Povjerenje u smjernice Vlade Švedske i Ustavom zagarantovana prava građana bili su glavni razlog za donošenje odluke da se u borbi sa koronom ne poseže za strogim mjerama
Branko Tomić je rođen u Bosni i Hercegovini. Novinarstvom je počeo da se bavi u izdanjima zagrebačkog Vjesnika. U sarajevskom Oslobođenju radio je od 1971. do 1994, a potom odlazi u Švedsku, gdje je objavljivao priloge u nekoliko švedskih vodećih novina, a profesionalni rad nastavio u Bosanskoj pošti, listu za izbjeglice u Skandinaviji.
Jedan od povoda za razgovor sa njim je i to što je Švedska jedina zemlja u Evropi koja nije uvela stroge mjere protiv pandemije korona virusa. Zašto se na to odlučila, Tomić ovako objašnjava:
-Svi koji su o tome odlučivali, a to su eksperti i Vlada, odgovorili bi vam da nisu željeli da zaustave tokove svakodnevnog života i da ljude sputavaju restriktivnim mjerama koje bi ograničile njihova zagarantovana prava i slobode. Na ovo su Šveđani posebno ponosni, ali i osjetljivi ako bi im nešto bilo uskraćeno. Svi znaju da im je demokratski sistem garant sigurne egzistencije, ali su svjesni i svoje odgovornosti u očuvanju njegovih tekovina.
Ja, recimo, ne mogu zamisliti ovu zemlju sa policijskim satom ili totalnom zabranom kretanja. Ne znam šta bi trebalo da se dogodi pa da se svi poslušno povuku u izolaciju. To ne znači da oni ne razumiju opasnost koju sa sobom nose pandemije ili neke druge nedaće. Ne! Ali, čak i kada se suoče sa tako zlokobnim virusom kao što je Covid-19 više vjeruju smjernicama Vlade nego što se plaše smrtonosnih brojki.
To povjerenje i Ustavom zagarantovana prava građana bili su glavni razlog za donošenje odluke da se u borbi sa koronom ne poseže za strogim mjerama. Uz to, Vlada se oslonila na mišljenje eksperata koji su zauzeli stav da bi potpuno zatvaranje zemlje moglo imati teške ekonomske posljedice, koje bi dovele do opšte katastrofe i još većih žrtava. Tako je u rješavanju ove krizne situacije odgovornost podijeljena između naroda i države: narod političarima i ekspertima povjerenje, a oni njima, bar zasad, blage i – podnošljive mjere.
MONITOR: Kako se pokazao taj recept s obzirom na broj oboljelih?
TOMIĆ: Ako bi ,,švedski model” ocjenjivali brojem zaraženih i umrlih rezultat bi bio porazan. Baš u ovom trenutku (15. aprila u 14 sati) saopšteno je da u ovoj zemlji od Covida-19 boluje 11.927 osoba, a da ih je među preminulim već 1.203. Zastrašujuće! Za zemlju koja ima desetak miliona stanovnika, a po prostranstvu je gotovo duplo veća od bivše Jugoslavije, to je ogroman gubitak.
U početku, dok su brojevi bili znatno manji, nisu se javljale sumnje u ispravnost odluke švedskih vlasti da se ne poseže za žešćim restriktivnim mjerama. Nije se zavirivalo ni u praksu drugih zemalja, čak ni u komšiluk, gdje su Finska, Danska i Norveška, uz ograničenja, bilježile daleko bolje rezultate. Švedska se uporno i danas drži svog kursa, bez obzira što trpi i sve prisutnije kritike.
I to u vlastitim redovima, gdje također stručni ljudi govore da sve ovo što se radi Švedsku vodi u pravu katastrofu. Podupiru ovaj stav nedovoljnim testiranjem i nedovoljnom izolacijom zaraženih osoba, ,,slobodnim kolanjem virusa”, nedostatatkom bolničkih kapaciteta, zaštitne opreme i nekih drugih medicinskih sredstava. Ide se do kraja, pa se zbog svega ovog traži i ostavka glavnog državnog epidemiologa Andersa Tegnella, koji je u ovom koronarnom vremenu ,,desna ruka” Vladi.
Početkom ove sedmice ,,brze i radikalne mjere” zatražila je i grupa od 22 ljekara, virologa i istraživača iz najboljih švedskih bolnica i instituta, koji pozivaju na povećanje socijalne distance, zatvaranje škola i restorana, obavezno nošenje zaštitne opreme bolničkog osoblja i lica koja rade sa starijima, obavezan karantin cijele porodice ako se ustanovi da je jedan od članova pozitivan na virus.
U svojoj ,,odbrani” Tegnell poseže za činjenicom da su mnoge zemlje, između ostalih i SAD, u toku pandemije pokušale zatvoriti granice, ali da se to pokazalo neuspješnim. Priznaje da to može usporiti zarazu za neku sedmicu, ali je ne može iskorijeniti. Ni na jedno pitanje, veli, nema lakih odgovora, ali svi moraju, bez obzira gdje se nalaze, raditi najbolje što mogu kako bi se smanjio rizik širenja zaraze. Uvjeren je da švedske institucije upravo to čine.
MONITOR: U Švedskoj, prema informacijama iz naših medija, stariji od
osamdeset godina i oni kojima otkaže neki od organa ne idu na respirator…
TOMIĆ: Pročitao sam to u raznim glasilima dolje, ali ne i ovdje. Ima u tome malo istine, ali se pojednostavljuje praksa, pa to zvuči tako grubo kao da se stariji ,,bacaju niz vodu”. U ovoj zemlji svi imaju pravo na njegu i ne postoji nikakav kriterij za biološku starost. U situaciji kada se nešto prioritet, radi se kompletna procjena za svaku osobu posebno, i do respiratora ne dolaze samo oni kojima ni taj tretman ne spašava život. Inače, starijima od 70 godina preporučuje se (ne zabranjuje!) da se ne izlažu neposrednim kontaktima s drugim osobama, da ne rizikuju sa izlascima u prirodu i da svoje potrebe rješavaju uz pomoć najbližih i službi koje su za to osposobljene. Kada se pogleda statistika jasno je da je ova populacija i u Švedskoj najugroženija. U mlađem stadiju, do 19. godine nema preminulih.
MONITOR: Kakve su sada mjere na snazi?
TOMIĆ: Kao što rekoh, otvoreni su vrtići, osnovne škole, prodavnice, restorani, kafići, nema karantina ni u Štokholmu gdje je do ovog trenutka 5000 oboljelih i rekordno 702 preminula.
U Švedskoj se svi slobodno kreću, ali se svima preporučuje samoizolacija ako se primijeti i najmanji simptom korona virusa. Ne rade srednje škole i fakulteti, jer se nastava obavlja online. Zabranjeno je okupljanje više od 50 ljudi. Preduzeća, bez obzira na djelatnost, funkcionišu bez zastoja, osim onih koji su samoinicijativno odlučili da privremeno obustave rad. Svi koji mogu obavljati svoje zadatke rade to od kuće. Od 01. aprila ne ide se u posjetu staračkim domovima.
MONITOR: Jesu li ovakve liberalne mjere uvedene zato što Šveđani vjeruju Vladi, premijeru, stručnjacima, policiji… pa disciplinovano poštuju sve što oni predlože?
TOMIĆ: Odgovoriću kratko: ovdje narod vjeruje državi, a država brine o narodu! Vlada ima jasno definisane ovlasti, a svaki pojedinac vlastitu odgovornost.
MONITOR: Mnogi upozoravaju da je ovo što Švedska radi recept za katastrofu.
TOMIĆ: Moram priznati da sam, pod utiskom kako se odvija situacija u svijetu, u početku bio šokiran blagim mjerama švedskih vlasti. Ali, poštovao sam preporuke i u prvom mjesecu dobrovoljne ,,izolacije” samo sam dva puta izašao iz stana. Odvezao sam suprugu do prodavnice, koja je u radnju ušla sa maskom i rukavicama. Svi su u nju gledali kao u vanzemaljca. Bila je jedina sa tom opremom. Opet sam pomislio da su Šveđani ,,ludi”. Međutim, brzo sam shvatio da ne treba paničiti, ali da svemu treba prilaziti s puno opreza. Danas vjerujem da je Švedska na dobrom putu, bez obzira što će i ona, nažalost, pandemiju platiti sa mnogo žrtava.
Zašto mislim da njen recept nije srljanje u katastrofu? Pa, evo: mnoge zemlje koje su građanima ograničavale kretanje lagano otvaraju škole i prodavnice. Ne mogu izdržati u totalnoj blokadi. I tek ćemo sada vidjeti rezultat labavljenja tih mjera i biti u prilici da ga uporedimo sa onim što Švedska ima. Sve mi nešto govori da će ova moja ,,rezervna domovina” biti pobjednik, mada u ovoj borbi sa toliko izgubljenih života – pobjednika nema!
MONITOR: Kako mediji prate ovu pandemiju?
TOMIĆ: Sve što je bitno – objavljuje se. Ali se vodi računa da se ne diže nikakva panika i ne plaše građani. Evo, dok očekujemo da nam i proljetno sunce pomogne u borbi sa koronom, u Švedskoj najavljuju da je moguć i drugi val virusa. Ne kažu kada bi se to moglo dogoditi, ali lagano pripremaju stanovništvo i na tu neugodnost. Za rješavanje problema, zdravstvenih i ekonomskih, u ,,korona krizi” biće iz budžeta izdvojeno više od 100 milijardi kruna. Ako bude potrebno izdvojiće se i više. Država ovdje neće biti blokirana, a narod bez zaštite.
Premijer razgovarao sa djecom
MONITOR: Da li je tačno da se u Švedskoj, zahvaljujući najliberalnijim mjerama u Evropi, građani slobodno kreću i normalno žive, da rade škole, da su otvoreni restorani i kafići?
TOMIĆ: Sve je to tačno, ali ipak sve nije isto kao prije pojave korone. Moji unuci su osnovci i u Štokholmu redovno idu u školu i na fudbalske i košarkaške treninge. Jedino su košarku iz dvorane preselili na otvoreno. Djeca su u parkovima, mladi na izletištima, svi koji mogu redovno koriste rekreativne staze i druge objekte. Nema utakmica, ali ekipe u manjim grupama redovno treniraju na svojim stadionima. Prodavnice su otvorene, dobro snaddjevene, a ako neko nije u mogućnosti da do prodavnice dođe veći lageri za malu naknadu dostavljaju narudžbu na kućnu adresu. A tu su i volonteri koji priskaču u pomoć starijim osobama.
Otvoreni su restorani i kafići, ali se svi drže preporuka o rastojanju za stolovima i načinu služenja jela i pića. Sve saobraćajne linije funkcionišu, ali je primjetno da ima manje putnika. Dakle, možeš ići gdje hoćeš, ali ne možeš raditi sve što ti padne na pamet. Obavezan si da brineš o sebi, ali i o drugima.
Bio sam oduševljen konferencijom za štampu premijera Löfvena na početku pandemije. Dok su se u našim zemljama političari ,,naturali” kao eksperti i spasioci, ovdje je premijer razgovarao sa djecom. Dobro ste pročitali: ne sa novinarima, već sa djecom! Odgovarao je na njihova pitanja, savjetovao ih da razvijaju prijateljstvo, da poštuju starije, svoje komšije, da se ne plaše, da se slobodno kreću… Pojavio se premijer i pred novinarima, ali tek kada su eksperti saopštili svoj stav. Oni vode glavnu riječ.
Naši na dvostrukoj muci
MONITOR: Kako se tamo ovih dana snalaze građani iz bivše Jugoslavije? Ima li oboljelih?
TOMIĆ: Ima, nažalost. Neke i lično poznajem, ali nismo u direktnom kontaktu. Baš danas mi se, nakon desetak dana teške borbe sa virusom, javio prijatelj, rodom iz Sjenice, koji je sa suprugom i kćerkom, ovdje u Norrköpingu prošao kroz ,,golgotu korone”. Rekao mi je u telefonskom razgovoru da je bilo pakleno, da nije mogao vjerovati koliko je to sve ubitačno, a radi se o sredovječnom snažnom čovjeku, bivšem sportisti.
U Švedskoj je nešto više od 100.000 građana iz bivše Jugoslavije. Samo iz Bosne i Hercegovine – oko 70.000. Prema podacima koji se svakodnevno objavljuju na zvaničnoj stranici Zavoda za javno zdravstvo među 11.927 oboljelih je i stotinak ,,naših” i na samom su začelju doseljeničke liste.
Naši ljudi su na dvostrukoj muci. Slijede mjere samozaštite da bi izbjegli zarazu, a brinu brigu o situaciji u domovini gdje su im rodbina i prijatelji. Obično su se okupljali u nacionalnim udruženjima, ali to više ne čine, jer su vrata klubova uglavnom zatvorena, da se u malom prostoru ne bi okupljao veći broj osoba. Inače, sve je ovdje rasparčano kao i bivša zajednička država. Živi se po principu ,,svako sebi” i malo ko drugom zalazi u odaje. Na sreću, nema ozbiljnijih incidenata.
Veseljko KOPRIVICA
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice