Povežite se sa nama

Izdvojeno

BRANKO BAČANOVIĆ, BOKELJ, SARAJLIJA: Sloobodni, izuzetni i zaslužni  umjetnik

Objavljeno prije

na

Vrhunski grafički dizajner iz Sarajeva  ljeta provodi u porodičnoj kući u Tivtu koju je gradio njegov djed. Prijatan, neposredan i komunikativan, na onaj, tako prepoznatljiv ”sarajevski način”. I danas, Bačanovićev dan počeo je ronjenjem, rano ujutro. ”Tada je riba blizu obale”, kaže dok, ne bez ponosa, pokazuje  slike ulova

 

Tog julskog dana, u vrijeme kad jara  počinje da slabi, sreli smo se na tivatskim Pinama. Branko Bačanović Bambi ,vrhunski grafički dizajner  iz Sarajeva , ljeta provodi u porodičnoj kući, koju je gradio njegov djed. Prijatan je, neposredan i komunikativan, na onaj, tako prepoznatljiv ” sarajevski način”.I danas, Bačanovićev dan počeo je ronjenjem, rano ujutro.” Tada je riba blizu obale”, kaže  dok nam,  ne bez ponosa, pokazuje slike današnjeg ulova.

U ovaj grad doselio se, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije  Brankov djed i na samoj rivi otvorio restoran, bilijar i kafanu. Ovdje je rastao i školovao se  Brankov otac, Milivoje Bačanović.Izvanredno je crtao, pa, nakon završene Pomorske škole u Kotoru, studije želi da nastavi na Likovnoj akademiji u Beogradu.Susret sa konjskom zapregom i poderani rukav na košulji, osujetio je plan. ”Od sramote otac nije mogao, tako pocijepan,  pred komisiju.” Upisuje  Pomorsku akademiju  u Dubrovniku, završava kao kapatan duge plovidbe, ali  se zaploviti neće. Grupa Talijana koja je čula izvanredni glas Milivoja Bačanovića,  dok  je po dubrovačkim skalinama  pjevao serenade, pomogla mu je  preporukama za prestižni Rosini konzervatorij u Pezari. Završava solo pjevanje u Italiji,  kratko pjeva sa Umjetničkom trupom Ivo Lola Ribar u Beogradu i  već 1946. godine potpisuje ugovor  sa Narodnim pozorištem u Sarajevu.U bosanskoj prijestonici vjenčaće se, Sarajkom, Brankom Babić. U ovom gradu rodiće se 1952. g njihov jedini sin Branko Bambi Bačanović, na Marijin dvoru u ulici Valtera Perića.

”  Živjeli smo zajedno sa glumcima Safetom Pašalićem , Dragoslavom Dragčetom Popovićem, režiserom  Vladom Jablanom i njihovim porodicama.Svi smo imali po dvije prostorije, zajedničko kupatilo i toalet..“

Familija Bačanović se 1957. godine seli u svoj stan, na sarajevskom Mejtašu.” Grand prix  koji je otac, na medjunarodnom takmičenju operskih pjevača u konkurenciji od 200 pjevača dobio, kao najbolji bariton, par godina ranije,  valjda je nešto značio.” priča Bačanović.

Pripašće Brankovom ocu i Dvadesetsedmojulska i Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Orden rada sa zlatnim vijencem i Orden rada trećeg i Orden rada dugog reda… Ali i sjećanje kolega da je ” bio i ostao u povijesti jedan od sinonima i simbola uspješnosti Opere Narodnog pozorišta Sarajevo”.

Slučaj će , decenijama kasnije, i Milivojevom sinu Branku Bačanoviću, odrediti profesionalni put. Ogradjeno dvorište iza ateljea skluptora Arfana Hozića , bilo je idealno mjesto za Brankovog vučjaka, dok su se on i Hozić družili uz čašu vinjaka. ” Pravio sam skulpturicu namijenjenu za poklon, kad me Arfan upitao: ‘Što ti ne bi upisao Akademiju?’. Potpuno iznenadjen odgovorim mu, da je već jun, da treba spremiti prijemni, a da ja moram na more. Rekao je  da će me on spermati…” Upisao je Odsjek grafičkog dizajna sa drugom generacijom studenata Likovne akademije u Sarajevu i diplomirao 1977. I danas sa velikim poštovanjem pominje profesore od kojih je mnogo naučio, crtanje kod Alije Kučukalića, veliki akt kod Nade Pivac,  večernji akt kod Mersada Berbera…

Kao dizajner,  zaposlio se u  Lik- u, firmi  čiji je bio stipendista, a koja se bavila uredjenjem enterijera. ”Odmah sam počeo da radim ono za šta sam učio, ali i da saradjujem sa tada najpoznatijim arhitektama u zemlji…” Od 1983. a na osnovu brojnih nagrada koje je dobio,  Bačanović stiče status  slobodnog umjetnika. Status  izuzetnog umjetnika ULUPUBiH” stiče 1992.. a od 2013 je  zaslužni umjetnik’ ovog Udruženja. Iste godine Bačanović je stekao i status  istaknutog samostalnog umjetnika Kantona Sarajevo.

U skoro pola vijeka dugom Bačanovićevom stvaralaštvu,  dominira umjetnički  plakat. Od onog prvog,  uradjenog za Pozorište u pokretu kojeg se i danas rado sjeća.” Praktično na najavnom  plakatu osnovni motiv bio je kofer, koji simbolizuje put i putnike. Kroz kofer se ogledaju crveni oblaci, cirostratusi, vječni putnici koji donose promjene, isto kao što je i ovo pozorište donosilo promjene u idejama, pristupu i načinu rada.U dnu plakata je i citat Manifesta Pozorišta u pokretu, koji objašnjava jednu od njegovih karakteristika da pozorište ne treba samo da čeka gledaoca, ono mu treba poći u susret.” Slijedio je plakat za predstavu ovog Pozorišta,  Šest lica traže pisca, sa rešetkastim prozorom na plakatu koji je glavni motiv i kroz koga su lica obasjana nestvarnom, morbidnom i tajanstvenom svjetlošću. Lica glumaca koji su igrali u predstavi.

”Tako je krenulo…” kaže Bačanović,  umjetnik koji je u bh pozorišnu praksu uveo tretiranje pozorišnog plakata kao dijela predstave. Autor je i plakata  za  Kusturičine i Sidranove kultne filmoveOtac na službenom putu i  Sjećaš li se Dolly Bell, kao i omot za dupli album  grupe  Indexi, zajedno sa Mersadom  Berberom.  Kreativno je opremio i naslovnu stranu  monografije Dubravka Lovrenovića, Stećci.

Na javnom konkursu za znak i plakat za Zimsku olimpijadu u Sarajevu, nije učestvovao.Tek, u sklopu priprema  dizajna kataloga borilišta za kandidaturu.” Vrijeme je bilo kratko.Iako bolestan, sa temperaturom  39 C,  zajedno sa Alojzom Hedžijem Bimbom, koji je radio u štampariji,  do jutra  sam pratio štampu, uvezivanje i pakovanje. Kasnije, kada je Sarajevo i zvanično dobilo organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara bio sam član Komisije za dizajn pri Olimijskom komitetu zajedno sa Mersadom Berberom, Pavlom Lukačem, Adijem Mulabegovićem, Ismarom Mujezinovićem, Mladenom Kolobarićem… ” Radio je i na  izradi priručnika grafičkih standarda, nešto poput pravilnika za upotrebu olimpijskih simbola.

Veliki broj nagrada i važnih priznanja, na domaćim i internacionalnim takmičenjima u oblasti grafičkog dizajna ostvarenih tokom višedecenijskog stvaralaštva, potvrdjuju da je Branko Bačanović jedan od najznačajnijih bh grafičkih dizajnera. Gradimir Gojer na stranicama knjige  Bačanović poetika , podcrtava –  ne samo u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji, već i u svijetu, s obzirom da se na mnogim medjunarodnim izložbama njegov rad već decenijama prepoznaje i vrednuje…

Sarajevske ratne godine proveo je u Minhenu. Snalazio se poput ostalih bosanskih izbjeglica,  održavao baštu  njemačke familije apotekara. U pauzi za ručak domaćini su ga pitali  čime se bavio prije rata. Pokazao im je slajdove predratnih kreacija,  koje je imao u torbi.Bila je to najbolja preporuka za posao i poznanstvo sa unukom grofa von Zeppelnin, Ditterom.” Imao je firmu za proizvodnju medicinskih instrumenata i  alata za lobotomiju u Švajcarskoj i od mene je tražio da mu napravim projekat vizuelne identifikacije i osmislim logo. Insistirao je da crtam rukom ne koristeći kompjuter.Tada sam se sjetio  da znam crtati.”

Rat je završen. Sa prijateljem Hamom sjedio je Bačanović u polupraznomn minhenskom kafiću. Igrali su ‘ tavle’ i ćutali”. Branko je upitao: Jel’ vrijeme…? ” . ” Jest…”, odgovorio mu je prijatelj i obojica su se vratila u Sarajevo.Bila je 1998,  poratna godina. Prvi angažman dobiće, u ratu osnovanom pozorištu  SARTR’ koji je tada vodio Safet Plakalo. Slijedi saradnja sa Narodnim pozorištem, Kamernim teatrom i Pozorištem za mlade…

U prostorijama Gradske galerije Collegium Artisticum Branko Bačanović Bambi je sarajevskoj publici predstavio  2020.godine svoje grafičke kreacije.Retrospektivna izložba obuhvatila je skoro 200 radova na preko hiljadu kvadrata izložbenog prostora. Uz nekoliko autorskih tekstova i reprodukcija Bačanovićevih radova u isto vrijeme promovisana je i monografija, ‘ Grafički kontinuiteti 1977- 2017, kojom je predani i plodni  rad ovog autora zaokružen. Dvije godine kasnije, Branko Bačanović, tajnim glasanjem, izabran je za dopisnog člana Akademije nauke i umjetosti BiH.

Sa prvim jesenjim kišama vratiće se iz Tivta  u Sarajevo. Tamo, pod pokroviteljstvom Akademije, početkom iduće godine planira izložbu. Izložiće  stotinjak  grafika na kojima će se naći apstraktni crteži riba,  motivi sa stećaka, čamci koji prevoze te motive. Asocijacija na rijeku Stiks iz grčke mitologije. ” Sarajevo je grad u kojem sam rodjen i u kojem ću umrijeti”, kaže naš Bokelj. Sarajlija.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo