Oprobana podjela na Crnogorce i Srbe, uz marginalizaciju svih drugih građana ove države, u startu minimalizuje mogućnost zajedničkog nastupa postojeće opozicije. I čini gotovo nemogućom njihovu saradnju sa partijama manjinskih naroda. U toj igri, zna se, pobjeđuje DPS
Dok se drugačije ne naredi, preko srpsko-crnogorske granice, s jedne na drugu stranu, putovaće samo kletve i uvrede. O njihovom intenzitetu i publicitetu brinuće propagandni štabovi DPS Mila Đukanovića i SNS Aleksandra Vučića. A osnovano se sumnja da i jednim i drugim koordinira ista osoba – Vladimir Beba Popović.
U tom kontekstu neki postupci Podgorice i Beograda postaju lakše razumljivi.
Prvi potez najnovije partije odigrao je premijer Duško Marković. Spajajući proslavu Dana nezavisnosti sa slavodobitnom tvrdnjom da je Crna Gora prva evropska država bez korone (corona free), Marković je najavio da će od 1. juna početi otvaranje državnih granica za posjetioce iz inostranstva. U prvi mah, samo za desetak država u kojima je epidemiološka situacija zadovoljavajuća.
Na tom popisu nije bilo Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova, iako je jasno da bez ljudi iz tih država, koji će ovdje doći kao jeftina sezonska radna snaga, a onda i kao redovni gosti, teško može biti ljetnje turističke sezone. Premijer je to znao. Ali on i njegovi saradnici objašnjavaju da je odluka da neke granice za sad ostanu zatvorene, motivisana isključivo brigom za zdravlje građana.
Izgleda, ipak, da smo o toj odluci obaviješteni prije nego što je ona usvojena. Tako makar tvrdi ambasador u Beogradu Tarzan Milošević. U izjavi za Radio Slobodna Evropa doskorašnji politički direktor DPS kaže kako je „radi jasnog i preciznog informisanja važno naglasiti da Vlada Crne Gore još uvijek nije donijela nikakvu novu odluku što se tiče otvaranja granica”!? O čemu je onda pričao premijer Marković? I zašto?
Još zanimljivije, predsjednik Vlade je saopštio da Srbija ne zadovoljava epidemiološke kriterijume u istom danu kada je njegova Vlada u Srbiju poslala 200 svojih građana, redovnih studenata fakulteta u Beogradu i Novom Sadu. Nije valjda da su studenti, svjesno i neodgovorno, tek tako izloženi opasnosti. Ili će prije biti da im je Vlada omogućila da se vrate školskim obavezama nastojeći, istovremeno, da ispuni i planove o održavanju dostignutog nivoa tenzija u crnogorsko-srpskim odnosima.
Očekivana reakcija iz Beograda stigla je momentalno. Ana Brnabić, Ivica Dačić, Zorana Mihajlović i, konačno, Vučić demonstrirali su nepokolebljivu spremnost da stanu u odbranu nacionalnih interesa i zaštitu srpskog naroda sa obje strane, do daljnjeg, zatvorene granice. Tako i priliči političkim profesionalcima u jeku predizborne kampanje, nepunih mjesec dana prije parlamentarnih izbora (glasanje je u Srbiji zakazano za 21. jun).
Dva slikovita primjera tog političko-propagandnog programa. „Nećemo sprečavati običnim crnogorskim građanima da posete Srbiju, ali hoćemo još snažnije i još oštrije sprečavati ulazak crnogorskih kriminalaca i mafijaških klanova iz Crne Gore koji su decenijama ubijali po Srbiji i terorisali naše građane“, presjekla je premijerka Brnabić. Tu je, sem oštrine, demonstrirala i zavidan patriotizam: „Zamolila bih da građani što duže i u većem broju ostaju u našoj Srbiji i da, ako negde moraju da odu, ne idu tamo gde su građani Srbije nepoželjni”. Eto tako.
Državničku mudrost SNS režima pokazao je Vućić. Uz znanu, dušu slovensku. „Nemam nikakvu sumnju da je reč o političkoj odluci vlasti u Crnoj Gori“, rekao je on naglašavajući da će Srbija ostati otvorena za naše građane. „To je u srpskom duhu, u duhu dobrih i bratskih odnosa, i ne želimo da kažnjavamo 30 odsto Srba koji tamo žive kao ni ostale građane te zemlje. To su naša braća, mi nemamo nikoga bližeg od Crne Gore“. Pa ne pustiti suzu.
Sad, znamo mi Aleksandra Vučića. Baš kao što znamo ovdašnje vukove i lisice koji se, sa jednakom brigom i odlučnošću, spremaju za izbore. Iako još ne znamo kad će se tačno održati, premijer ih je onomad nazvao jesenji, jasno je da je predizborna kampanja uveliko počela. Posebno vladajuće partije. Jasan je i njihov naum da i ovi izbori prođu kao produženo referendumsko izjašnjavanje. Uz iste one priče o odbrani i zaštiti crnogorske nacije i države koje se iz Đukanovićevog DPS pričaju od 1998. I koje su pričali i tokom predizborne kampanje 2016, obećavajući da je to „posljednji put“.
Pa se onda pojavio Sinđa. I crnogorska sapunica dobija nastavak.
U međuvremenu, stigla je vijest da je Direktorat civilnog vazduhoplovstva Srbije suspendovao pravo Montenegroerlajnsa da slijeće na srpske aerodrome. Iako MNA ovih dana, možda, i nije imala planiranih letova za Beograd odluka je – i u Podgorici i u Beogradu – dočekana kao novi dokaz zlih namjera druge strane.
„Industrija u kojoj poslujemo ne bi trebalo da zavisi od političkih odluka“, navodi se u pomirljivom saopštenju MNA. „Bez obzira na ovu nenadanu odluku Beograda, Srbija će svakako ostati dio naših saobraćajnih planova i pokušaćemo da damo doprinos da se posljedice COVID-19, u ekonomskom smislu, što prije saniraju”.
Premijer Marković nije bio toliko suzdržan. Komentarišući odluku o suspenziji letova MNA na srpske aerodrome, on je ocijenio da je u pitanju „samostalna i nezavisna“ odluka Srbije. I ponovio kako ni Crna Gora nikoga „ne treba da pita za mišljenje šta će da uradi sa onim što je njen interes“.
Tu je dosolio. „Uzaludni su nasrtaji, namjerno kažem nasrtaji, ne pokušaji, jer su pokušaji blaga riječ za sve ono s čim smo se suočavali 1997. i 1998, 1999. i 2000, pa 2006. i 2016“, kazao je Marković odgovarajući na poslaničko pitanje podigrano iz sopstvene partije. Obećao nam je da će ti nasrtaji na „mir, stabilnost a posebno nezavisnost Crne Gore“ biti uzaludni i sankcionisani. A još smo od premijera čuli kako su ti napadi odraz panike i nervoze pred „uspjehom crnogorske politike koji leži u razvoju i demokratskim standardima…“
O tim smo standardima minulih dana mogli, sa raznih adresa, da čujemo dosta toga. Uz sve glasniju ocjenu da su ova država i njena vlast sve dalje od proklamovanih standarda slobode, demokratije i pravde. Da ni na ekonomskom planu stvari ne stoje najbolje, to nam ne treba objašnjavati bilo ko sa strane. Uostalom, da se ima čime pohvaliti, vlast ne bi ponovo bježala na teren nacionalnih i vjerskih podjela.
Sve se to odvija uz pomoć provjerenih saigrača iz redova opozicije. Prošlo je 15 mjeseci od potpisivanja Sporazuma o budućnosti (na velikom protestnom skupu koji je organizova građanski pokret Odupri se) kojim su se svi opozicioni poslanici obavezali da neće izlaziti na izbore dok se za njih ne steknu uslovi. Tu, navedeno je, spadaju – ostavke najviših predstavnika izvršnih i sudskih vlasti i formiranje Vlade građanskog jedinstva. Očito je da se neke opozicione vođe poodavno spremaju da te potpise pogaze. A vlast im, kao mamac i psihološku olakšicu za pogaženu riječ, nudi identitetske priče.
Jasno je: oprobana podjela na Crnogorce i Srbe radikalno umanjuje mogućnost zajedničkog nastupa opozicije. I dodatno produbljuje jaz između opozicionih predstavnika i lidera partija koje predstavljaju nacionalne zajednice Bošnjaka, Albanaca i Hrvata.
DPS-u to olakšava obesmišljavanje bojkota, organizovanje izbora sa satelitima, formiranje postizbornih koalicija. Tamo gdje bi se mogli pojaviti i naznake neposlušnost, makar u vidu suvišnog kadrovskog uslovljavanja, u pomoć priskaču institucije sistema. Ili neko misli da je puka slučajnost nedavno saslušanje predsjednika SD Ivana Brajovića u Specijalnom tužilaštvu, više od godinu nakon što su dokumentovane (koruptivne) optužbe na njegov račun. Baš kao i nedavna najava donošenja presude Apelacionog suda u slučaju državni udar od koje zavisi, ne samo politička, sudbina lidera DF Andrije Mandića i Milana Kneževića.
Malo je vjerovatno da buduća odluka Apelacionog suda nije dio dogovora režima u Podgorici i Beogradu koje personifikuju Đukanović i Vučić, a koji za cilj imaju da što lakše i što duže ostanu na vlasti. I iz toga izvuku najveću moguću materijalnu korist. Saradnja je očigledna. A ko ne vjeruje svojim očima teško da bi ga mogli ubijediti i Vladimir Popović, Stanko Subotić ili Mohamed Dahlan. Mada im argumenata ne bi manjkalo.
Šta je kome Beba
„On je opran svim vodama i poznat po rafiniranim manipulacijama javnim mnjenjem“. Ovako je Vladimira Bebu Popovića zimus opisao reporter Švajcarske radio-televizije (SRF) Kristof Vitrih, obavještavajući svoju publiku da ni u jeku sukoba oko statusa i imovine SPC u Crnoj Gori Vućić i Đukanović ne kidaju zajedničke veze. „Vrijedi zapaziti da obojica šefova država posežu za uslugama istog spin-doktora“, navodi Vitrih.
Popović je, za potrebe Đukanovića i njegovog ostanka na vlasti, oformio nezvaničan medijski tim, „zadužen za plasiranje najcrnje propagande protiv Đukanovićevih protivnika”, navodi se sredinom februara i u saopštenju DF-a. „Na taj način Popović, poput kakvog Gebelsa u Đukanovićevom diktatorskom bunkeru, predstavlja svojevrstan medijski pipak kriminogene hobotnice koju je Đukanović stvorio tokom svoje višedecenijske vladavine Crnom Gorom“.
O učešću i ulozi predsjednika Srbije u tim sivim operacijama DF se nije oglašavao. Što je i razumljivo ima li se u vidu da njegovi čelnici (Mandić i Knežević) na referisanje u Beograd idu avionom Vlade Srbije, koji Vućić šalje po njih.
Zato predsjednik Dveri Boško Obradović godinama, od Vućića i njegovih najbližih saradnika traži odgovore na desetak pitanja među kojima su i sljedeća dva: Da li je tačno da je Vladimir Beba Popović specijalni medijski savjetnik obojice predsjednika (misli se na Đukanovića i Vučića)? Da li je tačno da su na račun Popovića Đukanović i Vučić u jednoj austrijskoj banci zajednički uplatili pet miliona eura za njegove usluge?
Dok Obradović čeka odgovore, Cvijetin Milivojević, marketinški stručnjak i politički analitičar za Danas razrađuje tezu po kojoj je Popović – crni princ srpske propagande.
„On je prekoračio ivicu žileta kada je u pitanju moral, etika i čast u propagandi… Istovremeno radi i na propagandi Mila Đukanovića u Crnoj Gori i Vučićevoj u Srbiji. Kao što je krajem devedesetih paralelno radio za DS, a njegov poslovni partner Milan Beko za JUL i SPS, tako danas u Crnoj Gori od Srba pravi neprijatelje, a ovde od Crnogoraca. I to veoma uspešno radi“, tvrdi Milivojević.
Zoran RADULOVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice