Povežite se sa nama

Izdvojeno

BRISANJE SJEĆANJA ILI ISPRAVLJANJE NEPRAVDE: Pljevaljska borba za ulice

Objavljeno prije

na

Pokušaj da se promijene nazivi pljevaljskih ulica, vezani za ličnosti i događaje iz II svjetskog rata, u dijelu vlasti vide kao „ispravljanje nepravde prema drugim istorijskim ličnostima i periodima“. Dio javnosti, pak,  smatra da je riječ o relizaciji programskog zadatka – reviziji istorije i brisanju sjećanja na NOB

 

Inicijativa  da se nazivi  ulica Save Kovačevića, 37. divizije i Narodne revolucije,  u pljevaljskom naselju Bobovo  promijene,  podigla je buru u Pljevljima, iako još nije uspjela da stigne ni do nadležnog skupštinskog odbora. Formalno,   potrebu da se ulice preimenuju izrazili su iz lokalne Mjesne zajednice (MZ). U Pljevljima smatraju da je  ideja potekla iz dijela lokalne vlasti koju čine  koalicija Za budućnost Pljevalja ( NSD i DNP), Demokrate, Ujedinjena Crna Gora, Pokret Evropa sad (PES), Socijalistička narodna partija (SNP) i URA.

U zvaničnom predlogu MZ  tražili su da se  Ulica Save Kovačevića, u naselju Guke, preimenuje u Ulicu Jovana Dragutinovića, a Ulica 37. divizije u Zlodolu da se podijeli na dvije, od kojih bi prva,  dobila naziv Ulica narodnog prvaka Gavra Pupovića a drugi dio  bio nazavan po  barjaktaru Filipu Jelovcu. Predložili  su i da se dio Ulice Narodne revolucije i Pilanske, od mosta na Ćehotini do mosta na Vezišnici,  ubuduće zove  Bobovska ulica.

Sjednica Odbora za davanje predloga imena naselja, ulica i trgova, čiji je predsjednik odbornik koalicije Za budućnost Pljevalja Božidar Jelovac,  16. avgusta nije mogla biti održana, jer su od pet, došla samo dva člana. O „predlogu MZ“, tako će se, kako je najavljeno, odlučivati 26. avgusta. Neodržana sjednica je, međutim, izazvala rat saopštenjima između konstituenata pljevaljske vlasti, a  Demokrate su Jelovcu zamjerile štošta. Sporni su im, kažu, „njegovi motivi, procedure i princip…“, nagovještavajući na taj način i da je on  autor „predloga MZ“.

Jelovac, koji je između ostalog i dopisnik jednog dnevnog lista, za Monitor tvrdi da je predlog zaista stigao od onih koj žive u Bobovu,a  da je on samo zakazao sjednicu odbora, poštujući procedure. „Naravno da nemam veze s tim predlogom i da sam samo stavio u proceduru predlog MZ. Nije riječ ni o kakvom trendu, kako kažete i nema veze za marginalizacijom imena i događaja iz NOB-a. U Pljevljima postoji mnogo ulica koje nose nazive koji se odnose na taj period crnogorske istorije. Stvar je u tome da nastojimo da se ravnopravnije odnosimo prema nekim drugim razdobljima i ličnostima, koji su važni za Crnu Goru“, tvrdi on.

Jelovac objašnjava da je stava  da ne treba mijenjati nazive  ulica, koji se odnose na ličnosti poginule u Pljevljima za vrijeme Drugog svjetskog rata ili Pljevljake poginule u tom periodu. Podsjeća da se naredne godine obilježava 150 godina od Hercegovačkog ustanka te da je, kako kaže, „normalna potreba“  da se  ličnostima,  vezanim za taj period crnogorske istorije,  ukaže poštovanje nazivanjem nekih  ulica po njima.

„To je ustanak koji je Crnoj Gori donio slobodu i nezavisnost. Kome to može biti sporno?  Neki tvrde da se prije podigao ustanak u Bobovu,  nego u Nevesinju. Mi nemao ni jednu ulicu po nekoj ličnosti iz tog vremana. Zbog toga su Bobovci poslali te predloge. Nikog nijesu omalovažili svojim predlogom, jer je riječ o ličnostima i događajima za koje se ne veže ni jedna kontraverza i nema istorijskih nejasnoća“, kaže predsjednik pljevaljskog Odbora za imenovanje ulica.

U Udruženju boraca NOR-a i antifašista (UBNOR), međutim, najnoviji pokušaj promjene naziva ulica vide kao „nastavak  višestruko opasne ideje“. Kako za Monitor kaže predsjednik tog udruženja Goran Čavić „ako se zna ko je vlast u Pljevljima, onda je i jasno zbog čega dolazi do takvih incijativa“.

„Partija kojoj pripada Jelovac (NSD),  neskriveno veliča ideju i djelo četničkog pokreta i Draže Mihailovića, a njihov lider je naznačeni četnički vojvoda, koji se nikada te titule nije odrekao. Prema tome,  svi takvi postupci ne treba da čude“, kaže Čavić. „Na djelu je jedan perfidan scenario koji se manifestuje, između ostalog, i kroz ograničenja rada  organizaciji kojoj ja pripadam, kroz dodjelu sredstava određenim  NVO,  te kroz programe koji se relizuju u lokalnom Domu kulture… Riječ je o velikosrpskom napadu, kojem se do sada, nažalost, nijesu mnogo protivili ostali čionioci vlasti u Pljevljima.“

Čavić, međutim, ocjenjuje kao ohrabrujuće to što su Demokrate „ovog puta osujetile pokušaj dijela svojih partnera uz vlasti“. Da nije tako bilo, ocjenjuje Čavić, „nastupila bi  jedna opšta pomama i relizacija programskog cilja – da se ukine sve što podsjeća na NOB“.

„Demokrate  su ovog puta potpuno razmjeli našu rekaciju i ono što smo željeli da poručimo.  Želim da im odam priznanje, jer su se usprotivili naletu šovinizma od kojeg mi sami i opozicione partije, koje baštine antifašizam,  nijesu u stanju da se odbrane. Ovog puta stvorili smo kritičnu masu da se suprotstavi tome, a ne znam da li će se to u nekim međupartijskim dogovorima, kasnije, izmijeniti“, kaže Čavić. Pa dodaje kako  ne zna je li „Demokratama više smetao  način na koji je Jelovac to pokušao da uradi ili im je bio sporno značenje tog gesta“.

Iz UBNOR-a objašnjavaju da nijesu ulazili u „opravdanost predloga za nove nazive, već da su reagovali zbog namjere da se ukinu  nazivi koji predstavaljaju simbole NOB-a u Pljevljima“. Poručju da im ne smeta namjera da se ispravi nepravda prema nekim istorijskim događajima ili ličnostima, ukoliko su bili zapostavljeni, ali se to može, objašnjavaju, učiniti preimenovanjem ulica sa bezličnijim nazivima.

„Mi u gradu imamo ulica sa imenima, na primjer, čačanska, radnička, šavnička, parkovske…. Nazivi tih ulica  mogli su biti preimenovani, da je cilj bio jedino da se  ispravi nepravda prema nekoj od značajnih ličnosti iz istorije Pljevalja.  U ovom momentu, uopšte ne ulazimo u kvalitet predloga, samo pitamo zbog čega se ukidaju postojeća imena ulica i zbog čega su baš ona izabrana. Antifašisti apsolutno ne žele da se upliću u političke priče, samo želimo da sačuvaju tekovine NOB,a prije svega,  tekovine antifašizma. Bez takvog odnosa,   vraćamo  se u  u šovinizam i klerofašizam, a slična priča nas je uvijek vodila u međusobne sukobe“, poručuje Čavić.

U pljevaljskom UBNOR-u, trenutno, kako kažu, nemaju osnovnih sredstva  za svoje aktivnosti i cijeli rad se svodi na voluntarizam. Nemaju novca ni da brinu o mnogobrojnim spomenicama iz NOB-a.  Čak, kako objašnjava predsjednik tog udruženja, nemaju ni prostorije niti način da plate rad sekretara. Od promjene vlasti u Pljevljima, tvrdi, lokalna uprava ne pokazuje volju da se brine o svemu što sjeća na NOB, čak ni kad je riječ o održavanju prostora oko spomenika koji se odnose na NOB.

U Pljevljima je više takvih spomenika, prije svega onaj na brdu  Stražica, koji je jedan od najmonumentalnijih tog tipa na sjeveru Crne Gore. Podignut je 1. decembra 1961. godine, u čast i sjećanje na pale borce u pljevaljskoj bici i žrtvama fašističkog terora. Spomenik je visok 32 metra, a sam obelisk je 27 metara. U spomen kosturnici je sahranjeno 412 boraca i žrtava, među kojima je 214 boraca, koji su poginuli u napadu na taj grad,  1. decembra 1941. godine. Spomenik je djelo arhitekte Mirka Đukića i, pored  istorijskog značaja, ima i veliku umjetničku vrijednost,  u arhitektonskom i likovnom smislu.

Drugi značajniji spomenik u pljevaljskoj opštini se nalazi u selu Mrzovići, na pet kilometara od grada. Podignut je 1983. godine, u čast formirane italijanske partizanske divizije Garibaldi koja se borila u sastavu narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Taj  spomenik  godinama su posjećival i posjećuju potomci Garibaldinaca.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo