Povežite se sa nama

INTERVJU

Brisel se ne može prevariti

Objavljeno prije

na

Dr Maja Kostić-Mandić, profesorica je na Pravnom fakultetu u Podgorici. Na tom fakultetu je i diplomirala kao student generacije, a magistrirala je i doktorirala na Pravnom fakultetu Beogradskog univerziteta. Bila je na specijalizacijama na Švajcarskom institutu za uporedno pravo u Lozani, na koledžu Londonskog univerziteta, na Međunarodnom univerzitetu Osaka i Centralno-evropskom univerzitetu u Budimpešti. Govori, čita i piše: engleski jezik, francuski i italijanski, a služi se njemačkim i španskim. Na Pravnom fakultetu u Podgorici predaje Međunarodno privatno pravo i Osnove ekološkog prava, a na Institutu za strane jezike Osnove prava. Radila je na dvadesetak međunarodnih i više domaćih projekata iz oblasti zaštite životne sredine, međunarodnog privatnog prava i reforme visokog obrazovanja. MONITOR: Svojevremeno ste govoreći o Prostornom planu upozorili da strateški dokumenti poprimaju oblik spiska želja krupnih investitora, a svi koji dignu glas protiv etiketiraju se kao protivnici razvoja Crne Gore. Kakav je danas Vaš komentar?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Na žalost, svjedoci smo da se posljednjih decenija svi planski i razvojni dokumenti prave prema željama investitora, a da se nedovoljno računa vodi o javnom interesu. Da se ne zavaravamo – nije to problem samo Crne Gore, ali jedna smo od rijetkih država u Evropi gdje se na toliko otvoren način i u tolikoj mjeri pojedinci i povlašćene interesne grupe stavljaju iznad zakona i još se takvo postupanje naknadno legalizuje.
Lijepo je to što imamo o sebi visoko mišljenje, ali ne ide da sebe stalno proglašavate ekološkom državom, da se stalno govori o održivom razvoju, a da se u isto vrijeme vrši konstantna devastacija prostora, koji je naše osnovno bogatstvo. Meni su izvor inspiracije Norvežani, koji se pažljivo odnose prema svom ogromnom prirodnom bogatstvu da bi buduće generacije imale čime da raspolažu ili Švajcarci koji na referendumu glasaju da plaćaju skuplje gorivo, jer će se time povećati izdvajanje za održavanje puteva pa će svima biti bolje. Ipak, svjesna sam da su to razvijene države, da postoji razvijena građanska svijest i da postoje institucije sistema u koje građani imaju povjerenja.

MONITOR: U Crnoj Gori, kako to neki kažu, vodi se neravnopravna borba između interesa krupnog kapitala i pobornika zaštite životne sredine. Da li su pobornici zaštite životne sredine već izgubili bitku?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Moj utisak je da nijedna vlada u posljednjih dvadeset godina nije znala šta će sa životnom sredinom. Jer, nije dovoljno samo imati neku instituciju koja se bavi zaštitom životne sredine (a bilo je puno ministarstava različitih naziva), ako ona nema stvarnu moć da nametne određena rješenja. Evo jednog primjera: 1996. je tadašnjim Zakonom o životnoj sredini bila predviđena obaveza uspostavljanja katastra zagađivača, informacionog sistema i niz drugih obaveza, koje nisu ispunjene ni do donošenja novog zakona 2008. Takođe, osim prvog ministarstva, uvijek je sektor životne sredine pripadao različitom ministarstvu – zdravlja, prostornog planiranja, turizma, što jeste uobičajena praksa u drugim zemljama, ali nije logično da ukidate to ministarstvo, kao posebno i da osnivate Agenciju za zaštitu životne sredine ali ne kao nezavisno, profesionalno tijelo, već kao izvršni organ ministarstva, a ustavom postavljate visoke kriterijume da budete “ekološka država”. U pogledu donošenja propisa, situacija je mnogo bolja i tu je vidljiv značajan napredak, posebno posljednjih godina.

MONITOR: U postupku usaglašavanja našeg prava sa pravnim propisima EU trećina se odnosi na životnu sredinu. Da li Crna Gora ima administrativne kapacitete da odgovori tom zahtjevu i koliko su u taj proces uključeni kompetentni stručnjaci?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Ta je materija vrlo zahtjevna i obimna, i uz to stalno se mijenja i uvećava. Postojeći broj i struktura zaposlenih u sektoru za zaštitu životne sredine koji rade na tim poslovima nisu dovoljni, posebno ako se uporedimo sa iskustvom drugih zemalja, gdje se tim poslovima bavi minimum duplo više ljudi. Srećom, to je i oblast gdje postoji značajna saradnja sa raznim međunarodnim organizacijama, kao i vladama zemalja članica EU, pa i sa samom Evropskom komisijom, koje pružaju različite vrste pomoći, pa i u vidu projekata gdje su uključeni i strani i domaći stručnjaci.

MONITOR: Sve što Vlada šalje Briselu je politički obojena statistika prepuna falsifikata, kazao je nedavno profesor Filip Kovačević. Kako vi ocjenjujete taj proces, da li je Vlada zaista potpuno zatvorena kada su u pitanju odgovori iz upitnika. Da li je monopolizovan proces evropskih integracija?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Nisam imala uvid u odgovore, kao ni u sam postupak odgovaranja, ali ono što mogu reći je da je jedini ispravan pristup davati što tačnije odgovore, jer pitanja su takve prirode da je jasno da Brisel odlično poznaje stanje u Crnoj Gori. Time bi se pokazala ozbiljnost i stekao kredibilitet. Pametno bi bilo čak posebno naglašavati one probleme koji mogu da se brzo riješe, ili se već rješavaju pa da se može ubrzo i pohvaliti nekim ostvarenim rezultatima. U mjeri u kojoj samo Vlada odgovara na pitanja, snosi i odgovornost za njihovu tačnost. A, treba imati na umu da se Brisel ne da prevariti, mada uvijek postoji i taj politički momenat zbog koga briselska administracija ponekad „previdi” neke opšte poznate stvari.
Što se tiče odgovora koji se odnose na politički sistem, imam utisak da se smišljeno išlo sa nerealno pozitivnom slikom da bi se manje „popustilo” opozicionim partijama i nevladinom sektoru.

MONITOR: Bili ste poslanik Pokreta za promjene. S obzirom na to da imate i političkog iskustva, kako bi opozicija mogla uspješnije uticati na zbivanja u Crnoj Gori?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Opozicija u Crnoj Gori vodi jednu neravnopravnu, donkihotovsku borbu, u neregularnim uslovima jer je kompletna državna, i ne samo državna, mašinerija u službi partija na vlasti.U takvim uslovima i sa vrlo ograničenim finansijskim sredstvima objektivna pozicija opozicionih partija je dosta teška. Smatram da, bez obzira ne sve, opozicione partije treba da pokažu da bi mogle više i bolje kada bi im se pružila prilika. To podrazumijeva građenje povjerenja kod birača u neposrednim kontaktima, konkretne inicijative koje se odnose na teme od značaja za građane, konstruktivnije kontakte sa predstavnicima međunarodne zajednice.
Izuzetno je značajno ukazivati na moguća rješenja problema, pokretati postupke pred državnim organima (bez obzira na očekivani ishod!) i ne upadati u zamku fiksacija određenim ličnostima koji su nosioci vlasti. Takođe, treba iskoristiti priliku da se pohvale dobri potezi vlasti, čime se stvara utisak kod javnosti da ste kompetentni i da cijenite rad drugih.
Na osnovu dosadašnjeg iskustva, promjena izbornog zakonodavstva i pronalaženje alternativnih izvora finansiranja za opozicione partije, odnosno kontrola finansiranja vladajućih partija, odigrale bi značajnu ulogu da se promijeni odnos snaga u Crnoj Gori.

MONITOR: Kako komentarišete odluku o bojkotu izbora u Kotoru?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Smatram da je u bližoj prošlosti bilo više slučajeva kada je postojao razlog za bojkot, a do njega nije došlo. Postavlja se pitanje zašto baš sada i zašto baš ovi izbori? Nadam se da je to samo jedan dio šireg plana i da već postoji plan za makar narednih pet poteza, kao i plan ,,b”.

MONITOR: Bojkot izbora jedna je od prvih akcija u kojoj se demonstrira jedinstvo opozicije. Da li to može dovesti do određenih promjena i jačanja fronta protiv aktuelne vlasti?
KOSTIĆ-MANDIĆ: S obzirom na to da ima puno neiskorišćenog opozicionog potencijala u Crnoj Gori, ako čelnici opozicionih partija pokažu spremnost da potisnu u drugi plan liderske ambicije i uspiju da ubijede dio građana da je to što rade u njihovom interesu, ako tom poslu pristupe ozbiljno i iskreno, ni rezultati neće izostati.

MONITOR: U utorak smo na zasjedanju parlamenta čuli od opozicije da u Crnoj Gori ne postoji politička volja vlasti za obračun sa organizovanim kriminalom. Šta Vi o tome mislite, posebno u kontekstu aktuelnih događaja?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Ne mogu da se otmem utisku, kada vidim kako postupaju i sarađuju državni organi susjednih zemalja, koje i same imaju velike probleme, da je zvanična Crna Gora namjerno marginalizovana, baš zbog nedostatka političke volje da se obračuna sa organizovanim kriminalom. Možda bi, kada bi bilo materijala za priče o gradnji škola, vrtića, bolnica, ostvarenom unaprjeđenju životnog standarda stanovništva, zapošljavanju na osnovu kvalifikacija a ne partijske knjižice – teme korupcije i kriminala manje bile prisutne u javnosti.

MONITOR: Vi radite na Univerzitetu Crne Gore, a Vaše rijetke kolege, koje se oglašavaju i imaju distancu prema vladajućim krugovima, kažu da na Univerzitetu vladaju klijentelizam i podaništvo. Kako komentarišete te ocjene?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Ja bih prije rekla da je to „bolest” cijelog društva, koja je prisutna i u visokoškolskim ustanovama. Tačno je da je najisplativije biti ,,pametan”, što u Crnoj Gori znači gledati svoja posla, bez obzira na to šta se dešava, a naročito ako se to odnosi na struku; nikada ne dovoditi u sumnju očigledno pogrešne odluke pretpostavljenog ili političkog autoriteta (ovo je, na žalost, u Crnoj Gori i direktno povezano), i biti samozadovoljno „pametan”, jer se savršeno uklapaš u sistem. Ali, ja poznajem jako puno onih pametnih bez navodnika, kojih ima u svim institucijama, pa i na univerzitetima, koji profesionalno i sa ljubavlju obavljaju svoj posao i koji mi ulivaju nadu u jednu drugačiju Crnu Goru.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo