L.T. ima 24 godine, oženjen je, otac troje djece. Živi u izbjegličkom naselju na Koniku. Dugo godina već koristi narkotike. Da bi otišao na liječenje neophodan mu je, kaže, novac koji nema.
,,Kada sam počeo da uzimam drogu uradio sam to najviše iz znatiželje, da probam. Htio sam da pobjegnem od stvarnosti i problema koji me okružuju. Nakon uzimanja droge imao sam neki poseban osjećaj. To mi se dopalo i onda sam dan za danom nastavio da uzimam”, priča on za Monitor.
On nije jedini ovisnik u podgoričkom romskom naselju. Oni koji poznaju situaciju u naselju Konik kažu da je veliki broj onih koji se bore sa različitim vrstama zavisnosti među romskom populacijom. Ipak, gotovo da ih nema u ustanovama za liječenje tih bolesti. Najčešće jer rehabilitaciju ne mogu sebi da priušte.
,,Dosta je teško odrediti da li su droga, alkohol i kocka rasprostranjeniji među Romima i Egipćanima u odnosu na većinsku populaciju”, kaže Siniša Nadeždin, pastor Evanđeoske crkve u Podgorici, koji dobro poznaje situaciju u tom naselju. ,,Činjenica je međutim da su te bolesti zavisnosti jako prisutne na Koniku”, kaže on.
Rehabilitacija je za pripadnike romske populacije, posebno muškarce, nedostižna nerijetko i zbog toga što njihove porodice ne bi mogle da prežive ukoliko bi duže vremena boravili na liječenju.
Među ovisnicima najveći broj su muškarci, mladići, koji najčešće imaju i po nekoliko djece. Oni obično uzimaju drogu sa 15, 16 godina, a odluka o odvikavanju nije samo njihova, već i njihove porodice. Njihovo eventualno liječenje uzrokuje novi problem – nema ko da izdržava djecu, koja u tom slučaju zaista padaju na prosjački štap.
,,Muškarci su najčešće ti koji jedino mogu da prehranjuju porodicu. Zbog toga oni smatraju da imaju pravo da koriste novac kako žele, pa i za poroke kao sto su narkotici, alkohol, kocka”, kaže Nadeždin.
On kaže da ni romska zajednica nema mehanizme da sankcioniše ove poroke na pravi način. ,,Čini mi se da postoji jedna rezervisanost, oklijevanje, ne koriste se neke oprobane metode adekvatne izazovima modernog vremena”.
Monitorov sagovornik, mladić koji živi u naselju na Koniku i koji je želio da ostane anoniman, kaže da ,,drogu donose iz Albanije na veliko”. On je kaže bio heroinski zavisnik, ali je uspio da se skine. Nada se da će to trajati, i da će uspjeti da više nikada ne uzme drogu. Nema novca za liječenje.
,,Gledam djecu oko zgrade koja imaju 17 ili 18 neka čak, i manje godina, kako se drogiraju. Drugovi su me zvali da nastavim i ja, ali ja sam to odbio. Želim da započnem novi život ako je moguće i borim se”, kaže.
,,Neko u Crnoj Gori bi trebao da se posveti ovom problemu, bolestima zavisnosti među marginalizovanim grupama. Alkoholizam je jako rasprostranjen među starijom, ali i mlađom populacijom. Ima, nažalost, i djece na Koniku koja koriste alkohol, a da na to niko ne obraća pažnju. Takođe, ovdje se ne govori otvoreno o tom problemu”, kaže naš sagovornik.
Saša Mijović, iz NVO 4 life, ističe za Monitor da je ta organizacija u okviru dva projekta istraživala koliko je narkomanija rasprostranjena među Romima i Egipćanima, ali do sada niko iz te populacije nije od njih zatražio pomoć.
,,Imao sam prilike da čujem da ima veoma dosta Roma koji koriste drogu. Lično smatram da je droga – droga , nema lakše i teške droge. Razlozi zbog kojih neko uzima drogu mogu biti razni, međutim ono što treba istaći jeste da je porodica stub i temelj, oslonac i podrška svakog pojedinca “, kaže Mijović.
Naši sagovornici kažu da često roditelji jako kasno vide i shvate da njihovo dijete uzima drogu. Roditelji najčešće ne mogu da se suoče sa tim, da priznaju sebi da im se dijete odalo tok poroku, jer kod svakog roditelja postoji uvjerenje da je najbolje vaspitao svoje dijete.
,,Ljudi najčešće uzimaju drogu misleći da bez posljedica mogu da ovladaju njom. Neki je uzimaju jer osjećaju prazninu u svome životu i smatraju da će droga moći da ispuni tu njihovu prazninu, neko je bio bojažljiv pred svojim drugovima , pa je uzeo drogu i ona mu je dala takva krila da se nije bojao nikog i ničeg, neki uzimaju da se dokazuju”, kaže za Monitor pastor Evanđeoske crkve Vladimir Čizmanovski.
On podsjeća da je nažalost borba sa bolestima zavisnosti duga. ,,U Reto centru, koji se nalazi između Danilovgrada i Podgorice, rade sa zavisnicima od narkotika. Oni smatraju recimo da ovisnici moraju biti u Centru minimum godinu i po dana. Ipak to varira, pa je kod njih bilo onih koji su ostajali od tri mjeseca do tri godine”, kaže Čizmanovski.
Rehabilitacija je za Rome za sada uglavnom nedostupna.
Teuta NURAJ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice