Povežite se sa nama

INTERVJU

Buntovnik s razlogom

Objavljeno prije

na

Zoran Živković akademski je slikar, pravnik, esteta i pisac kratkih formi na stranicama Vijesti. Poznat kao intelektualno oštro pero, uznemirava i budi kulturnu scenu i potkopava domaću vlastelu, usnulu na lovorikama. Radi i kao direktor Turističke organizacije u rodnom Kotoru. Posebnost njegove berlinske postavke s portretima pornografskih zvijezda povod je za ovaj razgovor. MONITOR: Vaša berlinska izložba portreti su pornografskih zvijezda na istočnoevropskim nacionalnim zastavama. Objasnite nam povod za ovakvu socijalnu tematiku i čime ste bili izazvani?
ŽIVKOVIĆ: Ta izložba nije rezultat nekog trenutnog izazova ili impulsa. Ona se odnosi na neka moja prethodna interesovanja i radove. Izložba je motivisana promjenama u istočnoevropskim zemljama i onim što je, kao posljedica tih promjena, postao karakter ili profil većine tih zemalja. Pornografija se danas pojavljuje kao vrlo organizovan i razgranat sistem u bivšim istočnoevropskim zemljama. Nesporno je i da je ona dio novonastalog identiteta tih društava, naročito iz perspektive ljudi sa zapada. Pornografija je nezaobilazan simbol vremena i u velikoj mjeri utiče na druge segmente života, od mode, marketinga, estrade pa do televizijskih programa. Iako izgleda kao ironija, porno glumice su zauzele mjesta koja su nekada pripadala nacionalnim „herojima rada i revolucije”. Čini mi se i da je porno industrija prava metafora one vrste ili forme kapitalizma koja dominira istočnoevropskim prostorima. Nijesam baš siguran u to da sam u stanju sve objasniti. Iako vjerujem da umjetnici moraju znati čime se i zašto bave, u umjetnosti postoji i nešto što je nemoguće potpuno izraziti riječima, nešto intuitivno, fluidno. To čini vizuelno i verbalno izražavanje različitim.

MONITOR: Jedan ste od rijetkih umjetnika koji glasno izjašnjava o stavu prema svijetu koji ga okružuje. Takođe ste i oštar kritičar našeg kulturno-socijanog miljea. Kako je boriti se za takvu definiciju života u bari punoj „ljutih krokodila”?
ŽIVKOVIĆ: Ma, nijesam ja oštar kritičar nego je Crna Gora u lošem stanju! Prećutao sam dosta toga što znam ili osjećam. To što me prepoznaju kao jednog od rijetkih umjetnika-kritičara još je jedan dokaz za to koliko je loše. Nikad nijesam vrijeđao bilo koga, pa i kada sam sam bio vrijeđan. Stvari o kojima sam pisao svima su, čak i onima koji ne žele da vide, lako uočljive. Crna Gora je imala izuzetnu priliku sticanjem nezavisnosti da stvori zanimljiv i otvoren model kulturnog života, koji bi reflektovao svo bogatstvo razlika jedne male zemlje. Da paradoks bude veći, za razvoj takvog modela nije bilo potrebno ništa osim razumnog podsticanja onoga što već postoji. Desilo se suprotno, na djelu je jak državno-politički pritisak na institucije i programe i to ne donosi ništa dobro. Ako tome dodamo paletu uobičajenih interesa druge vrste, koji dominiraju kulturnim životom, dobijamo to što je Crna Gora danas. Jednog dana će se pokazati kolika je i kakva šteta napravljena. Ako ne bude niko o tome svjedočio, svjedočiće posljedice. Samo da se u međuvremenu ne izgubi uvjerenje da postoje stvarni a još neotvoreni potencijali za dobar kulturni život.

MONITOR: Da li uživate podršku kolega s likovne scene i koliko su glasni i istrajni u tome?
ŽIVKOVIĆ: Ne, ukoliko se u tu glasnost i istrajnost ne ubrajaju telefonski pozivi podrške, kojih je zaista bilo puno, naročito u vrijeme polemike s Ministarstvom za kulturu. Osim jednog broja prijatelja koji me samim tim što su prijatelji potpuno podržavaju, uglavnom sam bez podrške kolega. Na žalost, nema među likovnim umjetnicima nekog naročitog osjećanja kolegijalnosti ili solidarnosti. U mnogo čemu biste se iznenadili kako taj svijet funkcioniše i na šta sve nije imun. Sve slabosti Crne Gore reflektuju se u svijetu likovne umjetnosti.

MONITOR: Da li je umjetnost na ovim prostorima politizovana i u kojoj mjeri?
ŽIVKOVIĆ: Politizovan je čitav kulturni i stvaralački život ali je pitanje što je u tome što se sve stvara umjetnost a što sredstvo za realizaciju nekih drugih interesa ili potreba. Crnogorska vlast ima jake veze sa jednim brojem umjetnika. To se lako vidi po njihovim titulama, funkcijama, socijalnom statusu i realizovanim radovima. Na žalost, jako se teško i u drugim oblastima, gdje je lakše prepoznati što valja a što ne, osloboditi od političkog uticaja. U prostoru koji umjetnički ne komunicira s ostatkom svijeta, kakav je Crna Gora, sve može biti proglašeno dobrom umjetnošću. Kod nas je kultura pod jakim prisustvom politike, nepotizma, ličnih veza… Nije samo u Crnoj Gori tako, ali ovdje to ima jednu neprijatniju aromu od uobičajene.

MONITOR: Neki smatraju da ste svoju likovnu poetiku podredili politici. Da li su to dvije odvojene ili spojene posude bivstvovanja?
ŽIVKOVIĆ: Ne znam kako da na to precizno odgovorim. Ne osjećam se loše kao angažovan umjetnik, ako to može da bude odgovor. To je nešto što je definitivno izraz mojih umjetničkih interesovanja. Može se reći da razmišljam o politici i mimo umjetnosti ali to realno ne ugrožava bavljenje umjetnošću. Manje sam ja aktivan u politici nego mnogi crnogorski umjetnici. Razlika je samo u stavu, afinitetima. Neki su u Ministarstvu kulture ili u drugim vladinim prostorijama toliko često prisutni da je to neuporedivo s vremenom koje ja provedem u povremenom pisanju tekstova.
Radovi koje smo pominjali na početku razgovora zaista su socijalno angažovani, ali takva je umjetnost najbolja koju znam. Angažovani su bili i renesansni umjetnici a da ne pominjem umjetnost dvadesetog vijeka ili savremenu umjetnost. Uostalom, pogledajte najznačajnije likovne događaje u svijetu, nagradne konkurse, bijenale… Postavke su uglavnom u jakoj vezi s vremenom i prostorom u kojem se dešavaju. Bojim se da je to rečeno samo kako bi se podcijenilo to što radim.

MONITOR: Kako doživljavate uvrjedljiv komentar na vaš likovni opus od strane ministra kulture Branisalava Mićunovića?
ŽIVKOVIĆ: Ne doživljavam ga više ni u sjećanjima. Zbilja. Nijesam bio nešto posebno uvrijeđen ni kada se to desilo, jer znam ko je to rekao i koji je bio smisao i razlog. Ne bih mijenjao svoj opus ni za čiji, a naročito ne za onaj s kojim je moj upoređivan. Vrijeme će pokazati ko je što sve radio u svojim opusima.
Ono što je tužno je da niko iz likovnog svijeta, od ULUCG (čiji sam bio član upravnog odbora) pa do samih umjetnika nije osjetio potrebu da javno reaguje na to vrijeđanje ministra kulture. Javno je reagovao Balša Brković uz nekoliko drugih ljudi, ali niko iz svijeta likovne umjetnosti. A to je tužnije od ministrovog bavljenja mojim opusom.


Politički servis

MONITOR: Da li je „familija” ušla u sve pore umjetnosti ili se to po Vama odnosi samo na pozorište?
ŽIVKOVIĆ: Pozorište je ključno u tom smislu. Osim potrebe da se omoguće česte premijere ljudima bliskim vlasti, radilo se i o želji da se, upravo uz pomoć pozorišta, prenesu političko-nacionalne poruke koje su bile neophodne političkoj eliti radi promjene svog profila. Znate, nije čudo da za svo vrijeme postojanja SSSR-a nije prestao pozorišni život a jeste život likovne umjetnosti. Totalitarne vlasti vole pozorište, ono je odličan politički servis. Likovna umjetnost nije bila inspirativna vlastima jer im ne obezbjeđuje takvu promociju. Time je uzrokovan i oblikovan taj značajan disbalans i to prije svega u budžetskom finansiranju programa. Uz to je išla i prateća medijska promocija. Devedesetih su dešavanja u kulturi bila pod drugačijim, možda lakše podnošljivim pritiskom vlasti. To je omogućavalo veću autonomiju, pa time i programsku raznovrsnost. Sjetimo se Cetinjskog bijenala, FIAT-a… Sada je gotovo nemoguće pronaći kulturne programe koji su osobođeni uticaja i pritiska vlasti.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo