Organizovani kriminal seže do vrha vlasti i, u postojećim okolnostima, osjeća se lagodno, sigurno i neobično moćno. A legalizovani kapital stečen kriminalom predstavlja temelje i noseću armaturu parlamentarne mafiokratije

Razgovor sa Budislavom Budom Minićem, advokatom i aktivistom Organizacije KOD i Pravozastupnik, započinjemo pitanjem šta je to iz trogodišnjeg rada Vlade čemu bi on mogao dati pozitivnu ocjenu?

MINIĆ: Dozvolite mi, na početku, jednu malu ispravku. Smatram sebe doskorašnjim advokatom pošto sam, zatražio brisanje iz Imenika advokata AK CG, uvjeren da nije moralno baviti se advokaturom kod ovakvog stanja u pravosuđu.

Sada i da odgovorim na vaše pitanje. Kao čovjek sa sjevera mogu da kažem da sam prvi put kod ove vlade vidio da oni znaju kako Crna Gora postoji i iznad Bioča. Druga je priča da li je novac namijenjen sjeveru razumno i racionalno utrošena, ili po tome ova vlada liči ne njene prethodnike. Tek ćemo vidjeti da li će njihovi planovi i naša sredstva donijeti očekivani rezultat, ili ćemo svi završiti u Podgorici. Da tu živimo, radimo, školujemo se i liječimo. Ja  nijesam optimista.

MONITOR: A najbolje od Markovićevog kabineta?

MINIĆ: Kao najbolji rezultat ove vlade, iz moje perspektive, izdvojio bih to što sam  prvi put, makar po spoljnoj manifestaciji, vidio da tajkuni bliski Prvome budu opstruirani od Drugoga, u nekim već dogovorenim ‘projektima’, kako to već rade organizovane kriminalne grupe. Pa je tamo kod Petrovca ostalo nešto nedevastirano, pa će izgleda neke rijeke biti sačuvane od minielektrana.

Ova vlada je, kako sam ja zapazio, stavila prst u oko nekolicini tajkuna bliskih Predsjedniku.

MONITOR: Kako se to može manifestovati na predstojećem kongresu DPS i kakve bi posljedice moglo imati po sve nas?

MINIĆ: Čini mi se da mi ne zavisimo od te, kao ni od bilo koje druge, političke strukture, pošto je ona samo u funkciji određenih segmenata naše parlamantarne mafiokratije.  A ti segmenti su najorganizovaniji u Crnoj Gori.

Tvrdim da su organizovane kriminalne grupe na čijem čelu su politički lideri koji su na vlasti, jače  od sudskog sistema i pravosuđa, i to pravosuđa u širem smislu koji obuhvata i policiju i advokaturu.

MONITOR: Šta je to parlamentarna mafiokratija?

MINIĆ: Crna Gora je parlamentarna mafiokratija – formalno demokratska zemlja čije su institucije (političke, socijalne, ekonomske, obrazovne…)  pod kontrolom par porodica i poslovnih oligarha. Organizovani kriminalseže do vrha vlasti i, u postojećim okolnostima, osjeća se lagodno, sigurno i neobično moćno. Naročito u nekim svojim pojavnim oblicima: pranje novca, korupcija, infiltracija u legalne poslove, lažni bankroti, krađa umetničkih dela i kulturnih dobara,ekološki kriminal …  Legalizovani kapital stečen kriminalom predstavlja temelje i noseću armaturu parlamentarne mafiokratije.

Zato držim da je naš najveći propust to što nismo, uz pomoć ljudi iz Evrope, napravili tužilaštvo kome se može vjerovati. Aktuelno, sastavljeno od ljudi koji su prepoznati – u manjoj ili većoj mjeri – po nečemu što im oduzima kredibilitet, ne može zavrijediti povjerenje. A bez povjerenja nema ni učinka.

Najjednostavnije: u ovom tužilaštvu nema kapaciteta da procesuira glavnu familiju po  bilo kome osnovu. A znamo kako izgleda kad se to tužilaštvo i to sudstvo okome na nekoga ko argumentovano i kritički analizira njihov rad.

MONITOR: Čelnici tužilaštva nedavno su se oglušili o poziv da u parlamentu referišu o svom radu. Potom u Skupštinu nije došao ni direktor ASK Sreten Radonjić. Kako sve to tumačite?

MINIĆ: Gest i jednih i drugih  pokazuje  koliko nam institucije vrijede. Taj parlament nije parlament. To tužilaštvo nije tužilaštvo… To što piše na zidu i na papiru ne znači mnogo, jer je praksa savim drugačija.

Ja kao građanin taj parlament ne doživljavam kao mjesto gdje se, i u moje ime, neki ljudi bave javnim interesom i opštim dobrom. I tu me jednako pogađa i ponašanje pozicije i opozicije. Tim prije što ja ponašanje poslanika vladajuće koalicije potpuno razumijem. Nimalo ne odobravam  – ali potpuno razumijem. Oni koriste sve što im je dozvoljeno. I od institucija i od građana.

Teže mi je da shvatim kako i zašto opozicija radi to što radi, nakon zajedničke odluke o bojkotu. U parlamentu se pojavljuju grupacije koje za sebe kažu kako su jedini, pravi, najbrojniji… a kršenje dogovorenog pravdaju potrebom da saopšte svoje stavove u prisustvu što brojnije publike, gledalaca.

To mi govori da oni parlament ne doživaljavaju kao mjesto na kome se vodi politika, za dobro građana, već kao mjesto na kome promovišu sebe i svoje partije.Oni su, znači, sve svoje obaveze u okviru zakonodavne vlasti potčinili stranačkim i ličnim interesima. To dobro razumiju i ovi koji su Agenciju za suzbijanje korupcije potčinili tazbinskim i prijateljskim vezama i obavezama.

Slično je u Tužilaštvu gdje takođe vlada ista svijest i modeli ponašanja.

MONITOR: Iz Vlade, odnedavno, stižu primjedbe da se tužilašvonašlo van ustavom ugovorene podjele vlasti naizvršnu, zakonodavnu i sudsku. Da li to vidite kao problem?

MINIĆ: Dijelim ocjenu da je tužilaštvo van svake kontrole. I nije jedino. Takav je i Ustavni sud, da ne idem dalje. Može im biti i tako se ponašaju.

Ja ne pretendujem da imam gotovo rješenje za mnoštvo izazova i teških posledica stanja u tužilaštvu, a ne vidim ni da ga tužilaštvo a ni ukupna struka traže kroz sagledavanje svih neophodnih faktora.Za početak, mi nemamo ni većinski stav, a tek ne konsenzus, o tome kakvo je ovo društvo i čemu teži.

Počnimo od toga da je Crna Gora zemlja koja nema demokratsku tradiciju, gdje su ljudi navikli na to da imaju gospodara – domačeg ili stranog, imamo društvo bez sistema zaštite ljudskih prava  kolektivnih i pojedinačnih, sa ukorijenjenim mehanizmima jedinstva vlasti bilo da se radi o monarhiji, komunističkoj republici ili ovome danas. Otud se kod nas i na tužilaštvo nerijetko gleda onako kako se na njega gledalo u vrijeme kada je ono nastalo kao organ nekog apsolutnog vladara, monarha –  često prije sudova.

MONITOR: Rješenje?

MINIĆ: Imamo od koga da učimo. Samo što moramo promišljati o rješenjima, a ne nekritički prepisivati i instalirati modele koji su potpuno drugačiji od  crnogorskog ambijenta.

Tužilaštvo u Njemačkoj je, na primjer, direktno podređeno Ministarstvu pravde. Ali to ne dovodi u pitanje njegovu samostalnost i nezavisnost. Utemeljenost pravne države i vladavine prava, efikasan sistem zaštite ljudskih prava, značaj i uticaj javnog mnjenja i profesionalni integritet tužilaca, garancija su da tamošnje Ministarstvo pravde neće zloupotrebiti svoja ovlašćenja.I, što je strano Crnoj Gori, neminovno će odgovarati u slučaju eventualne zloupotrebe.

S druge strane, u Italiji, uspostavljanje tužilaštva kao samostalnog i nezavisnog organa je bilo nužno i jedino rješenjeu uslovima visokog stepena korupcije i višedecenijske povezanosti kriminalnih struktura sa svim nivoima vlasti.

Mi smo, opet, specifična priča. Neophodno je raditi na rješenjima koja će garantovati samostalnost i nezavisnost u radu tužilačkog mehanizma u postojećem ambijentu i njihovo prilagođavanje (očekivanim) promjenama ambijenta. Pri tome, bez odgovornosti i dosljedne primjene normiranih rješenja, uloga tužilaštva neminovno će biti obesmišljena. A, po mom mišljenju, ključna je odgovornost onih koji sjede u sudskoj i tužilačkoj vladi, odnosno Sudskom i Tužilačkom savjetu.

MONITOR: Ministar pravde nas ovih dana ubjeđuje kako je predsjednici Vrhovnog suda ovo tek drugi mandat?

MINIĆ: Ja razumijem poziciju Zorana Pažina kao ministra i njegovu obavezu da javnosti plasira priče po mnogo čemu drugačije od onoga što on, kao stručnjak, misli i zna kako je. U ovim vladama koje ne provode svoju politiku, nego moraju da provode politiku koju utvrđuju organizovane kriminalne grupe, onda moraju i da pričaju ono što im se otuda naloži. Tu je jasno,  ko god pristane da bude ministar, ako je na to mjesto došao sa integritetom i kredibilitetom, zaratio je ili sa sobom ili sa ovim centrima moći.

Mi smo sada u situaciji da naše političke elite ne poštuju nikakve vrijednosti – čak ni ono malo što je bila naša tradicija, koju mi uveličavamo i uljepšavamo. Ne smeta im ni uvreda, ni laž, ni kleveta, ništa… ukoliko može biti od korist ‘za našu stvar’. Imamo potpuno odsustvo stida čak i za očigledne neistine koje se saopštavaju kao činjenice i stavovi i laicima i ljudima koji tu materiju vrlo dobro poznaju. I bez imalo srama se to radi – i to je jedan od razloga što je stanje u našem društvu ovako kako je.

MONITOR: Takvo stanje je zimus proizveloproteste u čijoj ste organizaciji, jednovrijeme, i vi  aktivno učestvovali.Markovićeva Vlada ih je „preživjela“. Da li je, zapravo,to njen najveći uspjeh?

MINIĆ: Ne vidim to kao uspjeh vlade, već  kao poraz svega građanskog u Crnoj Gori. Ta površnost i naivnost u građanskom aktivizmu donosi odsustvo svega što je potrebno da bi se stvari promijenile. A kad kažem ‘stvari’ mislim i na vlast i na opoziciju i na nas  građane, ili bolje rečeno stanovnike Crne Gore. Jer svi mi obično jedno pričamo (jednakost, vladavina prava…) a drugo radimo (tražimo prečicu, da zaobiđemo zakon – „mi na sitnije, oni na krupnije“), ne shvatajući da smo tako svi na gubitku.

Vlast sve ovo vrijeme, na čelu sa glavnim likom koji se pita o svemu u sve tri grane vlasti, pokazuje veliku smušenost, postiže autogolove, srlja u greške takve i tolike da to ne možemo porediti ni sa počecima njihovog političkog djelovanja.

Samo što se pokazalo da su problemi jednaki ili još veći i na ovoj drugoj strani. Neka što je opozicija jalova i nemoćna, nego ni ostali djelovi društva, u koje mi polažemo veliku nadu, pokazuju da nijesu dorasli prilici koja im je, što se kaže, servirana na tacni. Imali smo povod, imali smo dublje razloge, potrebnu energiju – samo je trebalo sve to uvezati, povezati i povesti na pravi način. I u pravom smjeru. To nijesmo umjeli.

MONITOR: Mnogi su spremni da krivicu prebace na građane koji, kažu, ne znaju, neće, ne smiju…

MINIĆ: Ja sam vrlo kritičan prema crnogorskom čovjeku. Nezavisno od njegove vjere i nacije, smatram da on treba da se formira kao građanin da bi imao očekivana prava i slobode. Ali, mislim da je on u ovom trenutku zakinut za elitu koja treba da bude pokretač promjena.

Pokušavam, u razgovorima i nekim svojim promišljanjima, da slabosti te naše elite, koje su očigledne, uvežem sa slabostima onih koji treba da prime njihove poruke i rješenja. A i tu smo potanki.

Tako da završimo o protestima Odupri se: narod je prevazišao sebe i po odzivu i po upornosti i po sastavu. Zatajila je elita. Doda li se tome značajan negativan učinak opozicionih struktura, eto razloga što je vlast iz te priče izašla kao pobjednik.

Zoran RADULOVIĆ