Povežite se sa nama

INTERVJU

BOŽO PRELEVIĆ, ADVOKAT IZ BEOGRADA I PREDSJEDNIK NVO LEX: Skupo kašnjenje Mladićeve predaje

Objavljeno prije

na

Hapšenje Ratka Mladića bilo je svjetski događaj. Žrtve zbog kojih je on na optužnici za genocid i u pritvoru Tribunala, nekako su ostale u drugom planu. Srpski zvaničnici i mediji su prednjačili u iznošenju kurioziteta sa Mladićevog saslušanja u Beogradu i njegovog ovdašnjeg pritvora. Pojavile su se i razne teorije zavjere o tome zašto je Mladić baš sada pronađen. Advokat Božo Prelević je jedan od rijetkih tumača ovog događaja koji je pažnju odvlačio na neka druga pitanja… MONITOR: Izjavili ste da je država zaslužila čestitke za pronalaženje i hapšenje Ratka Mladića.Vi, izgleda, nimalo ne vjerujete u „teorije zavjere” kojih je sve više, o tome da su nadležni za njegovo hapšenje već duže dobro znali gdje se on nalazi, pa čak i da su ga oni sami obezbjeđivali čekajući pogodan trenutak da ga „pokažu”?
PRELEVIĆ: Sve je „teorija zavere” i sve je razlog za polemiku. Da nam sutra kažu da smo ušli u EU, pola građana Srbije bi i to povezala sa nekom „teorijom zavere”, nekim zlom, smakom sveta ili slično. Svojevremeno je Duško Kovačević rekao: „Kad bi se građani izjašnjavali da li su za kugu ili protiv nje, odnos bi bio 51:49.” U bivšoj SFRJ su brižljivo negovane neistine, zablude i zavere i zato danas ove prostore uglavnom nastanjuje sluđeni narod i neozbiljna država. Na ovim prostorima jedino su vicevi ozbiljni, sve ostalo je neozbiljno. Nekada su gatare predviđale budućnost, a danas političke gatare predviđaju prošlost. Retuširanje istorije je zvezda vodilja u budućnost, zato niko ne zna ni šta je istina, a kad ne znate šta je istina, onda je sve zavera. Zavera, fikcija, virtuelno je politika, izgovor i izvinjenje. Istina o nama, o radu, o znanju, o sposobnostima, o poštenju, je bolna. Zato je neistina neophodna. Pogodan trenutak za hapšenje Mladića je odavno prošao, a predali smo ga u nepogodnom trenutku, jer je cena kašnjenja Srbije zbog Mladića straobalna.

MONITOR: Zar tim teorijama podršku ne daje ne samo to što je Mladić uhvaćen baš na dan dolaska Ketrin Ešton i onda kada je bilo potpuno jasno da je Bramercov izvještaj negativan, već i višegodišnje paradiranje akcijama potrage za Mladićem i drugim haškim optuženicima dan-dva pred posjetu haških tužilaca ili njihove izvještaje pred UN?
PRELEVIĆ: Ketrin Ešton je u Beogradu bila i pre deset dana, kao i Bramercov izveštaj, a za vlast bi bilo najbolje da su ga našli na početku ove Vlade, a ne na kraju. Politički rejting unutar zemlje im nije skočio, a sa pridruženjem se kasni.

MONITOR: Ipak, u posljednjih nekoliko dana, iz izjava Rasima Ljajića o Mladićevom skrivanju, saznali smo nešto više – da se pored već poznata tri vojna objekta skrivao po Vojvodini, a da je aprila 2006. u vrijeme Koštuničinog ličnog obećanja Karli del Ponte da će biti uhapšen do kraja aprila, stigao u jedno selo kod Sremske Mitrovice. To je bilo poznato i u tadašnjoj vladi, ali je Mladić izgleda bio pušten da napusti jedan od beogradskih stanova o kojima je javno saopšteno da se u to vrijeme skrivao. Da li je pušten ili se „izgubio” zato što nije pristao na dobrovoljnu predaju, a niko nije htio da ga hapsi?
PRELEVIĆ: Koštunica je imao drugačiji pristup, a to je dobrovoljna predaja. I za okrivljene i njihove porodice to je bio bolji pristup. Imali su od toga beneficije u Hagu, a zemlja nije imala potrese iznutra. Valjda je nešto iskrslo u pregovorima sa Mladićem, pa se on izgubio. Tako kažu. Ko zna šta je istina. Možda će nas mediji obavestiti da Mladić nije ni postojao. U svakom slučaju, hapšenje Mladića je skidanje velikog bremena sa leđa Srbije i na tome Srbiji treba čestitati. Nakon hapšenja sve bi bilo u redu da političari nisu počeli da daju izjave koje su toliko nekonzistentne da je onaj veliki pozitivan poen prekrila senka sumnji. Vole ljudi da kažu.

MONITOR: Koliko je uopšte korišćeno „sholastičko”, logičko istraživanje i zaključivanje u hvatanju haških optuženika, a posebno Karadžića i Mladića?
PRELEVIĆ: Dugo je Jugoslavijom kružio vic da na granici zemlje treba napisati pored natpisa Jugoslavija – „Ovde prestaje logika”. Ovde se logika nije zametnula. Zamislite haškog begunca Karadžića u svom tihovanju, kako drži predavanje pored ministra zdravlja na zvaničnom skupu i to kao Dr Dabić. Nema tu nikakve logike. Da biste ih logikom pronašli morali biste imati njihovu logiku. Mladić jeste bolestan i svakako se tim putem mogao pronaći, ali kao da je imao dobre informacije. Kao da je bio simpatičan nekome u obaveštajnim službama. Sećam se kad sam bio ministar, koliko su me ubeđivali da ne znaju gde je Mladić, a onda su objavili da su ga čuvali do juna 2002. godine. To je pitanje ko u stvari ima vlast.

MONITOR: Da li vam je, s tim u vezi, ipak čudno da su kuće njegovih bliskih rođaka u Vojvodini u jednom selu bosanskih kolonista, bile zaobilažene?
PRELEVIĆ: Čudno, mada ima informacija i da nisu zaobilažene, ali da nije bio tamo.

MONITOR: Bili ste na čelu nezavisne komisije koju je osnovao tadašnji prvi čovek SRJ Svetozar Marović, o stradanju dvojice gardista u kasarni u Topčideru. Komisija je zaključila da je mladiće neko ubio. Sada njihove porodice i advokati traže da se Mladić sasluša s tim u vezi.
PRELEVIĆ: Komisiju je formirao Vrhovni savet odbrane, a ne Marović, koji je bio jedan od članova, zajedno sa Tadićem, Filipom Vujanovićem i drugima. Sećam se jednog mog sukoba sa generalom Krgom na Vrhovnom savetu odbrane. Marović me pozva i šapnu mi na uvo: „Lakše malo, pobiće nas ovi”. Država je jako malo uradila da utvrdi kako je do toga došlo i time se predstavila kao zainteresovana strana, što je dodatno iskomplikovalo poziciju države. Naravno da očekujem istragu, ali kako ćete vi čoveka koji je jednom nogom u Hagu, a drugom u grobu, prisiliti da vam kaže istinu? Njegova volja. Ako nije bio tamo neka kaže gde je bio tada. To se da lako utvrditi.

MONITOR: Mladić bi o tome mogao biti saslušan i kasnije u pritvoru Haškog tribunala?
PRELEVIĆ: Mogao bi biti saslušan i tamo sa istim uspehom.

MONITOR: Iz Mladićeve pritvorske sobe i sa saslušanja, izašlo je ovih dana dosta bizarnih ali i zanimljivih svjedočenja i informacija. Tako je rečeno da je Mladić pored toga što je odbio da primi optužnicu i rekao da nije nizašta u vezi sa njom kriv, navodno rekao i to da bi oni koji su u Srebrenici ubijali trebalo da za to odgovaraju. Ako je to tačno, onda on ne negira ono što se u Srebrenici dogodilo sredinom jula 1995?
PRELEVIĆ: Kako možete negirati da je zločin ubiti ljude čije su ruke vezane, a ja mu držim pesnice da ga zdravlje posluži da izdrži suđenje i dokaže ko je to naredio, izveo, ko je nama tu ljagu na vrat okačio i zauvek nas obeležio.

MONITOR: Pohvalili ste ovdašnje vlasti jer nisu ubile nijednog haškog optuženika (u Bosni se to dešavalo od strane međunarodnih snaga) već ih privele međunarodnoj pravdi, a Zapad je, kažete, godinama odugovlačio sa isporučivanjima i suđenjima čak i nacistima, kao u SAD, Austriji i Mađarskoj. U vezi sa Srebrenicom, zanimljivi su navodi Florans Artman da su zapadne zemlje znale šta se događa u Srebrenici, da su to čak vidjele preko satelitskih snimaka, ali da je to bilo nešto kao cijena za budući mir u Bosni?
PRELEVIĆ: Da li je Florans Artman posle ove izjave bila osuđena u Haškom tribunalu? Jadna Florans! Zaboravila na disciplinu, pa izgovorila ponešto od zabranjenog.

Globalna selektivna pravda

MONITOR: Vaše je mišljenje da bi bilo dobro da se postupci Karadžiću i Mladiću spoje jer bi onda došlo do, za istinu, dragocjenog suočavanja njih dvojice koji se smatraju ključnim ljudima u odlučivanju o vođenju rata bosanskih Srba. Mladićev advokat već predviđa da njegov klijent neće živjeti do početka suđenja?
PRELEVIĆ: To je već pravna tehnika, strategija odbrane i strategija tužilaštva. Zbog mnogih stvari bi bilo dobro jednovremeno voditi postupak, ali to ne znači da će tako biti. Haški tribunal je osnovan za Ruandu i Jugoslaviju. Ostali su krivično neodgovorni do daljnjeg. Rat na Kosovu je počeo kad su neki Srbi ubili Krasnićija i njegovu familiju, što je okarakterisano kao žestoko kršenje običaja rata, za razliku od Bin Ladenove žene i dece ili Gadafijevog sina i unučića, no to je ta nova globalna selektivna pravda u kojoj se zločini dele na one koji su neprihvatljivi i naše podvige. Podsetiću, Naser Orlić je na slobodi jer je on ubijao civile uz puno poštovanje ljudskih prava i slobode izražavanja. Žao mi je što je Haški tribunal za ključne aktere rata selektivno grebao po površini. Što se tiče nižeg komandnog kadra, njegove presude su ostvarile u jednom stepenu cilj zbog koga je osnovan, a to je zadovoljenje pravde. Režiser ove tragedije nije samo jedan čovek. Najmanje troje, ne računajući inostranstvo.

Ovdje su svi slabi

MONITOR: Proces značajnom broju „Mladićevih jataka” već je vođen. I tu je bilo nelogično što se njihova imena objelodanjuju i oni optužuju bez naznaka da su prethodno od njih pribavljena neka saznanja u vezi sa Mladićevim kretanjem. To je djelovalo kao farsa…
PRELEVIĆ: Proces protiv njegovih jataka je započeo pod pritiskom iz inostranstva i u suštini je trebalo da bude pritisak da se Ratko Mladić sam preda. Istine radi treba reći da je za svaku zemlju teško da izruči svog državljanina za ratne zločine, a skoro smo videli kako jedna velika sila privodi pravdi, verovatno Božijoj, najtraženijeg teroristu. Da smo to kojim slučajem mi uradili, a kao jedini dokaz pružili fotografiju „zinutih” partijskih lidera, niko nas ne bi oprao. O principijelnosti međunarodne zajednice bi se moglo što šta reći, od Kurta Valdhajma, koji je čak bio predsednik jedne države, do Jožefa Kaca, osumnjičenog za ubistvo 300.000 Jevreja, koji je prošle godine preminuo u EU bez ijednog postupka. Nisu li SAD isporučili Artukovića kad je pao na nosila ili Ivana Demjanjuka kad više nije znao kako se zove. Nije li Petar Egner i dalje u SAD? Nije li Pinoče imao kakvu slabost, pa mu se nije moglo ni suditi? Jednostavno kad ste slabi, a ovde su svi slabi, onda na vas svako oštri onu stvar. Pa, ako ćemo i oko Srebrenice, nije li poprilična „hrabrost” holandskog bataljona predati sve građane iz zaštićene zone UN ljudima kojima su u ratu izginuli najbliži rođaci. Nikad istina nije tako jednostavna kako se nameće.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo