Sada nam je više nego ikada potreban društveni dijalog, ljudi koji će dići glavu iznad svojih partijskih dvorana napunjenih istomišljenicima. Ne trebaju nam aplauzi, parole i vika sa trgova, treba nam ozbiljnost. Smrtna ozbiljnost

MONITOR: SNP je odlučio da će učestvovati u pregovorima o manjinskoj vladi. Kako to komentarišete ? 

MARTIĆ: Crnogorsko društvo živi političku krizu već dugo, a u njenoj osnovi je dubok jaz u pogledima šta treba da bude dominantan sadržaj crnogorskog društvenog identiteta. Danas više ne vjerujem da se ovaj jaz između dvije dominantne Crne Gore može prevazići do nivoa često korišćene političke mantre „pomirenje“. Vjerovatnije je stvarati prvenstveno politički ambijent u kome bi akteri bili sposobni za kompromisna riješenja koja bi vodila jačanju crnogorskih institucija. Državne institucije su hronično slabe i nedovršene, što više nije samo pitanje vladavine prava, već i bezbjednosno pitanje. Čini mi se da ni politički subjekti, ali ni organizacije civilnog društva ne uzimaju ovu činjenicu dovoljno ozbiljno, već se primarno vode pojedinačnim i uskim interesima, ličnim sujetama i svojevrsnom trgovinom uticajem.

U ovakvom ambijentu i ekspertska i manjinska vlada su iznuđena riješenja. Zato su i konstituenti tih vlada, znači i odlazeće i dolazeće, upravo u izbornom legitimitetu slabi politički subjekti ili vanpartijske ličnosti. I pored značajnog pritiska koji ostvaruju veliki politički subjekti, i oni sami su svjesni da ove vlade krče put ka sljedećim izborima nakon kojih će koalicioni kapaciteti političkih subjekata biti značajno širi, što samo po sebi neće značiti i prevazilaženje duboke polarizacije crnogorskog društva, koju će dominantni akteri političke scene uvijek moći da iskoriste za držanje društva u strahu od „zla većega“.

SNP je u ovom trenutku donio odluku koja mu daje šansu. Ako ispregovara svoje programske kratkoročne ciljeve, poput potpisivanja Temeljnog ugovora, otvorenog Balkana i realizaciju popisa, a u budućoj vladi dobije neka od „velikih“ ministarstava poput obrazovanja i zdravstva, to bi moglo za ovu partiju da znači njeno ponovno jačanje do određene mjere. Ovi ciljevi su i u saglasju sa deklarisanim ciljevima koalicione liste sa koje SNP dolazi, što je za njih važna činjenica.

MONITOR: Da li je manjinska vlada koju je predložila URA, čiji je lider sada i njen mandatar, pravi izlaz iz višemjesečne političke krize?

MARIĆ:  Kriza je trajuća, i vrlo složena. Imamo polarizaciju koja je dobila nove elemente. Posebno zabrinjava uključivanje dijela civilnog sektora u neke vidove podsticanja antagonizama. To ne smije biti njihova uloga. Svi imaju pravo da dijeluju u okviru demokratskog društva, ali se principi slobode govora i ukupno korpusa ljudskih prava ne smiju koristiti na dogmatičan način. Politički subjekti su snizili nivo kulture dijaloga do krajnjih granica, ali to ne može biti alibi za bilo koga da legitimiše manipulaciju javnim prostorom, i javnim politikama, a to se dešava.

Već sam rekao, ovo su uglavnom iznuđeni potezi. URA kao politički pokret koji lomi ustaljena pravila političke igre u Crnoj Gori, na sebe je od 30 avgusta 2020. godine preuzela veliko breme odgovornosti. Ne vidim drugi način sem da se kroz neki vid tehničke vlade koja bi programski radila nekih godinu dana, dođe do optimalnog ambijenta za održavanje izbora. U ovom trenutku najbliže smo modelu manjinske vlade, koji će posebno za URA i SNP biti izazovni u smislu funkcionalnosti te vlade. Treba naglasiti da ako ne izađu sa realnim ciljevima, spremnošću da podstiču političku inkluzivnost, uzdrže se od naglašene zaštite partijskih interesa, i sami su svjesni da mogu platiti visoku političku cijenu. S druge strane mislim da nijesu imali mnogo izbora, da su svjesno odabrali društvenu akciju i veći rizik za svoje političke subjekte, ali ujedno i šansu da nakon projekta manjinske vlade sebe dodatno definišu i afirmišu.

MONITOR: Hoće li ta vlada moći da realizuje obećanja, među kojima su i ona vezana za suštinske reforme i evropski put, imajući u vidu da će njena podrška u parlamentu biti Demokratska partija socijalista koja je zaslužna za višedecenijsko čekanje na istinsku demokratizaciju društva?

MARTIĆ: Rizici postoje i oni su očigledni. DPS nije samo partija, to je sistem koji će se zasigurno transformisati u nešto što će ličiti na politički pokret. I pored trenutnih okolnosti koje idu naruku lideru DPS-a, kao što je ukrajinska kriza, on ne može biti budućnost ove partije. Najveća dobit za DPS u ovom trenutku je vraćanje jednog dijela koalicionog kapaciteta ovoj partiji, što joj je već godinama veliki problem.

Ostvarivanje ciljeva neke nove vlade zavisiće od sposobnosti same vlade i tu ne treba mijenjati teze. Mi smo imali asimetrična glasanja i na predloge odlazeće vlade, tako da ne vidim razlog da se to ne dešava i u budućnosti. Sprovođenje zakona i moguće procesuiranje određenih visokih funkcionera DPS-a neće biti razlog rušenja vlade, jer bi DPS sam sebe i definitivno odredio kao kriminogenu strukturu. Ne treba zaboraviti da u ovim političkim kretanjima značajnu ulogu ima i međunarodni faktor, koji insistira na jasnoj i nedvosmislenoj borbi protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala. Ali upravo zbog toga, da bi trošio vrijeme i spinovao teme, kao i u prethodnih godinu i po, DPS će preko „patriotski“ angažovanih subjekata, koji nijesu samo politički, „podmetati“ razne vidove navodne zabrinutosti za svijest i savjest crnogorskog društva, jasno održavajući liniju podjela.

Naravno, postoji i jak argument da će stabilnost te vlade zavisiti od glasova DPS-a i da će stoga uticaj te partije biti značajan. To je pitanje za URA i SNP primarno. Oni kao suštinski konstituenti moguće vlade moraju jasno postaviti granice koje se neće prelaziti, a iste će biti postavljene na programskim osnovama te vlade.

MONITOR: Kako vidite proteste Demokrata i Demokratskog fronta, te njihove argumente da je na ovaj način izigrana izborna volja iz avgusta 2020?

MARIĆ: Protesti kao dio političkog djelovanja su legitimni i mislim da je crnogorsko društvo napredovalo u ovom segmentu demokratskog razvoja. Demokrate i DF će djelovati u cilju svojih trajućih političkih kampanja i zaštite interesa svog biračkog tijela u odnosu kako oni kao politički subjekti vide te interese.

Problem će biti što ovi subjekti nemaju iste programske osnove, tako da će im vezivno tkivo biti kampanja o iznevjerenoj izbornoj volji, koja kroz razne vidove protesta treba da traje i mobiliše njihova biračka tijela. Tu se pojavljuje i treći subjekt koji je jedna vrsta političkog pokreta, a na čijem čelu je dio ekspertske vlade sa premijerom i nekoliko ministara u toj vladi. Ova činjenica može biti problem u budućnosti jer se ciljne grupe sada tri politička subjekta značajno preklapaju, ali i ne mora ako budu išli u koalicione projekte.

Izborna volja da se DPS pošalje u opoziciju, kao i da ne bude dio izvršne vlasti je bila nesporna na izborima 2020. godine. Usko gledano mogli bi govoriti da promjenom većine u parlamentu za izbor manjinske vlade dolazi i do promjene izborne volje. Ipak, ostaje jedna činjenica. Ni u mogućoj manjinskoj vladi DPS neće imati svoje predstavnike, tako da će na neki način ostati i dalje izborno poražen. S druge strane na izborima 2020. godine nesporna većina je bila za programe partija koje su suverenističke, evroatlanske, prozapadne, dok bi manjinska vlada trebalo da bude sastavljena od političkih subjekata raznih programskih osnova.

MONITOR: A to što je parlament sada faktički u blokadi, te činjenicu da v.d šefa parlamenta Strahinja Bulajić odbija da zakaže sjednicu na kojoj bi se birao novi predsjednik Skupštine i potvrdio izbor nove vlade?

MARIĆ: Gospodin Bulajić krši Ustav Crne Gore, jer ovo nije poslovnička već ustavna odredba iz člana 90 stav 2 i glasi, prvo redovno zasijedanje počinje prvog radnog dana u martu i traje do kraja jula. Znači radi se o Ustavom propisanom tehničkom pitanju, koje je zbog trajuće političke krize, osionosti pojedinih političkih lidera, rekao bih namjerne nedovršenosti poslovnika koji nema deblokirajuće norme, a morao je da ih ima, hroničnog nedostatka društvenog dijaloga, pretvoreno u potencijalno bezbjednosno pitanje. Svi bi, a posebno političari, morali da se zamislimo nad ovom činjenicom, a prvenstveno moramo da odgovorimo na pitanje, a kako smo do ove, rekao bih, opasne infantilnosti kao društvo uopšte došli.

MONITOR: Mandatar Abazović pomenuo je da je rješenje te situacije da sjednicu zakaže drugi potpredsjednik Skupštine. Slažete li se? Šta je deblokirajući mehanizam u ovom slučaju, a imajući u vidu da nemamo ni Zakon o Vladi ni Zakon o Skupštini? 

MARIĆ: Ovdje je Ustav jasan i deblokirajući mehanizam je postojanje kvoruma za rad parlamenta, a to je 41 poslanik u sali.

MONITOR: Uveliko se govori o tome da geopolitička situacija, odnosno rat u Ukrajini, ide naruku Đukanoviću. Ali i da manjinska vlada znači njegovu revitalizaciju. Slažete li se sa tim stavovima?

MARIĆ: Činjenica je da rat u Ukrajini i nevesela globalna scena gdje se moraju jasno izabrati strane, a Crna Gora je članica NATO-a, ide naruku Đukanoviću. On je u ovom slučaju imao jasnu spoljnu politiku, i još uvijek sebe može da preporuči kao nekoga ko zna da sluša zapadne centre. Međutim, to ga neće abolirati „zasluga“ za kriminalizaciju crnogorskog društva, uskraćivanje razvojnih šansi i sveopšteg protekcionizma koji je doveo do sveprisutnog osjećaja nepravde u Crnoj Gori, a time i tektonski poremetio stabilnost i bezbjednost države. Na tome se mora insistirati, svi moramo biti jednaki pred zakonom i vrata tužilaštva i sudova moraju za sve nas biti jednako otvorena.

MONITOR: Kako će se geopolitička situacija, odnosno rat u Ukrajini, preliti na region, pa i Crnu Goru?

MARIĆ: Živimo zonu visokog rizika. Zapadni Balkan je najnerazvijeniji i najnestabilniji region Evrope. Nacionalni romantizmi pretvoreni u šovinizme neslućenih razmjera ovdje su jake političke alatke. Lažne istorije sa svih strana, primitivni patriotizam i tabloidni populizam su idealna podloga za djelovanje stranih službi. Kriminalizovano društvo sa urušenim institucijama nema potreban nivo otpornosti, to je činjenica. Ekonomski parametri u ovako velikoj krizi biće ogroman izazov, što već vidimo kroz stalna poskupljenja goriva. Sada nam je više nego ikada potreban društveni dijalog, ljudi koji će dići glavu iznad svojih partijskih dvorana napunjenih istomišljenicima. Ne trebaju nam aplauzi, parole i vika sa trgova, treba nam ozbiljnost. Smrtna ozbiljnost.

Milena PEROVIĆ