Povežite se sa nama

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Zvijezda novembarskih izbora je Đorđe Zenović. On  je sa svojim Pokretom za grad dobio povjerenje 736 birača, 2 mandata. Zenović je  je na majskim izborima bio nosilac liste Demokata kada su osvojili 4 mandata. Između dva izborna ciklusa,  napustio  je stranku u čijem je osnivanju učestvovao i fomirao nezavisnu grupu građana, koja je kao autsajder, ostvarila pažnje vrijedan rezultat.

Zanimljivo,  Zenovića je na njegovom prvom izbornom krštenju neformalno podržao predsjednik države, Jakov Milatović. Predsjednik je Zenoviću slao SMS poruke podrške prije izbora ali i prve čestitke nakon izbornog rezultata. Interesovanje predsjednika Milatovića za Zenovića i  Pokret za grad, može se tumačiti na više načina. Kao pokušaj da preko njega učestvuje u izbornoj utrci u Budvi ili da ga okuraži da pruži podršku Nikoli Jovanoviću u borbi za fotelju gradonačelnika Budve. Jovanović je bliski rođak predsjednika Milatovića.  Stizali su pozivi i od predsjednikovih saradnika iz Pokreta za Podgoricu, molbe za sastanak u četiri oka sa Milatovićem, ali je lider grupe građana sve to odbio. Zenović nije htio da potvrdi niti demantuje ove navode, ali smo u njegovom okruženju dobili sigurnu potvrdu za navedenu komunikaciju.

Ponovljeni izbori pokazali su da bespoštedna i prljava kampanja dvije vodeće političke grupacije nije donijela ništa novo. Ni frakcija koju predstavlja Mikielj ni  Jovanovićeva, ne mogu da osvoje  ni mandat više jedna od druge. Nemaju poželjnu matematiku da  većinu naprave samostalno sa drugim strankama, osim sa DPS-om. Takva saradnja predstavljala bi poricanje izbornih obećanja oba pretendenta za fotelju prvog čovjeka grada, kako sa DPS-om neće ni pod razno.

Za to vrijeme,  u Budvi se odvija divlja otimačina nasledja zajedničkog DF-a,   moći, unosnih poslova, svega onoga što nosi vodeća pozicija u bogatom gradu, čiji je godišnji budžet  60 miliona eura.

Na izborima  u oktobru 2022.,  Milo Božović, lider budvanskog DF-a,  osvojio je apsolutnu većinu glasova, pretočenu u 18 odborničkih mandata i funkciju predsjednika Opštine.  Bila je to moćna izborna kampanja podržana od strane uticajnih funkcionera vladajuće stranke Srbije u kojoj je aktivno sudjelovao tadašnji predsjednik SNS-a, sadašnji premijer Srbije Miloš Vučević. Božović je tada najavio niz kapitalnih razvojnih projekata od velikog značaja za Budvu, poput izgradnje bolnice, promenade od Budve do Bećića, gradske biblioteke, pozorišta, škola, vrtića, garaža, saobraćajnica…Svega onog što gradu standardno nedostaje. Građani vjeruju da bi dobar dio obećanog Božović realizovao.

Međutim, pet mjeseci kasnije, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva,  Božović je uhapšen, pod sumnjom za vršenje više krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala i šverca narkotika. Bio je to  šok kako i za njegove sledbenike i za građane Budve. Opština je ostala bez predsjednika, potpredsjednici nisu bili imenovani kako to Zakon o lokalnoj samoupravi propisuje. Otvorio se put ka bezvlašću i anarhiji u organima vlasti, što su mnogi nemilice koristili. Glavne odluke donosile su se iza zatvorenih vrata, od ljudi koji nisu imali  ovlašćenja. Građani nisu znali ko je odgovoran za šta i ko vrši vlast dok nije pod prijetnjom prinudne uprave imenovana potpredsjednica Opštine Jasna Dokić.

To nije pomoglo u zavođenju reda u gradskoj kući, jer je kao neformalni vladar iz sjenke figurirao Nikola Jovanović, sa pozicije predsjednika parlamenta. Ali u ime i po uputstvima Božovića, koji kao predsjednik Opštine iz pritvora rukovodi političkim procesima u Budvi. Na Jovanovićeve tvrdnje kako on nema centralu u Podgorici, oponenti mu uzvraćaju da je ima –  u Spužu.

Jovanović se u Budvu doselio iz Mojkovca  2019., kada ga je Milo Božović doveo iz stranke DNP,  članice DF-a, u kabinet predsjednika Marka Bata Carevića, na ispomoć. Imenovan je za šefa Carevićevog kabineta i tu započinje njegova budvanska politička karijera. Nakon izbora u oktobru dobija funkciju predsjednika parlamenta, koja je prestala poslije majskih izbora. Iz sjenke Bata Carevića i Mila Božovića, izašao je sa ambicijom da postane gradonačlnik Budve.

Najjači utisak nakon nedjeljnih izbora jeste taj da su  liste zavađenih pristalica nekadašnjeg DF-a u Budvi po drugi put osvojile po 9 mandata i nešto više glasova. Tri puta zaredom u dvije godine, Budvani im ukazuju najveće povjerenje.  Milo Božović slavio je apsolutnu pobjedu sa 5.690 glasova, dok su njegovi naslednici zajedno dobili 5.886.

Građani na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u Budvi,  odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, stvaranje atmosfere straha i prostakluke svake vrste, koketiranje sa organizovanim kriminalom i anarhiju u kojoj se iz nekih tamnih soba vodio grad i trošili milioni eura.

Ispostavilo se da je briga za grad Budvanima na poslednjem mjestu. Prednost su dali ličnim interesima, zapošljavanju bližnjih, povlasticama, poslovima, privremenim lokacijama, plažama….

Opštinu je zapljusnula epidemija zapošljavanja. U administraciji radi oko 2.000 ljudi, samo na njihove plate odlazi desetak miliona godišnje. Oni se po kancelarijama međusobno tuku i pljuju  da nerijetko interveniše policija. Javnost je bila zgrožena i atmosferom u gradu tokom protekle turističke sezone, koji je ličio na veliku deponiju smeća. Nesposobnu, koruptivnu administraciju u kojoj trijumfuju kupljene diplome raznih nivoa obrazovanja, umjesto da osude, birači su nagradili.

Od projekata koje je najavljivao Božović nije bilo ništa iako je na kapitalne investicije utrošeno više od 30 miliona eura. Uglavnom na asfaltiranje ulica uz kojekakve jeftine kineske fontane da zamagle oči građanima, jer se u takvim poslovima i sa  uhodanim partnerima, najviše profitira.

Da li će se dva lokalna lidera i njihovi mentori ovoga puta dogovoriti oko formiranja vlasti ili će njihove jake sujete ponovo  blokirati  grad, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo