Povežite se sa nama

Izdvojeno

BORBA ZA KONTROLU FINANSIJSKOG SEKTORA: Žugić ide, parlamentarna većina hoće i Savjet CBCG i Senat DRI

Objavljeno prije

na

Bilo bi dobro ukoliko bi nas sadašnje vlasti poštedjele problema koje je proizveo prethodni (DPS) juriš na CBCG. Planirani udar na DRI tu dođe kao svojevrsna nadogradnja sistema „uvijek može gore“. Institucije se mogu popravljati i bez toga da se prethodno razruše do temelja

 

U sjenci svega što nas je zadesilo, aktelna parlamentarna većina insistira  da već na ovoj sjednici Skupštine CG izglasa novi zakon o Centralnoj banci. I nastavi pripremu novog zakona o Državnoj revizorskoj instituciji (DRI).

„Sadašnji princip da senator DRI praktično ima doživotan status niti je demokratski niti ispunjava evropske standarde“, obrazložio je predsjednik Odbora za ekonomiju Dejan Đurović (DF), otkrivajući nešto što, izgleda, ne znaju u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji… gdje se Senatori DRI takođe biraju doživotno, odnosno do odlaska u penziju. Samo što se tamo vladini zvaničnici ne ljute na izvještaje DRI nego otklanjaju (sitnije) nepravilnosti. I daju ostavku ako su one ozbiljnije i finansijski teže.  

Đurović, istovremeno, najavljuje da će novi zakon o CBCG biti uskoro izglasan, uprkos primjedbama na njegov sadržaj i trenutno sporan legitimitet parlamenta. „Tako otklanjamo politiku iz izbora guvernera CBCG i svako ko ispunjava uslove može da se kandiduje“.

Dovoljno da prepoznamo suštinu: Tri koalicije koje imaju većinu od 41 poslanika planiraju da izmjenama postojećih zakona dođu u priliku da predlože i izaberu novog guvernera i članove Savjeta CBCG, baš kao i članove Senata DRI. Makar to bilo i u suprotnosti sa standardima i preporukama EU i MMF-a.

Preuzimanje kontrole imenovanjem podobnih kadrova, na čelne funkcije institucija koje kontrolišu finansijski sistem (CBCG), te uspješnost i zakonitost raspolaganja državnim novcem (DRI) bio bi važan korak avgustovskih pobjednika ka planiranom preuzimanju vlasti. Po dubini i visini. Pitanje je, međutim, vrijedi li taj posao novih nesporazuma i sporenja sa međunarodnim partnerima i onim dijelom ovdašnje javnosti koji nije blagonaklon prema ideji da se Crnom Gorom vlada po modelu koji je uspostavio DPS. Samo, sada, bez DPS-a. Uz sve ekonomske i političke rizike koje takva praksa nosi.

Krenimo od Centralne banke. Aktuelni guverner Radoje Žugić potrošio je jesenas i svoj drugi mandat i trenutno vrhovnom monetarnom institucijom upravlja kao v.d. Važeći Zakon, koji je on pripremao, daje mu pravo na još jedan mandat, a odlazeći predsjednik Milo Đukanović parlamentu je, u skladu sa svojim ustavnim ovlašćenjima, predložio da Žugića reizabere. Tu su ideju u Skupštini Crne Gore – ignorisali.

Pošto smo izabrali novog predsjednika iza koga su stale sve članice parlamentarne većine, za očekivati je bilo malo strpljenja. Jakov Milatović, kada preuzme funkciju, dobio bi priliku da novom sazivu parlamenta predloži kanidata za novog guvernera. I – riješen jedan problem. Žugić odlazi. Ali…

Prema amandmanima DF-a, koji su postali sastavni dio Zakona o CBCG, predsjednik države više ne bi imao pravo i obavezu da predlaže čelnog čovjeka Centralne banke. Taj bi posao, po novome, radio parlamentarni Odbor za ekonomiju. Skupštinska većina bi, dakle, sama sebi predlagala novog guvernera. I to bi bilo, kako ono reče poslanik Đurović, „otklanjane politike“  iz procedure.

Istovremeno, u DF-u su isplanirali, a njihovi partneri prihvatili, normu kojom bi usvajanjem novog zakona o CBCG prestao mandat aktuelnom Savjetu Centralne banke. Pa bi, uz novog guvernera, oni odlučivali i o budućim članovima tog tijela (Skupština imenuje četiri člana Savjeta što čini polovinu njegovih članova). Po mogućnosti, izgleda, prije predstojećih izbora.

Iako radikalan, plan preuzimanja CBCG nije sasvim nov. Nešto slično je 2010. izveo DPS, na prijedlog tadašnjeg premijera Mila Đukanovića i njegovog ministra finansija Igora Lukšića. Tada je novim zakonom, prijevremeno, sa funkcije sklonjen guverner Ljubiša Krgović. Tadašnja opozicija, a mnogi od njih su danas u klupama koje pripadaju parlamentarnoj većini, oštro se protivila prijedlogu koji je, prema njihovom sudu, gazio princip nezavisnosti CBCG.

To što su u međuvremenu promijenili mišljenje posljedica je činjenice što na CBCG sada gledaju iz perspektive vlasti. I vide je kao mogući plijen. Baš onako kako je prije 12 godina vidio DPS.

DF, Demokrate, SNP, URA i njihovi koalicioni partneri ne mogu reći da nijesu svjesni brojnih  kritika i mogućih posljedica najavljene odluke. Šef misije MMF-a za Crnu Goru Srikant Sešadri kaže kako su parlamentu „direktno“ saopštili da postojeći sistem izbora guvernera ne bi trebalo mijenjati. „Naš je stav (MMF-a) da je procedura dvostrukog veta u potpunosti usklađena sa najboljom međunarodnom praksom, jer uključuje dvije odvojene, ali direktno na izborima izabrane grane vlasti (predsjednik države i poslanici), čime se štiti CBCG od političkog uticaja bilo koje institucije.“

Dodatno je isto pokušao da pojasni i bivši guverner Ljubiša Krgović. „Ja bih izbjegao da se tim zakonom skraćuje mandat članovima Savjeta CBCG, već samo treba da se odnosi na izbor novih, jer je to suprotno međunarodnim standardima“.

Primjedbama MMF-a tu nije kraj. Mediji su već citirali njihova radna dokumenta koja ukazuju da članove Savjeta treba imenovati „postepeno“, a ne odjednom „kako bi se obezbijedio kontinuitet rada“. I naglašavju potrebu da se zakonom predvidi procedura koja „ohrabruje imenovanje kvalifikovanih lica“.

Suprotno tome, Đurović u ime DF-a gura prijedlog da se za članove Savjeta mogu birati kandidati sa deset godina radnog staža, umjesto dodsadašnjih „pet godina na rukovodećim funkcijama“. To predstavlja svjesno snižavanje  kriterijuma koje bi se moglo odraziti na kvalitet rada čelnih ljudi CBCG. A šta to znači, vidjeli smo na primjerima Prve i Atlas banke.

Radoje Žugić je, ne zaboravimo, bio važan akter obje priče.

Početkom oktobra 2008. Prva banka, u kojoj su braća Milo i Aco Đukanović imali većinski paket akcija, imenuje Žugića prvo za člana a uskoro i predsjednika Odbora direktora banke. Sredinom oktobra 2008. Žugić je saopštio da je zbog novog profesionalnog angažmana podnio ostavku na mjesto direktora Fonda PIO.

Problemi Prve banke uskoro su kulminirali, pa je sredinom decembra te godine Žugić, kao predsjednik njenog Odbora direktora sa tadašnjim ministrom finansija Igorom Lukšićem potpisao ugovor o vladinoj pozajmici od 44 miliona eura ,,isključivo za obezbjeđenje likvidnosti”.

Potom se Žugić ,,vratio” u Fond PIO, iako tadašnji Zakon o sprečavanju konflikta interesa nije dozvoljavao paralelne aranžmane te vrste. A Igor Lukšuć je koju godinu kasnije Evropskoj komisiji objašnjavao kako sredstva data Prvoj banci nijesu korišćena po utvrđenim pravilima. To ni njega ni Žugića nije spriječilo da napreduju u službi. Lukšić je postao premijer a Žugić guverner CBCG.

Guverner je 2012. prekinuo mandat da bi postao ministar finansija u vladi Mila Đukanovića, pa se opet vratio na mjesto guvernera 2016, neposredno pred formiranje tzv. vlade izbornog povjerenja.

Na naslovnim stranama ponovo se našao sredinom 2018, kada je skupa sa šest  članova Savjeta CBCG od Skupštine CG zatrađio da po hitnom postupku razriješi viceguvernerku zaduženu i za kotrnolu banaka Irenu Radović, spočitavajući joj navodnu nestručnost, donošenje odluka u ličnom interesu i odavanje poslovne tajne. Irena Radović je smijenjena, prošla kroz golgotu, a sve njegove optužbe protiv nje su pale na sudu.

Dok se Žugić obračunavao sa neposlušnim saradnicima, dvije banke odbjeglog tajkuna Duška KneževićaAtlas banka i IBM – tonule su u propast. Brzo i nezaustavljivo.

U aprilu 2019. Žugić u Monitoru tvrdi da je CBCG blagovremeno preduzela adekvatne mjere prema bankama „koje imaju problem sa radom“. (Tekst Bankarski sistem na pragu nove krize: Ko krije Kneževićev sunovrat, a ko će to da plati). Mjesec dana kasnije u Kneževićeve banke uvedena je prinudna uprava. Pa stečaj.

Žugić i njegovi saradnici iz kontrole banaka pravdali su se kako su tek nakon uvođenja privremene uprave utvrdili da su parametri Atlas banke znatno lošiji nego što ih je banka predstavljala. „Našli su nekoliko skrivenih mana“, glasilo je objašnjenje.

Istovremeno je ekonomska analitičarka i finansijska forenzičarka Mila Kasalica  zvaničnicima CBCG spočitava da su „pronašli u brojkama trošak koji je u revizorskim izvještajima identifikovan još od 2014, a u izvještajima Kontrole banaka CBCG  u 2015. godini…“.  Ali, Žugić i njegovi saradnici su te izvještaje ignorisali. I to nas je, pojedinačno i kao društvo, koštalo blizu 200 miliona.

Zato ne treba tugovati zbog njegovog odlaska. Naprotiv. Ali bi bilo dobro ukoliko bi nas sadašnje vlasti poštedjele problema koje je proizveo prethodni (DPS) juriš na CBCG. Planirani udar na DRI tu dođe kao svojevrsna nadogradnja sistema „uvijek može gore“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

EHO IZBORA: Đukanović opet porazio DPS

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović je svojim i zvaničnim povratkom dokusurio  koalicioni kapacitet DPS-a , koji je, ipak, u vrijeme podgoričkih izbora počeo da raste. Poništio je ono što je napravio Nermin Abdić. I nastavio da gura Crnu Goru sve dublje u rascjep između dva identitetska bloka. U prošlost

 

 

Rezultati lokalnih izbora održanih u nedjelju u Nikšiću i Herceg Novom  pričaju dvije različite  priče.   U Nikšiću su najveći broj glasova odnijela dva suprotstavljena bloka, koja su i ovu predizbornu kampanju vodila insistirajući na identitetskim pitanjima. Za razliku, u Herceg Novom  vlast, matematički,  može  biti formirana bez Demokratske partije socijalista (DPS) i partija bivšeg Demokratskog fronta (DF). Najveći broj glasova, dovoljan za samostalno formiranje vlasti, osvojile su Demokrate i  Novska lista koju podržava PES.

Te dvije liste zabilježile su  istovremeno rast u Herceg Novom, a  DPS  i partije okupljene oko bivšeg DF pad povjerenja.

Lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić iz Demokrata osvojila je dva mandata više nego na izborima 2021., a Novska lista  tri mandata više.   Demokrate sa sadašnjih 12  i  Novska lista sa 10 mandata,  mogu bez problema formirati vlast, pošto je za većinu u lokalnom parlamentu potrebno 18 mandata. Oni imaju četiri više.  Vlast su u prethodnom mandatu obavljali  sa  partijama bivšeg DF, odnosno ZBHN (NSD, DNP,  Pravom Crnom Gorom i Ujedinjenom Crnom Gorom) kao i sa  SNP i GP URA.

ZBHN je na ovim izborima pao sa sedam na pet mandata, gotovo kao i DPS, koji je sa osam pao na  pet mandata.  SNP nije prešla cenzus, URA je osvojila jedan mandat. Jedan mandat pripao je Evropskom savezu i Građanskom pokretu Idemo, a Bokeški forum nije prešao cenzus.

Nikšićki izbori su u potpunosti zasijenili  Hercegnovske. I postizborno stanje je znatno  uzbudljivije.  Osim jačanja identitetskih glasova, na uštrb građanskih opcija,  Nikšiću predstoje komplikovaniji pregovori o formiranju vlasti.

Najbolji pojedinačni rezultat u tom gradu ostvario je DPS sa 35,12 odsto glasova, odnosno 16 mandata.  Na prethodnim lokalnim izborima DPS je u tom gradu išao sa SD, LP i PKS i osvojio 18 mandata, odnosno oko 40 posto podrške.  Evropski savez (SD, LP, SDP) sada je izašao samostalno i osvojio dva mandata.  DPS je, kad se tako pogleda, ostao  okvirno na istom nivou kao i prije tri godine.

Za DPS-om ide ZBNK, lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, koja je u odnosu na izbore iz 2021. osvojila oko 1.600 glasova više, ukupno 15 mandata.

Demokrate sa kojima je ZBNK vršio vlast, su drastično pale: sa deset na  tri mandata.  Neki analitičari ocjenjuju da ih je podrške koštala tragedija na Cetinju. Ipak, u Herceg Novom su porasli.

Partija premijera Milojka Spajića, PES, prvi put se oprobala u nikšićkoj izbornoj trci osvojivši pet mandata.  URA je ostala ispod cenzusa. Lider URA Dritan Abazović je na prethodnim izborima u Nikšiću, kada je  SDP ostao ispod cenzusa, kazao: “Cilj je ispunjen – DPS je pao s vlasti, SDP je nestao sa političke scene”. Sada nije imao komentar. Evropski savez,  svejedno, ima ozbiljne razloge da obnovi štivo: prevelika bliskost sa nereformisanim DPS-om, je – preveliki rizik.

Dosadašnja nikšićka vlast (ZBNK i Demokrate) izgubila je većinu u lokalnom parlamentu. U posljednjem sazivu, nakon izbora iz 2021. godine imali su ukupno 22 mandata, većinu u gradskom parlamentu. Skupa  sada imaju 18 mandata, a za formiranje vlasti neophodno je imati najmanje 21 ruku.   Pošto nedostaju tri mandata, analitičari  PES vide kao tas na vagi. Sa svojih pet mandata partija premijera Spajića imaće  značajnu ulogu u formiranju nove većine u Nikšiću.

ZBNK bi, naravno  sa Demokratama i PES-om, sa kojima na državnom nivou vrše  vlast, imao većinu u lokalnom parlamentu. Da li je to i konačni scenario  još nije definitivno saopšteno.  Iz PES-a se, dok se načelno ne dovodi u pitanje formiranje vlasti u Nikšiću sa ZBNK i Demokratama,  čuju različiti  glasovi kada je u pitanju izbor gradonačelnika , odnosno ostanak Kovačevića na toj poziciji.

Zoran Mrkić, koji je predvodio listu PES-a u Nikšiću saopštio je da je prirodno da ta stranka napravi lokalnu vlast s koalicionim partnerima s državnog nivoa, ali da nije siguran da će PES podržati ostanak nosioca liste Za budućnost Nikšića Marka Kovačevića na čelu Opštine. “Cijeneći određene aktivnosti koalicije koju predvodi Kovačević i možda neke njegove postupke, dozvolite da još uvijek razmislimo”, kazao je. Požalio se: “U okršaju velikih, radikalnih polova naše političke scene,  uvijek strada građanska Crna Gora i oni ljudi koji su umjereniji u svemu”.

Njegov kolega poslanik PES-a Darko Dragović bio je konkretniji. Otkrio je,  u nedjelju veče na RTCG,  da u toj partiji postoji neslaganje oko podrške Kovačeviću.’’U svoje ime kažem da PES niti treba, niti smije, kao građanski pokret, da u ovom momentu podrži Kovačevića”, rekao je. I on je napomenuo da ne postoji sumnja da li treba ili ne ići sa ZBNK ili Demokratama u Nikšiću.

Premijer Spajić se nije odredio po tom pitanju, dok predsjednik parlamenta Andrija Mandić inistira da neće odustati od Kovačevića kao lidera. Kovačević je u prethodnom periodu prepoznat po brojnim ispadima i govoru mržnje, te snažnim konekcijama, kao i njegovi partijski saborci, sa režimom Aleksandra Vučića u Srbiji i Milorada Dodika u RS.

Metodolog i analitičar Miloš Bešić ocijenio je da je jedna od važnih poruka nikšićkih izbora „to što su i dalje dominantna dva politička bloka, DPS i prosrpske partije, zbog čega, prema njegovim riječima, najviše gube građanske stranke”. . Prema njegovim riječima, Nikšić pokazuje da građanska Crna Gora mora da se probudi.  On je ocijenio i da ta dva bloka “rastržu PES”.

Dobar rezultat Kovačevića i ZBNK, Bešić  vidi i u izlaznosti koja je bila iznad očekivane. Izlaznost u Nikšiću bila je u nedjelju 71,04 odsto, na prethodnim izborima  81,8 odsto, a na parlamentarnim – 56,4 odsto.

’’Ta izlaznost  je suprotna mojim očekivanjima, što je odgovaralo ZBNK-u. To je posljedica mobilizacije birača  kod kojih je i dalje izražen anti-DPS osjećaj. Očigledno je da još postoji taj sentiment kod jednog dijela biračkog tijela, koji ne bih rekao da je zadovoljan rezultatima nakon smjene DPS-a, ali je taj sentiment još dovoljno snažan da neko može da ih mobiliše’’, ocijenio je Bešić.

Optužbe opozcije da  su se u Nikšiću spremali i glasači iz RS i Srbije, nijesu dokazane.

Još jedan je posebno važan eho ovih izbora  o kome se gotovo i ne govori. Milo Đukanović opet porazio DPS. Neposredno pred izbore, Đukanović se vratio na političku scenu i kroz formalnu titulu počasnog predsjednika DPS, a potom  preuzeo kampanju u rodnom Nikšiću. Igrao je na sve ili ništa. Pojavljivao se na predizbornim skupovima u tom gradu, uz snažne identitetske poruke, predstavljajući lokalne izbore kao presudnu borbu protiv srpskog sveta, odnosno borbu za Crnu Goru.

U DPS –u su navodno zadovoljni najvećim pojedinačnim rezultatom u Nikšiću (dok o hercegnovskom padu ne govore). Zavjetno ćute o tome da je Đukanović svojim i zvaničnim povratkom dokusurio koalicioni kapacitet DPS-a, koji je bio počeo da raste nakon njegovog formalnog odlaska sa čela te partije.

Iako nije bilo suštinske reforme Đukanovićeve partije, a novo rukovodstvo nije jasno napravilo otklon od Đukanovića i njegovih nekadašnjih najbližih saradnika,  nova lica bez hipoteke prošlosti ipak su uticala na, drugačiju vizuru prema partiji koja je tri decenije obnašala vlast, uspostavljajući neslućene monopole, i normalizujući organizovani kriminal srastao s državnom aparaturom.  Podgorički lokalni izbori, na kojima je ubjedljivi pobjednik bio nosilac liste DPS  Nermin Abdić, to su pokazali. Formiranje vlasti DPS-a i jednog dijela avgustovskih pobjednika, odnosno jednog dijela nekadašnjeg PES-a povezanog sa predsjednikom Jakovom Milatovićem, zamalo nije postalo realnost.

Đukanovićevim povratkom, to više nije ni  opcija.  O tome da bi PES u Nikšiću   mogao ući u koaliciju sa DPS-om, gotovo se i ne govori.  Đukanović je poništio ono što je nagovijestio  Abdić.

Lider Preokreta Srđan Perić, ocijenio je nakon ovih izbora da će zdravljenje političke scene početi onda kada svi ostali politički subjekti odbiju koaliranje i sa DPS i sa ZBCG. “I kada oni tako budu natjerani da sami naprave koaliciju DPS – ZBCG. Ova koalicija bi bila prirodna jer bi značila preuzimanje pune odgovornosti za podjelu koju sami stvaraju. Oni, naravno, ne žele preuzimanje pune odgovornosti – uvijek im je potrebno opravdanje koje imaju u onom drugom. Jednostavno je: ako su najveći, neka preuzmu i najveću odgovornost. Time bi nestao i ucjenjivački potencijal “malih” na koji se upravo oni neprestano žale”, napisao je Perić na svojoj FB stranici.  “Sve dok se to ne desi, Crna Gora će biti nesretno podijeljena zajednica i ništa novo neće moći da se održi. Dakle, hrabrosti treba. Ovo već može da krene od Nikšića, ali nemam iluziju da hoće”, kazao je.

Iz PES-a u tom pravcu za sada nijesu išli. Demokrate su, pojasnila je  funkcionerka te partije i ministarka kulture i medija Tamara Vujović, u statut upisale da neće u koaliciju sa DPS-om. O ZBCG  nijesu ništa upisivali.

„Većina građana Nikšića i Herceg Novog misli da Crna Gora ide u dobrom smjeru, i da su protiv politike DPS-a“, kazala je Vujović. Žmireći na jedno oko.  U Nikšiću se  ne bi reklo da birači misle da Demokrate idu u dobrom smjeru. A posebno pitanje je šta bi se desilo da se sada raspišu državni izbori. Kad bi se nikšićkim rezultatu, okvirno, na nivo države, pridodali i izborni rezutati manjinskih partija.

Sigurno je:  Dva bloka koja insistiraju na identitetskim pitanjima guraju Crnu Goru u prošlost. Formalni povratak Đukanovića na čelo DPS, pokazali su i nikšićki izbori, samo je dublje gura u taj rascjep. Herceg Novi,  uz mali broj drugih opština, , nagovještava,  da može i drugačije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

HAPŠENJE AKTIVISTKINJE ZA ŽENSKA PRAVA: Nastavlja se crnogorska agonija Dine Smailove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Budvanska policija je po naredbi Višeg suda u Podgorici uhapsila kazahstansku državljanku i svjetski priznatu aktivistkinju  Dinu Smailovu.  Ona je uhapšena zbog “molbe za ekstradiciju Republike Kazahstan“. Prema dostupnim informacijama, kazahstanska potjernica nije prošla kontrolu Interpola tako da ne postoji tzv. Crvena potjernica koja bi opravdala odluku suda

 

 

U ponedjeljak je budvanska policija po naredbi Višeg suda u Podgorici uhapsila kazahstansku državljanku i svjetski priznatu aktivistkinju za prava žena i djece Dinu Smailovu. Uprava policije je saopštila da je hapšenje izvršeno zbog “molbe za ekstradiciju Republike Kazahstan radi vođenja krivičnog postupka protiv iste”. Kazahstan je 27. decembra 2023. godine raspisao međunarodnu potjernicu za Smailovom kojoj stavlja na teret nekoliko krivičnih djela.

Vlasti terete Smailovu da je počinila „izuzetno tešku prevaru velikog obima“ protiv šest lica. Naime, ona navodno nije prijavila dobrovoljne donacije ovih osoba u ukupnom iznosu od 23 hiljade tengi ili 44 eura. Anara Kusainova, kazahstanska advokatica Smailove je krajem oktobra 2023. poslala pritužbu tužilaštvu i sudu da donacija od ukupno 44 eura ne podliježe ni krivičnoj ni prekršajnoj odgovornosti shodno članu 3 krivičnog zakonika te zemlje. Sud ove totalitarne zemlje koja pripada moskovskoj orbiti se nije obazirao na prigovore i citiranje zakona pa je raspisana potjernica za njom.

Ono što je interesantno u ovom slučaju je ponašanje crnogorskog suda. Naime, prema dostupnim informacijama, kazahstanska potjernica nije prošla kontrolu Interpola tako da ne postoji tzv. Crvena potjernica koja bi opravdala odluku suda. Crnogorski sud je, izgleda, postupao samo po zamolnici autokratske vlasti Kazahstana i bez ikakve provjere činjenica naredio njeno privođenje – što svakako nije prvi put u praksi našeg pravosuđa.

Vrijedi se podsjetiti slučaja srbijanskog državljanina Veska Dakića 2016. godine. On je u Zeti uhapšen po Interpolovoj potjernici iz Srbije zbog “teške prevare” isto kao i Smailova. Naime, Dakić nije platio telefonski račun mobilnog operatera VIPnet u iznosu od 16340 dinara ili oko 140 eura koji  se čak nije ni vodio na njega. I pored ovakvog pravnog nonsensa, Dakić je proveo dva mjeseca u ekstradicionom pritvoru i onda je isporučen srbijanskoj policiji uprkos nepostojanju zakonskog osnova. Srećom po Smailovu, zahvaljujući njenoj svjetskoj slavi i intervenciji Ujedinjenih Nacija (UN), Human Rights Watch-a i zapadnih diplomatskih kanala alarmirana je crnogorska Vlada i Smailova nije doživjela sudbinu Dakića, makar za sada.. Specijalna izvjestiteljka za ljudska prava UN-a Meri Lolor je izrazila “zabrinutost zbog hapšenja in Crnoj Gori… i moguće ekstradicije zbog krivičnog gonjenja u Kazahstanu što može biti znak odmazde zbog njenog legitimnog rada na polju ljudskih prava”.

Nakon što je prenoćila u policijskom pritvoru ona je u utorak ujutro dovedena u podgorički Viši sud koji ju je nakon vijećanja pustio da se brani sa slobode. Radio Slobodna Evropa (RFE) je prenio da  je sud naložio oduzimanje pasoša Smailovoj. Smailova i njen suprug Almat Mukamedžanov svakako nemaju pasoše niti mogu napustiti Crnu Goru jer čekaju da im Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) odgovori na zahtjev za međunarodnu zaštitu. Dok ne dobiju odgovor ne smiju napuštati teritoriju Crne Gore. Ministarstvo kojim rukovodi kadar Demokrata CG Danilo Šaranović ne žuri s odgovorom i do sada je probilo sve moguće rokove.

Supružnici su podnijeli zahtjev za azil 26. oktobra 2023. godine. Iz MUP-a im je 24. aprila 2024. stigla obavijest da ne mogu donijeti odluku o njihovom zahtjevu u zakonski predviđenom roku od šest mjeseci. Razlog za to je navodno „utvrđivanje složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. MUP je objasnio da im za to treba još 9 mjeseci – tj. da će odgovor dobiti “do 26. januara 2025. godine“. Otada je prošlo dva i po mjeseca. Specijalni izvjestitelji UN-a su do sada Vladi pisali nekoliko puta urgirajući je da izađe u susret supružnicima za čiju hrabrost i požrtvovanost su imali samo riječi hvale. U martu ove godine UN su objavile šturi i nezainteresirani odgovor vanjskog ministra Ervina Ibrahimovića u kom se on pozivao na tehničke procedure.

Prošle godine je ministru Šaranoviću pisao i Savjet za građansku kontrolu rada policije moleći urgenciju i da se riješi slučaj Smailove i njenog supruga. Ministar Šaranović je šturo i bez interesovanja odgovorio opet se pozivajući na “složeno činjenično stanje”.

U međuvremenu su supružnici počeli dobijati ozbiljne prijetnje po život i sigurnost od strane ruskog oligarha iz Kazahstana Sergeja Rižakova. Rižakov se u prijetećim video porukama Smailovoj pohvalio da ima dobre veze u Crnoj Gori i da će problem sa njom riješiti na svoj način hvaleći se kako je ratovao u Avganistanu. Uprava policije i MUP su, i pored urgencija UN-a, tek nakon treće prijave reagovale na ove prijetnje i obavijestile supružnike da će uključiti i Interpol u rješavanje problema.  Rižakov je pobjegao iz Kazahstana u Italiju nakon što je njegova šestogodišnja unuka poginula od udara vozila koji se desio na njegovom imanju pod nerazjašnjenim okolnostima. Njegova supruga i nekoliko ljudi su optuženi za zataškavanje i lažno svjedočenje. Na kraju su svi oslobođeni. Dinina organizacija NeMolchiK (Ne ćutanju) je aktivno pratila slučaj i pozivala da policija utvrdi krivicu. Do sada niko nije odgovarao za ubistvo djevojčice – kako se u Kazahstanu zakonski tretira takav slučaj.

U četvrtak je crnogorskim vlastimo poslat i javni apel šest nevladinih organizacija koji je dostavila NVO 35mm. U njemu se traži da vlasti hitno dodijele Smailovoj azil. U apelu se navodi da “MUP nije adekvatno reagovao u ovom slučaju, ignorišući čak i dopis Ujedinjenih nacija (UN), na način što nijesu o tome obavijestili crnogorsko pravosuđe”. U saopštenju se ističe – i ministarstava pravde i vanjskih poslova se trebaju oglasiti da bi se “omugućila adekvatna zaštita jednom od najhrabrijih glasova u borbi protiv nasilja.

Smailova je započela svoju borbu 2016. godine kada je javno objavila na Facebook-u da je u mladosti doživjela grupno silovanje i da više neće trpjeti sveprisutno porodično i seksualno nasilje nad ženama i djecom u Kazahstanu. Zahvaljući njenom i suprugovom zalaganju mnogi slučajevi koji su ranije zavlačeni pod tepih su isplivali u javnost. Njihova NVO omogućila je da preko dvije hiljade žena i djece nađe utočište i dobije besplatnu pravnu i drugu zaštitu. Do sada je osuđeno 240 silovatelja  ali i 10 policajaca zbog nemara i nepostupanja. Više od 200 državnih službenika je disciplinski odgovaralo. Bilo je za očekivati da će takva vrsta angažmana stvoriti i mnogo neprijatelja u establišmentu.

Nejasno je da li je crnogorski Viši sud u Podgorici djelovao neznaveno i nezainteresirano ili ga je neko ipak pokrenuo na akciju iz bivših proruskih struktura u vlasti Mila Đukanovića. Crnogorsko pravosuđe je i pored hapšenja nekoliko glavnih čelnih ljudi ostalo netaknuto i nereformisano. Međutim, i navodni kadar proevropskih Demokrata u MUP-u izgleda dijeli slična ideološka – proputinovska uvjerenja . To se može vidjeti po veoma malom broju odobrenih azila osobama koje su politički progonjene u državama bivšeg Sovjetskog Saveza. Neke je MUP odbio pozivajući se da ustavi Rusije i drugih autoritarnih bivših sovjetskih zemalja jamče građanska prava i slobode. U jednom rješenju tražilac azila je odbijen jer je pobjegao iz zemlje prije nego je doživio torturu u tamošnjim zatvorima.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VIŠI SUD OSLOBODIO OPTUŽBI DUŠKA KNEŽEVIĆA I SLAVOLJUBA STIJEPOVIĆA: Neotpečaćena Koverta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po presudi Višeg suda nema dokaza da su akteri afere Koverta prali novac. Očekivano. Korupcija  nije našla svoje mjesto u optužnici SDT-a pod vođstvom Milivoja Katnića. Ostala je nepromijenjena i pod vođstvom Vladimira Novovića

 

 

Kontroverzni biznismen Duško Knežević, kontroverzni političar Slavoljub Migo Stijepović i petoro njihovih navodnih pomagača nepravosnažno su oslobođeni optužbi za kriminalno udruživanje i pranje novca u slučaju poznatom kao afera koverta.  Eto nama još jedne kontroverze.

Vijeće Višeg suda koje predvodi sudija Nenad Vujanović u izrečenoj presudi konstatuje da nema dokaza da su optuženi izvršili krivična djela koja im je SDT stavila na teret, kao što nije dokazano ni da novac koji je Knežević predao Stijepoviću „za potrebe finansiranja kampanje DPS-a uoči izbora 2016. godine“ potiče iz nelegalnih izvora.

Takva presuda, saopštio je sudija Vujanović, ne dovodi u pitanje događaje za koje smo saznali nakon što je Knežević, u januaru 2019., objavio tajno snimljeni kućni video na kome je zabilježeno kako Stijepoviću, uoči izbora 2016., predaje kovertu uz objašnjenje da je u njoj 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS. Događaj su potvrdili i ostali akteri. Jedino je ostalo sporno koliko je novca bilo u koverti – skoro sto ili „samo“ nepunih pedeset hiljada eura (prema optužnici: 47.500).

Iz saopštene presude proizilazi da je problematična interpretacija tog događaja od strane SDT, odnosno to što je ono u aferi koverta prepoznalo krivična djela koja ne može dokazati, ili nijesu počinjena.

„Nesporno je utvrđeno da se radi o nedozvoljenom finansiranju političke partije“, kazao je Vujanović podsjećajući da je DPS kažnjen za taj prekršaj od strane Agencije za sprječavanje korupcije. „Tada je to bio prekršaj, a 2020. godine je to postalo krivično djelo. U spisima nema dokaza da je Duško Knežević formirao kriminalnu organizaciju. Ne postoje dokazi da su ova lica članovi kriminalne organizacije. U tom smislu ne postoji ni konkretizovanje šta je bio cilj, koji su bili zadaci. Nema ničega od onoga što je u zakonu definisano i propisano, a što se odnosi na krivično djelo kriminalna organizacija…”.

Šta se onda desilo, odnosno, da li je pravda zadovoljena ovom nepravosnažnom oslobađajućom presudom?  I, za mnoge, očekivanom.

Od kada je SDT, pod vođstvom tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, istragu o aferi Koverta usmjerilo u pravcu dokazivanja krivičnog djela pranje novca, stizala su  upozorenja da će sudski epilog te priče biti oslobađajuća presuda. Sumnje je potkrijepilo i to što je Viši sud, u dva navrata, odbijao optužnicu SDT-a i obustavljao postupak protiv Stijepovića. Međutim, Apelacioni sud je u oba navrata prihvatao žalbe tužilaštva, pa je optužnica SDT-a, u neizmijenjenoj formi, konačno potvrđena u Višem sudu sredinom 2023. Treća sreća.

Katnića je, u međuvremenu, na mjestu glavnog specijalnog tužioca zamijenio Vladimir Novović (izabran u martu 2022.) ali je optužnica SDT-a ostala neizmijenjena. Uprkos brojnim primjedbama da afera koverta nije priča o pranju novca, niti je riječ samo o nezakonitom finansiranju političkih partija.

Afera Koverta je bila potvrda sumnji o postojanju tzv. visoke korupcije, odnosno, o nezakonitoj sprezi vlasti i privilegovanih tajkuna. Na našu štetu.

Sa jedne strane novac, sa druge pravo/mogućnost da se za male, ili nikakve, pare dođe do vlasništva nad Jadranskim sajmom u Budvi, bolnicom u Meljinama, hektarima zemljišta u zaleđu plaže Kamenovo, da se nesmetano varaju zapošljeni (Atlas TV) i poslovni partneri (Kaspija) a pljačkaju deponenti banaka koje je Knežević osnovao pa upropastio…

U Krivičnom zakoniku Crne Gore postoji (član 422) djelo koje se zove protivzakonit uticaj (trgovina uticajem). Njime se sankcioniše nuđenje/davanje ili zahtijevanje/primanje „nagrade ili druge koristi“ da se „izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se ne izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti…“. Zakonodavac kao da je slikao poslovni odnos između Duška Kneževića i DPS-a (Mila Đukanovića).

Zašto to tužilaštvo nije prepoznalo? Čak ni nakon iskaza Duška Kneževića i Slavoljuba Stijepovića koji su, prilično nedvosmisleno, ukazivali da je snimkom ovjekovječena transakcija iz 2016. godine bila rutinski dio uspostavljenog poslovnog aranžmana.

Prije svakih izbora Milo Đukanović okupi biznismene i odredi im tarife koliko ko treba da participira u izbornoj kampanji“, otkrio nam je Knežević iz Londona. „Imali smo dosta ličnih transakcija, mada su one bile podvedene pod partijske, ali ne znam gdje je novac završavao…“ Tokom suđenja, iznoseći svoju odbranu, bio je još precizniji: „Ovdje se ne radi o pranju para, već o reketu i iznudi poslovnog čovjeka. Dvadeset godina sam finansirao DPS. I ne samo ja, već još 100 privrednika u Crnoj Gori, ali niko nema petlju da to kaže.“

Slavoljub Stijepović je pokušao ostaviti utisak čovjeka koji nije shvatao o čemu se radi. Mislio je, kazao je na sudu, da je u pitanju donacija motivisana patriotskim i zavičajnim motivima. “Sada vidim da je Knežević to doživio kao biznis, kao šansu da pokuša da pridobije naklonost tadašnje vlasti.”

To što je Stijepović spoznao tek na suđenju, Đukanović nam je predočio pet godina ranije. Kao odgovor na Kneževićeve prozivke, tadašnji predsjednik države i vladajuće partije, ponudio je svoju interpretaciju ustaljenog odnosa DPS i njima lojalnih biznismena.

„To smo uvijek posmatrali kao dio interesa“, objasnio je Đukanović razgovore kojima je prisustvovao dva ili tri puta. „Mi vodimo politiku kojom želimo da u Crnoj Gori uspostavimo pravila koja važe u razvijenoj Evropi. Oni (biznismeni) u takvom ambijentu vide šansu za razvoj svog biznisa. U tim razgovorima nikada niko nije, a posebno ja nisam, pomenuo nikavu obavezu. A nisam ni pomislio da nekom propisujem koliko treba da finansira političku partiju. Ovdje je dakle riječ o jednoj dobrovoljnosti, interesnoj dobrovoljnosti s jedne i druge strane“.

Šta je ta interesna dobrovoljnost donosila finasijerima vladajuće partije? Podsjetimo se na jednom primjeru poslovanja Duška Kneževića sa državom (DPS vlastima).

Njegova firma Jupex mix je 1999. godine od državnih fondova kupila većinski paket akcija (više od ¾ vlasništva) Jadranskog sajma u Budvi. O nekim detaljima tog posla za Monitor je 2005. govorio Danilo Popović, tadašnji predsjednik Skupštine Saveza Sindikata Crne Gore i član Savjeta za privatizaciju: “Kupila ga je (Kneževićeva) Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci...”.

Neku godinu kasnije, 2016. Savjet za privatizaciju donosi odluku da je Knežević u procesu privatizacije platio i pravičnu tržišnu naknadu i za zemljište koje je koristio Jadranski sajam. Onda se ispostavlja da je Knežević sve to već založio za tri kredita ukupne vrijednosti oko 35 miliona eura (računica iz SDT-a)…

Ima i onih koji u svoj toj priči ne vide ništa sporno. „Ne zaboravimo nikako da je većinu svog novca Knežević donio iz Srbije u Crnu Goru. On je u Srbiji bio ekonomski bog. Vodio je poslove u Crnoj Gori i nazivao to zavičajnim romantizmom. A sada je doživio da mu se imovina rasprodaje“, objašnjavao je Milan Knežević, predsjednik DNP, abolirajući, unaprijed, svog prezimenjaka i komšiju iz Zete. “Ta optužnica ne može opstati. Ima toliko rupa i falinki. Kako iko može vjerovati bilo kojoj optužnici iz doba bivšeg režima…“.

U SDT-u su im, eto, vjerovali. Pa im je optužnica pala na sudu. Afera koverta je, tako, ostala neraspečaćena. Da li i to ima veze sa Kneževićevom sklonošću da bude dobar sa vlastima, tek  zavičajni romantizam, baš kao i interesna dobrovoljnost imaju svoju cijenu. Duško Knežević je tu lekciju davno savladao. A račun se, po pravilu, ispostavlja građanima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo