Imam dojam da Crna Gora potcjenjuje činjenicu da je Hrvatska- kako sada stvari stoje –  zaustavila napredovanje Crne Gore prema EU. I da ga neće tako lako iznova dopustiti

MONITOR: U decembru su predsjednički izbori. Pominje se da će biti najmanje sedam kandidatkinja i kandidata. Interesantna je procjena HDZ da je najbolje da njihov kandidat bude -blizak ali ne više i član HDZ, Dragan Primorac. Hoće li njegov glavni rival biti najvjerovatniji kandidat SDP i sadašnji predsjednik Zoran Milanović ili je moguće iznenađenje?

PAVELIĆ: U nedavno objavljenoj anketi, sadašnji predsjednik Zoran Milanović osvaja oko trećine glasova, 36 posto, a s 21 posto slijedi ga nezavisni kandidat s podrškom HDZ-a, bivši ministar znanosti i forenzičar Dragan Primorac. Rezultati te ankete poklapaju se s procjenama analitičara, prema kojima je Milanović favorit izbora, a u drugi krug bi se mogao plasirati Primorac. Međutim, iznenađenja nisu nemoguća: potpora raste i filozofkinji i nezavisnoj parlamentarnoj zastupnici Mariji Selak Raspudić koja je nedavno zbog spora o pobačaju napustila desnu populističku stranku Most: branila je pravo žene na pobačaj, ali joj se suprotstavio popularni stranački kolega, i suradnja je pukla. Zanimljivo će biti i kako će na predsjedničkim izborima proći kandidatkinja ljevice i psihijatrica Ivana Kekin, parlamentarna zastupnica zeleno-lijeve stranke Možemo!, inače supruga frontmena popularnog rock benda Hladno pivo Mile Kekina. Ona će Milanoviću oduzeti glasove na ljevici. Što se Primorca tiče, on formalno jest nezavisni kandidat, ali godinama je bio član HDZ-a, a i stranački ministar znanosti, pa je svima jasno kako je faktički riječ o HDZ-ovom kandidatu. Činjenica da je HDZ podržao baš njega, više govori o kadrovskom deficitu stranke, nego o promišljenoj političkoj taktici za proširenjem podrške birača.

MONITOR: HDZ je Vladu formirao sa Domovinskim pokretom koji se ubrzo raspao. Mario Radić je formirao DOMINO i pretpostavlja se da će i dalje htjeti da bude dio parlamentarne većine. Kakav razvoj događaja je predvidljiv?

PAVELIĆ: Ta je situacija bizarna: Domovinski pokret nastao je iz HDZ-a, kada se desna frakcija stranke izdvojila u posebnu stranku. Sada su opet u koaliciji, ali se i Domovinski pokret raspao na matičnu stranku i Domino. Istodobno, i jedni i drugi i dalje su u koaliciji s HDZ-om. Mediji su čak ironizirali ponašanje članova Domina, donedavnih članova Domovinskog pokreta, koji su krenuli pregovarati s HDZ-om o udjelu u vlasti i prije nego što su formirali stranku. Najvjerojatnije je da će i Domovinski pokret i Domino u parlamentu biti manji od makova zrna kada je riječ o poslušnosti HDZ-u. To, međutim, ne znači da će biti i manje opasni: njihova antisrpska retorika i otvorena-blago rečeno, netrpeljivost prema Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci Milorada Pupovca truju javni govor i legitimiziraju protusrpsku i anti-antifašističku retoriku. Domovinski pokret i Domino mogu se promatrati kao ovdašnje varijante novih radikalno desnih stranaka u Europi, uz važan dodatak: nastale su iz krugova ratnih veterana, opterećenih stvarnim i nezaliječenim ratnim traumama, koji politiku kreiraju na podlozi psihološkog tereta rata, a neki od njih i namjerno manipuliraju njime. To, dakako, nije ni moralno ni politički opravdano, ali je ljudski razumljivo. Ako želi politiku utemeljenu na konstruktivnom građanskom interesu-a ne na ratnim traumama, društvo bi taj problem trebalo osvijestiti i na svim se razinama posvetiti njegovu rješavanju.

MONITOR: Bilo je dosta javnog neslaganja ali i prećutnog jedinstva kada se radi o odnosu hrvatskih zvaničnika prema globalnim krizama, politici EU, odnosima u regionu – pa i prema Crnoj Gori. Kako Vam izgleda spoljna politika Hrvatske?

PAVELIĆ: Vanjsku politiku faktički vodi vlada, uz često neartikulirano i neefikasno prigovaranje Zorana Milanovića. On se protivi sudjelovanju Hrvatske u europskim inicijativama nenaoružane vojne pomoći Ukrajini, što kritičare navodi da zaključuju kako ide na ruku Rusiji, što može-ali i ne mora biti istina. No ovdje je važno reći kako bi se Crna Gora-ako želi u EU, morala ozbiljno potruditi da popravi odnose s Hrvatskom. Imam dojam da Crna Gora potcjenjuje činjenicu da je Hrvatska-kako sada stvari stoje, zaustavila napredovanje Crne Gore prema EU. I da ga neće tako lako iznova dopustiti.

MONITOR: Evropsko javno tužilaštvo – na čijem čelu je Laura Koveši pomno se bavi istragama u vezi sa zloupotrebom finansija EU i korupcijom. Prošle godine je, zajedno sa hrvatskim PNUSKOK, istraživan čak i slučaj Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a na osnovu novinarskog istraživanja Dore Kršul. Koliko su hrvatski istražni organi spremni da sarađuju sa kancelarijom Koveši, a da na to ne budu primorani?

PAVELIĆ: Suradnja bi se trebala podrazumijevati, jer je i Hrvatska glasala za osnivanje eurospkog javnog tužiteljstva. No, prošlog proljeća istekao je mandat hrvatskoj glavnoj tužiteljici Zlati Hrvoj Šipek, pa se izbor njezinog nasljednika pretvorio u skandal na kojemu je SDP čak gradio cijelu svoju kampanju za parlamentarne izbore: vladajući HDZ odlučio je imenovati suca Ivana Turudića, opterećenog bliskošću HDZ-u, nepriličnim izjavama i sumnjama za prijateljevanje s osuđenicima. Turudić je tada, u procesu svog imenovanja, dao zloslutnu izjavu prema kojoj Hrvatskoj ne treba ured europskog tužitelja, ali se odmah nakon što je imenovan sastao s voditeljicom tog ureda u Zagrebu Tamarom Laptoš. Tek treba vidjeti kako će funkcionirati suradnja hrvatskih i europskih tužitelja, i treba se nadati da ona neće ovisiti o mišljenju predsjednika vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića.

MONITOR: U Austriji je najviše glasova na parlamentarnim izborima dobila ultra-desna Slobodarska partija, u Nemačkoj je AFD na vrhu ili sasvim blizu vrha u nekoliko pokrajina, u Francuskoj je dobila prvi izborni krug, u Italiji je na vlasti, u Holandiji dominira u novoj vladajućoj koaliciji…Da li ultra-desnica legitimitet u EU postiže „oblandom populizma“ tamo gdje više dobija a manje gubi?

PAVELIĆ: Kod političara su važna djela, ne govori. Ne postoji više radikalna desnica kakva je postojala tridesetih godina prošlog stoljeća- i nadajmo se da nikad više ni neće, ali postoji desnica koja na odgovorna mjesta imenuje LGBT osobe dok batinaši istodobno na ulicama zlostavljaju gayeve i lezbijke, i koja čini sve da se pred kamerama prikaže suvremenom, dok istodobno svoje građane vodi unatrag u povijest. Takva je desnica u Hrvatskoj, a takva je i u Srbiji, ali-nažalost, sve češće i u zemljama EU.

MONITOR: Mnoge izjave glavnog hrvatskog socijaldemokrate-predsjednika Milanovića, ocjenjuju se u dijelu javnosti kao daleko od politike lijevog centra. SDP je skoro dobio i novog predsjednika-Sinišu Hajdaš Dončića. Hoće li se SDP prilagoditi Milanoviću ili ga se odreći ako ga stranka podrži a on izbore izgubi?

PAVELIĆ: SDP je potpuno u Milanovićevoj vlasti. Nedavno su imali unutarstranačke izbore: pobijedio je Milanovićev kandidat, a jedina kandidatkinja koja se protivila bespogovornoj suradnji s Milanovićem, Sanja Major, među pet kandidata završila je na posljednjem mjestu. Dakle, čak ako se i dogodi da Milanović izgubi predsjedničke izbore-što je malo vjerojatno, ne bi bilo čudno kad bi opet zasjeo na mjesto predsjednika SDP-a, da ga nastavi gurati udesno. U nepovrat.

U Hrvatskoj se teško formira alternativa

MONITOR: Sociolog Žarko Puhovski kaže da je u Hrvatskoj dominantan konzervativizam kada je riječ o stranačkoj opredijeljenosti. On tvrdi da su po tri generacije uzastopno pristalice HDZ ili SDP. Da li je dvopartijnost trajnije razumijevanje demokratije u Hrvatskoj, potreba za stabilnošću, politička inercija društva, dio tradicionalnih afiniteta…? I imaju li i drugi -kao Možemo, šanse da dođu na vlast na nivou države?

PAVELIĆ: Riječ je vjerojatno o kombinaciji elemenata koje ste spomenuli: tradicionalno desni birači glasaju uglavnom za HDZ, tradicionalno lijevi za SDP, pri čemu su i HDZ i SDP vratolomno mijenjali vlastite politike, pa “desno” i “lijevo” u tim primjerima nisu više od prazne riječi. Također, Hrvatska je mala, intelektualno i politički devastirana zemlja, pa se uvjerljive alternative formiraju vrlo teško. Proteklih je godina generacijsku smjenu kvalitetno obavio samo HDZ, kada ga je preuzeo obrazovani i politički spretni Andrej Plenković; SDP već desetak godina muku muči da pronađe uvjerljivo vodstvo koje može osvojiti vlast, dok se manje alternative neuspješno smjenjuju kao na traci: javnost se više ni ne sjeća političara i stranaka koji su bljesnuli, ušli u parlament i nestali kao da ih nikada nije ni bilo: Laburisti, Orah, cijeli niz neuspješnih ekstremno desnih stranaka, Miroslav Škoro… Jedini primjer koji odskače zasad je zeleno-lijevi Možemo!: oni od 2017. sporo ali sustavno jačaju i rastu, od ulaska u gradsku skupštinu u Zagrebu do današnjeg statusa u kojem imaju gradonačelnika Zagreba i snažan klub u parlamentu u već drugom mandatu. S tom mudrom taktikom strateškog jačanja, Možemo! je na dobrom putu da zamijeni sklerotični i politički zbunjeni SDP.

Hrvatima nije do ratovanja

MONITOR: Vladajuća većina je najavila obavezni vojni rok, a ministar odbrane Ivan Anušić i datum- 01.01. 2025. Sada taj tajming djeluje neizvodljivo jer još nije obezbijeđena saglasnost predsjednika Zorana Milanovića. Kako je ona po Zakonu o odbrani obavezna, pominje se i izmjena zakona. Dok vlast planira i kalkuliše, šta o ovome misle građanke i građani Hrvatske?

PAVELIĆ: Reprezentativnih anketa nema, možda i zato što se vlasti boje rezultata. Nereprezentativna anketa koju je 30. rujna objavio portal net.hr porazna je za vlast: više od sedamdeset posto sudionika u anketi odgovorilo je kako “nema šanse” da idu u vojsku, a tek 22 posto odgovorilo je s “apsolutno”.Taj se rezultat poklapa i s informacijama samih vlasti, koje priznaju da je odaziv regrutaciji, novačenju, već godinama izrazito slab. Otkako je uvedeno pravo na prigovor savjesti, koji se u Hrvatskoj zove “priziv savjesti”, koristi ga čak dvije trećine mladih. Ipak, još se ne zna ni kako će vojni rok točno izgledati, ni kada će biti uveden: spominje se dva mjeseca temeljne vojne obuke koja bi trebala početi od 1. siječnja sljedeće godine, ali ništa od toga nije još službeno potvrđeno. U prosincu su predsjednički izbori, pa se predsjednik i HDZ-ova vlada svađaju baš oko svega, pa i oko tog pitanja. No nažalost, ni hrvatske vlasti ne znaju mudrije odgovoriti na strašnu eskalaciju nasilja u svijetu nego time da i svojim mladim ljudima gurnu puške u ruke, pa se čini kako će uvođenju vojnog roka više kumovati ratovi nego istinska odlučnost hrvatskih vlasti – jer vlasti su svjesne da Hrvatima nije do ratovanja.

Nastasja RADOVIĆ