biroa za odnose sa javnošću. Kusovac odlazi nakon što je na stranice državnog dnevnika donio sve najgore što je prostor bivše SFRJ mogao da ponudi (laž, prevaru, poltronstvo, jezik mržnje i ulice, psovke i uvrede). I samo je u Đukanovićevoj Vladi tako obavljen posao mogao biti preporuka za novi angažman. Iako to nije unapređenje već marginalizacija.

Sada Popović i njegov paravladin tim specijalaca za (dez)informisanje preuzimaju komandu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo