Da bi jedna afera, insajderska svjedočanstva,dobila potreban epilog, organizovanost i snaga opozicionog djelovanja je od presudne važnosti. Svi napori, dolaženja do istine, šetnje desetina hiljada ljudi u znak protesta zbog zarobljenih institucija, velike korupcije i bahato nametnutog socijalnog raslojavanja, završavaju u opštoj društvenoj depresiji, ako se ne desi politička promjena
MONITOR: Dobili smo novu Kovertu. Ovoga puta u tužilaštvu. Kako vidite reakciju vrha tužilaštva na optužbe Duška Kneževića da su od njega primali mito?
MARIĆ: Tužilaštvo je dobrim dijelom bilo zatečeno, a brzo sazvana konferencija za novinare nije dala potrebna objašnjenja, niti umanjila sumnje u javnosti. Ostaje da se vidi šta će biti naredni potezi. Imamo hapšenje sekretara Tužilaštva, istragu protiv njega, ali ne treba zaboraviti da je Glavni specijalni tužilac na konferenciji govorio o izviđajnim radnjama kojima su bili obuhvaćeni, ili su još uvijek, ljudi iz Tužilaštva. VDT-u ističe mandat za nekoliko dana i otvara se pitanje izbora vršioca dužnosti, što će dodatno osvijetliti odnose i stanje u tužilačkoj organizaciji.
MONITOR: Sekretar tužilaštva uhapšen je tek nakon što je izbila afera, iako su u tužilaštvu, kako su i sami rekli znali da tužiocima raznosi koverte sa mitom. Prethodno je napustio zemlju iako je navodno bio pod istragom. Da li bi samo ta činjenica bila dovoljna da vrh tužilaštva podnese ostavke?
MARIĆ: Na konferenciji za medije se čulo da je sekretar tužilaštva, ali i još neki predstavnici tužilačke organizacije, bio pod rekao bih nekim vidom izviđajnih radnji, operativnom obradom. Ako je to bilo tako, a moguće da se nastavilo u odnosu na još neke ljude u Tužilaštvu i nakon pritvaranja sekretara tužilaštva, u najmanju ruku čudi nespremneost tužilačke organizacije na adekvatnu i promptnu reakciju nakon objavljivanja snimka. Puko negiranje bilo kakve involviranosti u moguće koruptivne radnje nije dovoljno. Tužilaštvo je u obavezi da takvu tvrdnju dokaže, posebno kod činjenice da je otvorena vrlo neprijatna istraga u vezi sa mogućom visokom korupcijum i to u samoj tužilačkoj organizaciji. Postupanje Tužilaštva u ovoj aferi biće pod posebnom pažnjom javnosti i međunarodne zajednice, jer se radi o naglašenom javnom interesu da se ovaj slučaj do kraja rasvijetli.
Držim da bez cjelovitog rasvjetljavanja slučaja kurir i koverta, ne možemo govoriti o izgradnji povjerenja u crnogorske institucije, ne može se očekivati dobijanje završnih mjerila u pregovorima sa EU, niti oslobađanje onih koji bi trebalo da budu okosnica vladavine prava od političkog uticaja.
MONITOR: U razgovorima koje Knežević objavljuje pominju se cjelokupni tužilački vrh, od Stankovića, preko Katnića do Lidije Vukčević. Oni su istovremeno zaduženi za slučaj, na koji su stavili tačku i proglasili se nevinim. Da li je ovako vrhovno državno tužilaštvo kompromitovano i za budući rad i kako ovu instituciju ozdraviti?
MARIĆ: Ne bih rekao da je na ovaj slučaj stavljena tačka. Drugo je pitanje koliko će i do koje mjere afera biti istražena, što će i definitivno biti potvrda dokle sežu problemi u tužilačkoj organizaciji.Držim da g-din Stanković ne bi trebalo da bude vd VDT-a, da mora rasteretiti Tužilaštvo, pa da vidimo ima li i koliko ima kapaciteta među tužiocima da prevaziđu ovu zaista ozbiljnu krizu. Da se vidi koji su sve uzroci slabosti Tužilaštva, a koliko je prisutna korupcija kao jedan od uzroka. Ima li razboritih tužilaca, kadrih da “pomjere granice” pitanje je za million dolara.
Vrhovno državno tužilaštvo pretrpjelo je ozbiljnu kompromitaciju, a g-din Stanković nebitno na eventualno postojanje korupcije ili ne, snosi ključnu odgovornost bar iz dva razloga. Jedan je odgovornost za kadrovsku politiku koja ima ovako tužan epilog i drugi je što Tužilaštvo nije uspjelo da ojača svoje kapacitete do mjere potrebnog kvalitativnog napretka, a to bi značilo konkretno da mi kao građani vise ne vjerujemo da postoji selektivnost u istragama i da smo jednaki pred zakonom. To jednostavno često nije slučaj.
Napredak se vidi u znatno boljem snalaženju pred medijima Glavnog specijalnog tužioca, ali mi kao građani očekujemo konkretne informacije, jasno rasvijetljne slučajeve i direktno prezentirane probleme. Tužilački javni istupi treba da budu jasni, svedeni raporti građanima, bez bilo kakve primjese manje ili vise dosjetljivih opaski, koje zabavljaju čaršiju.
MONIITOR: Duško Knežević, insajder iz žarišta sistema, predstavlja se kao politička alternativa. Da li on to zaista može biti?
MARIĆ: Knežević je čovjek koji se brani, i ima pravo na odbranu. Za neki aktivniji politički angažman, negativna je činjenica da se nalazi u bjekstvu. Njegov direktan interes je da svojim djelovanjem doprinese spuštanju kredibiliteta tužilačke organizacije. U tom kontekstu najavljuje i politički projekat koji bi mogao dodatno osnažiti njegovu poziciju, dati mu novi prostor za djelovanje i uticaj. Međutim, neka ozbiljnija politička alternative ne može biti, ali može dati ozbiljan doprinos slabljenju pozicija vlasti.
Knežević je dugo bio jedan od ključnih zamajaca izgradnje vladajuće kaste, njene moći i bogatstva, tako da je on vrijedan insajder. Pitanje je koliko je spreman daleko da ide.
MONITOR: Kako vidite reakciju opozicije na ovu aferu?
MARIĆ: Slično kao reakciju Tužilaštva, kao da je nespremna za aktuelna dešavanja. Ovo su velike šanse za svaku iole organizovanu i fokusiranu opoziciju, ali u Crnoj Gori to nije slučaj u ovom trenutku. Očigledan je nedostatak sistemskog znanja, loša kadrovska politika u partijama, insistiranje na lojalnosti lideru, slabi partijski organi, te često površno bavljenje ključnim javnim politikama. Posljedice su jasne, vrlo loši unutaropozicioni odnosi i potezi kojima se opozicija mnogo vise bavi sama sobom nego lošim karakterom vršenja vlasti.
Da bi jedna afera, insajderska svjedočanstva dobili potreban epilog, organizovanost i snaga opozicionog djelovanja je od presudne važnosti. Iako imamo snažan kritički orjentisan civilni sektor, i isto takav dio medija, da bi demokratija u punom smislu funkcionisala ipak ključnu ulogu imaju opozicioni politički subjekti. Svi napori, dolaženja do istine, šetnje desetina hiljada ljudi u znak protesta zbog zarobljenih institucija, velike korupcije i bahato nametnutog socijalnog raslojavanja, završavaju u opštoj društvenoj depresiji, ako se ne desi politička promjena, ako nemamo vlast koja je izgubila izboire i od sjutra će biti opozicija. To je neophodan momenat bez koga demokratija ne postoji. Može postojati i sloboda govora, okupljanja, mogu postojati brojni mehinizmi svojstveni demokratskim društvima, ali demokratija je samo riječ, ako vlast ne gubi izbore. Dobar dio krivice za ovo stanje snosi opozicija.
MONITOR: Da li je imajući u vidu trenutno ponašanje opozicije realno očekivati da ćemo naredne godine imati fer i demokratske izbore?
MARIĆ: Crna Gora ne može imati fer i slobodne izbore kakvim ih predstavljaju partije. Ne postoje osnovni preduslovi, a to su samostalne i profesionalne državne institucije, koje insistiraju na transparentnosti rada i pozitivnoj kadrovskoj politici neopterećenoj političkim uticajima. Da se ne lažemo u Crnoj Gori nijedna partija nije spremna da da puni doprinos tome. Ko je god imao priliku da preuzme vlasti ne na državnom to svi znamo, već na lokalnom nivou praksa se nije mnogo razlikovala u odnosu na centralni nivo. Tačno je da su opozicione vlasti bile odgovornije prema izvršavanju budžeta, ali na kadrovskom planu koji je pratio partijski uticaj skoro svi su otklizali, čak i po cijenu kršenja zakona kroz koalicione dogovore.Treba izdvojiti g-dju Vuksnović u Kolašinu koja se jeste borila za otklon od ustaljene negativne prakse vršenja vlasti, ali nije dobila potrebnu podršku.
Optimalno slobodni izbori mogli bi se organizovati uz određeni pritisak EU, koji bi proces usmjerio ka konstituisanju tehničke vlade za sprovođenje izbora, koja bi javne finansije organizovala po principu staklenog Budžeta, kako na državnom tako i na lokalnom nivou, uz paritet i profesionalizaciju u ASK-u i DIK-u, sa znatno većim ingerencijama i naravno sa kompletnom revizijom biračkog spiska.
Kada bi trebalo dati kratku definiciju uslova za fer i slobodne izbore, ona bi glasila, da opozicija kontroliše javne finansije.
MONITOR: Šta je po vama formula da do njih ipak dođe?
MARIĆ: Ne postoji formula, postoji procjena političkih subjekata koju svi do jednoga donose odluke u odnosu na svoje partijske i parciijalne interese. Da problem bude veći, politički subjekti imaju deficit vizije i sve češće viškove demagogije. Ipak treba da znamo da su partije i politički sistem uvijek najtačniji presjek jednog društva. Rekao bih da smo nekim čudom opet u devedesetima i da to stanje traje godinama.
Danas vise ne vjerujem da nam izbori mogu pomoći, da bi to sve funkcionisalo, to što zovemo politički sistem, potrebno je da je liga konkurentna, da ima igrače koji mogu da odgovore na izazove. To vam je kao u fudbalu, crnogorsku ligu rijetko ko gleda, fudbal danas postoji na satelitu i u kladionicama, navija se na daljinu i ako imaš neki “uplaćen listić”. Pored stadiona se prolazi bez emocija, bez ikakve nade da se išta može promjeniti. Potrebno je da se poradi na vraćanju nade za početak.
Milena PEROVIĆ KORAĆ