Povežite se sa nama

MONITORING

BUDVA: GRADNJA ZETA FILMA POD ZNAKOM PITANJA: Oslabila moć Brana Mićunovića?

Objavljeno prije

na

Moćni Nikšićanin Branislav Brano Mićunović susreo se sa nizom problema u realizaciji izgradnje velelepne višespratnice u centru Budve, na mjestu postojeće zgrade kompanije Zeta film, čiji je većinski vlasnik. Sudeći prema administrativnim preprekama koje su se ispriječile na putu dobijanja urbanističko tehničkih uslova (UTU) za izgradnju nove građevine, Mićunović nema u Budvi uticaj kao ranije kada je uspijevao da angažuje čitav aparat lokalne i državne uprave da njegove nezakonite poslove prevedu u redovne ili da mobiliše odbornike vladajuće koalicije DPS-SDP-LP da donose i usvajaju urbanističke planove za njegove potrebe.

Podsjećamo na slučaj donošenja Studije lokacije Mirište, za prostor iznad Miločera, koja se odnosila samo na Mićunovićevu parcelu površine 1.700 m2, na kojoj je on prethodno, bez dozvole, izgradio zgradu sa osam spratova uz jedan niži objekat. Uprkos kritikama opozicije i nevladinih organizacija odbornici SO Budva izglasali su u avgustu 2011. ovaj planski dokumenat uz svesrdno zalaganje predsjednika parlamenta Bora Lazovića i saglasnost Ministarstva održivog razvoja i ministra Predraga Sekulića.

Odbornici su tada podržali i zahtjev Mićunovića da se parcela na kojoj se nalazi zgrada Zeta filma objedini sa parcelom gradskog parka u jedinstvenu urbanističku parcelu, kako bi dobio povoljnije urbanističke parametre i povećanje spratnosti megalomanskog zdanja koje je namjeravao izgraditi. Uzalud je bilo protivljenje opozicije i ukazivanje da je gradski park javni prostor i da se ne može koristiti u privatne svrhe. Mićunovićeve želje bile su, dugi niz godina, za lokalnu administarciju neprikosnovene.

Danas stvari stoje nešto drugačije. Filmsko preduzeće Zeta film AD, u kome Mićunovićeva firma Anagusta Enterprise Ltd, registrovana na Kipru, posjeduje 51 odsto vlasništva, njegov bratanac Predrag Mićunović 28 odsto i manjinski akcionari oko 20 odsto akcija, podnijela je početkom ove godine zahtjev Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte za upis prava svojine na zemljištu koje pripada Zeta filmu, što je uslov za dobijaje građevinske dozvole.

Savjet za privatizaciju u aprilu 2014. donosi mišljenje da „su se stekli uslovi propisani članom 419 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima za pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine na zemljištu ukupne površine 2.437 metara kvadratnih”, koje čine dvije katastraske parcele, broj 2411 i 2412.

Na osnovu mišljenja Savjeta koje je potpisao Vujica Lazović, područna jedinica uprave za nekretnine u Budvi donosi rješenje o upisu prava svojine sa 1/1 u korist Zeta filma.

Mjesec dana kasnije protiv ovog rješenja žalbu podnosi Zaštitinik imovinsko-pravnih interesa iz Kotora, Ivanka Jančić, u kojoj se navodi da je rješenje budvanskog katastra donijeto uz bitnu povredu odredaba Zakona o opštem upravnom postupku, uz niz nedostataka i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

Smatrajući da nisu ispunjeni uslovi za pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine Zaštitnik predlaže da Ministarstvo finansija poništi rješenje o upisu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Dakle, javio se zastupnik državne imovine u slučaju Mićunović, iako je stvar na nivou Vlade povoljno riješena, što nije zabilježeno u drugim sličnim slučajevima u Budvi.

Zanimljivo je da dokazi o vlasništvu na zemljištu nisu bili potrebni nekim drugim investitorima i tajkunima u Budvi. Tako je firma MCG-Montenegro Doo, dobila građevinsku dozvolu za gradnju solitera u centru Budve, na lokaciji bivšeg supermarketa Roda iako na zemljištu ima upisano pravo korišćenja. Vlasnici ove građevine su stranci Nail Emlfarb i Igor Peljuhno, investitori stambenog kompeksa Dukljanski vrtovi na Zavali. Oni su nedavno otkupili udio Branislava Mićunovića u kompaniji MC Marina u Budvi i postali novi zakupci budvanske marine.

Izgradnja nove zgrade Zeta filma u svakom slučaju sačekaće druga vremena. Mićunović ne može dobiti ni urbanističko tehničke uslove kakve želi za izradu projekta zgrade, jer je vremenom, od donošenja urbanističkog plana 2008. godine do danas mijenjao i svoje želje. Detaljnim urbanističkim planom DUP-Budva centar na predmetnoj lokaciji ucrtana je zgrada sa deset spratova (P+9) koja se kaskadno prema moru smanjuje do dvije etaže, čija je namjena višestruka, od hotelske djelatnosti, ugostiteljstva, poslovnog prostora, prostora za kulturu, školstva pa čak i zdravstvene zaštite. Predviđena kvadratura iznosila je oko 18.000 m2, sa garažama od 2.500 kvadrata.

Na osnovu prvobitno dobijenih uslova izrađen je projekat takozvanog multifunkcionalnog kompleksa koji je izradio, ko bi drugi nego Miodrag Ralević, profesor beogradskog Arhitektonskog fakulteta, autor plana DUP Budva-centar.

Ralević planira, Ralević projektuje, to je formula soliterizacije Budve. Na stranu što se poznati profesor našao u svojevrsnom sukobu interesa. Zakonom je zabranjeno planerima projektovanje objekata u zahvatu plana koji rade. Što za Ralevića, naravno, ne važi. On serijski ucrtava solitere duž budvanske rivijere za koje kasnije radi idejne i glavne projekte.

Samo od angažmana na Zeta filmu dobio je 250.000 eura. Posao je ugovoren preko of šor firme DEA CODE LLC, registrovane u američkoj državi Delaver, koju zastupa arhitektica Dejana Šavija. Miodrag Ralević zajedno sa koleginicom Šavijom osnovao je i biro DEA HOME u Podgorici.

Projekat nije realizovan jer su vlasnicima Zeta filma ali i Raleviću u međuvremenu porasli apetiti. Mićunović je zatražio povećanje gabarita tokom izrade izmjena i dopuna DUP-a, dvije godine nakon usvajanja ovog kontroverznog plana.

Za postizanje tolike kvadrature bilo je potrebno da se njegovoj parceli pripoji susjedni park, što Ralević u planu sprovodi i formira jedinstvenu urbanističku parcelu površine preko 5.000 kvadrata. Na nove pogodnosti Ralević Zeta filmu dodaje 5.000 kvadrata pride, tako da nova zgradurina raspolaže sa nevjerovatnih 23.327m2. Kao pola Starog grada.

Svaki dodatni projektovani kvadrat profesor Ralević naplaćuje po 12 eura pa je preko Delavera dodatno prihodovao najmanje 60.000 eura. Bez plaćanja poreza.

Pravi problem nastaje međutim kada Mićunović odustaje od gradnje hotela i planom predviđenih namjena. Na mjestu nekadašnje zgrade Zeta filma, koja se nalazi pored budvanskog pristaništa, sada želi da gradi stanove za tržište.

U maju ove godine opštinskom Sekretarijatu za prostorno planiranje upućen je zahtjev za izdavanje novih urbanističko-tehničkih uslova za izgradnju poslovno-stambeno-komercijalnog objekta.

Uprkos očekivanjima opštinska vlast u Budvi ovoga puta nije izašla u susret Mićunovićevim željama. Novi UTU uslovi od juna 2014. izdati su za gradnju poslovnog objekta, raznovrsnih ekonomskih djelatnosti. Ali bez stanovanja.

Postojeća namjena objekta iz DUP-a Budva-centar može se mijenjati isključivo postupkom revizije plana, saopšteno je vlasnicima Zeta filma. Oni su zatražili pomoć autora plana Ralevića i njegovo „stručno” mišljenje oko toga da li planske odrednice – hoteli, poslovni prostori, ugostiteljstvo, trgovački centri, objekti kulture, imaju možda skriveno značenje – stanovi.

Kakav god bio doktorski nalaz dr Ralevića, promjena namjene bez izmjena plana bila bi krivotvorenje važečeg planskog dokumenta. U Sekretarijatu za planiranje, sudeći po odgovoru, nisu spremni za takav pristup.

Da li su u lokalnoj upravi u Budvi naprasno počeli da se pridržavaju zakonskih propisa i smjernica urbanističkih planova strahujući od krivične odgovornosti ili je nešto drugo u pitanju, nije poznato.

Brano Mićunović bi do stanova mogao i prečicom, po ugledu na komšije iz kompanije MCG – Montenegro. I oni su imali problem kako da planiranu hotelsku djelatnost pretvore najprije u poslovnu, a zatim u stanove. Protiv gradnje stanova na ovoj lokaciji u naselju Gospoština mještani su pisali peticije i tražili reviziju plana, te prijetili krivičnim prijavama funkcionerima lokalne uprave.

Problem je riješen tako što su u MCG uz „stručnu” arbitražu Ralevića, dobili građevinsku dozvolu za gradnju solitera poslovno-komercijalne namjene, ma šta to značilo. To im ne smeta da na tržištu nekretnina uveliko prodaju „poslovne stanove”. Mićunović ovaj put nije imao prolaz.

Od doma kulture do stambenog bloka

Zgrada Zeta filma u Budvi sagrađena je sedamdesetih godina prošlog vijeka po projektu arhitekte Milana Popovića, jednog od najviše nagrađivanih crnogorskih arhitekata. Dvospratna građevina bila je Dom kulture koji je bio centar svih kulturnih i društvenih zbivanja. U njemu su bile smještene prva bioskopska i pozorišna sala, biblioteka i prva i jedina crnogorska filmska distributerska kuća Zeta film. Nakon obnove oštećene zgrade u zemljotresu Zeta film se kao vlasnik knjiži na cijelu zgradu. Tokom 2004. Zeta film je privatizovan čime je izgubljena institucija za koju se vezuju počeci filmske industrije u Crnoj Gori. Budvani su ostali bez bioskopa, pozorišta, a na kraju i bez biblioteke. U Dom kulture uselila se diskoteka i kockarnica, preteče novog imidža turističke metropole, sa neizbježnom transformacijom u betonski stambeni blok.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo