INTERVJU
Branko Rašović, specijalista oralne hirurgije, iz Podgorice: Od bezubosti do svjetskih trendova

Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor online
Nova saznanja o značaju oralnog zdravlja za ukupno zdravstveno stanje organizma kao i na estetski učinak čine da veliki broj naših sugrađana postaje svjestan važnosti da poboljša kvalitet svog oralnog zdravlja
MONITOR: Ima li Crna Gora uslove da prati savremene svjetske trendove u stomatologiji?
RAŠOVIĆ: Smatram da ima. Ali,da bi se govorilo o tome da li idemo u korak sa svijetom, moramo uzeti u obzir tri faktora: kadar, opremu i implementaciju postojećih svjetskih trendova na lokalnom terenu. Kada su u pitanju kadrovi, u Crnoj Gori postoje kvalitetni stručnjaci, kako stomatolozi tako i specijalisti stomatologije. Prije desetak godina novosnovani stomatološki fakultet u Podgorici počinje da formira nove kadrove, iako još uvijek nema specijalističke studije, pa se ta znanja i dalje stiču u inostranstvu, najčešće u Srbiji.
Ako govorimo o opremi, onda tu stvari u privatnim ordinacijama stoje značajno bolje. Sa adekvatnim finansijskim resursima moguće je opremiti ordinaciju najsavremenijom opremom po svjetskim standardima.Stomatolozi danas imaju mogućnost da se dodatno edukuju i unapređuju svoje znanje na međunarodnim kongresima i skupovima koje onda neposredno primijenjuju u praksi.
MONITOR: Koji su to trendovi?
RAŠOVIĆ: Jedan od svjetskih trendova koje primjenjujemo u našoj ordinaciji je laser za meka tkiva.Koristi se kako bi se pacijentima obezbijedio komfor koji podrazumijeva brze i bezbolne intervencije, bez hirurških konaca, bez komplikacija i brz oporavak. Primjenjuje se u oralnoj hirurgiji i parodontologiji, kao pomoć pri zarastanju rana, izbjeljivanju zuba, čak i terapiji bola. Laser radi na principu fototermalnog efekta, što znači da pretvara svjetlosnu u toplotnu energiju. Mogućnosti koje nam laser pruža u svakodnevnom radu su upravo spriječavanje krvarenja, omogućavanje brzog i bezbolnog zarastanja rana, smanjenje osjetljivosti operativnog područja i liječenje raznih upalnih stanja.
Drugi važan trend je primjena faktora rasta, CGF -concentrated growth factors u postoperativnom procesu zarastanja rana. Pored klasičnih zamjenika za kost, kao što su autologni transplantati i vještačka kost, kao pomoć zarastanju rana koristimo metodu primjene plazme bogate trombocitima, odnosno koncentrovanog faktora rasta, koji se nalazi u trombocitima. Oni se izdvajaju iz krvi pacijenta i aplikuju direktno na mjesto intervencije čime se postiže ubrzavanje zarastanja tkiva, smanjuje mogućnost infekcije i bola i onemogućava pojava alergijskih reakcija jer je riječ o autolognom supstratu.
MONITOR: Zubi su dominantan detalj na licu , a gubitak zuba je veliki funkcionalni i estetski problem. Da li su građani u Crnoj Gori svjesni toga?
RAŠOVIĆ: Zastupljenost ovog problema, koji možemo narodnim jezikom nazvati, bezubost i krezubost, je nažalost i dalje veoma prisutan u našoj sredini. Nova saznanja i savremeni trendovi o značaju oralnog zdravlja na ukupno zdravstveno stanje organizma kao i na estetski učinak, koji predstavlja profil svakog pojedinca, čine da veliki broj naših sugrađana postaje svjestan važnosti odluke da poboljša kvalitet svog oralnog zdravlja i samim tim ukupnog kvaliteta života. Pored klasičnih rješenja, sve češći izbor postaju implantati, kako zbog funkcionalsti tako i zbog, ne manje važnog psihološkog faktora, estetike. Oni su danas izrađeni od biokompatibilnih materijala koji sprečava odbacivanje i kao takvi predstavajaju odličnu osnovu za buduće proteteske radove – krunice, mostove i mobilne proteze. Prednosti ugradnje implantata su svakako to što se okolni zubi ne oštećuju, održava se zapremina kosti i postiže poboljšanje funkcije kao I psihološki napredak kod pacijenta.
MONITOR: Koji su stomatološki problemi zbog kojih Vam se pacijenti najčešće obraćaju?
RAŠOVIĆ: ”Apolonia” pokriva sve stomatološke usluge, kako osnovne tako i specijalističke. U našu ordinaciju dolaze pacijenti koji imaju širok spektar potreba. Ipak, pošto je ordinacija deklarisana i prepoznata po oralnoj hirurgiji i parodontologiji, onda su to najčešće pacijenti kojima je potrebno uraditi različite hirurške intervencije – operacije zuba, cista, operacije impaktiranih zuba i implantološke intervencije. Ono što posebno zavređuje pažnju su stručna mišljenja koje tim doktora u ordinaciji Apolonia može da ponudi o konkretnoj stomatološkoj problematici. Značajan je procenat pacijenata koji dolaze na konsultacije ili intervencije na osnovu uputa drugih stomatologa. To me posebno raduje jer govori o stručnosti i savjesnosti kolega da urade ono što znaju, a slučajeve za viši nivo specijalističke usluge, upute u specijalističku ordinaciju na dalji tretman ili mišljenje.
Pored stručnosti naša ordinacija pruža izuzetan komfor pacijentu u dijelu jednostavnog i brzog zakazivanja, prijatne atmosfere, diskrecije i efikasne usluge stomatološkog osoblja, do kvalitetnog pružanja kompletnog tretmana na jednom mjestu. To prati izbor najboljeg materijala, sigurne i bezbjedne opreme uz korišćenje najsavremenijih aparata za sterilizaciju. Kod nas se pružaju usluge i pacijentima iz osjetljivih grupa prema kojima inače postoji određjeni stepen društvene marginalizacije.
MONITOR: Apolonija je jedna od prvih privatnih stomatoloških ordinacija u Crnoj Gori. Za 27 godina rada stekli ste povjerenje pacijenata i stručnih krugova. Kako još jedna privatna ordinacija može da iskoristi svoje kapacitete?
RAŠOVIĆ: Logičan slijed događaja bio je da Apolonia podijeli svoje iskustvo sa onima koji to žele. Radi se o praktičnim savjetima i neposrednim uputstvima, a ostvaruje se kroz nekoliko kanala. Kod nas je moguće da mladi stomatolozi stažiraju, pa mnogi od njih danas imaju svoje samostalne ordinacije i uspješno posluju. Takođe, imamo aktivan program razmjene studenata stomatologije iz inostranstva koji tokom ljeta u ordinaciji mogu da steknu uvid u naše iskustvo iz prve ruke.
MONITOR: Bili ste predsjednik Udruženja privatnih stomatologa Crne Gore u dva mandata i jedan ste od osnivača nezavisne Stomatološke komore. Koliko i na koji način je takvo udruženje doprinijelo boljoj saradnji stomatologa u Crnoj Gori?
RAŠOVIĆ: Bio sam Presjednik prvog UPS CG. Članovi Upravnog odbora bili su iz svih krajeva Crne Gore. Prije osnivanja UPS, kolege se nisu neposredno poznavale. Tek tada počinje organizacija seminara u privatnoj praksi, kao što je i simpozijum “Iz prakse za praksu”, koji je organizovan nekoliko godina uzastopno, a na kraju rezultirao i organizacijom Prvog kongresa stomatologa sa međunarodnim učešćem.Ovi događaji su doprinijeli kreiranju kvalitetne platforme za razmjenu iskustava, mišljenja i znanja među stomatolozima, kako u oblasti struke, tako i o tekućim problemima sa kojima smo se suočavali. Govorili smo o ilegalnoj praksi, stavu prema institucijama i pokrenuli aktivnosti, ne samo u stručnom smislu nego i u smislu društvene aktivnosti u cilju poboljšanja statusa stomatologa i stomatologije kao zdravstvene djelatnosti i kao privatne stomatološke prakse uopšte.Krajnji rezulat bio je podjela Ljekarske komore Crne Gore i donošenje zakona o formiranju nezavisne Stomatološke komore, kakva postoji i svuda u svijetu.
MONITOR: Rastući trend u istočnim zemljama, a naročito zemljama Balkana, je dentalni turizam. Gdje je Crna Gora na mapi ove ponude?
RAŠOVIĆ: Realnost je da stomatološke usluge, naročito iz oblasti implantologije, u Crnoj Gori pacijent može dobiti po nekoliko puta nižim cijenama u odnosu na razvijene zemlje Evrope i Amerike, bez kompromisa kvaliteta.
MONITOR: U eri digitalizacije i automatizacije, kako Vi vidite budućnost stomatologije?
RAŠOVIĆ: Savremeni uslovi već podrazumijevaju primjenu novih dijagnostičkih metoda. Pored ortopoan tomografije i 3d dijagnostike, u protetici i implantologiji način rada i planiranje se sve više vrši putem savremenih aparata – skeniranja i pravljenja plana na osnovu kompjuterizovane procijene. Treći karakter interakcija među kolegama što utiče na efikasnost i kvalitet pružanja usluge. U tom smislu, iako posao stomatologa podrazumijeva korišćenje mašine, za neposredan kontakt sa pacijentom ipak nije nađena adekvatna zamjena. Bar ne do sada.
Prednosti opšte anestezije
MONITOR: Kao rezultat plodnosne saradnje sa ordinacijom Beograd Centar i prof. dr Stajčićem, 2016. godine su uspješno urađene prve stomatološke intervencije u opštoj anesteziji u privatnoj praksi. Koliko je ovaj zahvat postao čest u Crnoj Gori i u kojim slučajevima?
RAŠOVIĆ: Opšta anestezija zahtijeva bolničke uslove i neke intervencije nije moguće raditi u ambulantnim uslovima. Ona je predviđena za teže slučajeve koji se duže rade i gdje je potrebna potpuna anestezija operativnog područja koja se ne može postići lokalnom anestezijom.Te intervencije nisu tako česte, ali je bitno da se u privatnoj praksi, a zahvaljujući privatnim bolnicama, ipak može po potrebi uraditi i to,na zadovoljstvo pacijenata, bez uputa, komisija i dugog čekanja.
Međutim, u ambulantnim uslovima dobra metoda je intravenska sedacija.Ova procedura je primjenjiva na sve pacijente, a posebno je značajna za one sa posebnim potrebama. Njene prednosti su te što pacijent nije intubiran čime je očuvana funkcija gutanja i ne gubi svijest. Blago je uspavan, ali može da čuje. Uz dodatak lokalne antestezije intervencije su apsolutno bezbolne i pacijent se ničega ne sjeća što je važno u slučajevima velikog straha radi sprečavanja traumatičnog iskustva. Postoji antidot koji u jednom trenu‘budi’ pacijenta i vraća ga u potpuno stanje svijesti i normalne komunikacije. Potpuno je bezbjedna i radi se u prisustvu stručnog kadra,anesteziologa i anestetičara.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
IZDVOJENO
-
AFERA ATLAS GODINU KASNIJE: Ko je prao pare a ko pere ruke
-
Ne dam ja mene nikom
-
TROŠKOVI U SJEVERNIM OPŠTINAMA NA SLUŽBENE TELEFONE, PUTOVANJA I REPREZENTACIJE : Nema se, može se
-
DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CGO: Sve antikoruptivne institucije pale na ispitu
-
Poslušnost kao licenca za zločin
-
RAZLIČITI EFEKTI SNIMAKA KORUPCIJE: Ministar otišao, državni tužilac ostao
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije
5 danana
28 Marta, 2025
Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a
MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?
ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.
MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?
ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.
Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.
MONITOR: Kako vidite političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da arbitriraju o pitanjima od javnog interesa?
ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.
Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA, ZAGREB: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku

Objavljeno prije
5 danana
28 Marta, 2025
Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona bila nekoherentna
MONITOR: Hrvatski ministar odbrane, Ivan Anušić, izjavio je da je prošlo vrijeme kada se za sve pitao Beograd. Ima li Hrvatska konzistentnu politiku prema zemljama Zapadnog Balkana ili je ona i dalje pod uticajem složenih odnosa iz prošlosti?
DVORNIK: To s pitanjem Beograda je već stereotipna nacionalistička fraza još iz stare retorike HDZ-a i sličnih s kraja 1980-ih. Anušić je proizvod primitivnog političkog mentaliteta koji je od tada slabo evoluirao. Međutim, tu mu je reakcija Srbije pomogla tj. servirala loptu na smeč, jer se pozvala na također nacionalistički stereotip u kojem je nezamislivo da Kosovo bude neovisno. “Beograd” se doista nema što pitati, jer je s gledišta država koje su priznale Kosovo nenadležan. Ono što bi se stvarno moglo pitati ne “leži’”dobro nijednoj od država u regiji, a to je: koliko istinski štite svoje etničke manjine od diskriminacije i zakidanja raznih vrsta?
Inače, ne zavaravajmo se: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku. Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona sama bila nekoherentna.
MONITOR: „Blokadna kuharica“ i navodna umiješanost hrvatskih tajnih službi u pobune u Srbiji, izgovor su za „osvetničke“ mjere iz Beograda. Za razliku od akademske zajednice i nekih djelova hrvatskog društva, vlast u Hrvatskoj – koja je oštro reagovala na nediplomatske mjere i napade srpskog režima, nije pokazala razumijevanje za protestante. Da li se Hrvatska ponaša u skladu sa distanciranom politikom zvaničnog Brisela?
DVORNIK: Da se u Srbiji nije oko toga dogodio neki smiješni pokušaj halabuke, „Blokadne kuharice” se ovdje nitko već odavno ne bi ni sjećao. Ako zagovornici ‘teorije’ o hrvatskom miješanju zaista kao dokaze nemaju ništa bolje od tog tekstuljka i nešto kontakata među studentima, koji su (i trebali bi biti) normalna stvar, smiješno je da o tome uopće razgovaramo.
Pogleda li se sadržaj i forma sadašnjih protesta u Srbiji i usporedi ih se s “plenumaškim” aktivnostima u Hrvatskoj prije deceniju i pol, jedino “zajedničko” jest što su akteri bili studenti i što su svoje skupove na fakultetu zvali plenumima. U Hrvatskoj se uglavnom radilo samo o jednom fakultetu, u Srbiji o gotovo svim fakultetima i univerzitetima. U Hrvatskoj se radilo o mnogo užim zahtjevima – da obrazovanje ne bude roba na tržištu – dok se u Srbiji traži da sistem općenito počne funkcionirati odgovorno, uz konsekvencije po sve koji zlorabe javne funkcije, i političke i krivične. Zahtjevi u Hrvatskoj bili su ljevičarski, a ovi u Srbiji naprosto liberalno-sistemski, dok u ikonografiji predstavljaju neku “općenarodnu” poziciju (što god to značilo) koja se izražava i velikim brojem nacionalnih zastava i pjesama. Hrvatski “pokret” zbog osebujnosti stila i uskih zahtjeva nikada nije mogao mobilizirati ni većinu studenata na jednom fakultetu, a ovaj srbijanski očito može mobilizirati cijelo društvo.
U hrvatskoj javnosti, bar liberalnoj, studentski protesti se prate sa simpatijom. Vlasti su distancirane dijelom zbog konformiranja s EK, a dijelom jer ne znaju što bi s njima i u što će se razviti.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije
2 sedmicena
21 Marta, 2025
Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?
BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.
Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.
I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.
Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.
Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…
To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.
Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.
MONITOR: Dio javnosti je razočaran što nijesu ispunjena njihova očekivanja, pa makar i po cijenu nasilja. Kako gledate na takvo ,,navijanje”?
BRKOVIĆ:Studenti u Srbiji ovih mjeseci pokazuju hrabrost, maštovitost, duhovitost, neustrašivost… Sve one osobine koje su na suprotnom polu od tuposti autokratije. I nije čudo da zadobijaju podršku na svim meridijanima – od balkanskog komšiluka do Amerike i Australije. Ćutanje EU je mnoge razočaralo, jer od Evrope ne očekujete one kalkulacije na koje vas naviknu lokalni buzdovani. Očekujete makar neku formu principijelnosti i emancipatorskog duha. Bez toga Evropa je kao bilo koja druga geografija… A ne bi smjelo biti tako.
Dok god su ovakvi kakvi su, pobunjeni studenti Srbije bude nadu ne samo u Srbiji već i na mnogim drugim mjestima.
Problem Srbije je što nema opoziciju na nivou pobunjenih studenata i građana. Vučić je godinama tako sistematično uništavao opozicioni prostor u Srbiji da su tamo ostale samo tužne ruine, čak ni podsjećanje na nekadašnji politički pejzaž ove države. To naravno ide Vučiću na ruku – bez solidne opozicije vi nemate političku snagu koja bi mogla da na pravi način isprati ovakvu pobunjenilčku energiju.
Na koncu, ne bih isključio mogućnost da Vučić napravi neku veliku glupost, a u ovakvim situacijama to znači veliko zlo po Srbiju i njene građane. Načinom kojim se beskrupulozni diktator bori protiv ovoga širokog pokreta je već opasno polarizovao Srbiju. Oni slučajevi kada su Vučićevi fanatici kolima udarali studentkinje i studente pokazuju realni efekat i dubinu njegovog satanizovanja druge strane. Vjerovatno svjedoče i njegov strah od probuđene Srbije. Diktatori su najopasniji kada se uplaše. Jednako kao i kada se – ničega ne boje. Sa nekim ko je osvojio neprirodno veliku moć u jednom društvu svakako se mora postupati oprezno. Čak, ili naročito, u situaciji gubljenja i silaska sa vlasti…
Posebno poglavlje ove sage je ogavno ponašanje Vučiću lojalnih i poslušnih intelektualaca i medija. Kao da ne postoji sjutra. A to ,,sjutra” će svakako jednom jasno pokazati kakvo beščašće je dominiralo srpskom medijskom i intelektualnom scenom svih ovih godina.
MONITOR: Šta bi kraj Vučićeve vladavine donio političkoj sceni u Crnoj Gori?
BRKOVIĆ: Ne bi trebalo da se zavaravamo. Odnos prema CG neće značajnije promijeniti ni pad Vučićev. Postoji u Srbiji svijest koja CG vidi isključivo kao politički plijen. A ta svijest neće nestati preko noći, čak ni Vučićevim porazom i silaskom sa vlasti. Takve političke ambicije može biti lišena samo evropska Srbija, posvećena sebi i sopstvenoj budućnosti. Te političke utvare već su napravile jezivu štetu i Srbiji i okolnim narodima. Onaj ko te utvare u Srbiji sahrani zaslužiće posebno poglavlje u istoriji južnoslovenskih i balkanskih naroda.
MONITOR: U Crnoj Gori oni koji su podržavali Đukanovića sada su uz studente u Srbiji, a dio onih koji su bili protiv našeg autokrate sada podržavaju srpskog. Kako to objašnjavate?
BRKOVIĆ:U Crnoj Gori govoriti o principijelnosti i političkoj logici jednako je kao da u bordelu pričate o vrlini… Možete pokušati, ali malo je vjerovatno da će vas razumjeti.
Parodičnu prirodu ovdašnje političke scene naročito ilustruju, ja ih zovem – Vučićeve političke pudlice u Crnoj Gori. Vrhunska je perverzija učestvovati u političkom životu zemlje kojoj želite nestanak.
Ako preživi aktuelnu vlast i posebno Vučićeve akcionare u njoj, Crna Gora će dokazati da je ozbiljna država.
Vučić je u mnogu čemu učio od Mila, doslovno kopirao modele vladanja i demagoškog manipulisanja, ali, oni nisu politički isto. Đukanović je od devedesetih evoluirao na način koji je Crnoj Gori donio civilizacijski napredak, bez obzira što on sam u mnogo čemu nije bio dostojan niti na visini tog emancipatorskog projekta. Vučić nije evoluirao politički, on Srbiju vraća u devedesete na najopasniji mogući način. Vraća duhove prošlosti tako što Srbiju dijeli osnažujući onu politiku koja je donijela tako mnogo poraza i padova…
U tom duhu je i ponašanje njegovih političkih pudlica u CG: povratak svoj tami i zlu devedesetih godina. Oni političku pobjedu od 30. avgusta 2020. doživljavaju ne kao izbornu pobjedu čiji su dio bili, već kao istorijsku pobjedu svojih osnovnih ideja, koje su poražene devedesetih godina. Jedna vrsta samoobmanjivanja ali koje je vrlo skupo i opasno za Crnu Goru.
MONITOR: Tragedija u Makedoniji nas je ponovo upozorila da korupcija ubija. Do kada će nas tragedije i ljudske žrtve upozoravati na pogubnost korupcije?
BRKOVIĆ: Kao i tragedija sa padom nadstrešnice u Novom Sadu, i ova tragedija u Makedoniji mnogo je više od jedne tragične priče. To su strašne dijagnoze opasnog vremena, a svako opasno vrijeme kreiraju pokvareni ljudi. I oni koji su spremni da prećute i previde takvu pokvarenost – otvarajući širom vrata pakla. To se i ovaj put dogodilo.
Sve su ovakve tragične priče u regionu slične, posebno kada je riječ o uzrocima i jednoj široj, političkoj genezi i pozadini događaja. Uvijek u temelju imate korupciju, odsustvo elementarne kontrole i razuma, pohlepu koja ignoriše sve što nalaže razboritost.
Pohlepa je vrhovno božanstvo ovog tranzicijskog polusvijeta…
Dodajte takvim događajima i beogradsku tragediju u školi Ribnikar, dva suluda cetinjska masakra i vidjećete istu matricu, istu vrstu zapuštenosti društva i koruptivnu i nesposobnu vlast.
Ali, u određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR: U romanu Aurora koji je i saga o šahu opisujete Podgoricu iz 30-ih godina prošlog vijeka. Koliko je poštovanje pravila, kao u šahu, bitno za društvo i da li smo nakon sto godina bliži poštvanju pravila i logike?
BRKOVIĆ:Toliko koliko je šah veličanstvena i savršena igra, toliko su ljudi kvarljivi i nesavršeni, tako da je šah moguć samo kao metafora za ono što je nemoguće – savršeno društvo. Ali, vrijedi toga biti svjestan.
A da li smo napravili neki korak ka poštovanju pravila? To je važno pitanje, ali odgovor je, vjerujem, sumoran. Promjena koja se u CG desila u velikoj mjeri je pokazala nedostojnost onih koji su pozivali na promjenu. To su činili vođeni željom da oni budu na mjestima koja su iznad kontrole, da kreiraju stvarnost bez odgovornosti. Teško možemo govoriti o promjenama. I dalje smo daleko od istinskog poštovanja pravila. Čak i od svijesti o pravilima i njihovom značaju. Plemenska logika naprosto ne ide sa duhom pravila. Građanski duh ga nasuprot tome podrazumijeva.
Aurora je priča o zametku građanske svijesti koji je, koliko god imaginaran, istovremeno i vjerodostojan. O prvim likovima koji su imali volje i snage da se suprotstave palanačkoj gomili…
MONITOR: Aurora govori i o nadi i vjeri u bolju budućnost u predvečerju rata, revolucije, stradanja. Koliko je sadašnja globalna i naša lokalna slika slična ili različita onoj iz međuratnog perioda prošlog vijeka?
BRKOVIĆ:Veći dio moga odrastanja i života to je izgledalo gotovo nemoguće, jednako koliko danas izgleda ne samo moguće već i izvjesno. Svijet na rubu potpunog rata, bez pravila i bez principa… Likovi i atmosfera Aurore svjedoče onaj društveni optimizam koji postoji uvijek uoči velikih društvenih kataklizmi poput svjetskih ratova. I koji naravno uvijek biva poražen u odmjeravanju sa ,,većinskom” voljom koja vodi prema propasti…
Pogledajte – ruši se na naše oči sva ona međunarodna arhitektonika koja je svijet decenijama držala u nekakvom poretku. Definitivno izgleda da borci protiv Novog svjetskog poretka uvode – novi svjetski poredak. Dakle. Moguća je katastrofa neslućenih razmjera. Čak i vjerovatna. Kako, nasuprot svemu tome, zamisliti političku pamet koja bi ovaj proces mogla zaustaviti ili preokrenuti? Globalna ljevica se posljednjih decenija samouništila, u svakom slučaju danas nije u stranju ponuditi izlaz ili bilo kakvu alternativu.
Ko bi to mogao? I kako. Odgovor na to pitanje trenutno teško da je moguć izvan naivnih ličnih projekcija, iracionalnih nada i prirodnih želja. A odgovor na to pitanje bojim se da je presudan.
Naravno, književnost ne može dati taj odgovor, ali može pomoći da se do njega dođe…
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
DRUŠTVO4 sedmice
NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama
-
Izdvojeno4 sedmice
SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja
-
Izdvojeno4 sedmice
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje