Podgorica, Trg Republike. Sunčan dan i na trgu državna i NATO zastava. Mladi igraju stoni tenis, mali fudbal, pikado, tu je muzika i ostale dragosti. Riječ je o karavanu koji šeta Crnom Gorom i upoznaje mladež sa djelovanjem NATO alijanse. Iako se oko 60 odsto javnosti protivi ulasku Crne Gore u NATO pakt nije bilo protesta zbog činjenice da Alijansa nema naročite veze sa malim fudbalom. Na najavu odžavanja Parade ponosa, zakazane za 31. maj, ne samo da se negoduje već se otvoreno prijeti nasiljem. Dočekaćemo ih šipkama i bubuljima; Neće oni šetati našim gradom; Treba ih istrijebiti na vrijeme; Nema te policije koja ih može zaštititi od batina, pa sve do pominjanja krvi, oštri se internetska javnost za prvu Paradu ponosa u Crnoj Gori. Ima i onih ,,suptilnijih” koji navode da pripadnike LGBT populacije ne treba dirnati jer je ,,njih Bog već dovoljno kaznio”, a i literalnih iskoraka: ,,Na ulice da izađe Vlada/ to bi bila prava gej parada/ svi ministri i muški i ženski/ ovaj narod natežu viteški”.

Istraživač ljudskih prava mr Aleksandar Saša Zeković smatra da je najava Parade ojačala društvenu debatu o LGBT pravima. ,,Diskusija je neminovno otvorila prostor i za nastup ekstremnijih pojedinaca i grupa. Oni nastupaju sa potpuno neutemeljnih pozicija. Ništa nije sporno dok ne počnu da najavljuju i promovišu nasilje. To obeshrabruje svakog posebno pripadnike ranjivih grupa, kao što jeste LGBT populacija” .

Zeković navodi da su Fejsbuk i portali pojedinih medija utočište ekstremista. ,,Pod lažnim profilima i imenima organizuju ljude, diskredituju i otvoreno zastupaju mržnju i nasilje. Kapaciteti crnogorske policije da se nosi sa sajber kriminalom nijesu razvijeni. Zakonska infrastruktura ima ozbiljnjih propusta. Posebno Krivični zakon, koji ne prepoznaje krivično djelo propagiranja netrpeljivosti na temelju seksualne orijentacije i podsticanja diskriminacije po tom osnovu”.

Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da većina građana smatra da je homoseksualnost bolest. Zabrinjava veliki broj onih koji tvrde da je nasilje nad LGBT populacijom opravdano – više od 20 odsto odobrava verbalno a 12 procenata i fizičko nasilje. Ivana Vujović iz Juventasa, NVO koja je nedavno radila istraživanje javnog mnjenja, kaže da: „Svega 8,15 odsto smatra da su homoseksualci ugrožena grupa u Crnoj Gori i da ih treba pomoći da ostvare prava, dok polovina građana smatra da državne institucije treba da rade na suzbijanju homoseksualosti.”

Vlada se obavezala da će pružiti institucionalnu podršku organizovanju Parade, policija garantuje bezbjednost a ima i policajce koji su nedavno boravili na obuci u Kanadi i Americi sa ciljem unapređenja zaštite LGBT osoba. No sva te garancije ne dijeluju uvjerujuće kada se proprate izjave ministra za ljudska i manjinska prava Ferhata Dinoše. Ministar koji je zadužen da štiti prava i LGBT populacije svakako će upamćen po izjavi da ,,ne bi bio srećan ako u Crnoj Gori ima homoseksualaca”. Premda je odjeknula i Dinošina opaska da se ,,ne može biti albanski patriota i pravoslavni zet”. Na ovonedjeljnom zasjedanju skupštinskog Odbora koji je odlučivao o Predlogu zakona o zaštitniku ljudskih prava, po kome će se jedan od zamjenika ombudsmana baviti i pitanjima LGBT populacije, protivnici ovog rješenja govorili su da o LGBT populaciji misle isto što i Dinoša.

Sve to izgleda tako mediteranski neozbiljno, da nije činjenica koje upozoravaju: U neredima prije, tokom i nakon prošlogodišnje Parade ponosa u Beogradu, prvog javnog skupa srpskih homoseksualaca i lezbejki na više lokacija u centru grada povrijeđeno je 147 policajaca i 25 huligana, privedeno je 249 osoba, od čega 54 maloljetnika, ukupna šteta u Beogradu bila je više stotina hiljada eura.

Dosadašnja iskustva i u Crnoj Gori potvrđuju da nijesmo puno odmakli za balkanskim komšijama. Prvi javno deklarisani homoseksualac u Srbiji i Crnoj Gori Atila Kovač je 2005. u Podgorici pokušavajući da uđe u zgradu TV Crne Gore na zakazano gostovanje, jedva izvukao živu glavu. Desetine Varvara su ga zasule kamenicama i psovkama, a spasle su ga jake policijske snage. U gužvi koja je trajala gotovo 40 minuta povrijeđena su dva policajca. Kovač je tada javno pozvao na organizovanje Parade ponosa u Crnoj Gori.

Iste godine u javnosti je procurila priča o dva mladića koja su podgorički policajci zatekli u parku u intimnom odnosu. Policajci su odlučili da im održe lekciju, pretukavši ih i ostavivši u mraku bez odjeće. Tako poniženi, improvizovali su način da što diskretnije stignu do kuće. Nijedan od umiješanih policajaca nije pozvan na odgovornost. Prije toga je dvadesetpetogodišnjem studentu iz Podgorice, polomljena jagodična kost, dok je pokušavao da zaštiti svog partnera. Dok ga je tukao, napadač je uzvikivao: „Pederčino, sve ćemo vas pobiti.” Partneru je probijena bubna opna. Obojica su završila u hitnoj pomoći, a napadač je pobjegao.

U avgustu 2009, D. M. iz Podgorice je od svog sugrađanina homoseksualca iskamčio 100 eura u zamjenu za ćutanje o njegovoj seksualnoj orijentaciji. Kada je zatražio još 30 eura, žrtva je prijavila slučaj i D. M. je optužen za ucjenu. Primijećeno je tada da je u Crnoj Gori lakše uništiti nečiju reputaciju navodima o homoseksualnosti, nego optužbama za korupciju ili kršenje zakona.

Pod neobavještenost ili neznanje mogli su se podvesti dosadašnja tumačenja da homoseksualnost praktično ne postoji u Crnoj Gori ili da se radi o bolesti „uvezenoj” sa Zapada. Zvanične procjene o broju LGBT osoba u Crnoj Gori ne postoje, ali ako se prihvati nezvanična pretpostavka globalnih LGBT krugova da je tri do 10 odsto bilo koje populacije biseksualno ili gej orijentisano, onda je vjerovatno da se broj LGBT osoba u Crnoj Gori može mjeriti desetinama hiljada. Ovi ljudi su do sada bili ,,nevidljivi”.

Edukacijom i odgovornijim odnosom institucija i javnih ličnosti moguće je otkloniti brojne predrasude prema ovoj manjini. Međutim, složenije je pitanje kako otkloniti mržnju prema drugačijem i preduprijediti nasilje.

Epilog prošlogodišnje Parade ponosa u Beogradu su ovonedjeljne presude članovima grupe Obraz. Članovi ove ultrancionalističke organizacije, njih 14, osuđeni su, kao organizatori nereda, na kazne zatvora od osam mjeseci do dvije godine.

Crna Gora je na testu. Najavljena Parade ponosa se nekom može sviđati ili ne, ali niko nema pravo na bilo koji način da je ometa.

ZDRAVKO CIMBALJEVIĆ, PREDSJEDNIK NVO LGBT FORUM PROGRES
Parada će otvoriti nove procese i teme

MONITOR: Najava održavanja Parade ponosa pokrenula je lavinu negodovanja. Da li su državne institucije reagovale adekvatno u zaštiti prava LGBT populacije?
CIMBALJEVIĆ: Očekivalo se da će ovakav događaj, koji promoviše prava seksualnih manjina, izazvati veliko interesovanje u Crnoj Gori. Pored onih koje je ovaj događaj obradovao i pokrenuo pozitivna razmišljanja o Crnoj Gori koja ide dobrim putem težeći da poštuje ljudskih prava svih pa i LGBT osoba, postoji i, na žalost, većina koja se protivi ovakvom događaju. U društvu u kojem je visoki stepen homofobije gdje su se neki zvaničnici državnih institucija izjavljivali da u Crnoj Gori nema prijavljenih napada nad LGBT osobama ili izjava da u Crnoj Gori nema LGBT osoba, bilo nam je mjerilo da se očekuje veliko negodovanje i otpor prema nama i našem radu. Institucije sistema su nespremno dočekale zahtjev za održavanje Parade. Mjesec dana su ćutale i tražile izlaz. Tek pošto su shvatili da nije moguće proizvesti odlaganje Parade uozbiljili su se i prihvatili saradnju. Tome je doprinio međunarodni faktor koji je pokazao značajnu pažnju za ovo pitanje.

MONITOR: Čuju se osporavanja da je za održavanje Parade ponosa prerano, da to može imati kontra efekat, sve do toga da je to više svojstveno zemljama na Zapadu dok su u našem regionu slična iskustva proizvela nerede. Kako komentarišete ta mišljenja?
CIMBALJEVIĆ: Ja lično smatram da je Crna Gora spremna za ovakav mentalitetski i demokratski iskorak. Moramo biti ozbiljniji prema kvalitetu života generacija ljudi čiji životi prolaze u čekanju. Oko pravnog trenutka jedinstvenu saglasnost nikada ne bi postigli. Ako tvrdimo da smo društvo vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, sa značajnim uspjesima u oblasti obrazovana, a to svi tvrde, onda smo spremni da prihvatimo poruku Parade. Suština ovog događaja nije on sam za sebe nego poruka koju nosi a to je poštojanje LGBT populacije i najavu da dolazi bolje vrijeme u kojem će LGBT osobe moći slobodno i ravnopravno da žive. Tim činom će se za sva vremena napokon priznati da u Crnoj Gori žive LGBT osobe i da zaslužuju i trebaju odgovarajuću društvenu zaštitu i pažnju.

MONITOR: Kakve su vaše procjene da li će Parada ponosa proći bezbjedno i da li će imati pozitivne efekte za pripadnike LGBT i crnogorsku javnost? Koje aktivnosti planirate nakon Parade ponosa?
CIMBALJEVIĆ: Ukoliko procjena policije bude negativna Parada ponosa se neće održati. Bilo čiji život ne želimo dovesti u pitanje. Ni živote ni imovinu. U potpunosti ćemo prihvatiti odluku crnogorske Vlade i policije o tome. Ako se Parada održi, a na tome svi ozbiljno radimo, onda jedinu isključivu odgovornost za njenu bezbjednost ima policija. Suština Parade jeste da ukaže na vidljivost i prekid dosadašnje negativne prakse. Tog dana će biti predstavljeni i realni zahtjevi kojima će se Vlada baviti do održavanja druge Parade. Ona će relaksirati crnogorsku javnost od tenzija u kojima smo ne samo danas, već gotovo decenijama. Prije svega stvaranja uslova za razvijanje nesmetanog socijalnog života LGBT osoba. To je apsolutni prioritet. Pored otvaranja LGBT skloništa a sve LGBT osobe kojima je, zbog njihove seksualne orijentacije, uskraćen dalji boravak u sigurnom porodičnom okruženju, osoba koje su suočene sa gubitkom adekvatnog stanovanja, nasiljem i maltretiranjem u užem i širem okruženju. Radimo i na otvaranju prvog zatvorenog kluba, i kulturnih programa kao što je otvaranje radio stanice i LGBT časopisa. Na političkom nivou radićemo na olakšavanju svakodnevnog života istopolnih parova i poboljšanju obrazovnih politika. Parada će otvoriti potpuno nove procese i teme u Crnoj Gori.

Predrag NIKOLIĆ