Povežite se sa nama

INTERVJU

BOŽO PRELEVIĆ, ADVOKAT: Daleko je vladavina prava

Objavljeno prije

na

U Srbiji kao da ne prestaje obračun s organizovanim kriminalom, paralelno s „razumnim sumnjama” u njegovu vjerodostojnost. Da li je to samo paravan za sve teže stanje u privredi i gori položaj građana ili posljedica uvjerenosti da prosperiteta nema bez odbacivanja balasta i vlastite prošlosti, razgovarali smo s iskusnim pravnikom i advokatom, a nekada i koministrom policije Božom Prelevićem.

MONITOR: Sve srpske vlade nakon 2000. obećavale su odsudnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Hapšenje Miroslava Miškovića podiglo je očekivanja javnosti na visok nivo. Čini li vam se da su očekivanja opravdana?
PRELEVIĆ: Borba protiv korupcije i kriminala, pored životnog standarda jedna je od osnovnih tema koja je služila i za obaranje Slobodana Miloševića. To je i suštinska tema svih zemalja u regionu. Kapacitet institucija i volja vladajuće stranke, kao i jako dobra organizovanost kriminalaca, posebno u periodu tranzicije predstavljali su glavne prepreke da ova borba bude uspešna. Ima tu nekih trzaja, nekih pomaka, ali to sve zajedno nedovoljno je da bi se moglo reći da na ovim prostorima postoji vladavina prava, slobodno tržište, pošteni izbori, slobodni mediji i dostupna pravda u odnosu na sve učesnike. Neko reče da je tranzicija isto što i pravljenje broda na otvorenom moru. U privatizaciji će preduzeća kupiti kompanije ili pojedinci koji imaju pare, a ko je imao pare devedesetih na ovim prostorima, to je poznato. Jadna privreda koju su oni trebali da unaprede. Naravno, ni vlasti se nisu snašle, oni još nude građanima, kao sopstveni uspeh, da su se negde zadužili na štetu građana ili da su prodali nekome koga su jedva našli, bilo šta što su im očevi napravili, te bi građani sad trebalo da budu srećni što će profit odlaziti u inostranstvo, a ne državi koja bi taj profit trebalo da ulaže u neke bolnice, škole i sl. Građani još nisu osetili u punoj meri sve blagodeti koje su političari brza oka njima učinili. Poslednjim demonstracijama u Sloveniji jedan od zahteva je bio i da se ukinu stranke kao multiplikovano generisanje korupcije, u nekim drugim delovima su se javili desničarski pokreti, što bi moglo značiti da arapsko proleće nije samo arapsko. Hapšenje Miškovića bacilo je građanima malo krvi i malo pravde, jer je uhapšen čovek koji je 20 godina bio saradnik skoro svih vlasti, koji je skoro satro srpsku privredu halapljivo grabeći sve što postoji, koji je formirao vlade i vladine uredbe i kreirao svoj interes u njima. Ja ne znam šta su očekivanja građana, koji su sve više taoci, a sve manje zaposleni. Malo tuđe krvi može nekog zadovoljiti samo do prvog, kad stižu računi.

MONITOR: Vladavina prava jedan je od osnovnih zahtjeva EU u budućim pregovorima koji se ovdje željno očekuju. Da li je moguće da se zatvore ta poglavlja a da se ne postavi pitanje odgovornosti za reformu pravosuđa koju je preduzela i krajnje neuspješno sprovela prethodna vlada?
PRELEVIĆ: Reforma pravosuđa imala je svoje dobre i loše strane. Na žalost, priča se samo o lošim. Problem reforme nije u reformatorima, nego u onima koji misle da znaju ko reformator može da bude. Tamo gde su druge države pravile timove najiskusnijih, mi smo imali pojedince spremne da poginu za eksperiment, spremne da uvrede kritičare i da se zaklone iza standarda EU. Onaj ko ne zna da odabere savetnike, od njihove mladosti, neiskustva i neznanja mora da strada. Na ovim prostorima se češće spominje onaj ko sme od onoga ko zna, samo onome ko mnogo zna treba savetnik, a onaj ko ništa ne zna uvek je sveznalica. Nova Vlada je pametno rešila da prvo iskusni ljudi procene šta je dobro, a šta loše, pa da menja loše. Nadam se da će tu pamet zadržati do kraja mandata.

MONITOR: Izjavljivali ste da bi se jedan od najkrupnijih slučajeva neriješenih ubistava, ubistvo gardista u Topčideru, mogao pomaći s mjesta ako bi bio ispitan Ratko Mladić, koji je više puta dovođen u vezu s ovim slučajem. Da li je vojno pravosuđe odgovorno za stagniranje u odnosu na ono što je otkrila komisija na čijem ste čelu bili ili je riječ o političkom interesu?
PRELEVIĆ: Što se tiče Topčidera, tu se radi o otuđenim centrima moći, nekakvim bezbednosnim službama koje su htele da poštede građane istine o Topčideru da se ne bi nervirali, a, bogami, i da ne bi postavljali pitanja. Prošle su mnoge vlade, utvrdilo se da je državna komisija rekla istinu, za razliku od mnogih drugih. E, tu se sad dešava srpski obrt. Ti mnogi drugi su napredovali, a članovi državne komisije su bili popljuvani. Da nije bilo političke volje tadašnje SCG, političke volje predsednika Tadića i predsednika Vujanovića, koji je, inače, jedan sjajan krivičar, kome se ne mogu prodati dva leša kao kusur, ništa se u državnoj Komisiji ne bi desilo. Dakle, postoje neki uticajni ljudi koji preživljavaju promene vlada, imaju svoje interese, budžete, medije i moć. Pametnom je dovoljno.

MONITOR: Formirana je i komisija koja će se baviti analizom dosadašnjih istraga za ubistva tri novinara a, možda, i za pogibiju radnika RTS u bombardovanju. Kako procjenjujete njen kapacitet i šanse da napravi pomak?
PRELEVIĆ: Svaka komisija koja treba da utvrdi istinu je dobra. Ne znam ko sve ove komisije sačinjava i ne verujem da oni lako mogu doći do odgovora zbog kojih su formirani, mada im iz sve snage držim pesnice u tom smislu. Neki od poginulih su bili moji prijatelji, odnosno poznanici. Negde su dokazi uništeni, a negde su veštaci uništili dokaze i nikome se ništa nije desilo.

MONITOR: Milan Beko je bio na saslušanju u policiji u svojstvu građanina. Novinarima je izjavio da je sve radio po zakonu kada je riječ o kupovini Luke Beograd, a njegova koleginica guvernerka Jorgovanka Tabaković tvrdi da je on dovoljno inteligentan da ne bi nikada „stao na trulu dasku”…
PRELEVIĆ: Što se tiče poslednjeg privođenja Milana Beka, mislim da je svaki napor da se utvrdi istina veoma značajan, kao i činjenica da nema nedodirljivih. To je važno saznanje u Srbiji. Sa druge strane, cela Srbija se trese u strahu da će biti pohapšena. Vlada mora pod hitno da pokrene proizvodnju ili da Srbima prikači nekakav uređaj koji bi drhtavicu pretvarao u struju, da se ne bi džaba tresli. Sa jedne strane je dobro što se uspostavlja vladavina prava, a sa druge strane je za privredu jako loše što više niko ništa ne sme da radi. Dakle, u svemu se mora pronaći mera. Nezaposlenost ubija Srbiju, a kao posledica najave hapšenja svih i svakog, i oni ljudi koji imaju pare, rađe ih iznose napolje. Ja lično mislim da je administracija Srbije najveća kriminalna organizacija u Srbiji i to ne zato što je ona samo korumpirana, nego zato što vi više u Srbiji ništa ne možete da uradite, jer je državna administracija u stručnom smislu usko grlo. Najbolji projekti Vlade Srbije su ugroženi, ne od kriminalaca, nego od nesposobne administracije.

Šutiranje ispod stola

MONITOR: U slučaju Šarić, izgleda, nije se daleko odmaklo, iako vicepremijer Vučić daje obećanja i rokove. Najvažnije je, čini se, što se tu malo odmiče u raspletu mreže organizovanog kriminala, sem što su ponovo u opticaju imena ljudi bliskih Ivici Dačiću. Stiče se utisak da se tako skivaju krupniji igrači od samog Šarića i njegovog ličnog klana?
PRELEVIĆ: U homogenoj Vladi, gde caruje drugarstvo, izgleda da ispod stola svi imaju modrice. Šutiranje ispod stola omiljena je igra u Srba, a to se obično radi uz pomoć medija, od kojih partijski štabovi prave artiljerijska oružja. Ne znam šta znači ta španska serija o tom Šariću i kako to da znate da je lociran, a ne hapsite ga i kako to da znate da je s njim bio šef kabineta, a nema procesa i kako to nam ne rekoste ko sve sa Šarićem nije bio? Postavlja se pitanje kome odgovara da se Šarić nađe i, ako svima odgovara da se Šarić nađe, kako to da ga ne nađoše? Ja ne mislim da je Šarić na vrhu piramide, niti mislim da su ti iznad njega bezazleni, niti mislim da je u Kolumbiji kupovao drogu u kiosku, tako da verujem da ćemo počekati dok njemu ne dosadi da beži. Ali do tada mogli bi da ga prebacujemo kroz medije ovom ili onom. Ne bi se do Šarića ni došlo da to nekom van naših zemalja nije smetalo. Našima je on bio dobar. To što je trovao, trovali bi se i bez Šarića, to što je zaradio, on je kao dobar privrednik, verujući vladama ovdašnjih zemalja ulagao, tako ga, na žalost, Amerikanci otkriše pre nego što je trebalo. Kad su nam Amerikanci rekli čime se on bavi, mi smo odmah rešili da on sa nama nema ništa, da ga nikad nismo videli, da nam ništa nije dao i da on nas očima da vidi ne može. Jednom rečju, mrzimo ga k’o Nemca. Ipak, mislim da bi s malo više ozbiljnosti i manje nadanja trebalo da kucamo na vrata Evrope.

 

Moralne nakaze

MONITOR: U martu će se navršiti deset godina od ubistva premijera Zorana Đinđića. Aktivni ste kao zastupnik u slučaju tužbe protiv pripadnika JSO za podizanje pobune u novembru 2001. Ima li dovoljno valjanih dokaza da se tužba koju su podigle Đinđićeva majka i sestra, a koja tu pobunu dovodi u neposredniju vezu sa ubistvom premijera, dokaže?
PRELEVIĆ: Sam tužilac kaže da pobuna JSO-a nema veze s ubistvom Zorana Đinđića. Izostanak bilo kog političkog aktera u ovom predmetu dovodi do zaključka da ne postoji politička pozadina. Dakle, jedna jedinica reši da dođe kod Sava Centra i da blokira saobraćaj i dobrovoljno se vrati nazad bez učešća političkih aktera. Da li je napala Vladu ili neku instituciju? Nije. Da li ih je neko oterao odatle? Nije. Da li su bili oni instrumenti u nečijim rukama? Neće da kažu. Ja u tom predmetu branim čoveka koji je tamo bio po naređenju, i to je nesporno. Nikada pre, ni posle toga, nije učestvovao u bilo kakvom krivičnom delu. Nikakvu vezu nema s politikom, niti s kriminalom i sve to je potpuno nesporno. Dakle, ja mislim da je sadašnji potpukovnik BIA-e čist kao suza, a drugi u ovom predmetu me potpuno ne interesuju. Ovaj predmet je kolateralna šteta zatrpavanja dokaza u slučaju Đinđić, jer se tu nije ni tražila politička pozadina, a da se tu tražila, i našla politička pozadina, onda Srbija ne bi, kao i Amerika posle Kenedija, sumnjala u nametnutu istinu. Neotkrivanje ubica Zorana Đinđića u potpunosti od članova njegove stranke pravi moralne nakaze i o njima ne treba trošiti reči.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo