Povežite se sa nama

Uncategorized

BUDVA U RUKAMA OPOZICIJE: Nova šansa

Objavljeno prije

na

U Novu 2017. godinu Budva ulazi sa novom lokalnom upravom. Vlast preuzimaju opozicione partije i koalicije koje su na oktobarskim izborima odnijele pobjedu i srušile vladavinu Demokratske partije socijalista uspostavljenu 2005. godine. Ovo je drugi put da opozicija tokom dvodecenijske vladavine DPS-a poznatim turističkim centrom, prekine tu tradiciju i preuzme vlast. To se dogodilo na lokalni izborima 2002, kada su stranke takozvane prosrpske orijentacije zajedno sa Liberalnim savezom preuzele izvršnu vlast, ali na kratak rok, jer su je već na narednim izborima 2005. godine, ubjedljivo izgubile.

Uoči božićnih i novogodišnjih praznika konačno je pao dogovor opozicionih partija o formiranju zajedničke lokalne uprave u naredne četiri godine. Način na koji se pregovaralo duže od dva mjeseca, te jedinstven model vladanja koji je na koncu usvojen, nedvosmisleno je pokazao kako među opozicionim strankama vlada međusobno nepovjerenje, nemogućnost dogovora u skladu sa izraženom izbornom voljom građana Budve. Građani su najviše glasova dali novoj partiji koja u Budvi prvi put startuje u izbornom procesu, Demokratama CG i nosiocu njihove liste Draganu Krapoviću. Stranka je samostalno nastupila na izborima i osvojila 7 odborničkih mandata. Veliki uspjeh nove stranke, čije članstvo mahom čini mlađa generacija Budvana, ukazuje na većinsko raspoloženje građana turističkog grada na čijem kormilu žele nove ljude, nekopromitovane, obrazovane, koji će donijeti neophodne promjene.

Lista Demokratskog fronta sa nekoliko političkih stranaka, koju je predvodio biznismen Marko Bato Carević, dobila je nešto manje glasova i sedam odborničkih mandata, dok su dvije koalicije sa pet stranaka osvojile preostala tri mandata potrebna za skupštinsku većinu.

Tokom pregovora u kojima su odlučivali Demokrate i DF, demonstrirana je nesloga i neprincipijelnost posebno od strane DF-a, čiji su predstavnici koristili modus pregovaranja po kojem nije važno kome su građani dali većinsko povjerenje nego šta oni misle o tome, licitirajući čiji je kandidat bolji, ljepši ili sposobniji, iako se ni jedan ni drugi do tada nijesu oprobali u politici. Bila je to ogoljena borba za funkciju gradonačelnika Budve u kojoj su zanemarivani interesi građana i njihova očekivanja da opozicija što prije preuzme kormilo grada iz ruku DPS-a, čiji su kadrovi dvomjesečni prazni hod iskoristili da donesu niz štetnih odluka i isprazne opštinsku kasu do posljednjeg centa.

Zahvaljujući uslovljavanju u podjeli izbornog kolača Budva je postala jedina opština u Crnoj Gori koja je dobila rotirajućeg predsjednika Opštine, po ugledu na davno prevaziđeni model raspodjele funkcija po nacionalnom ključu u bivšoj SFRJ. U prvom dvogodišnjem mandatu predsjednička fotelja pripala je Krapoviću, koju će krajem 2018. godine ustupiti Marku Careviću.

Puni mandat nije dat ni predsjedniku Skupštine, koji će se rotirati između dvije vodeće političke opcije na dvije godine, kao i mjesto glavnog menadžera grada.

Kada je to napokon utvrđeno, ostale funkcije u lokalnoj upravi lako su raspoređene.

Međutim, tek uspostavljen dogovor i raspored snaga u lokalnom parlamentu narušen je potezom centrale Pokreta za promjene, stranke koja je iz svojih redova naprasno isključila svog prvog čovjeka u Budvi, predsjednika Opštinskog odbora PzP i odbornika Stevana Džakovića, jer je, protivno stavu svoje partije, insistirao da se prilikom podjele funkcija poštuju izborni rezultati te da se podrži kandidatura Krapovića za mjesto predsjednika Opštine u punom mandatu.

Tako je Džaković postao prva ,,žrtva” nove vlasti u Budvi i prvi samostalni odbornik, jer je odbio nalog stranke da vrati izborni mandat. Ovim potezom PzP je oslabio Demokratski front koji sada ima šest odborničkih mjesta u Skupštini Budve.

Izbacivanje arhitekte Džakovića iz stranke može skupo koštati PzP u Budvi. Džaković je bio istaknuti opozicionar, tokom osam godina koliko je kao odbornik proveo u skupštinskim klupama, pokrenuo je brojne afere DPS-a u ovom gradu koje je Specijalno tužilaštvo kasnije procesuiralo. Nije nikakva tajna u Budvi da je njegovom neočekivanom izbacivanju iz stranke kumovala sprega pojedinih članova budvanske kriminalne organizacije i novih kadrova PzP, uz pomoć vodećih ljudi DF-a.

Opozicija preuzima turističku metropolu u ruševnom stanju, finansijski iscrpljenu i prezaduženu a urbanistički posve degradiranu. Decenijsku vladavinu DPS-a obilježile su najamnje tri odrednice. Poguban odnos prema vrijednom prostoru, specijalni poslovi za izvlačenje novca iz gradske kase i krađa opštinskog zemljišta nesagledivih razmjera.

Prirodne ljepote budvanske obale DPS je pretvorio u robu za tržište, u poligon za bezdušno zgrtanje novca. Prostor Budve podjednako je betonirala politička-biznis elita na lokalnom i na državnom nivou. Očigledna korupcija koja je u brojnim tužilačkim istragama Specijalnog tužilaštva u Budvi zaobiđena, odigravala se u oblasti planiranja i bestijalnoj urbanizaciji priobalnog pojasa. Donijeto je gotovo stotinu interesnih urbanističkih planova, dokumenata u koje su se ugrađivali svi redom, od lokalnih čelnika, urbanista, planera do činovnika nadležnih ministarstava. Samo tako je bilo moguće u budvanskom amfiteatru složiti onoliko solitera, betonskih čudovišta koja su unakazila grad. Iza svakog takvog betonskog monstruma stoji nekažnjena, lančana korupcija.

Špekulacije sa opštinskim zemljištem, megalomanskim investicionim poduhvatima kojim je budžet Opštine oštećen za desetine miliona eura, sastavni su dio procesa totalne urbanizacije budvanske rivijere, koju je sprovela organizovana kriminalna grupa na čelu sa Svetozarom Marovićem. Međutim, glavni pomagači u tom procesu ostali su van domašaja Katnićeve ruke pravde.

Specijalnost bivše lokalne uprave bili su poslovi preko kojih su putem sudskih rješenja i prinudnih naplata izvlačili milione iz gradske kase, od kojih još uvijek, uprkos potpisanim sporazumima o priznanju krivice i finansijskim kaznama, nije vraćen ni euro.

Tajno preknjižavanje opštinskog zemljišta na privatna lica najnovija su otkrića o malverzacijama u opštinskom katastru na koje je ukazao Milorad Vujović, bivši potredsjednik Vlade izbornog povjerenja. On je objelodanio kako su iz budvanskog katastra nestale kutije sa dokumentima i kompletnim podacima o vlasničkoj strukturi za desetine hiljada kvadrata atraktivnog opštinskog zemljišta na Jadranskom sajmu, na Rtu Zavala i brdu Košljun. Nevjerovatna priča koja čeka na rasvetljavanje kako bi se sagledale razmjere pohare Budve i njene imovine tokom DPS vladavine. Hoće li u novoj lokalnoj vlasti biti političke volje da se nezakoniti poslovi bivše vlasti procesuiraju, znaće se u narednom periodu.

Očekujemo bočne udarce

Marko Bato Carević, kandidat DF-a za predsjednika Opštine u drugom mandatu, pokazuje optimizam u pogledu uspjeha nove vlasti u Budvi: ,,Čeka nas izuzetno težak posao u kome će opozicija, bez obzira na svoju različitost, dati svoj maksimum da se Budva iščupa iz čeljusti bivše DPS vlasti i da ovom gradu vrati nekadašnji ugled. Puno je interesa uključeno, očekujemo bočne udarce kojima će pokušati osporiti naš rad, ali mi vjerujemo u sebe. Budva je devastirana i to je nešto čemu ćemo se posebno posvetiti. Pristupa se privremenoj obustavi urbanističkih planova za Budvu i Petrovac i reviziji ostalih. Planiranje od danas do sjutra kako se radilo u Budvi prema privatnim interesima pojedinaca dovelo nas je dovde. Budva zaslužuje drugačije i bolje i to ćemo pokušati sprovesti”.

Nada

Šta građani Budve mogu očekivati od nove uprave, pitali smo Mijomira Pejovića, poslanika i potpredsjednika Demokrata CG: ,,Prisjećajući se svih 11 godina DPS vlasti organizovane kriminalne grupe u Budvi, nije lako izdvojiti bilo što, a da to iz ugla građanina nije sram, stid i crvenilo koji obuzimaju svakog ko je ovdje živio i gledao kako i na koji način su pljačkali i krali svoju Opštinu i svoje građane. S početkom 2017. sam i više nego uvjeren da su građani na izborima stvorili osnove za jedan novi početak, za jednu novu nadu koja će biti pokretač u zaokretu od svega onog što je do temelja urušilo sistem vrijednosti poslednju deceniju”.

Branka PLAMENAC

Komentari

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo