Povežite se sa nama

OKO NAS

BOLEST HARA MOJKOVAČKIM PČELINJACIMA: Opustošene košnice

Objavljeno prije

na

Mojkovački pčelari tokom minulog mjeseca pretrpjeli su štetu, koja je, prema dosadašnjim podacima, već dostigla polovinu one izazvane kvrgavošću kože krava. Oko 400 košnica na području te opštine uništila je bolest, koja još zvanično nije identifikovana, ali se, na osnovu prvih laboratorijskih analiza, pretpostavlja da je riječ o parazitskom oboljenju nozema cerana.

Kako kaže Ranko Medojević, predsjednik jednog od dva tamošnja udruženja pčelara, šteta sada iznosi između 40.000 i 50.000 eura, ali pčelari strahuju da taj broj nije konačan.

„Na području Potarja, k manastiru Dobrilovina, s lijeve i desne strane Tare, skoro da nema zdravog pčelinjaka. Najviše su pogođena pčelinja društva u Prošćenju, Gojakovićima, Bistrici, Lepencu… Prve laboratorijske analize pokazuju da je riječ o nozemi cerana. Još od početka smo sumnjali da je upravo o tom oboljenju riječ. Imamo informacije i da su u drugim djelovima opštine primijećeni gubici pčela. Iz drugog udruženja nas, takođe, obavještavaju da i njihovi članovi već imaju znatne gubitke”, kaže Medojević.

Prema njegovim riječima, neki pčelari su ostali i bez 20 do 40 pčelinjih društava, što je ogromna šteta i dodatni atak na ionako oslabljenu poljoprivredu sjevera. Medojević kaže da se bolest manifestuje masovnim napuštanjem košnica, pčele su dezorijentisane i ne vraćaju se, kako bi uginule van košnica. Medojević objašnjava da se bolest otkriva onda kada bude kasno da se bilo šta učini. On naglašava „da bolest još nije izučena, te da ne postoji mogućnost da se u našoj državi precizno utvrdi o kojoj je vrsti nozeme riječ, jer se to postiže tek mikromolekularnim analizama”.

„Bolest se vrlo teško može uočiti, jer oboljele pčele ne ostavljaju nikakve tragove u košnici, kao što je slučaj kod nekih drugih oboljenja. Ove godine smo primijetili da matica slabijim intenzitetom zaliježe i da se smanjuje broj pčela u košnici, da bi na kraju naišli na pravu pustoš. Tek tada pčelari uvide da je u košnici ostala matica s malim brojem jedinki ili, moguće, osa”, kaže predsjednik udružnja Potarje.

On isključuje ljudski faktor, odnosno neadekvatnu brigu pčelara, kao eventaulni uzrok uginuća pčelinjih društava. Prema njegovim riječima, o tome bi se moglo govoriti jedino kada bi u pitanju bili pojedinačni slučajevi, ali ne i u situaciji masovnog uništenja pčelinjaka.

„Nestanak pčela iz košnica primijećen je sredinom prošlog mjeseca, ali se masovan pomor desio tokom protekle dvije sedmice. Direktna šteta je već sada ogromna, a posljedice će se osjetiti i u voćarstvu. Ta bolest je posljednjih godina evidentirana u Srbiji, a prije nekoliko godina i u Njemačkoj je opustošila pčelinjake”, kaže Medojević.

U Veterinarskoj ustanovi Đurović kažu da se njima tokom minule dvije sedmice javilo tek nekoliko pčelara koji su tvrdili da su im pčele nestale iz košnica. Kako kaže dr Tanja Simović, mišljenja veterinara i većine pčelara oko nestanka pčela iz košnica ne podudaraju se, a prema dosadašnjim analizama kao uzrok nestanka pčelinjih društava isključuje se američka kuga.

„Razogovarala sam, međutim, s jednim mojkovačkim pčelarom koji ima oko 500 košnica i moje i njegovo mišljenje se podudaruju. Složili smo se da bi uzrok, najvjerovatnije, mogla biti, varoa. Godina je išla na ruku toj bolesti, to jest, pogodovao joj je dug vlažni period. Godina nije bila ‘medonosna’, pa je pčele bilo neophodno prihranjivati. U tako oslabljenim leglima ta bolest, koja napada i jaka legla, uzela je, pretpostavljam, danak”, kaže dr Tanja Simović.

Ona tvrdi da će se više znati nakon što zvanični rezultati analize poslatih uzoraka stignu iz Podgorice i podsjeća da je slična pojava uzela danak i na jugu Srbije, pa se čekaju rezultati analiza i iz te države. Simovićeva napominje da je od pojedinih pčelara čula da su pčele napustile košnice nakon prihranjivanja određenim sirupom, kupljenim u Danilovgradu.

,,Varoa je naš uobičajeni problem, radi se o krpelju koji je konstantno prisustan kod pčela. On može da bude faktor, jer pospješuje ostale virusne ili parazitske bolesti. Međutim, sasvim je pouzdano utvrđeno da je u ovom slučaju riječ o nozemi, a o tome sam obaviješten iz nadležnih ustanova koje su već obavile analize”, kaže predsjednik Udruženja pčelara Potarje.

Iako je slična pojava registrovana i na području kolašinske opštine, to je, kako kaže tamošnji ugledni pčelar Velibor Šćepanović, u daleko manjem opsegu.

„Kod dva pčelara u Trebaljevu i Mioskoj primijećen je nestanak određenog broja pčela, ali to je daleko manji problem nego u Mojkovcu. Zaista je čudna situacija, kakve ranije nije bilo. Normalno je uginuće pet do 10 odsto legla godišnje, ali to što se sada dešava alarmantno je i zahtijeva brzu reakciju svih nadležnih”, kaže Šćepanović.

On se pribojava da u narednom periodu ni kolašinski pčelari neće biti pošteđeni muka koje imaju u Mojkovcu, s obzirom na blizinu te dvije opštine. I kolašinski pčelar isključuje da bi uzrok mogao biti nedovoljno brige pčelara o leglima, to jest, nedovoljno ili neadekvatno prihranjivanje.

Mojkovački pčelari očekuju hitnu intervenciju s lokalnog i državnog nivoa, prije svega kad je riječ o evidentiranju dosadašnje štete i stanja, ali i pokušaju sprječavanja širenja bolesti. Takođe nadaju se i da će država naći način da im, bar dijelom, nadoknadi štetu.

„Mi smo, čim smo uočili problem, obavijestili Savez pčelarskih organizacija, Veterinarsku upravu, lokanu veterinrsku ordinaciju, Ministarstvo poljoprivrede. Očekujemo da će Savez u saradnji s resornim Ministarstvom i Veterinsrkom upravom formirati stručnu komisiju koja će na licu mjesta evidentirati stanje u pčelinjacima, kako bi preduzeli dalje mjere za suzbijanje bolesti a nadamo se i nadoknadi štete”, rekao je Medojević.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo