Povežite se sa nama

Izdvojeno

BRISANJE SJEĆANJA ILI ISPRAVLJANJE NEPRAVDE: Pljevaljska borba za ulice

Objavljeno prije

na

Pokušaj da se promijene nazivi pljevaljskih ulica, vezani za ličnosti i događaje iz II svjetskog rata, u dijelu vlasti vide kao „ispravljanje nepravde prema drugim istorijskim ličnostima i periodima“. Dio javnosti, pak,  smatra da je riječ o relizaciji programskog zadatka – reviziji istorije i brisanju sjećanja na NOB

 

Inicijativa  da se nazivi  ulica Save Kovačevića, 37. divizije i Narodne revolucije,  u pljevaljskom naselju Bobovo  promijene,  podigla je buru u Pljevljima, iako još nije uspjela da stigne ni do nadležnog skupštinskog odbora. Formalno,   potrebu da se ulice preimenuju izrazili su iz lokalne Mjesne zajednice (MZ). U Pljevljima smatraju da je  ideja potekla iz dijela lokalne vlasti koju čine  koalicija Za budućnost Pljevalja ( NSD i DNP), Demokrate, Ujedinjena Crna Gora, Pokret Evropa sad (PES), Socijalistička narodna partija (SNP) i URA.

U zvaničnom predlogu MZ  tražili su da se  Ulica Save Kovačevića, u naselju Guke, preimenuje u Ulicu Jovana Dragutinovića, a Ulica 37. divizije u Zlodolu da se podijeli na dvije, od kojih bi prva,  dobila naziv Ulica narodnog prvaka Gavra Pupovića a drugi dio  bio nazavan po  barjaktaru Filipu Jelovcu. Predložili  su i da se dio Ulice Narodne revolucije i Pilanske, od mosta na Ćehotini do mosta na Vezišnici,  ubuduće zove  Bobovska ulica.

Sjednica Odbora za davanje predloga imena naselja, ulica i trgova, čiji je predsjednik odbornik koalicije Za budućnost Pljevalja Božidar Jelovac,  16. avgusta nije mogla biti održana, jer su od pet, došla samo dva člana. O „predlogu MZ“, tako će se, kako je najavljeno, odlučivati 26. avgusta. Neodržana sjednica je, međutim, izazvala rat saopštenjima između konstituenata pljevaljske vlasti, a  Demokrate su Jelovcu zamjerile štošta. Sporni su im, kažu, „njegovi motivi, procedure i princip…“, nagovještavajući na taj način i da je on  autor „predloga MZ“.

Jelovac, koji je između ostalog i dopisnik jednog dnevnog lista, za Monitor tvrdi da je predlog zaista stigao od onih koj žive u Bobovu,a  da je on samo zakazao sjednicu odbora, poštujući procedure. „Naravno da nemam veze s tim predlogom i da sam samo stavio u proceduru predlog MZ. Nije riječ ni o kakvom trendu, kako kažete i nema veze za marginalizacijom imena i događaja iz NOB-a. U Pljevljima postoji mnogo ulica koje nose nazive koji se odnose na taj period crnogorske istorije. Stvar je u tome da nastojimo da se ravnopravnije odnosimo prema nekim drugim razdobljima i ličnostima, koji su važni za Crnu Goru“, tvrdi on.

Jelovac objašnjava da je stava  da ne treba mijenjati nazive  ulica, koji se odnose na ličnosti poginule u Pljevljima za vrijeme Drugog svjetskog rata ili Pljevljake poginule u tom periodu. Podsjeća da se naredne godine obilježava 150 godina od Hercegovačkog ustanka te da je, kako kaže, „normalna potreba“  da se  ličnostima,  vezanim za taj period crnogorske istorije,  ukaže poštovanje nazivanjem nekih  ulica po njima.

„To je ustanak koji je Crnoj Gori donio slobodu i nezavisnost. Kome to može biti sporno?  Neki tvrde da se prije podigao ustanak u Bobovu,  nego u Nevesinju. Mi nemao ni jednu ulicu po nekoj ličnosti iz tog vremana. Zbog toga su Bobovci poslali te predloge. Nikog nijesu omalovažili svojim predlogom, jer je riječ o ličnostima i događajima za koje se ne veže ni jedna kontraverza i nema istorijskih nejasnoća“, kaže predsjednik pljevaljskog Odbora za imenovanje ulica.

U Udruženju boraca NOR-a i antifašista (UBNOR), međutim, najnoviji pokušaj promjene naziva ulica vide kao „nastavak  višestruko opasne ideje“. Kako za Monitor kaže predsjednik tog udruženja Goran Čavić „ako se zna ko je vlast u Pljevljima, onda je i jasno zbog čega dolazi do takvih incijativa“.

„Partija kojoj pripada Jelovac (NSD),  neskriveno veliča ideju i djelo četničkog pokreta i Draže Mihailovića, a njihov lider je naznačeni četnički vojvoda, koji se nikada te titule nije odrekao. Prema tome,  svi takvi postupci ne treba da čude“, kaže Čavić. „Na djelu je jedan perfidan scenario koji se manifestuje, između ostalog, i kroz ograničenja rada  organizaciji kojoj ja pripadam, kroz dodjelu sredstava određenim  NVO,  te kroz programe koji se relizuju u lokalnom Domu kulture… Riječ je o velikosrpskom napadu, kojem se do sada, nažalost, nijesu mnogo protivili ostali čionioci vlasti u Pljevljima.“

Čavić, međutim, ocjenjuje kao ohrabrujuće to što su Demokrate „ovog puta osujetile pokušaj dijela svojih partnera uz vlasti“. Da nije tako bilo, ocjenjuje Čavić, „nastupila bi  jedna opšta pomama i relizacija programskog cilja – da se ukine sve što podsjeća na NOB“.

„Demokrate  su ovog puta potpuno razmjeli našu rekaciju i ono što smo željeli da poručimo.  Želim da im odam priznanje, jer su se usprotivili naletu šovinizma od kojeg mi sami i opozicione partije, koje baštine antifašizam,  nijesu u stanju da se odbrane. Ovog puta stvorili smo kritičnu masu da se suprotstavi tome, a ne znam da li će se to u nekim međupartijskim dogovorima, kasnije, izmijeniti“, kaže Čavić. Pa dodaje kako  ne zna je li „Demokratama više smetao  način na koji je Jelovac to pokušao da uradi ili im je bio sporno značenje tog gesta“.

Iz UBNOR-a objašnjavaju da nijesu ulazili u „opravdanost predloga za nove nazive, već da su reagovali zbog namjere da se ukinu  nazivi koji predstavaljaju simbole NOB-a u Pljevljima“. Poručju da im ne smeta namjera da se ispravi nepravda prema nekim istorijskim događajima ili ličnostima, ukoliko su bili zapostavljeni, ali se to može, objašnjavaju, učiniti preimenovanjem ulica sa bezličnijim nazivima.

„Mi u gradu imamo ulica sa imenima, na primjer, čačanska, radnička, šavnička, parkovske…. Nazivi tih ulica  mogli su biti preimenovani, da je cilj bio jedino da se  ispravi nepravda prema nekoj od značajnih ličnosti iz istorije Pljevalja.  U ovom momentu, uopšte ne ulazimo u kvalitet predloga, samo pitamo zbog čega se ukidaju postojeća imena ulica i zbog čega su baš ona izabrana. Antifašisti apsolutno ne žele da se upliću u političke priče, samo želimo da sačuvaju tekovine NOB,a prije svega,  tekovine antifašizma. Bez takvog odnosa,   vraćamo  se u  u šovinizam i klerofašizam, a slična priča nas je uvijek vodila u međusobne sukobe“, poručuje Čavić.

U pljevaljskom UBNOR-u, trenutno, kako kažu, nemaju osnovnih sredstva  za svoje aktivnosti i cijeli rad se svodi na voluntarizam. Nemaju novca ni da brinu o mnogobrojnim spomenicama iz NOB-a.  Čak, kako objašnjava predsjednik tog udruženja, nemaju ni prostorije niti način da plate rad sekretara. Od promjene vlasti u Pljevljima, tvrdi, lokalna uprava ne pokazuje volju da se brine o svemu što sjeća na NOB, čak ni kad je riječ o održavanju prostora oko spomenika koji se odnose na NOB.

U Pljevljima je više takvih spomenika, prije svega onaj na brdu  Stražica, koji je jedan od najmonumentalnijih tog tipa na sjeveru Crne Gore. Podignut je 1. decembra 1961. godine, u čast i sjećanje na pale borce u pljevaljskoj bici i žrtvama fašističkog terora. Spomenik je visok 32 metra, a sam obelisk je 27 metara. U spomen kosturnici je sahranjeno 412 boraca i žrtava, među kojima je 214 boraca, koji su poginuli u napadu na taj grad,  1. decembra 1941. godine. Spomenik je djelo arhitekte Mirka Đukića i, pored  istorijskog značaja, ima i veliku umjetničku vrijednost,  u arhitektonskom i likovnom smislu.

Drugi značajniji spomenik u pljevaljskoj opštini se nalazi u selu Mrzovići, na pet kilometara od grada. Podignut je 1983. godine, u čast formirane italijanske partizanske divizije Garibaldi koja se borila u sastavu narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Taj  spomenik  godinama su posjećival i posjećuju potomci Garibaldinaca.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo