Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

MONITOR: Ako je cilj Vašeg modela da se izbjegne politizacija izbora Ustavnog suda, to znači da njegovo odblokiranje, istovremeno predstavlja i rizik da nećemo dobiti autonoman i profesionalan, već opet politički sud?

BOŠNJAK: Važno je da izaberemo svo četvoro sudija i kompletiramo Ustavni sud, jer postoje i tu neki signali od opozicije da se ne izaberu svo četvoro, ali očekujem da se makar oko toga ne sporimo. Imajući u vidu listu kandidata, vjerujem da ćemo ovog puta dobiti mnogo profesionalniji Ustavni sud. Ukupni ambijent, promjena vlasti sa kojom je ipak došao dašak slobode i to da se oni biraju na 12 godina idu u korist autonomnosti i profesionalizma. Problem su neki od onih koji su još u mandatu u Ustavnom sudu, koji su protivzakonito pristali da budu korumpirani stanovima i kreditima od strane tadašnje izvršne vlasti, koju oni treba da nadziru. Takvi su bili poželjni, a i sad su poželjni poraženom režimu i zato treba biti vrlo oprezan iako mnogo toga više nije kao što je bilo.

MONITOR: Sa relevantnih adresa odgovornost za blokadu Ustavnog suda se adresira na političke klase, i njihove pojedinačne interese. Na kome je po Vama odgovornost?

BOŠNJAK: Izborna većina nije blokirala izbor sudija Ustavnog suda ni prethodni put. Četvoro kandidata o kojima se glasalo su bili profesionalci, za koje nije bilo zamjerki od strane opozicije u pogledu stručnosti i integriteta, ali očigledno da njima ne odgovaraju profesionalci. Napominjem, da su svo četvoro svoje profesionalne karijere gradili za vrijeme DPS režima i pokrivali, ili pokrivaju važne državne funkcije, tako da nam se nije moglo spočitati da su to „naši“. Svi znamo kako se dolazilo do tih funkcija u prethodnom režimu, ili ste bili „njihovi“ ili ste bili surovi profesionalci kojima se nije mogla naći zamjerka.

Đukanoviću i DPS-u nije odgovaralo da se odblokira Ustavni sud, kako bi pravili haos u kome se oni najbolje snalaze, a i kako bi u izbornu trku, koju su znali da gube, ušli bez Ustavnog suda i tako ciljano blokiralai tranziciju vlasti, što vidimo sada na primjeru Podgorice i Pljevalja.

MONITOR: Crna Gora se već duže nalazi u institucionalnoj i političkoj krizi, zbog koje nas nazivaju i „rak ranom“ Evrope. Gdje je izlaz?

BOŠNJAK: Izraz ,,rak rana”, po meni je bio pregrub i mislim da „neizlečiva rana“ nijesmo. Nažalost, problem postali jesmo, ali  možda taj termin jeste bio „otrežnjujući“ za nas, političke elite, da shvatimo ozbiljnost situacije i poruke Evropske unije. Baš zato što su nas „otrijeznili“, očekujem da ćemo doći do dogovora.

Ne treba očekivati da će se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda. Imamo mi puno važnih stvari da odradimo, izbor članova Sudskog savjeta, izbor VDT-a, izbor guvernera Centralne banke, reformu izbornog zakonodavstva, a za sve to nam treba dogovor i kompromis.

MONITOR: Iako se izbori vide kao ključ za stabilnost, partije ne iniciraju skraćenje mandata Skupštini. Neki razlog vide upravo u strahu od izbora  i novih političkih snaga na sceni.

BOŠNJAK: Izbora ne smije biti bez Ustavnog suda. Postoje različita tumačenja pravne struke, da li su uopšte mogli biti i raspisani, ako nema kvoruma u Ustavnom sudu.

Žao mi je što nije postojao dogovor oko termina održavanja predsjedničkih izbora, iako ne sporim da je to isključivo ingerencija predsjednice Skupštine.

Propuštena je šansa za dogovor oko jednovremenog održavanja parlamentarnih i predsjedničkih izbora. Ne želim da ulazim u to kome to odgovara, a kome ne. Da je bilo partijskih kalkulacija, sigurno da je bilo, a i to je politički legitimno.

Uzrok svih problema u vezi sa neslavnim završetkom mandata prethodne dvije Vlade, je to što one nijesu odražavale izbornu volju građana. Čim odstupite od osnovnih principa demokratije i krenete da eksperimentišete, to postaje neodrživo. Ne može niko, a posebno neko sa strane da direktno, usudiću se reći, bestidno, nameće stav ko može a ko ne može biti dio vlasti, rugajući se volji naroda. Ma koliko mali bili, moramo držati do državnog digniteta, poštujući druge i njihovu snagu, ali crvena linija mora postojati.

DF nikad nije htio da ruši postavgustovske Vlade sa DPS-om, niti želi da inicira skaćenje mandata Skupštini sa DPS-om. To treba da bude plod dogovora izborne većine, jer za sve ostalo nemamo mandat građana koji su nas glasali.

Strah od nadolazeće snage Pokreta Evropa sad, kod nas iz DF-a ne postoji jer DF ima dosta stabilno biračko tijelo. Mislim da  PES uglavnom crpi svoju snagu iz glasačkog tijela DPS-a.  Isto tako mislim da ulaze značajno i u biračko tijelo Demoktrata, jer preuzimaju  njihov adut da mladi treba da preuzmu stvari u svoje ruke, što je po meni vrlo sporno jer su u politici iskustvo i mudrost najbitniji.

MONITOR:  Kako komentarišete posjete gradonačelnika DF-a Skupštini Beograda, te posjetu dvojice ministara neustavnoj proslavi u RS?

BOŠNJAK: Vrlo je simptomačino zašto se čekalo mjesec dana da se ta posjeta aktuelizuje i pitanje je da li je i u kojoj mjeri to izvučeno iz konteksta.

Prvo,  ne sporim da treba da imamo najbližu saradnju sa susjedima, prije svega Srbijom sa kojom smo i najduže bili u državnoj zajednici. Ali na osnovu onoga što smo mogli vidjeti u medijima, moram reći da mi je sva ta priča djelovala pomalo infantilno, kao da je najveće dostignuće što je neko napisao neki naziv ćirilicom ili stavio trobojku u svoj kabinet. Biti predsjednik opštine, znači biti predsjednik svih građana te opštine i u toj ulozi se ne može raditi za interese samo naroda kojem pripadate.

Ono što su i mnogi crnogorski Srbi zamjerili jeste izjava predsjednika Opštine Nikšić da Srbiju vidi kao svoju matici i da nije emotivno vezan za „ovakvu Crnu Goru“ je problematična sa strane funkcije koju obavlja, a i u neku ruku crnogorske Srbe predstavlja kao dijasporu Srbije, što oni nisu, već  duboko ukorijenjen konstitutivni narod. Moj stav je da razlike između crnogorskih Srba i crnogorskih Crnogoraca nema, osim u različitom tumačenju naše istorije. Tako da mi u Crnoj Gori imamo vještačke, nametnute podjele i sad su neki jedno, a neki drugo iz inata. Otuda i one drastične razlike od popisa do popisa. Nas sve takođe treba da zabrine, zašto smo došli u situaciju da  neko Crnu Goru ne doživljava maticom, iako je utemeljen u njoj. I zaista je vrijeme je da se ove vještački stvorene podjele ne produbljuju, već ublažavaju.  Moramo svi da radimo na tome.

Što se tiče proslave u Republici Srpskoj, kada ste na državnoj funkciji, bez obzira šta lično osjećate ili šta vaša partija zastupa, morate se ponašati državnički i slijediti zvaničnu politiku države.

MONITOR: Kako vidite procese od 30. avgusta 2020., koliko smo daleko od suštinskih promjena?

BOŠNJAK: Niti je DPS bio spreman da ode u opoziciju, a i nas, decenijske borce protiv režima je negdje iznenadio njihov pad, pa se svima desilo ono „i šta ćemo sad“.

Mi u PZP-u smo uvijek imali jasnu viziju i jasan program, šta i kako treba raditi nakon pada režima: nulta tolerancija prema kriminalu i korupciji, beskompromisan odnos prema onima koji su državnu funkciju iskoristili za spregu sa kriminalom zarad lične koristi, lustracija, otvaranje tajnih dosijea, preispitivanje imovine i jasan reformski zaokret u ekonomiji, otklon od propale neoliberalne ekonomije, reindustrijalizacija, Razvojna banka, Institut za razvoj, vraćanje značaja znanju i obrazovanju, kulturi. Nažalost, raznim kalkulacijama i nepoštovanjem osnovnih demokratskih principa, a možda i uticajem raznih formalnih a i neformalnih moćnika, nijesmo dobili priliku da pokažemo to na djelu.

Suštinske promjene će se desiti kad među političkim elitama prevladaju one kojima će javni interes biti ispred partijskog i pojedinačnog i kad ovaj narasli populizam malo „skala“, kada se počne cijniti znanje. Ono što mene lično posebno boli što se sa nepodnošljivom lakoćom kupuju fakultetske diplome, a diplomirano neznanje nam je okupiralo čak i najviše državne funkcije i čelna mjesta u mnogim državnim firmama. To će nas preskupo koštati.

Milena PEROVIĆ