Jedno od najstarijih urbanih naselja na Jadranu gubi gradska obilježja. Stari grad odavno nije duhovno središte Budvana, ni centar društvenog i kulturnog života turističke metropole.
Broj stanovnika stalno nastanjenih među drevnim zidinama najmanji je u njegovoj dugoj istoriji, sa sve podstanarima dostiže tek oko 250 duša. Stari grad dijeli sudbinu ostatka Budve, postao je sezonsko mjesto zatvorenih kapija i škura u kome život pulsira samo tokom nekoliko ljetnih mjeseci. Većina stanova i kuća prešla je u vlasništvo stranaca ili crnogorskih građana iz drugih opština. Čak su vrijedni spomenici kulture dospjeli u privatne ruke i najčešće ne služe svojoj pravoj namjeni. Pipci građevinske hobotnice dodirnuli su i zaštićene prostore drevnog grada koji nije ostao pošteđen bespravne gradnje i nerazumne turističke eksploatacije.
Daleke 2003. Opština Budva naručila je od Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture elaborat o degradaciji Starog grada koji je pokazao da su unutar zidina bespravno podignuta čak 22 sprata i da je napravljeno oko 570 sitnijih prekršaja u koje spadaju razna proširenja, dogradnja balkona i terasa, otvaranje vrata i prozora. Ekspanzija nekontrolisane gradnje nastupa nekoliko godina kasnije kada se uz stare bedeme, bez dozvole, gradi i prvi hotel.
Ekskluzivna kontakt zona Starog grada napadnuta je sa svih strana. Građevine neprimjerenih gabarita višestruko su nadvisile srednjovjekovne bedeme dok su trgovi i pjacete oko njih pokriveni terasama ugostiteljskih objekata ili pretvoreni u parking zone, da bi na red stigla i „valorizacija” zabranjenih zona preko uređenja stoljetnog gradskog parka i dogradnje dijela budvanske luke.
Mnoge nevolje u Starom gradu i oko njega natjerale su aktiviste Mjesne zajednice Stari grad da preduzmu korake ka njegovoj revitalizaciji, rješavanju problema upravljanja i gazdovanja gradskim prostorima i vraćanju stalnih stanovnika
Prvi korak bio je popisivanje objekata od javnog značaja koji ne služe namjeni i njihovih vlasnika. Postoji bojazan da su vrijedne nekretnine pod nelegalnim okolnostima promijenile vlasnike, pa je MZ Stari grad sačinila popis objekata i zatražila od lokalne uprave podatke o vlasništvu uz redosljed svih uknjižbi u posljednjih 25 godina.
„Osjećajući svakodnevno kako Stari grad gubi mnogostruke gradske funkcije i pretvara se u ogromnu restoransku terasu koja funkcioniše samo noću, a danju niko i ne uđe, svjedoci smo i učesnici prenamjene jednog cjelovitog grada u monofunkcionalnu ugostiteljsku sadržinu. To je nedopustivo, posebno što se radi o zaštićenom spomeniku kulture koji je u kontinuitetu živ grad 2000 godina”, navedeno je u dopisu MZ upućenom predsjedniku Opštine Budva, Lazaru Rađenoviću.
Rađenović se obavještava da su u Mjesnoj zajednici počeli sa prikupljanjem materijala za ozbiljno reprogramiranje Starog grada.
„Društvene djelatnosti, kultura i trgovina su dominantne potrebe revitalizacije gradskog jezgra, posebno vraćanje stalno nastanjenih stanovnika”, smatraju starograđani. Posao je planiran u nekoliko faza, od prikupljanja podataka o objektima koji prema Urbanističkom projektu Stari grad nisu privedeni namjeni jer je od planiranih 6.000 m2 kulturi dato svega 2000 kvadrata, pa do katastraske evidencije vlasništva objekata i slobodnih površina grada.
Rađenoviću je dostavljen popis preko 30 javnih objekata i površina za koje se traže podaci o svojini, među kojima je Citadela sa dvorištem čijom je prodajom privatniku prestala da funkcioniše pozorišna scena festivala Grad teatar. Na popisu je i zgrada Državnog arhiva, zgrada TV Budva sa dvorištem Arheološkog muzeja, cjeline za koju se spekuliše da je na listi želja uticajnih tajkuna, zatim kuća Čekrdekovića, takozvana kuća umjetnosti koja se u katastru vodi kao svojina Kulturno inoformativnog centra, institucije koja odavno ne postoji. Neki od objekata uknjiženi su i na RO Stari grad, preduzeće za obnovu Starog grada nakon zemljotresa iz 1979. godine koje je ugašeno prije više od 20 godina.
Nejasno je vlasništvo mnogih pjaceta, dvorišta, arheoloških ostataka ranohrišćanske bazilike, srednjovjekovnih bedema sa kulama.
Zahtjev se odnosi i na lokaciju na kojoj su izloženi arheološki spomenici pored hotela Avala, kao i za prostrani stepenasti trg između hotela Avala i Mogren i prostor oko Starog grada.
Ne zna se ni ko je vlasnik budvanskog pristaništa, plivališta sa tribinama, restorana Pizana u pristaništu i bespravno sagrađenog lukobrana, Lanterne, u budvanskoj luci. Na podužem spisku nalazi se i gradski park, čak i 10.000 kvadrata morske obale na ostrvu Sv.Nikola koje je bespravno nasuo bivši vlasnik zemljišta na Školju, Nenad Đorđević.
Dopis je, uz molbu da predstavnike MZ Stari grad primi na razgovor predsjedniku Rađenoviću dostavljen ljetos, u avgustu, ali odgovor još nije stigao.
Angažmanu stanovnika Starog grada pridružila se Ljerka Dragićević, poslanica Hrvatske građanske incijative iz Budve koja je ministru finansija Miloradu Katniću postavila poslaničko pitanje o katastarskoj evidenciji vrijednih nepokretnosti Starog grada i neposredne kontakt zone, uz podsjećanje da propusti u namjenskom korišćenju javnih objekata datiraju od katastrofalnog zemljotresa 1979. i kasnije obnove porušenog Starog grada.
Obilježavanjem javnih prostora koji bi trebalo da služe poboljšanju kulturnog i društvenog života usnulog grada i prepoznavanju javnog interesa, aktivisti Mjesne zajednice Stari grad rade posao za koji je u komšiluku, u Kotoru, Tivtu i Herceg Novom, angažovana NVO Expeditio.
Ova nevladina organizacija sa sjedištem u Kotoru realizovala je značajan projekat „Mapiranje javnih prostora u Boki Kotorskoj” u okviru plana izrade lokalnih programa razvoja kulture u ovim primorskim opštinama.
Evidentirane su lokacije koje se svakodnevno koriste i imaju sadržaje ali i one koje nemaju adekvatnu namjenu ili se ne koriste uopšte. Nije poznato zašto se ovom vrijednom projektu nije pridružila i Budva jer je u ovom gradu pogođenom agresivnom urbanizacijom u svim urbanističkim planovima, a ima ih preko 70, rađenim po željama investitora, ugrožen javni interes.
Branka PLAMENAC