Detaljnim urbanističkim planom, koji je na snazi, Budva je uređena kao grad kula i solitera. Za model po kome je planiran izgled turističkog centra Crnogorskog primorja odabran je Vankuver, treći po veličini grad u Kanadi, podignut na obalama Tihog okeana, koji prema popisu iz 2011. ima 603.500 stanovnika u užem jezgru grada, koliko i cijela Crna Gora, dok sa okolinom taj broj dostiže dva miliona.
U skladu sa takvom vizijom u maloj Budvi sa oko 17.000 stanovnika, planirana je izgradnja oko 22 solitera uz obalu, na potezu od Starog grada do Zavale.
Jedan broj višespratnica već je izgrađen, ostale će uskoro, ali ono što je zajedničko svima jeste namjena i način izgradnje koja izaziva sve veću zabrinutost građana.
Zona uz Slovensku obalu koja je ekstremno napadnuta kulama i soliterima poznata je kao močvarno zemljište lošeg kvaliteta, zbog čega nosi naziv Velje vode. Investitori pribjegavaju raznim tehnikama prilikom postavljanja temelja u takvom mulju, ilovači i pijesku. Neki se osiguravaju šipovima koje buše na preko 15 metara dubine, poput tržnog centra TQ Plaza, ili postavljanjem takozvanih betonskih dijafragmi na velikoj dubini, na kojima potom grade garaže i spratove.
Čitav pojas budvanskog akvatorija biće na taj način potkopan duboko ispod nivoa mora, kao da je Budva Venecija ili pustinja u Dubaiju. U pitanju je svojevrsno silovanje prostora turističke metropole, nasilno korišćenje terena uprkos izrazitom riziku od zemljotresa.
Budva je na kartama seizmičkog hazarda označena kao zona devetog stepena seizmičnosti po Merkalijevoj skali. Upravo na njenom najosjetljivijem prostoru predviđena je gradnja niza gusto zbijenih višespratnica sa hiljadama novih stanova za tržište.
U aprilu ove godine navršava se 35 godina od katastrofalnog zemljotresa koji je pogodio crnogorsko primorje, u kome je Budva najviše stradala. To iskustvo, kako izgleda, ničemu nije poslužilo.
Prilikom izgradnje kompleksa sa četiri kule nedaleko od Starog grada, površine nad i pod zemljom oko 30.000 kvadrata, koji finansira ICL Inženjering iz Podgorice, a gradi Bemaks, temelji za podzemne garaže kopani su na 10,5 metara ispod nivoa tla, ili 6,5 metara ispod nivoa mora.
Graditelji su naišli na ogromne podzemne vode pod velikim pritiskom. Zanimljivo je da je u pitanju tekuća voda, čitava rijeka slatke vode, čije su uzorke ispitali u Geološkom zavodu u Podgorici. Pokazalo se da je voda čista i ispravna za piće, pa su je pili direktno iz iskopanih bunara. Na 12,5 metara dubine u 90 odsto budvanskog polja teče ogromna voda, tvrde naši sagovornici.
Dok je Budva muku mučila sa sušnim turističkim sezonama i suvim česmama a vlast trošila milione eura na gradnju postrojenja za desalinizaciju morske vode na Zavali, na par metara ispod zemlje teku rijeke slatke vode sa brda podno Lovćena.
Kakva opasnost prijeti Budvi i njenim građanima od intenzivnog iskopavanja tla i gradnje solitera na vodi, pitali smo u Zavodu za geološka istraživanja, nadležnom između ostalog i za izradu elaborata o izvršenim geološkim istraživanjima geotehničkih i seizmoloških karakteristika terena za potrebe gradnje objekata.
„Ukoliko se radovi izvode po predviđenoj proceduri, u skladu sa zakonom i propisima u toj oblasti, problema ne može biti. Danas je sve moguće graditi, samo uz veće izazove i troškove. Nova je tehnologija gradnje objekata i nosivosti za područje seizmike od devet stepeni. Napredovala je i geologija… Radovi moraju biti izvedeni u svemu prema tehničkoj dokumentaciji i tehničkim propisima, normativima i standardima”, kazao je geolog Dragan Radojević
On je istakao da ozbiljni problemi mogu nastati ukoliko se radi mimo složene procedure koju propisuje Zakon o geološkim istraživanjima i Zakon o gradnji objekata.
Međutim, iskustvo o načinu izrade i donošenja DUP-a Budva-Centar, koji predstavlja spisak želja crnogorskog građevinskog lobija, postupka izdavanja građevinskih dozvola, te radu nadležnih inspekcija, ostavlja prostor za sumnju u poštovanje važećih propisa čija primjena drastično ugrožava ekonomski interes investitora.
Profesor Božidar Pavićević ističe da je Crna Gora propustila priliku da zakonom propiše drugačiji pristup planiranju prostora i projektovanju objekata u uslovima opasnosti od zemljotresa, koji je uspostavljen nakon zemljotresa 1979. na osnovu studija koje je izradio tim domaćih i međunarodnih eksperata na čelu sa arhitektom Adolfom Ciborowskim.
„Tada je ustanovljen pojam seizmičkog rizika koji nije samo zemljotresni hazard nego predstavlja mjeru oštećenja na objektu ili urbanom prostoru. Na osnovu statističkih podataka o oštećenju objekata na primorju rađene su studije povredljivosti, odnosno vulnerabiliteta, da bi se došlo do podataka koliko neko područje može da podnese tog rizika”, kazao je Pavićević
Kao posebnu karakteristiku područja u Budvi u zoni pored obale, Pavićević navodi pojam likvefakcije, pretvaranje pješčanog tla izloženog dejstvu zemljotresa u tečno stanje, kada potpuno gubi nosivost, što se pokazalo u Budvi i Kotoru.
Iako je ova pojava slična živom pijesku odavno poznata, tek je 1964. nakon zemljotresa u Nigati u Japanu i na Aljasci uočeno njeno razorno dejstvo od strane seizmologa i građevinskih inženjera.
Da li će soliteri kompleksa Tre Canne, na primjer, koji je firma Fab Live izgradila neposredno uz Slovensku plažu, otplivati jednoga dana na otvoreno more, zavisi od Rihterove skale koja povremeno protrese Budvu.
„Ima načina, naravno, da se pojedinačni objekti mogu projektovati i graditi u toj zoni u Budvi, ali za tako velike grupacije valjalo bi da se urade analize povredljivosti objekata. Pogotovo ako se duboko fundiraju oni će da utiču jedni na druge pri zemljotresu.” kaže Pavićević.
Po njegovom mišljenju malo ko je kod nas obučen da to radi. Crna Gora nema specijalizovane zemljotresne inženjere. O ovoj oblasti se govori uopštenim pojmovima. „Suština je u pristupu koji se tretira pod pojmom rizika. Pogrešno se identifikuje seizmička mikrorejonizacija i izrada karata seizmičkog hazarda kao dovoljna podloga za izračunavanje seizmičkog rizika. To je samo stepen izloženosti riziku tog područja. Kumulativno se moraju sagledati svi elementi rizika, zgrade, ljudi, infrastruktura.
Nažalost, pomenute studije o osnovnim principima seizmičkog planiranja nisu postale dio zakonskih rješenja”, kaže profesor, koji se godinama zalagao za njihovo bezuslovnu primjenu već kroz urbanističko-prostorno planiranje, posebno na području primorja, kako je 79. bilo pokrenuto pa stopirano.
Branka PLAMENAC