Povežite se sa nama

OKO NAS

BOJKOT MEDIJA OD STRANE POLITIČKIH PARTIJA: ,,Kazna” zbog sopstvene slike u ogledalu javnosti

Objavljeno prije

na

Bojkot Vijesti od strane vladajućeg Demokratskog fronta je kopiranje iste neuspješne strategije DPS-a. Novinari smatraju da je bojkot medija pokazatelj slabe demokratije i ilustracija  kako najjače političke partije,  i dio Vlade  vide  ulogu medija

 

Demokratski front (DF) je prije dvije nedjelje otpočeo sa bojkotom medijske kuće Vijesti. Najjača članica vladajuće koalicije pozvala je svoje opštinske odbore i ostale strukture, kao i kako kažu, slobodne građane, da ne koriste medijske proizvode Vijesti. Uz preporuku onima kojima se omakne i  ,,koji ipak budu čitali i slušali o nama u Vijestima, neka obavezno sve plasirano provjere na zvaničnim stranicama Demokratskog fronta”.

Sličnu strategiju vjere u partiju i njenu istinu, dok je bila na vlasti, primjenjivala je i Demokratska partija socijalista (DPS). Sudeći po posljednjim izborima to im i nije donijelo značajnije političke dobiti.

,,Ovakva praksa političkih partija i institucija predstavlja poraz za svako demokratsko društvo. Oni su odgovorni građanima koji su ih birali i koji ih plaćaju a mediji su posrednici u izvještavanju javnosti, koja na osnovu stavova i poteza donosilaca odluka i donosi odluke na izborima”, kaže Aleksandra Mudreša, urednica i voditeljka emisije Reflektor,  na TV Vijesti.

Bojkotom jednih a favorizovanjem drugih medija, smatra Mudreša,  jasno se pokazuje  koje medije partija ne može kontrolisati a koji su ,,otvoreni” u smislu da ne pitaju previše. ,,Ova loša praksa je znatno uzela maha u Crnoj Gori posljednjih godina i potpiruje oštru podijeljenost među građanima i doprinosi sve dubljoj medijskoj polarizaciji. Na gubitku su gledaoci, čitaoci i slušaoci, odnosno građani”, kaže Mudreša.

Saša Klikovac, urednik i voditelj    emisije Argumenti na TVCG, upoređuje bojkot sa košarkaškom utakmicom u kojoj igrači u nekom dijelu meča ne izađu na teren zbog nečega što smatraju da je nepravedno, ne računajući na gledaoce. ,,Nadam se da u najskorijoj budućnosti televizijski studiji u Crnoj Gori neće ličiti na poluprazne sale našeg parlamenta iz vremena starog i novog saziva. To pokazuje da naše političke elite još nijesu dostigle nivo ozbiljnih političara koji se istinski bore za svoje građane”.

Emisiju Reflektor u prethodnih pet sezona najčešće su bojkotovale političke partije, prisjeća se Mudreša, – nekad DPS, a danas Demokratski front, a o pozive su se često oglušivali i čelnici državnih institucija. ,,U periodu vlasti DPS-a, ta partija nije željela da šalje svoje predstavnike u emisiju, bez  logičnog opravdanja. Najčešće ignorišu uredno poslate pozive”. Ona ističe da će pozive za učešće u emisijama slati i ubuduće jer je novinarska obaveza da daju šansu svima da predoče svoje stavove. ,,Prije dvije sedmice poslanica DF-a zbog odluke o bojkotu, iako predlagač izmjena Zakona o radu, nije mogla/smjela da bude naša gošća. Koliko sjutra njen partijski šef tokom skupštinskog zasijedanja bavio  se emisijom nazvavši je sramnom i primjerom hajke na DF”.

Mudreša kao negativan primjer ističe i Glavni grad. Oni su barem novinarki objasnili da nijesu bili zadovoljni tretmanom njihovih službenika u prethodnim emisijama. ,,Gradska uprava pitanja od javnog interesa doživjela je kao hajku i oni više ne žele da razgovaraju”, kaže Mudreša.

Klikovac je počeo da uređuje i vodi emisiju Argumenti nakon političkih promjena 30. avgusta. ,,Nijednom se nije dogodio bojkot mene ili emisije. Međutim, često su se javljali brojni animoziteti, što je za posljedicu imalo nedolazak u emisiju jednih ili drugih. Brojni su razlozi, ali u suštini sve se svodi na nedostatak argumentacije, samopouzdanja, neodgovornosti i neprofesionalnosti”.

On smatra da javna ličnost, posebno političar, ima obavezu da gledaocima, odnosno biračima, saopšti svoje stavove i sučeli mišljenja: ,,Ne doći u studio zbog nekog ko vam ‘ne odgovara’ zapravo govori o nedostatku političke zrelosti i neodgovornosti, strahu i pomanjkanju iskustva”.

Iako nije javno proglašen, par mjeseci nakon promjene vlasti, bio je evidentan bojkot RTCG-a od strane nove Vlade i novopostavljenih čelnika institucija. Klikovac kaže da se situacija promijenila: ,,Nakon nekoliko teških mjeseci, kada ministri nijesu dolazili u Argumente, danas je konačno bitno drugačija situacija. Ministri su sada moji gosti a neki od njih su samoinicijativno počeli da se interesuju kada bismo mogli da ugovorimo gostovanje. Međutim, i pored brojnih poziva da bude moj gost, premijer Krivokapić još nije došao… Kao što znamo, slične probleme imaju i kolege iz drugih medija”.

Kačuša Krsmanović, novinarka Pobjede, kaže da se suočavala sa situacijama da javni djelatnici lično njoj ne žele da daju informaciju ili izjavu zbog toga što im se ne sviđaju njena uvjerenja ili su ljuti zbog nekih kritičkih tekstova. „Još češće sam bila u situaciji da ne žele da komuniciraju sa medijem u kojem radim, jer im se ne sviđa uređivačka politika”, priča Krsmanović.

Za nju nije problem kada komunikaciju odbija političar, to je stvar njegovog izbora, ali smatra da je neprihvatljivo da zvaničnici i javni funkcioneri, državna administracija odgovaraju na pitanja samo izabranih medija i novinara. ,,Njih plaćaju građani i oni za svoj rad odgovaraju njima, a glas javnosti su i mediji i novinari/ke kritički nastrojeni ii trebalo bi da su u obavezi da odgovore na sva naša pitanja, ma koliko ona bila neprijatna, pa i po njih uznemirujuća’’.

Krsmanovićeva ističe da je rad Pobjede otežan zbog bojkota nove vlasti. Na pitanja koja pošalju novinari ovog lista često odgovore pročitaju u nekim drugim novinama. Krsmanovićeva tvrdi da je riječ o svojevrsnoj hajci protiv kritičnih medija, a da su novinari Pobjede izloženi uvredama, pa i prijetnjama nove vlasti. ,,Znamo da su u nekoliko resora Vlade vođene istrage ko Pobjedi daje podatke, što je izazvalo nelagodu i osjećaj straha od gubitka posla kod naših izvora’’, kaže Krsmanovićeva.

Ona smatra da političke partije ne bi smjele da bojkotuju Javni servis, a sve ostale medije ako vjeruju da im je to u interesu mogu da stave na ,,blok listu”. Taj njihov izbor, a javnost njihove postupke, pa i u odnosu na medije, mjeri na izborima, kaže.

,,Česte situacije bojkota političara nekih medija ukazuju da je demokratija kod nas i dalje u povojima. Političari su nezreli da prihvate kritiku i vrijednosne sudove, ali imali smo i imamo medija koji brutalno zloupotrebljavaju slobodu govora. Visoku cijenu svega toga plaćamo kao društvo – teško su urušene civilizacijske vrijednosti, ne i nepovratno, a odgovornost je na svima – od političara, zvaničnika i javnih djelatnika, do medija’’, zaključuje Krsmanovićeva.

Da odluka DF-a nije originalna i da se ne dešava po prvi put podsjeća Marijana Camović-Veličković, predsjednica Sindikata medija: ,,Ona jeste dokaz niskog nivoa kulture kod nas u svim sferama pa i u političkom životu. Kažnjavati medij nekomuniciranjem je prije svega kažnjavanje/uskraćivanje informacija sopstvenim glasačima, koji sigurno ne čitaju ili gledaju isključivo jedan medij koji im neka partija preporuči. Takve odluke su kratkovide i najviše nanose štetu partiji koja se odluči na taj korak. Medij koji je bojkotovan svakako većinu informacija može dobiti i gotovo nesmetano nastaviti da izvještava prateći javne nastupe i društvene mreže tako da neku veliku štetu ne nanose mediju”.

Da bojkot medija nije dobra strategija  slaže se i Mila Radulović, generalna sekretarka Društva profesionalnih novinara. ,,Problem je što oni koji donose takve odluke gledaju stvari lično, imaju slabo znanje o medijima i misle da smo njihovi servisi. Tako oni doživljavaju ulogu medija. Kada javni funkcioneri shvate da im je veći interes da budu prisutni u medijima čija im uređivačka politika ne odgovara, možemo računati da ulazimo u demokratsko društvo”.

Nakon objave bojkota, članovi DF-a su na konferenciji za štampu odbili da odgovore na pitanja novinara Vijesti. ,,DPS formalno nije proklamovao bojkot VIjesti ali to rade – ne odgovaraju nam na mejlove, ne razgovaraju sa nama kada ih zaustavimo sve kulturno pravdajući se. Ali im ne pada na pamet da na pres konferencijama odbijaju da odgovore na naša pitanja jer znaju da to nije mudro i suprotno je zvaničnoj politici podrške slobodi govora i izražavanja koju zastupaju”, kaže Radulovićeva.

Shvatanje uloge i odnos prema medijima dviju najvećih političkih grupacija u Crnoj Gori je isti, ali očigledno i  dijela Vlade.  Svi u svom nastupu i kritici prema medijima koriste vatren, borbeni  jezik. Šef DPS-a je prije par godina nezavisne medije nazvao fašističkim. DF sada svoju odluku o bojkotu obrazlaže time da je ona rezultat osluškivanja  zahtjeva članstva koje na društvenim mrežama vode protiv medijskog koncerna ,,bespoštednu borbu”.

Neprestani rat autoritativnih političara protiv medija.

Predrag NIKOLIĆ

Ovaj članak je dio projekta koji Institut za medije spovodi uz podršku Nacionalnog fonda za demokratiju iz SAD-a. Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije i autora i ni na koji način ne odražavaju stavove donatora.

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo