Nastavlja se hajka na sve koji pokušaju ukazati na činjenicu da se u Podgorici mjesecima gradi paradržavni biro za (dez)informisanje. U službi Mila Đukanovića, finansiran novcem Stanka Caneta Subotića a pod komandom Vladimira Bebe Popovića. Ta hidra nastaje po uzoru na dvije, po zlu upamćene, beogradske institucije.
Jedna od njih je nekadašnje Ministarstvo za informisanje Aleksandra Vučića, tadašnjeg mezimca Vojislava Šešelja, danas potpredsjednika Vlade Srbije. Posljednje godine režima Slobodana Miloševića obilježili su, uz NATO intervenciju, upravo Vučić i njegov Zakon o informisanju. Tim propisom su novinarima i medijima uvedene astronomske kazne za čitav niz prestupa – od ,,protivdržavnog i podrivajućeg djelovanja”, do fotografisanja javnih događaja bez odobrenja svih učesnika (publike ili demonstranata, na primjer). Vučićevim Zakonom je i Monitor kažnjen sa nekih 400.000 nečega, zbog objavljivanja stisnute pesnice, znaka antirežimske organizacije Otpor. Nasilje je kulminiralo ubistvom Slavka Ćuruvije.
Drugi uzor medijskim manipulatorima angažovanim za odbranu lika i djela Mila Đukanovića je Biro za informisanje Vlade Srbije kojim je, nakon ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića, brutalno komandovao upravo Beba Popović. Tako se, prema pisanju beogradskih medija, osoba koju je ,,pokojni Đinđić, šest meseci pre streljanja, nogom u dupe izbacio iz Vlade” preobratila u ,,svemoćnog šefa srpskog agitpropa” i ,,velikog cenzora”.
Nedeljnik Vreme, još 2001. godine (prije ubistva Đinđića) profiliše ,,moćnog čoveka iz senke koji manipuliše srpskim medijima”. Tamo piše: ,,Nema jasnih podataka o tome kako je Vladimir Popović ušao u marketinški biznis pravo sa splava Sava gde je radio kao šef sale. Bio je jedan od radnika Milana Beka i nije sa njim delio svojinski kapital. Onda se u jednom trenutku pojavio kao suvlasnik Spektre, a od juna 1997. godine, Popović se vodi kao direktor preduzeća Ogilvy&Mather, Spectra, sa sedištem u Beču…”. Popovićeve kolege iz svijeta marketinga svjedoče za beogradski nedjeljnik: ,,Beko je otvarao vrata koja su za mnoge od nas bila zatvorena. Oni su prvi postavili sajt Vlade Srbije i krenuli sa internet biznisom u državnim organima… Setite se samo one potpuno besmislene kampanje za Zastavu u Kragujevcu. Možete tri puta da pogađate kome su pomogli da opere novac…”.
Da ne pogađamo. Dovoljno je sjetiti se kako su se Subotić i Beko prvo uortačili a potom i posvađali zbog privatizacije Večernjih novosti.
Hajde da pogledamo kako radi Popovićev biro u Podgorici (zvanično, Popović je u Crnoj Gori direktor NVO Institut za javnu politiku). Povod može biti prošlonedjeljni slučajan susret u jednom podgoričkom restoranu koji je fotografijama ovjekovječila Vanja Ćalović. Za jednim stolom Cane, Beba i Duško Ban, vlasnik Pomorskog saobraćaja, Đukanovićev kum a Subotićev službenik u firmi Mia koja je 90-ih prošlog vijeka kontrolisala ovdašnje duvanske poslove. U društvu je i Zoran Jovanović, policijski službenik i dugogodišnji pripadnik obezbjeđenja premijera Đukanovića.
Zanimljivo, kad god Stanko Subotić boravi u Crnoj Gori, Jovanović ima slobodan dan koji provede u njegovom društvu. Izgleda kako za to znaju svi izuzev resornog ministra Raška Konjevića. Da zna za to, reformista i legalista kakav je ministar policije ne bi tek tako trpio da mu se policajci druže, da ne kažemo rade, sa osobama kojima se u susjedstvu sudi zbog šverca cigareta. Ili se ministar pomirio sa činjenicom da premijer može, po svom nahođenju a o državnom trošku, svojim prijateljima i poslovnim partnerima obezbjeđivati vozače i pratnju.
A prema optužnici iz Beograda, Subotić je bio na čelu grupe koja je, tokom 1995. i 1996. godine, na štetu budžeta Srbije stekla korist od 28 miliona eura i šest miliona dolara. Prvostepeno je bio osuđen na šest godina zatvora, ali je Apelacioni sud zimus ukinuo tu presudu.
Novo suđenje počelo je prošle nedjelje. A onda je počela i zabava zbog koje nastaje ovaj tekst. Prisustvo Zorana Jovanovića daje za pravo i medijima i njihovim čitaocima da obrate pažnju na taj susret. Javni interes nalaže da dobijemo odgovor na pitanja šta za istim stolom rade kontroverzni biznismeni, medijski specijalci i policajci. I taj odgovor će, prije ili kasnije, stići.
,,Po odlasku iz Beograda gde je danima bio na meti čelnika Demokratske stranke, Stanko Subotić obreo se u Podgorici, uveren da će ručak sa prijateljima u restoranu Leonardo biti predah od medijske hajke kojoj je izložen više od decenije”. Ovako svoju priču o prošlonedjeljnim događajima na relaciji Beograd-Podgorica–Beograd počinje Petar Luković, nekadašnji novinar (i Feral Tribjuna, između ostalog) a danas suvlasnik i glavni urednik portala pod nazivom E-novine.
Ako vam nije jasno zbog čega Luković insistira da je Subotić bio na meti DS, a ne srpskog pravosuđa, pogledajte njegov sajt. E-novine sa neskrivenim divljenjem prate svoje glavne oglašivače – Stanka Subotića i Aleksandra Vučića. Jednako se beskrupulozno obračunavaju sa njihovim kritičarima. I kritičarima Mila Đukanovića. Od Nebojše Medojevića i Andrije Mandića, preko vlasnika i novinara Vijesti, Dana i Monitora, do nepodobnih predstavnika NVO sektora. Sigurno ne za džabe.
U E-novinama je tako tekst o kafanskim patnjama Subotića i društva, koji je u stvari Subotićevo saopštenje, praćen fotografijama direktorice MANS-a sa nudističke plaže na Adi Bojani. Radi se o fotografijama već korišćenim kada je gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša sa sinovima, nakon fizičkog napada na urednika i fotoreportera Vijesti, poveo bjesomučnu kampanju protiv tog medija.
Koliko se zna, autori tih fotografija nijesu službenici tajne, partijske ili javne policije. Riječ je o djeci etabliranih predstavnika ovdašnje tajkunsko-poltičke elite. Pošto su im očevi obezbijedili novac, sinovi su odlučili da se sami pobrinu za ugled u društvu. I zaključili da će im željeni prestiž donijeti potvrda o, makar honorarnoj, saradnji sa ANB-om.
Luković se zgražava nad činjenicom da se fotografija društva iz Leonarda ,,odmah obreli na stranicama četničkih Vijesti i četničkih Dana”. Vlasnik E-novina lako prepozna četnika. Nije, valjda, uzalud reklamirao nekadašnjeg Šešeljevog zamjenika Tomislava Nikolića u posljednjoj predsjedničkoj kampanji.
Na istom zadatku našla se i Pobjeda. Tamo je Subotićevo saopštenje dočekano kao događaj dana kome je dat noseći dio naslovne i kompletna treća strana nedjeljnog izdanja. Novinarska preigravanja ,,Istog dana kada su se u Podgorici susreli premijeri Crne Gore i Srbije, Milo Đukanović i Ivica Dačić” i Subotićeve žalopojke začinjene su stavom prorežimskog analitičara Srđana Vukadinovića. ,,Očigledno da je vlast u Srbiji našla dobrog sagovornika u crnogorskoj vlasti i obratno, a to po svoj prilici tabloidnim medijima koji žive od manipulacija i provokacija ne odgovara. Zbog toga su i pokušali da skrenu pažnju sa ovog događaja objavljivanjem fotografije sa privatnog sastanka”, prosuđuje Vukadinović. ,,Ovo je novi pokušaj manipulacija i spekulacija, s obzirom da prethodni, sa navodnim napadom na novinare Vijesti ispred zgrade Europointa, nije uspio”. Da li Vukadinović ne zna da su Popović i saradnici falsifikovali video zapis? Ili se samo pravi?
Da se, vratimo Lukoviću i njegovim četnicima. Zanimljiva je to priča.
,,Od gradonačelnika grada Sarajeva izričito zahtjevam da se inokosnom Luković Petru oduzme titula Počasnog građanina Grada Sarajevo, jer otvoreno i bez ustezanja podržava i reklamira četnike i njihove pristaše, koji su rušili Sarajevo tokom godina opsade”, pisao je Nermin Čengić na svom blogu Protest.ba, u vrijeme kada su E-novine podržavale predsjedničku kampanju Tomislava Nikolića (čuje se da je i nju finansirao Stanko Subotić).
U odbranu Lukovićevog prava da objavljuje reklame svih koji su to spremni da plate stao je Teofil Pančić. Ali on nije propustio priliku da primijeti kako su se ,,E-novine poodavno degradirale u neku vrstu lansirne rampe za sajber-linčovanje. I da su najblaže rečeno širom otvorene za apsolutno svaki zamisliv napad, klevetu i uvredu upućenu bilo kome ko u nekom trenutku bude markiran kao pogodna žrtva.” Pančić opisuje i detalje. ,,Tehnika odstrela je sledeća: najpre te dohvati neko od redakcijskog personala, uvalja te u govna kao prezlu u cvrčeće ulje, a onda te prepusti anonimnoj sajber-linčerskoj gomili, koja te potom razvlači danima kao pacovi crkotinu. Znam o čemu govorim: lično sam poslednjih meseci prošao kroz tu sociopatsku flajšmašinu najmanje dva puta, a neki su prošli i pre, i više, i grđe od mene.”
Mirjana Miočinović, kritikujući bezrezervnu podršku koju od E-novina ima Aleksandar Vučić, napisala je ljetos: ,,Vi ste, poštovani Petre Lukoviću, preuzeli na sebe izgradnju carskog puta za političara o kome bi vam, ako ne razum, a ono intuicija mogla govoriti stvari koje bi trebalo da vas navedu na oprez”.
A Luković uzvraća: ,,Nisu E-novine društveno-javno glasilo da zadovolje polne potrebe svake ideološke grupe; ovo je strogo privatan portal na koji – i da hoćete – ne možete da utičete, bar dok sam ja tu, a ja ću tu biti Forever. Moje je e-pravo da kažem ono što mislim; ako vam se ne sviđa – doviđenja”.
Ako ničim drugim, Luković je demonstriranim bezobrazlukom zaslužio da uđe u konkurenciju za ulogu glavnog urednika Pobjede. Prema vijestima koje upravo stižu iz Vlade to mjesto je upražnjeno, pošto je doskorašnji urednik Srđan Kusovac prekomandovan na mjesto šefa Vladinog biroa za odnose sa javnošću. Kusovac odlazi nakon što je na stranice državnog dnevnika donio sve najgore što je prostor bivše SFRJ mogao da ponudi (laž, prevaru, poltronstvo, jezik mržnje i ulice, psovke i uvrede). I samo je u Đukanovićevoj Vladi tako obavljen posao mogao biti preporuka za novi angažman. Iako to nije unapređenje već marginalizacija.
Sada Popović i njegov paravladin tim specijalaca za (dez)informisanje preuzimaju komandu.
Zoran RADULOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice