Kao svjećice na torti oligarhije: prošlog petka sedmostruki premijer Milo Đukanović, koji troši 24. godinu na vlasti, organizovao je u Vladi savjetodavni sastanak sa grupom intelektualaca i javnih ličnosti, sa njih tačno 24! Slučajnost ili sudbina, svejedno, logika domaćina je očigledna: grupa u javnosti manje ili više prepoznatih i lojalnih djelatnika specijalizovanih za crnogorske teme (istoimeni je serijal na TVCG), za Đukanovićevim stolom, između ostaloga može biti dobra poruka javnosti za izuzetno važne izbore u Podgorici, na koje DPS ide bez SDP-a, poslovično zaintresovanog za crnogorske teme. Dugoročnije za još nešto: šminkanje prljavog lica režima.
Za neznavene i nezaintresovane to može biti simpatična, marketinška slika: Đukanović, otac nacije, sa intelektualcima raspravlja o budućnosti društva i države. Razmjenjuje mišljenja – kako je notirano u saopštenju Vladinog Biroa – o strateškim pravcima daljeg razvoja Crne Gore, posebno u kontekstu njenog državnog, nacionalnog, ekonomskog i kulturnog identiteta.
Đukanović – kojeg raspoloživi podaci i svjedočenja pozicioniraju kao glavnu kariku organizovanog kriminala u zemlji, te smetnju razvoju nezavisnih institucija i funkcionalne pravne države – na početku sastanka ukazao je na značaj institucionalnog razvoja i jačanja pravne države! Pa ošinuo: ,,Želimo da otvorimo i stimulišemo dijalog kroz ovakve i druge forme, što bi poslužilo kao stimulans i putokaz u definisanju najboljih politika za brže prevazilaženje brojnih naslijeđenih i aktuelnih problema i ograničenja s kojima se suočava savremeno crnogorsko društvo”.
Narečeno je ono što se oficijelnim putem moglo doznati sa skupa kojem su, osim Đukanovića, prisustvovala 24 javna djelatnika, tri ministra – prosvjete, nauke i kulture: Slavoljub Migo Stijepović, Sanja Vlahović i Branislav Mićunović, zatim, premijerov najodaniji čovjek Milan Roćen i, konačno – šef Biroa za odnose sa javnošću i bivši prvi čovjek Pobjede, specijalac za medije Srđan Kusovac.
Kakav je karakter skupa, ipak najbolje oslikava pregled spiska gostiju: Novak Adžić, Živko Andrijašević, Slobodan Backović, Miran Begić, Marko Camaj, Sehad Čekić, Draško Đuranović, Pavle Goranović, Zuvdija Hodžić, Ivan Jovović, Janko Ljumović, Predrag Miranović, Žarko Mirković, Goran Nikolić, Dragutin Papović, Milorad Popović, Saša Popović, Aleksandar Radoman, Radovan Radonjić, Dragan Radulović, Igor Rakčević, Nenad Šoškić, Darko Šuković i Radmila Vojvodić.
Bacimo pogled. Kako se Novak Adžić, pravnik u odori istoričara, ne bi odazvao? U Đukanoviću vidi – jasno je to nakon barem jedne odgledane emisije koju uređuje na TV Monteni, Istorijske paralele – velikana crnogorske istorije. Adžić je na čelu Zavoda za intelektualnu svojinu. Tu mu je i supruga Darinka. Ona je zadužena je za muziku: Prava autora muzike.
Došao je i istoričar Živko Andrijašević iako je nedavno formalno pošao: januara ove godine razriješen je dužnosti savjetnika predsjednika Vlade za nacionalnu politiku, na lični zahtjev.
U intelektualnoj reprezentaciji, još je jedan Đukanovićev bivši savjetnik, za kulturu, Pavle Goranović. Sada na poziciji direktora Zavoda za školstvo, na koju ga je predložio, takođe na sastanku prisutni, ministar prosvjete i nauke Slavoljub Stijepović. Pisac je bio i u sastavu programskog tima izložbe Riječ, slika, neprijatelj, u izvedbi Đukanovićevog glavnog medijskog spin doktora Vladimira Popovića Bebe. Goranović koji se, između ostaloga, bavi književnom kritikom, nema sluha za onu političku.
Pojavio se i Slobodan Backović: od 2003. do 2008. godine ministar prosvjete i nauke, pa potom i ambasador Crne Gore u Rusiji, član CANU, sada – rektor privatnog Univerziteta Mediteran. Bio je zadužen za Đukanovićeve reforme obrazovanja, predsjednik Komisije za reformu osmogodišnje škole.
Prisutan i novinar Darko Šuković, urednik radija Antena M i emisije Živa istina koja se emituje istovremeno na dvije televizije, Prva i Atlas, a po potrebi i na trećoj, TVCG! Da je njegovo novinarstvo vrednovano u vrhu vlasti pokazuje i podatak da je Antena M od reklama državnih institucija rezervisanih za elektronske medije pretprošle godine inkasirala ubjedljivo najviše – skoro 95 odsto ukupnog novca, precizno – 24,5 hiljada eura! Za mnogostruko popularniju TV Vijesti izdvojeno je tek hiljadu eura, od Ministarstva nauke.
Odazvao se još jedan novinar, takođe miljenik režima, Draško Đuranović. I njegovom portalu Analitika dobro ide sa budžetom. Pisali smo: 2012. godine, portal koji vodi Đuranović, od Vlade i Skupštine dobio je najveći dio novca rezervisanog za reklame na portalima, 26,38 hiljada eura. Nesrazmjerno posjećeniji sajtovi Vijesti i Café del Montenegro dobili su – nula. Svojevremeno, dug od 800.000 eura koji je napravila firma za distribuciju štampe u vlasništvu njegove supruge, Bega press, država je prebacili na građane.
Đuranović je tokom emisije U raljama života, nakon sastanka kod Đukanovića, kazao kako je potpuna zabluda da su na tim sastancima neka unisona razmišljanja. Vrvi od različitosti, puca od kritike.
Kazao je i da je to od 2001. godine peti ili šesti sastanak takvog tipa: ,,2001. godine ja sam bio takođe pozvan. I 2003. je bio koliko se sjećam sličan sastav. Nisam prisustvovao tom sastanku zato što sam u međuvremenu, možda je to razlog, ne znam, tražio Đukanovićevu ostavku baš u Vili Gorica, pa sam preskočio taj sastanak”. Eto kriterijuma za poziv na sastanke kod Đukanovića: kada je nešto zakritikovao, Đuranović nije bio pozvan. Kasnije se – popravio.
Za stolom, tik pored Đuranovića, sjedjela je kandidatkinja za novog rektora Radmila Vojvodić. Nedaleko od nje bio je i suprug, odlazeći minister – dolazeći ambasador u Beogradu, Branislav Mićunović, koji ju je i formalno predložio za ono što je potom postala – istaknuta kulturna stvarateljka. Uz supružnike, po običaju, bio je i prvi čovjek CNP-a, Janko Ljumović.
Nije izostao ni dekan Fakulteta likovnih umjetnosti sa Cetinja, vajar Nenad Šoškić. Član Glavnog odbora DPS-a. Početkom prošle godine bio je zapažen na početnoj konvenciji predsjedničkog kandidata Filipa Vujanovića u Baru. Šoškić je grmio: „Dobar, pošten, vrijedan, pravičan, pametan – sinonimi su za ime Filip Vujanović. Siguran sam da će građani Bara, građani Crne Gore, kao i do sada prepoznati istinske vrijednosti.” Umjetnost.
Za stolom je i književnik Milorad Popović. Popović je, kao i gorepomenuti Goranović, član programskog odbora konferencije Riječ slika neprijatelj, pod dirigentskom palicom Vladimira Popovića. I Popovića, Milorada, simpatiše vrh režima. Zabilježili smo nedavno: odlukom Ministarstva kulture o raspodjeli para za sufinansiranje stvaralaštva, kojom je predviđeno sufinansiranje 139 projekata sa 670.720 eura, Popovićev Cetinjski Otvoreni kulturni forum (OKF) apsolutni je šampion po iznosu koji mu je od Ministarstva namijenjen, 60.500 eura.
Tu je još jedan iz Bebine plejade, Sehad Čekić, osnivač Instituta za javnu politiku. Čekić od 2005. godine radi na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, na predmetu Filmska produkcija. Dekanica: na skupu prisutna Radmila Vojvodić.
Prisustvo je potvrdio i Igor Rakčević, predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Definitivno ga je, osim nespornih umjetničkih dostignuća, preporučila izjava glede izložbe Riječ, slika, neprijatelj¸za koju je kazao da predstavlja medijsku i kulturu dijaloga: ,,Svakako, radi se o dobrom i uspjelom pokušaju da se stvari na medijskoj sceni smire i definišu u primarnom kontekstu.”
Đukanoviću su se odazvali i predstavnici mlađe generacije, itekako pogodni da godinama i talentom možda i ponajviše (svjesno ili nesvjesno) doprinesu pranju šefove biografije: Miran Begić, mladi i renomirani crnogorski violinista, dekan Muzičke akademije na Cetinju; Dragutin Papović, istoričar; Aleksandar Radoman, iz Instituta za crnogorski jezik i književnost.
Zamjenik glavnog urednika dnevnika Vijesti Neđeljko Rudović, na televiziji Atlas, kazao je da sastanak kod premijera sa sobom nosi nekoliko interesantnih poruka. Prva, prisustvovao je ministar prosvjete Slavoljub Migo Stijepović, nosilac liste DPS-a za izbore u Podgorici. Druga, nije prisustvovao lider SDP-a Ranko Krivokapić, iako je upravo on organizovao posljednji sastanak takve vrste, septembra 2011, kada je Đukanović bio pored njega. I treća, važna poruka: nije bio niko ko je spreman za suštinsku kritiku vlasti.
Predstava za vođu i zbog vođe.
Balša Brković, pisac
Režimski hepening
Ovakvi režimski hepeninzi imaju samo jedan smisao: vrh režima želi da stvori utisak o tome da ima nepodijeljenu podršku intelektualaca… Ne mislite valjda da Đukanovića i njegove pajtaše zaista zanima što o bilo čemu misle crnogorski podobni intelektualci? Žele da stvore utisak o podršci intelektualaca da bi time diskvalifikovali one koji misle drugačije, odnosno svoje kritičare. Naravno, uz nekoliko izuzetaka, onaj spisak podobnih sve sam sobom objašnjava. Intelektualci koji djeluju kao režimski advokati makar su dio objašnjenja kako je moguće da se Univerzitetu Crne Gore dešava ovo što se ovih dana dešava. No, kad se sjetim nedavnih spiskova sa isplatama koje odrezuju komisije Ministarstva kulture, slika nekako postaje kompletnija i jasnija. Naime, tamo je bio najveći broj intelektualaca koji ne smiju odbiti ovakav poziv. To najbolje i najpotpunije govori o njima i njihovoj poziciji. Neki od njih čak ni Mugoši ne mogu (ne smiju) da se odgovore, a kamoli Đukanoviću. Šteta što na derneku nije bio i Šarić, a i ostali iz te ekipe. Moguće da bi time bila podignuta intelektualna razina skupa.
Marko MILAČIĆ