Povežite se sa nama

INTERVJU

BOŽO PRELEVIĆ, ADVOKAT: Daleko je vladavina prava

Objavljeno prije

na

U Srbiji kao da ne prestaje obračun s organizovanim kriminalom, paralelno s „razumnim sumnjama” u njegovu vjerodostojnost. Da li je to samo paravan za sve teže stanje u privredi i gori položaj građana ili posljedica uvjerenosti da prosperiteta nema bez odbacivanja balasta i vlastite prošlosti, razgovarali smo s iskusnim pravnikom i advokatom, a nekada i koministrom policije Božom Prelevićem.

MONITOR: Sve srpske vlade nakon 2000. obećavale su odsudnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Hapšenje Miroslava Miškovića podiglo je očekivanja javnosti na visok nivo. Čini li vam se da su očekivanja opravdana?
PRELEVIĆ: Borba protiv korupcije i kriminala, pored životnog standarda jedna je od osnovnih tema koja je služila i za obaranje Slobodana Miloševića. To je i suštinska tema svih zemalja u regionu. Kapacitet institucija i volja vladajuće stranke, kao i jako dobra organizovanost kriminalaca, posebno u periodu tranzicije predstavljali su glavne prepreke da ova borba bude uspešna. Ima tu nekih trzaja, nekih pomaka, ali to sve zajedno nedovoljno je da bi se moglo reći da na ovim prostorima postoji vladavina prava, slobodno tržište, pošteni izbori, slobodni mediji i dostupna pravda u odnosu na sve učesnike. Neko reče da je tranzicija isto što i pravljenje broda na otvorenom moru. U privatizaciji će preduzeća kupiti kompanije ili pojedinci koji imaju pare, a ko je imao pare devedesetih na ovim prostorima, to je poznato. Jadna privreda koju su oni trebali da unaprede. Naravno, ni vlasti se nisu snašle, oni još nude građanima, kao sopstveni uspeh, da su se negde zadužili na štetu građana ili da su prodali nekome koga su jedva našli, bilo šta što su im očevi napravili, te bi građani sad trebalo da budu srećni što će profit odlaziti u inostranstvo, a ne državi koja bi taj profit trebalo da ulaže u neke bolnice, škole i sl. Građani još nisu osetili u punoj meri sve blagodeti koje su političari brza oka njima učinili. Poslednjim demonstracijama u Sloveniji jedan od zahteva je bio i da se ukinu stranke kao multiplikovano generisanje korupcije, u nekim drugim delovima su se javili desničarski pokreti, što bi moglo značiti da arapsko proleće nije samo arapsko. Hapšenje Miškovića bacilo je građanima malo krvi i malo pravde, jer je uhapšen čovek koji je 20 godina bio saradnik skoro svih vlasti, koji je skoro satro srpsku privredu halapljivo grabeći sve što postoji, koji je formirao vlade i vladine uredbe i kreirao svoj interes u njima. Ja ne znam šta su očekivanja građana, koji su sve više taoci, a sve manje zaposleni. Malo tuđe krvi može nekog zadovoljiti samo do prvog, kad stižu računi.

MONITOR: Vladavina prava jedan je od osnovnih zahtjeva EU u budućim pregovorima koji se ovdje željno očekuju. Da li je moguće da se zatvore ta poglavlja a da se ne postavi pitanje odgovornosti za reformu pravosuđa koju je preduzela i krajnje neuspješno sprovela prethodna vlada?
PRELEVIĆ: Reforma pravosuđa imala je svoje dobre i loše strane. Na žalost, priča se samo o lošim. Problem reforme nije u reformatorima, nego u onima koji misle da znaju ko reformator može da bude. Tamo gde su druge države pravile timove najiskusnijih, mi smo imali pojedince spremne da poginu za eksperiment, spremne da uvrede kritičare i da se zaklone iza standarda EU. Onaj ko ne zna da odabere savetnike, od njihove mladosti, neiskustva i neznanja mora da strada. Na ovim prostorima se češće spominje onaj ko sme od onoga ko zna, samo onome ko mnogo zna treba savetnik, a onaj ko ništa ne zna uvek je sveznalica. Nova Vlada je pametno rešila da prvo iskusni ljudi procene šta je dobro, a šta loše, pa da menja loše. Nadam se da će tu pamet zadržati do kraja mandata.

MONITOR: Izjavljivali ste da bi se jedan od najkrupnijih slučajeva neriješenih ubistava, ubistvo gardista u Topčideru, mogao pomaći s mjesta ako bi bio ispitan Ratko Mladić, koji je više puta dovođen u vezu s ovim slučajem. Da li je vojno pravosuđe odgovorno za stagniranje u odnosu na ono što je otkrila komisija na čijem ste čelu bili ili je riječ o političkom interesu?
PRELEVIĆ: Što se tiče Topčidera, tu se radi o otuđenim centrima moći, nekakvim bezbednosnim službama koje su htele da poštede građane istine o Topčideru da se ne bi nervirali, a, bogami, i da ne bi postavljali pitanja. Prošle su mnoge vlade, utvrdilo se da je državna komisija rekla istinu, za razliku od mnogih drugih. E, tu se sad dešava srpski obrt. Ti mnogi drugi su napredovali, a članovi državne komisije su bili popljuvani. Da nije bilo političke volje tadašnje SCG, političke volje predsednika Tadića i predsednika Vujanovića, koji je, inače, jedan sjajan krivičar, kome se ne mogu prodati dva leša kao kusur, ništa se u državnoj Komisiji ne bi desilo. Dakle, postoje neki uticajni ljudi koji preživljavaju promene vlada, imaju svoje interese, budžete, medije i moć. Pametnom je dovoljno.

MONITOR: Formirana je i komisija koja će se baviti analizom dosadašnjih istraga za ubistva tri novinara a, možda, i za pogibiju radnika RTS u bombardovanju. Kako procjenjujete njen kapacitet i šanse da napravi pomak?
PRELEVIĆ: Svaka komisija koja treba da utvrdi istinu je dobra. Ne znam ko sve ove komisije sačinjava i ne verujem da oni lako mogu doći do odgovora zbog kojih su formirani, mada im iz sve snage držim pesnice u tom smislu. Neki od poginulih su bili moji prijatelji, odnosno poznanici. Negde su dokazi uništeni, a negde su veštaci uništili dokaze i nikome se ništa nije desilo.

MONITOR: Milan Beko je bio na saslušanju u policiji u svojstvu građanina. Novinarima je izjavio da je sve radio po zakonu kada je riječ o kupovini Luke Beograd, a njegova koleginica guvernerka Jorgovanka Tabaković tvrdi da je on dovoljno inteligentan da ne bi nikada „stao na trulu dasku”…
PRELEVIĆ: Što se tiče poslednjeg privođenja Milana Beka, mislim da je svaki napor da se utvrdi istina veoma značajan, kao i činjenica da nema nedodirljivih. To je važno saznanje u Srbiji. Sa druge strane, cela Srbija se trese u strahu da će biti pohapšena. Vlada mora pod hitno da pokrene proizvodnju ili da Srbima prikači nekakav uređaj koji bi drhtavicu pretvarao u struju, da se ne bi džaba tresli. Sa jedne strane je dobro što se uspostavlja vladavina prava, a sa druge strane je za privredu jako loše što više niko ništa ne sme da radi. Dakle, u svemu se mora pronaći mera. Nezaposlenost ubija Srbiju, a kao posledica najave hapšenja svih i svakog, i oni ljudi koji imaju pare, rađe ih iznose napolje. Ja lično mislim da je administracija Srbije najveća kriminalna organizacija u Srbiji i to ne zato što je ona samo korumpirana, nego zato što vi više u Srbiji ništa ne možete da uradite, jer je državna administracija u stručnom smislu usko grlo. Najbolji projekti Vlade Srbije su ugroženi, ne od kriminalaca, nego od nesposobne administracije.

Šutiranje ispod stola

MONITOR: U slučaju Šarić, izgleda, nije se daleko odmaklo, iako vicepremijer Vučić daje obećanja i rokove. Najvažnije je, čini se, što se tu malo odmiče u raspletu mreže organizovanog kriminala, sem što su ponovo u opticaju imena ljudi bliskih Ivici Dačiću. Stiče se utisak da se tako skivaju krupniji igrači od samog Šarića i njegovog ličnog klana?
PRELEVIĆ: U homogenoj Vladi, gde caruje drugarstvo, izgleda da ispod stola svi imaju modrice. Šutiranje ispod stola omiljena je igra u Srba, a to se obično radi uz pomoć medija, od kojih partijski štabovi prave artiljerijska oružja. Ne znam šta znači ta španska serija o tom Šariću i kako to da znate da je lociran, a ne hapsite ga i kako to da znate da je s njim bio šef kabineta, a nema procesa i kako to nam ne rekoste ko sve sa Šarićem nije bio? Postavlja se pitanje kome odgovara da se Šarić nađe i, ako svima odgovara da se Šarić nađe, kako to da ga ne nađoše? Ja ne mislim da je Šarić na vrhu piramide, niti mislim da su ti iznad njega bezazleni, niti mislim da je u Kolumbiji kupovao drogu u kiosku, tako da verujem da ćemo počekati dok njemu ne dosadi da beži. Ali do tada mogli bi da ga prebacujemo kroz medije ovom ili onom. Ne bi se do Šarića ni došlo da to nekom van naših zemalja nije smetalo. Našima je on bio dobar. To što je trovao, trovali bi se i bez Šarića, to što je zaradio, on je kao dobar privrednik, verujući vladama ovdašnjih zemalja ulagao, tako ga, na žalost, Amerikanci otkriše pre nego što je trebalo. Kad su nam Amerikanci rekli čime se on bavi, mi smo odmah rešili da on sa nama nema ništa, da ga nikad nismo videli, da nam ništa nije dao i da on nas očima da vidi ne može. Jednom rečju, mrzimo ga k’o Nemca. Ipak, mislim da bi s malo više ozbiljnosti i manje nadanja trebalo da kucamo na vrata Evrope.

 

Moralne nakaze

MONITOR: U martu će se navršiti deset godina od ubistva premijera Zorana Đinđića. Aktivni ste kao zastupnik u slučaju tužbe protiv pripadnika JSO za podizanje pobune u novembru 2001. Ima li dovoljno valjanih dokaza da se tužba koju su podigle Đinđićeva majka i sestra, a koja tu pobunu dovodi u neposredniju vezu sa ubistvom premijera, dokaže?
PRELEVIĆ: Sam tužilac kaže da pobuna JSO-a nema veze s ubistvom Zorana Đinđića. Izostanak bilo kog političkog aktera u ovom predmetu dovodi do zaključka da ne postoji politička pozadina. Dakle, jedna jedinica reši da dođe kod Sava Centra i da blokira saobraćaj i dobrovoljno se vrati nazad bez učešća političkih aktera. Da li je napala Vladu ili neku instituciju? Nije. Da li ih je neko oterao odatle? Nije. Da li su bili oni instrumenti u nečijim rukama? Neće da kažu. Ja u tom predmetu branim čoveka koji je tamo bio po naređenju, i to je nesporno. Nikada pre, ni posle toga, nije učestvovao u bilo kakvom krivičnom delu. Nikakvu vezu nema s politikom, niti s kriminalom i sve to je potpuno nesporno. Dakle, ja mislim da je sadašnji potpukovnik BIA-e čist kao suza, a drugi u ovom predmetu me potpuno ne interesuju. Ovaj predmet je kolateralna šteta zatrpavanja dokaza u slučaju Đinđić, jer se tu nije ni tražila politička pozadina, a da se tu tražila, i našla politička pozadina, onda Srbija ne bi, kao i Amerika posle Kenedija, sumnjala u nametnutu istinu. Neotkrivanje ubica Zorana Đinđića u potpunosti od članova njegove stranke pravi moralne nakaze i o njima ne treba trošiti reči.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostavka Miloša Vučevića, predsjednika vlade Srbije, neće umanjiti duboku krizu povjerenja između vlasti i različitih društvenih grupa

 

 

MONITOR: Situacija u Srbiji već više od dva mjeseca dobija i izvjesne dramatične dimenzije. Da li je ostavka  premijera Miloša Vučevića i odluke Predsjednika Srbije o pomilovanjima učesnika protesta, dobar manevar režima ili znak da on počinje da gubi kontrolu nad događajima?

SURLIĆ: Situacija u Srbiji nosi elemente ozbiljne društvene krize, koja je započela sa nezadovoljstvom studenata. Na iznaneđenje mnogih, studentske blokade su kulminirale potpunom paralizom viskoobrazovnih institucija u zemlji, a protest se prelio i na srednje škole. Ubrzo je usledila podrška iz polja nauke, umetnosti i kulture. Protesti su pokazali visok stepen nezadovoljstva, ali nisu uspeli da zahvate sve slojeve društva. Vlast i dalje ima kontrolu nad ključnim institucijama, ali su kontinuirani protesti i studentske blokade narušili njenu sposobnost da nesmetano upravlja političkim procesima i određenim institucijama. Ostavka premijera Vučevića i pomilovanja demonstranata su deo strategije deeskalacije, ali deluju kao bezusupešni pokušaji umanjivanja nezadovoljstva. Reč je o dubokoj krizi poverenja između vlasti i različitih društvenih grupa koje osećaju opravdan revolt zbog višegodišnjeg zarobljavanja institucija.

MONITOR: Studentskim blokadama se, povremeno, pridružuju i neke esnafske ili sindikalne organizacije…One se i „isključuju“ pošto sa Vladom postignu dogovor. Unija prosvjetnih radnika Srbije je to učinila pozivajući se na svoju zadatu apolitičnost, ali se ispostavilo da mnogi prosvetari i dalje učestvuju u protestima. Da li su studentske blokade nekima tek dobrodošao „kišobran“ da ispune i svoje želje?

SURLIĆ: Studentski protesti su se pokazali kao snažan mobilizatorski faktor koji je privukao različite društvene grupe, uključujući sindikate i profesionalna udruženja. Neki sindikati su se priključili protestima kako bi povećali svoj pregovarački kapacitet, ali su se nakon postizanja dogovora sa Vladom povukli. Ovo ne znači da su studenti iskorišćeni, već da su njihove blokade pružile prostor drugim nezadovoljnim grupama da artikulišu svoje zahteve. Međutim, činjenica da mnogi prosvetni radnici i dalje učestvuju u protestima pokazuje da sindikalni dogovori nisu nužno smirili celokupno nezadovoljstvo u obrazovanju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

MONITOR: Ako su partijski interesi  ključ za razumijevanja crnogorske političke scene, gdje nas to vodi?

VUKOVIĆ: Crnogorsko društvo je razoreno po više osnova i njegovi komadi plutaju po površini koju talasaju političke partije i svu energiju troše na to da što više tih plutajućih komada privuku sebi i manipulišu njima na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi. Kada političke partije mantraju o evropskom putu, recimo, meni to ne zvuči kao iskrena želja da od toga puta obični ljudi ovdje imaju vajde, već kao vazalno dodvoravanje i pokazivanje spremnosti da se ispunjavaju tuđe agende. Takva politika ne integriše društvo i ne skicira jasno njegovu budućnost.

MONITOR:Protesti na kojima se traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora, nakon masovnog zločina na Cetinju,  se nastavljaju i čini se rastu.  Kako vidite reakciju Demokrata koji rukovode bezbjednosnim sektorom na te proteste?

VUKOVIĆ: Činjenica je da su Demokrate naslijedile probleme u bezbjednosnom sektoru, ali to im se ne može uzimati kao olakšavajuća okolnost za nesnalaženje i nepokazivanje spremnosti za samokritiku i snošenje odgovornosti. Umjesto proaktivnog djelovanja u tom pravcu, oni su svojim nesamokritičnim odbrambenim gardom nalili vodu na mlinski točak opozicije. Ne ulazim u to da li je pojavu ad hoc grupe Kamo śutra pogurala opozicija ili neke sa njom interesno povezane neformalne ili formalne grupe, ali su Demokrate dodatno pogriješile što su tu grupu odmah kriminalizovale.

MONITOR: Kako vidite medijsko izvještavanje nakon zločina na Cetinju?

VUKOVIĆ:  Koliko sam uspio da ispratim, čini mi se da u ovim iole ozbiljnijim medijima nije bilo ozbiljnijeg kršenja profesionalnih standarda i etičkih principa. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je skrenula pažnju na problematične sadržaje u programima dvije po medijskom poganstvu od ranije poznate televizije iz Srbije, a sličnog poganstva je bilo ponegdje i na nekim ovdašnjim portalima.

Saglasan sam sa onima koji misle da je u crnogorskim medijima izostalo produbljenije bavljenje pitanjima koja je aktuelizovao ovaj strašni zločin.

MONITOR: A izlive mržnje na društvenim mrežama?

VUKOVIĆ:   I najzdravija društva imaju osobe koje jedino dobro funkcionišu u simbiozi sa mržnjom. Ovakvi zločini i tragedije u nezdravim društvima, a Crna Gora je, na žalost, takvo društvo, dodatno podižu mrzilački talog sa društvenog dna.

MONITOR: Ove sedmice podnijeta je prijava protiv policijskog službenika zbog sumnje da je dostavio srpskim tabloidima privatni snimak žrtve samoubistva. Isti tabloidi su na sličan način izvještavali o zločinu na Cetinju. Šta su mehanizmi za borbu protiv tabloidizacije?

VUKOVIĆ: Tabloidizacija medija na balkanski način je rezultat spoja burazerskog kapitalizma i lokalnog primitivizma i poganluka. Bojim se da su svi raspoloživi legalni mehanizmi nedostatni za borbu koju pominješ, čak da tim mehanizmima rukuju najčestitiji ljudi.

MONITOR: Obilježava se Dan novinara. Mijenja li se nesto od jubileja do jubileja?

VUKOVIĆ: Ne vidim da se išta značajno nabolje dešava, na žalost. Imamo sada nešto bolje medijsko zakonodavstvo, ali ćemo tek vidjeti je li to nešto što će unaprijediti kvalitet novinarstva u Crnoj Gori. Nacionalni javni emiter RTCG se dodatno kompromituje pod nezakonitim menadžmentom, a kvalitetni novinari napuštaju profesiju nezadovoljni statusom i zaradama. Ne zvuči optimistično.

MONITOR: Kad premijer tvitne God bless the USA  koja se čula na inauguraciji Donalda Trampa, nakon sto mu drugi put čestita mandat, šta pomislite?

VUKOVIĆ: Lično me je bilo sramota zbog ovakvog ljuboskuta, ali nije iznenađenje da jedan crnogorski japijevac, „maneken kapitala“, odnjihan u zipci neoliberalnog doživljaja svijeta klikće imperiji koja svojim demonima opsjeda cijeli svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo