Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Budvanin ojadio Srbiju

Objavljeno prije

na

Bivši ministar odbrane državne zajednice SCG Prvoslav Davinić biće do 21. maja optužen zbog sklapanja ugovora o iznajmljivanju špijunskog satelita od izraelskog preduzeća Imidžset internešnal. Davinić je ugovor potpisao juna 2005. u Parizu u prisustvu ondašnjeg predsjednika državne zajednice Svetozara Marovića. „U Višem tužilaštvu u Beogradu smatraju da imaju dovoljno dokaza za podizanje optužnice protiv Davinića”, tvrdi list Blic. Dosad je pred beogradskim Višim sudom saslušano desetak svjedoka i osumnjičeni Davinić.

Među saslušanima su i bivši načelnik Generalštaba Vojske SCG Dragan Paskaš (raniji komandant Podgoričkog korpusa), zatim direktor Jugoimporta-SDPR (srpsko državno preduzeće za promet naoružanjem) i više oficira zaduženih za nabavke vojne opreme i naoružanja.

,,Ispitani su o okolnostima zaključenja spornog ugovora o kupovini satelita. Pribavljena je sva pisana dokumentacija, sa oznakom državne tajne”, navela je portparol Višeg suda Dušica Ristić.

Oglasio se posredno i Marović, potpredsjednik Vlade Crne Gore, kaže da ne želi da se vraća na „slučaj satelit”. Preko svog savjetnika beogradskim Večernjim novostima je odgovorio da je o tom slučaju ranije sve kazao i da je za njega on završen.

Istraga protiv Davinića, osumnjičenog za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja, po nalogu Vrhovnog suda Srbije iz otpočela je aprila 2009. Vojno odjeljenje Okružnog suda prije toga je dva puta odbijalo da pokrene istragu, sve dok Vrhovni sud nije usvojio žalbu tužilaštva i naložio istragu.

U odluci Vrhovnog suda se navodi da postoji osnovana sumnja da je Davinić kao ministar odbrane SCG iskoristio službeni položaj i pribavio korist izraelskoj firmi tako što je sa njom zaključio ugovor o pravu korišćenja satelita, vrijedan 44,9 miliona eura.

U rješenju o sprovođenju istrage se precizira da je Davinić zaključio ugovor bez ikakvog prethodnog postupka izbora ponuđača i bez bilo kakve prethodne stručne konsultacije sa Generalštabom VSCG, ili bilo kojim drugim odgovornim i stručnim licima VSCG, radi utvrđivanja potrebe satelitskog nadzora teritorije sa stanovišta odbrane zemlje i radi definisanja uslova za ugovaranje odgovarajućih usluga.

Zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o zakupu satelita namijenjenog za nadgledanje granice sa Kosovom, izraelska kompanija je tužila Srbiju Međunarodnom arbitražnom sudu u Parizu i dobila spor, tako da je država obavezana da joj nadoknadi štetu od oko 37 miliona dolara. Srbija je potom pred redovnim sudom u Londonu neuspješno osporavala nadležnost arbitraže u Parizu za odlučivanje u tom sporu.

Kako tužba pred londonskim sudom, koju je zastupalo Republičko javno pravobranilaštvo nije usvojena, Srbija je sada obavezna da i londonskom sudu plati troškove postupka od 13.800 eura.

Slučaj arbitražnog spora proglašen je u Srbiji za državnu tajnu. Davinić je pred Arbitražnim sudom saslušan kao svjedok. Objasnio je da nije potpisao ugovor već nacrt ugovora o zakupu sa Imidžsetom.

Tvrdi da je 4. juna 2005. godine u Parizu zajedno sa Marovićem posjetio prostorije te firme kako bi ih obavijestio o odlukama Vrhovnog savjeta odbrane (Marović, Boris Tadić, Filip Vujanović) o nastavku pregovora. On i Marović su se, rekao je Davinić, usprotivili klauzuli o engleskoj arbitraži i istovremeno obavijestili Izraelce da taj dokument mora da dobije odobrenje državnih organa.

,,Ugovor nije zaključen jer je taj dokument na engleskom jeziku, potpisan je bez prisustva prevodioca, bez pečata, djelovodnog protokola, u firmi ponudioca, a ne u Vladi”, naveo je Davinić. Takođe, tvrdi, nije preciziran predmet ugovora, rokovi plaćanja i niz drugih detalja, koji taj dokument čine manjkavim, kazao je Davinić.

On je objasnio da zakonska procedura nije primjenjivana na nabavku satelita jer je Vrhovni savjet odbrane označio kao državnu tajnu i da je od tog tijela dobio podršku za nastavak razgovora.

Davinić je dodao da je cijena od 44,9 miliona eura za zakup satelita bila povoljna i da je bilo planirano da se cijena plati, ne iz budžeta već iz sredstava VSCG koja bi se dobila prodajom viška sredstava i nepokretnosti.

Pored afere Satelit Davinić je optužen 2006. i za učešće u aferi Pancir zajedno sa srpskim poslovnim čovjekom Miletom Dragićem, general u penziji i bivši pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse Milun Kokanović i pukovnik Jovica Vučković, bivši načelnik Odjeljenja za razvoj i opremanje Generalštaba Vojske SCG. Davinić je optužen da je zloupotrebom službenog položaja pribavio korist Dragiću, vlasniku istoimenog preduzeća iz Zrenjanina, ,,u vidu dobijanja posla snabdijevanja” vojske opremom u ukupnoj vrijednosti od 176 miliona eura.

I Marovića su pominjali u Panciru. U tenzijama oko pripreme crnogorskog referenduma, što je bio zgodan paravan za Marovića, u srpskoj štampi su, bez navođenja specifičnih dokaza, lansirane i sljedeće teške optužbe: ,,Skoro dvije trećine vojne opreme koju je vojska naručila od Proizvodnje Mile Dragić trebalo je, preko Crne Gore, da završi na tržistu trećih zemalja. U ovu transakciju umiješan je najviši crnogorski vrh na nivou državne zajednice, kao i Miloš Marović, sin predsjednika SCG, te grupa kontroverznih biznismena iz Crne Gore”, pisao je Glas javnosti.

Kada su afere izbile, Davinić je smijenjen, dok je Marović dobio snažnu podršku Mila Đukanovića, koji je tvrdio da srpska vlast ,”preko afere nabavke vojne opreme pokušava da preuzme kontrolu nad oblastima koje su u nadležnosti državne zajednice”. Đukanović je u septembru 2005. zaprijetio kako će povući sve predstavnike Crne Gore iz struktura SCG ako se ,,nastavi sa pravno-političkim nasiljem”.

 

Milan BOŠKOVIĆ

 

Marovićev Eros

 

Kakva je uloga Marovića u aferi Satelit? Kao nadređeni ministru Daviniću (Marović je bio predsjednik Savjeta ministara SCG), prisustvovao je 4. juna 2005. u Parizu potpisivanju ugovora sa Imidžsetom. U intervjuu za list Danas marta 2006. Marović je tvrdio, ispostaviće se potpuno netačno, da ugovor sa Imidžsetom nije valjan, te kako nikoga neće obavezivati: ,,U vezi sa time mogu ponoviti samo stav Savjeta ministara. Ovdje se radi samo o jednom – da nijedan ugovor ne može proizvoditi finansijske i pravne obaveze za državnu zajednicu bez saglasnosti Savjeta ministara. Nijedan takav konkretan ugovor nikada nije bio pred Savjetom ministara”.

Te tvrdnje ne stoje: stvar je riješena na arbitraži, sada potvrđena odlukom suda u Londonu – ugovor s Imidžsetom ,,proizvodi finansijske i pravne obaveze”. Marović nije poricao navod da je sa Davinićem 2005. prisustvovao potpisivanju ugovora. Razumno je pretpostaviti kako je Marović, kao neko ko govori i čita engleski jezik, imao tada priliku da pročita Ugovor o pravima davanja zadataka partnera u satelitskoj operaciji (izvorno: Satellite Operating Partner Tasking Rights Contract), koji je Davinić, u statusu kupca (customer), potpisao sa izvršnim direktorom (Chief Executive Officer) izraelskog Imidžseta.

Ministarstvo odbrane u Beogradu je, prema ugovoru, na šest godina iznajmilo od Imidžseta satelite tipa Eros A i Eros B, ali ih u Srbiji nikada nijesu koristili.

Naknadno, utvrđeno je kako su Erosi čista besmislica za tehničke mogućnosti i potrebe VSCG, koju su dva sputnjika, Marović i Davinić, eto, htjeli da reformišu, ali im se nije dalo. Satelit tipa Eros (akronim od Earth Remote Observation Satellite, u prijevodu,” satelit za osmatranje Zemlje iz daljine”) nema telekomunikacione kapacitete za pristup bazama podataka, dok je rezolucija slike suviše gruba za osmatranje kretanja ondašnjih gerilskih UČK grupica ili prekograničnog šverca. U Srbiji su onda zaključili: ,,Kupili smo nešto što nam ne treba parama koje nemamo”.

Revoltirani Srbi su, naknadno, za Marovića izračunali kako ih je za tri godine mandata predsjednika SCG koštao ukupno tri miliona eura, odnosno, po milion godišnje; bez njegove završne dionice u Satelitu s cehom od 37 milona eura.

V. JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo